Blog - siječanj 2011
nedjelja, siječanj 30, 2011
  1.            Prošli smo tjedan u hotelu «Bebić» održali izbornu i izvještajnu  skupštinu Udruge Lijepa Naša za razdoblje od 2006. do 2010., izabrali  novo predsjedništvo i dva člana za Sabor Lijepe naše koji će se održati u ožujku u  Zagrebu. Tijekom proteklog razdoblja, Udruga je jačala ugled i značaj u javnosti, provođenjem svojih aktivnosti te sudjelovanjem u aktivnostima drugih organizacija i institucija.  U promatranom razdoblju  Udruga je intenzivirala   aktivnosti u cilju rješavanja niza pitanja važnih za  civilno društvo, odnosno lokalno stanovništvo. U svome radu imali smo veliku medijsku potporu i razumijevanje svih dnevnih novina, osobito Slobodne Dalmacije i  Dubrovačkog vjesnika; rad je pratila HTV – naročito emisije Eko zona i Županijska panorama, ali smo bili i u HTV1 dnevnicima, Dobro jutro Hrvatska, Hrvatska uživo; pozivali su nas u svoje emisije Radio Ploče, Radio Narona, Radio Delta, Radio Dubrovnik, Radio Zadar, Katolički radio i HRV2. Prenosili su nas i prenose portali: Kameleon, H-alter, Alert, Zamirzine, Indeks, Javno, E-turizam, nwbih, forum.hr i naravno ploce.com.
    AKTIVNOSTI UDRUGE: U promatranom razdoblju Udruga je pokrenula i provela niz aktivnosti:
    U ožujku 2007. godine započeli smo našu najveću bitku – borbu za sanaciju azbesta i za prava radnika azbestaša. Tu smo bitku dobili, azbest je izmješten iz Ploča, ali se do današnjega dana površine nisu sanirale. U  ovoj borbi imali smo i  sudske procese, a jedan još uvijek nije dovršen – zastao je u Županijskome sudu u Dubrovniku
    1. Projekti:
    - Projekt Škola u prirodi 22.4. 2006. gosti udruge Eko Omblići, posjet Dubrovniku i Šipanu, zajednička sadnja maslina na Lokrumu;
    --2006. - Suradnja na projektu Učeničke zadruge  Crveni ždral pri OŠ Stjepana Radića iz Metkovića. Naziv projekta: Originalni Neretvanski suveniri.
    - Početkom 2007. godine, prije točno 4 godine otvorili smo blog i tu bilježili sve akcije i reakcije;
    - Projekt Škole u prirodi 20.10.2007. Omiš,  Kanjon Cetine, Radmanove mlinice, sadnja maslina u Radmanovim mlinicama
     - Formiranje Građanske inicijative Pravo na zdravi život zbog uskraćivanja ustavnoga prava na zdravi život radi dugogodišnjeg  prašenja azbesta i rasutih tereta, te organiziranje prosvjeda 6. rujna 2007. godine;
    - Projekt  Zelene akcije u okviru CARDS 2004. – pridruženi član  pod nazivom Održivo upravljanje i zaštita sliva rijeke Neretve – predavanje u Metkoviću 11.4.2008. (volontiranje, bez naknade)
    - Program edukacije stanovništva o opasnostima od azbesta u DNŽ 2009. do 2012. Autor: Ana Musa, besplatno ustupljen Fondu za zaštitu okoliša, obrazac po kojemu se edukacija vrši u cijeloj RH
    - Projekt Škola u prirodi: Bjelolasica 1. do 3. 7. 2009. godine u okviru projekta Mladost za održivu budućnost.
    - Projekt Udruge «Mladost za održivu budućnost» 1. do 12. 2010.
    - Pomoć  djeci - vršnjacima 8. 5. 2010. Međugorje, Majčino selo , obilazak Etno sela
    - Upoznavanje Domovine: Posjet Vukovaru 16. do 18. svibnja 2008. godine, financirao  je Hrvoje Vejić           
    - Tiskana su još dva broja lista «Lijepa naša Neretva», Nažalost, zbog nedostatka financija i nerazumijevanja i nezainteresiranosti vlasti list je definitivno prestao izlaziti;
    2. Konferencije, studijska putovanja, tribine, seminari
    Studijsko putovanje u Albaniju – proglašenje albanskog dijela Skadarskog jezera u park prirode, Skadar, 31. siječnja do 2. veljače 2006. godine;
    Ušće Neretve 7.5.2006.: predavanje o Neretvi i ušću  dijabetičarima iz Šibenika
    Ploče, 16.5.2006. Tribina Vjerana Piršića o zaštiti okoliša uopće, s naglaskom na dolinu Neretve;
    Topusko, 9., 10. i 11. 6. 2006. seminar o zaštiti okoliša Znati kako predstaviti zeleno
    Stručna radionica «Inventarizacija i praćenje stanja vaskularne flore i staništa CARDS projekta, Ploče, 4. 10. 2006.
    Europska konferencija zelenih, Zagreb, 15. do 17. 11. 2006.
    Opatija, 15. do 17.12.2006. Zeleni dijalog – susret Plavog foruma
    Tribina o azbestu, Ploče 2007. predavači prof.dr.sc.Ivo Banac i prof.dr.sc. Rajko Ostojić
    Radionica u org. DUNEA Dubrovnik: Usvajanje Vizije SWOT analize Grada Ploča uz definiranje ciljeva i prioriteta razvoja, 21.11. 2007.
    Skadarsko jezero -  studijsko putovanje u Crnu Goru, Podgorica, 24. do 27. veljače 2007
    Međunarodni skup zelenih: Boja budućnosti: zelena,  u Sarajevu 6. i 7. 10. 2007. godine
    Europski kongers zelenih, Graz, Austrija, 20. do 22. 11. 2008.
    Simpozij u hotelu Westin: Hrvatska – država ljudskih prava – 18 godina poslije, Zagreb, predsjednica panela Pravo na zdrav život, 2.12.2008.
    Okrugli stol DEŠA Dubrovnik: Održivi razvoj i odgovorni turizam moje Zajednice 12.3.2009.
    GEF, Mostar: Upravljanje vodnim resursima u međudržavnim slivovima Neretve i Trebišnjice,. Mostar, 18.6.2009.radionica
     «Zašto je budućnost Hrvatske u solarnoj energiji?» - organizacija dvodnevnog boravka Solarnog klastera iz Rijeke, 20. i 21.10. 2009., Vjeran Piršić, tribina, posjet brodu sa izloženim solarnim panelima, posjet gradonačelniku, nastup na Radio Pločama i Radio Naroni
    3. Razno
    Sudionica na izložbi sa fotografijom plastičnog onečišćenja Neretve na 8. festivalu znanosti u Splitu 19. 4. 2010. godine
    Sudjelovanje na 5 tematskih sjednica Saborskoga Odbora za zaštitu okoliša u Hrvatskome Saboru 2008. do 2010. godine;
    Višekratne akcije čišćenja Baćinskih jezera, plaže u Pločama, prostora oko škole,  organizatori velike zajedničke akcije čišćenja i uređenja ušća 20. i 27.3.2010. (Grad Ploče, Hrvatske vode, branitelji, Turistička zajednica, udruge), sa udrugom Radost oslikavanje platnenih vrećica   Organiziranje peticija: za spas Pelegrina 22. do 29. 5. 2006.,  za uklanjanje rasutog tereta 15. 1. 2007. sa Mjesnim odborom Ploče suorganizator peticije za pomoć bivšim radnicima «Azbesta»
    Udruga je imala ukupno 31 sastanak.
    Novčana sredstva Udruge  su skoro nikakva, u dvije godine Grad nam je dao 5.000 kuna, a Županija 8.000. Putovanja financiraju organizatori kongresa i studijskih putovanja (Regionalni centar zaštite okoliša iz Švicarske – REC, Hrvatski ured  njemačke zaklade Heinrich Böll Stifung, Vlada RH, Zeleni Austrije).
    Udruga od 2010. godine ima uglazbljenu himnu MILI DRAGI ZAVIČAJU autorice Anđelke Vlahović
    Usput, blog LIJEPA NAŠA NERETVA upravo je napunio četiri godine postojanja.

  2.  
     
lijepa-nasa @ 20:56 |Komentiraj | Komentari: 18 | Prikaži komentare
subota, siječanj 29, 2011
Noć muzeja 2011. u  Arheološkom muzeju Narona u Vidu   je izuzetno  dobro organizirana. Na ulaznim  vratima muzeja su  mlade  neretvanke obučene u antičku odjeću  svakome poželjele dobrodošlicu i uručile besplatne karte, a uz njih su na stolu čekala najrazličitija pića,  fritule, bajamine… Stasiti momci u rimskim odorama malo su u prizemlju čuvali vrijedne muzejske uzorke, a malo šetali po muzeju i miješali se sa posjetiteljima.

Sama zgrada muzeja je vrlo interesantna građevina, pa i da nema onoliko mnogo bogatih izložaka, imalo bi se što vidjeti. Osim dokumentarca o iskopinama, mnogo se svijeta tiskalo oko  keramičara koji je izrađivao replike rimskog posuđa i svjetiljki. U jednoj noći zabilježiti rekordnih 1340 posjeta nije mala stvar. Bilo je tu i puno malene djece, i mladih ljudi. Samo iz srednje škole u Pločama došli su puni autobusi srednjoškolaca. Bila je ovo jedna od rijetkih noći za pamćenje!

















lijepa-nasa @ 15:07 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
petak, siječanj 28, 2011
Kada usamljeni građanin krene u bitku protiv moćnika, obično dobiva po glavi. Samo je  u američkim filmovima sretan završetak priče gdje pobjeđuje istina i pravda! Kako će završiti  zamršena priča koju možemo nazvati  HEP PROTIV PLOČA, PLOČE  PROTIV HEPa, i tko će tu dobiti «po repu» ovisi isključivo o nama.

Tko ili što je HEP? To je monopolista bez konkurencije, koji u bahatosti skoro da  nema premca, jer joj majčica država čuva skute. Da ima još samo jedan jedini proizvođač struje, drugačije bi oni pjevali!

A tko ili što su Ploče? E, to smo mi, građani ovoga grada.!  A što mislite tko bi pobijedio  u srazu toga monopoliste i nas građana? Sigurna sam, MI! Kada bi se SVI mi skupa  uhvatili  problema oko dalekovoda i trafo-stanice kao naš SRZA , bitka bi se sigurno dobila. Predlažem Mjesnom odboru Ploča i vodstvu Grada Ploča da sazovu Zbor građana, na koji bi se odazvao cijeli grad, ali i mještani susjednih  mjesta sa područja Grada. Treba pozvati medije, oni su tu izuzetno važan faktor, pa neka cijeloj Hrvatskoj pokažu naš gnjev i njihov monopolizam, bahatost i revanšizam.

Prije nekoliko dana jedna mi poznanica reče kako im je u Luci bila prava kriza, jer nisu bili sigurni hoće li im struja izdržati sve dnevne zahtjeve, i pita me znam li štogod pobliže dokle se stiglo?!

A stiglo se dotle da ta ohola i bezobrazna monopolistička i kapitalistička,  dobro utovljena i od države mažena firma odbija dati elektroenergetsku suglasnost za osiguranje struje za malu crpnu stanicu u sklopu projekta kanalizacije, jer da ne raspolažu kapacitetima koji bi tu struju mogli osigurati. U svom rješenju navode da je prije osiguranja tražene struje potrebno izgraditi , ma zamislite, trafostanicu od 110 kV u Pločama i dvije trafostanice od 20 kV i pripadajuće kablovske rasplete.  Rekoše i ostadoše živi. K'o da im neko brani da grade, ma oni hoće tamo gdje je HEPu najjeftinije, a ne gdje je za građane najsigurnije. Najjeftinije je povrh naših glava, da nam ukradu i nagrde životni prostor i ugroze zdravlje, a najsigurnije (za građane) je tamo gdje oni ne žele, iako je tamo iza brda  zapravo i planirana.

Zbilja ih treba otrijezniti i staviti na mjesto koje im pripada, a to je da shvate kako im je posao biti u službi građana, koji njihove usluge itekako debelo plaćaju. Pa bi ih još  trebalo moliti! Kako da ne!



lijepa-nasa @ 00:48 |Komentiraj | Komentari: 39 | Prikaži komentare
srijeda, siječanj 26, 2011
                Jedna mudra narodna izreka kaže: Pomozi sam sebi, pa će ti i Bog pomoći. No, postoje ljudi koji sebi jednostavno ne mogu pomoći, ma koliko to željeli!  Ali zato postoje prijatelji i suborci! Udruga branitelja  Grada Ploča opet je inicijator i organizator jedne hvalevrijedne akcije. Opet su pokazali svoju veličinu, razumijevanje i upornost!  Njihov član, branitelj i  prijatelj Ante Manenica teško je obolio, i potpuno je ovisan o svojim najbližima. Nažalost, više nikada neće moći stati na svoje noge. Tužno je gledati kako sin nosi na leđima bolesnoga oca do auta da ga odveze liječniku.

               Branitelji nisu ostali ni slijepi, ni gluhi. Oko tisuću učenika osnovne i srednje škole u Pločama, koji  svakodnevno pješače prema svojim školama stepenicama u ulici Tina Ujevića  ovih se dana pitaju što se to pokraj ovoga stepeništa radi, kopa i buši. Sada već svi znaju da je u tijeku akcija postavljanja rampe za invalide. Dobro je da se mladi uče solidarnosti, i  vide kako nije baš sve crno, da među ljudima još ima dobrote i solidarnosti.

              Grad Ploče, Jadransirovina Ploče (vl. Joška Karamatića)  i  TONI COOP d.o.o. (vl. K. Zmijarević) iz Stabline  donirali su novčana sredstva i materijal, a branitelji svoj rad, i nova rampa (platforma) za invalide polako poprima završni oblik. Ostalo je dovršiti sastavljanje dijelova platforme i rukohvat, i naš teško bolesni sugrađanin – branitelj  Ante Manenica  imat će priliku  za novi i kvalitetniji život.









lijepa-nasa @ 19:53 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
utorak, siječanj 25, 2011
Dana 01. siječnja 2011. godine stupio je na snagu Zakon o prestanku važenja Zakona o zdravstvenom osiguranju zaštite zdravlja na radu. Naime, odlukom Vlade  Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu osnovan prije tri godine, od 1. siječnja prestao je s radom, a ukida se i  Zakon o zdravstvenom osiguranju zaštite zdravlja na radu. Pali su bez borbe, tek se nešto sindikalaca pobunilo, ali njihov je glas bio suviše tih. Ovaj Zavod i Zakon bili  su veoma značajni za naše azbestaše, kao i za sva druga profesionalna oboljenja. Ravnateljica ovoga Zavoda, korčulanka, doktorica Sonja Padovan Janković koja je inače predsjednica Povjerenstva za rješavanje odštetnih zahtjeva radnika oboljelih od profesionalne bolesti zbog izloženosti azbestu, bila je velika potpora u borbi za ostvarivanje prava oboljelih radnika. Ali u zemlji Hrvata sve što je dobro i pošteno hitno treba zbrisati sa scene.

Sami radnici kažu da su im do sada u velikome broju uređena prava na mirovinu, a značajan broj njih je temeljem Zakona o azbestozi već dobio rješenja o obeštećenju, a odštetni zahtjevi se isplaćuju obročno kroz razdoblje od 3 godine. Za 2011. godinu Povjerenstvo je izdalo 65 pozitivnih rješenja, sa novčanom obvezom u iznosu od 5.059.509,00 kuna. Pitanje je hoće li se moći izvršiti obveze definirane Zakonom, jer će posljedice ukidanja biti „utapanje” cjelovite problematike  zaštite zdravlja na radu u sustav zdravstvene zaštite, te spajanje HZZOZZR-a i HZZO-a. Što će biti s postupkom priznavanja profesionalnih oboljenja i  ozljeda na radu? Ostaje otvoreno puno pitanja! 

Vlada  je poništila sve provedbene akte koji se tiču zaštite zdravlja na radu, a koji su donošeni proteklih godina. Novi provedbeni akti nisu propisani. Čini se da za nas nema nade!




lijepa-nasa @ 00:41 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
subota, siječanj 22, 2011
                    Čini se da su se naši eko-vapaji iz Neretve na kraju ipak čuli i u Dubrovniku. Tekst i slike iz Dubrovačkog vjesnika u  članku SMEĆE IZ ČAPLJINE U BUDUĆEM PRAKU PRIRODE novinarke Jadranke Bulić ne mogu nikoga ostaviti ravnodušnim. Kolege mi javljaju da  je župan Dubrovačko neretvanski gosp. Nikola Dobroslavić hitno pokrenuo nadležne službe u Županiji. Činjenica da su me iz Županije zvali čak dva puta prošloga tjedna baš i nije uobičajena, što upućuje na moguću istinitost navoda o (re)akciji.

                     A možda je tome zanimanju za otpad iz Čapljine  razlog predstojeći sastanak sa predstavnicima zelenih i Europske komisije u Zagrebu, gdje sam (zbog Neretve) i ja pozvana. Naime, neki novi projekti o reguliranju rijeka Dunava, Drave, Mure, Save i Neretve ugrožavaju našu, a time i Europsku bioraznolikost. Planirani su projekti reguliranja voda duž ovih  glavnih rijeka u Hrvatskoj, a u sklopu nekih od njih (npr. kod nas u Neretvi) su  Ramsarska područja, odnosno područja Natura 2000. Kako se radi o rijekama čiji sliv protječe kroz dvije ili više država,  Hrvatska je, kao i ostale zemlje,  dužna poštovati Konvenciju o procjeni utjecaja na okoliš preko državnih granica (ili  Espoo konvenciju) koju je prihvatila i potpisala u  travnja 1996. godine. Nepobitna je činjenica da je čapljinski deponij u samome gradu, ali to nije naš problem. Problem je što je taj deponij gotovo u koritu Neretve, pa je za vrijeme viših vodostaja u potpunosti pod vodom, koja «ispire» otpad, koji tako zagađen dolazi  k nama.

Nadam se da grozno smeće duž obala naše Neretve nećemo još dugo gledati, ali to je samo mala kap u moru ekoloških problema koji se gomilaju u ovoj županiji.

 

lijepa-nasa @ 21:45 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
četvrtak, siječanj 20, 2011
Na  neslužbenoj stranici Ploča objavljen je članak pod nazivom   Zamjenica župana o županijskim projektima unaprjeđivanja i prezentacije zaštićenih prirodnih cjelina s državnim tajnikom i saborskom zastupnicom,a  koji je prenesen sa službene stranice Dubrovačko neretvanske županije. U članku se iznosi da su   zamjenica župana Marija Vučković, pročelnica Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša Nike Sudarević i ravnateljica Javne ustanove za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima Marija Crnčević održale radni sastanak  s državnim tajnikom za turizam Ivom Mujom i  predsjednicom saborskog Odbora za turizam Marijanom Petir. Mislim da bi u Županiji trebali povesti računa tko im piše tekstove za javnost, jer sigurno da ni gospođa Petir ne bi bila sretna što joj sugovornici ne znaju čak ni funkciju u Saboru.

Naime, predsjednik Saborskoga Odbora za turizam je IDSovac  MARIN BRKARIĆ, a Marijana Petir je predsjednica Saborskoga odbora za zaštitu okoliša. Piscu teksta sa stranice e Dubrovnik  je to trebalo biti jasno i iz zahvale dožupanice Marije  Vučković za sve što je gospođa Petir učinila oko uklanjanja azbestnog otpada (ali i za prava radnika bivšeg „Azbesta“), što najbolje znamo mi iz Udruge Lijepa naša i Društva Žrtve azbesta  sa kojima  ona već više godina surađuje. Svatko iole logičan bi trebao zaključiti da azbest nikako ne ide sa turizmom. Ovakve dezinformacije o funkcijama  u Saboru su neshvatljive, i odraz su nemara i nepoštivanja  i gostiju iz Sabora  i javnosti ove Županije.

lijepa-nasa @ 14:15 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
utorak, siječanj 18, 2011
U zadnjem Dubrovačkom vjesniku tiskan je članak novinarke Jadranke Bulić pod nazivom: Smeće iz Čapljine u budućem parku prirode. Po svome običaju, Dubrovčani ne haju za dolinu Neretve pa takve članke i ne prenose na e stranice DU vjesnika. Zato ga prenosimo ovdje, jer oni koji ne čitaju navedenu novinu nisu upoznati sa tekstom.Odgovor gradonačelnika Čapljine  na pitanja iz ovoga članka tiskan je na neslužbenoj stranici Grada Ploča pod nazivom "Prizori iz filmova strave - tone smeća na obali Neretve". To je, ustvari, samo blijedi pokušaj opravdanja za nečinjenje i štetu koju nam čine.

Tekst članka Smeće iz Čapljine u budućem parku prirode:

Veliki dio smeća i otpada za prosinačke je poplave nošen strujama doplovio čak do Pelješca i Korčule, a potom završio  tko zna gdje u Jadranu. Nije trebalo puno da se uvjerimo kako je uzročnik štetnog plastičnog šarenila duž obje obale Neretve najvećim dijelom odlagalište otpada u Čapljini. Riječ je o iznimno  štetnom odlagalištu za cijelu dolinu Neretve. Užasnuti tonama smeća potražili smo načelnika općine Čapljina (BiH) Smiljana Vidića kako bi nam objasnio što čine na  sanaciji odlagališta koje je skoro uronjeno u rijeku Neretvu. Nismo dobili usmeni niti pismeni odgovor što može značiti samo jedno - ne čine ništa.

PRIJETNJA HRANIDBENOM LANCU

Ana Musa, predsjednica Udruge Lijepa naša za Dubrovačko neretvansku županiju užasnula se vidjevši slike čapljinskog nelegalnog odlagališta otpada:

-Čapljinsko divlje gradsko odlagalište stalna je prijetnja životu u rijeci i uz rijeku, i cijelome toku Neretve do ušća, kao i  moru. Znaju li oni koji nam to rade što čine? Ili im je ideja vodilja: neka našega smeća u tuđemu dvorištu? Oni lijepo dignu svoje brane, a kada dođe do porasta vodostaja, rijeka ispire otpad i nosi ga sve do mora. Najveći dio toga otpada su  plastične vrećice jer plastika u vodi  dugoročno predstavlja  prijetnju  hranidbenom lancu. Naime, kad jednom proguta plastičnu vrećicu,  životinja je ne može probaviti pa  ugiba. Civilizirane zemlje  organiziraju sakupljanje, otkup i recikliranje plastike, ali naši susjedi i mi daleko smo od toga. Županijska vlast trebala bi s vlastima Čapljine dogovoriti rješavanje ovoga problema, jer ih na to  obvezuje ESPO konvencija o procjeni utjecaja na okoliš preko državnih granica na zajedničkoj rijeci.

NERETVA NIJE KANTA ZA SMEĆE

No, ako vlasti to neće učiniti, učinit ćemo mi koji to plastično smeće na obali više ne možemo gledati. – kaže Musa. Dodaje kako je ugostitelj Pavo Jerković predložio  udruzi Lijepa naša da zajednički organiziramo čišćenje  obala, no ipak smatra  da bi to trebali učiniti oni koji za to primaju plaću, a pod tim misli na Hrvatske vode.  Jerković je, kaže, spreman dati na raspolaganje svojih 5 trupa i 8 lađa za akciju čišćenja smeća uz Neretvu. Naglasio je kako donji tok rijeke Neretve  glavni akteri akcije budu  učenici svih škola sa područja doline Neretve. Naglasio je kako donji tok rijeke Neretve ne smije biti nečija kanta za smeće, nego prirodna oaza ljepote.

Za mišljenje smo pitali ekologa iz Čapljine Marinka Dalmatina koji je izrazio stav sličan kolegici Ani Musa. No,  nikome ta slika ne bi toliko smetala da dio nje nije doplovio upravo na područje koje se planira proglasiti Parkom prirode.

Tekst i fotografije: Jadranka Bulić

Nebriga Čapljinske vlasti vidi se po smradu i smetlištu koje je  skoro uronjeno u Neretvu
















 

 

lijepa-nasa @ 21:51 |Komentiraj | Komentari: 21 | Prikaži komentare
subota, siječanj 15, 2011
Na današnji dan je  Hrvatska međunarodno priznata. Mnogi se još sjećaju sreće i ozarenih lica ljudi toga 15. siječnja 1992. godine. Stoljećima sanjani dan je dosanjan, i svi smo tada bili sigurni u prekrasnu,  sretnu i bogatu domovinu.

A gdje smo danas, 19 godina poslije? U paklu lopovluka, nepravde, siromaštva i depresije. Zemlja nam je doslovno očerupana i pokradena od svojih elita, koje su je pljačkale od samoga početka.  Narod šuti, kao da smo svi nijemi, gluhi i slijepi, pa naše političke vođe spokojno  misle da su sigurni u svojoj lijenosti, nemaru i propustima. No, u zadnje vrijeme je jasno vidljivo da je čaša prepunjena i da su mnogi spremni odlučno krenuti u borbu za pravedniju i bolju Hrvatsku.

Jučer smo u Udruzi dobili pismo  gospodina  Želimira Kužatka (koji živi u Sloveniji), istaknutog  istražitelja i pisca o stradanjima Hrvata, o prikrivenim grobištima na kraju drugoga svjetskog rata u Sloveniji. Bio je jedan od najmlađih hrvatskih žrtava 1945., kada je kao desetgodišnji dječak   prošao  Križni put u blizini Laškog u Sloveniji ; progonjen u komunizmu, dva puta suđen zbog svojih ideja, a  bio je i u konclogoru na Svetom Grguru. Zar desetogodišnje dijete može biti krivo, a nisu krivi oni  što su mu oduzeli djetinjstvo, mladost i zdravlje. Napisao nam  je pismo puno tuge i gorčine, a između ostaloga i ovo: "Hrvatski branitelji od Hrvatske Vlade moraju  zahtijevati poništavanje Srbskih lista Hrvatskih branitelja, a ne aboliciju, jer abolira – oprašta se nešto što je netko  učinio. Obrana svoga ognjišta nikada i nigdje u svijetu nije kategorja zločina, već dužnosti i domoljublja, pa čak i u Svetom pismu. Stvorite stranku Hrvatskih domoljuba,  boraca za Hrvatsku, udružite srodne udruge pa uvjete diktirajte vi.«

A jedna relativno nova udruga u dolini Neretve na tome je tragu. Udruga «Narenta» je osnovana u svibnju 2010. godine u Metkoviću, s ciljem povratka na opće ljudske i moralne vrjednote prepoznate u našoj kršćanskoj tradiciji, koje su sustavno zatirane za vrijeme gotovo polustoljetne vladavine Komunističke partije. Mladoj udruzi i mladim članovima predsjednik je Nikola Grmoja. Sinoć je ta Udruga u Domu kulture u Metkoviću organizirala tribinu pod nazivom: «Kršćani u politici». U prepunome prostoru, gdje su mnogi morali stajati, predavanje su održali Saborska zastupnica i predsjednica Saborskoga odbora za zaštitu okoliša Marijana Petir, i Ivica Relković ,  predsjednik Obiteljske stranke i inicijator pokreta Hrvatski rast (HRAST). Oboje predavača bili su izvrsni, a dokaz je i to što je  za vrijeme njihovih predavanja vladala savršena tišina. Bilo je puno pitanja na koja ovo dvoje časnih ljudi nisu mogli odgovoriti, ali svi su bili oduševljeni cjelokupnom atmosferom. Jedna od najistinitijih tvrdnji ove večeri je da je politika prljava točno onoliko koliko joj mi to dopustimo.


Predsjednik «Narente» o razlogu ove tribine i teme piše sljedeće:

Udruga Narenta ovom tribinom želi ukazati na činjenicu da se većina hrvatskih političara iz tzv. demokršćanskih stranaka poziva na kršćanske vrijednosti i koketira s kršćanskim simbolima u predizborne svrhe, a onda te iste vrijednosti pogaze donošenjem nekršćanskih zakona ili krađom, pronevjerama, korupcijom nespojivima s kršćanskim moralom. Sasvim je očito da se u Hrvatskoj između izbora i političke odluke koje stranke kasnije donose događa izokretanje političke volje glasača. Relativnu većinu glasova na prošlim, a posebno na izborima 2003. godine dobile su stranke tradicionalnog odnosno demokršćanskog svjetonazora, ali te iste stranke dolaskom na vlast izokreću volju birača i donose najliberalniji zakon u Europi, zakon koji nije donesen čak ni u jednoj Češkoj u kojoj po istraživanjima ima 70% ateista.

Na osnovu tog antidiskriminacijskog zakona sudi se za diskriminaciju jednoj zagrebačkoj vjeroučiteljici jer je djecu učila da je homoseksualni čin neprihvatljiv i grešan sa stajališta kršćanskog morala. U današnjem sazivu Hrvatskog sabora sjedi 75 zastupnika iz redova stranaka koje se deklariraju kao tradicionalne odnosno demokršćanske…., svi ti zastupnici koji se kunu u kršćanske vrijednosti, sjede u crkvama u prvim klupama, redovno se pričešćuju, digli su svoju ruku za antidiskriminacijski zakon koji se izravno kosi s kršćanskim naukom jer toleranciju tretira preširoko. Svi zastupnici osim gospođice Marijane Petir koja je glasala protiv…. Postavlja se pitanje imaju li kršćani ikakav utjecaj u hrvatskoj politici? …… Drugo je pitanje što je s katolicima - članovima tzv. demokršćanskih stranaka? Oni su podijeljeni u savjesti: pod stranačkom su stegom i radije zbog raznih razloga slijede nju nego što slušaju glas mjerodavnoga crkvenog autoriteta ili glas vlastite savjesti. Iznimke, poput naše gošće Marijane Petir mogu se izbrojati na prste jedne ruke. Postavlja se pitanje mogu li kršćani unutar političkih stranaka išta ostvariti na polju borbe za kršćanske i obiteljske vrijednosti, u prvom redu zbog spomenute stranačke stege i ovakvog izbornog sustava u kojem stranački lideri sastavljaju liste pa u Sabor dolaze ljudi koji to nikad ne bi uspjeli u direktnim izborima, a koji se u njemu ponašaju kao beskičmenjaci koji samo dižu ruke. Iz toga razloga je hvalevrijedna inicijativa gosp. Ivice Relkovića predsjednika Obiteljske stranke koji u novom političkom pokretu Hrvatski rast najavljuje predkampanju što je veliki demokratski pomak u inače trulom hrvatskom izbornom sustavu. Gosti Udruge Narenta na tribini "Kršćanin u politici" gospođica Marijana Petir i gosp. Ivica Relković su na osnovu svog dosadašnjeg djelovanja pokazali da su uistinu vjerodostojni u svom političkom djelovanju te za razliku od većine hrvatskih političara djeluju u skladu sa svojom savješću. ….Da bi zlo napredovalo, dobri ljudi trebaju samo – ne činiti ništa. (Edmund Burke)».

Iskoristila sam ovu jedinstvenu priliku da se u ime Udruge Lijepa naša i Društva «Žrtve azbesta», ali i u ime Neretvana iskreno zahvalim gospođici Petir za sve što je (u)činila za  radnike azbestaše i čišćenje ovih prostora od azbesta. Ona politički dio svoje osobnosti doista kršćanski živi, njezina su djela sukladna njenim riječima, jer da nije bilo nje, naši azbestaši ne bi bili ni slučajno zbrinuti i obeštećeni kao što su danas. Pokretala je čelništva ministarstava, fondova i svih institucija zdravstvenog i mirovinskog osiguranja na rad i rješavanje, za što je dobila veliki pljesak nazočnih na ovome skupu. Jednom riječju – bila je ovo večer za pamćenje, i voljela bih da se ovako nešto organizira i u Pločama.




lijepa-nasa @ 12:57 |Komentiraj | Komentari: 44 | Prikaži komentare
srijeda, siječanj 12, 2011
Ceste su uvijek, u svim društvima i vremenima značile napredak za krajeve kroz koje su prolazile. Pet, šest osumnjičenih za 22 milijuna kuna teške malverzacije u Hrvatskim autocestama (HACu) bacile su tešku ljagu i sumnju u sve poslove koje financira ta državna firma. Što se može pomisliti  - osim opet sumnjati u neke zakulisne igre – ako znamo da je danas u Pločama održan javni uvid u idejni projekt u postupku izdavanja lokacijske dozvole za izgradnju ceste južna dionica – od čvora Ploče do granice Bosne i Hercegovine, uključujući granični prijelaz  Metković,  koji će se graditi na lokalitetu između Novih Sela i Čarapina. Organizator su bile Hrvatske autoceste, a uvidu se moglo pristupiti  u Upravnom odjelu za prostorno uređenje, gradnju i zaštitu okoliša DNŽ, ispostava Ploče. Poziv za ovaj uvid tiskan je u Slobodnoj Dalmaciji, negdje oko Božića (ne znam točan datum). Uvidu u idejni projekt inače mogu pristupiti osobe koje dokažu da su stranke u  postupku. A stranke u ovome postupku su mahom vlasnici zemljišta sa  područja k.o. Borovci, odnosno Kula Norinska i k.o. Struge, odnosno Pojezerje. Znači, niti jedna čestica zemljišta nije sa područja Ploča, ali se sastanak zakazuje u Pločama. O uvidu inače nisam našla nigdje ni riječi  na e stranicama grada Ploča, Metkovića, Županije Dubrovačko neretvanske, Ministarstva, HACa. Došlo je pet, šest ljudi koji čitaju Slobodnu Dalmaciju, a zatekao se tu i načelnik jedne od navedenih općina, koji je sasvim slučajno saznao za današnji uvid. Ako je on slučajno saznao, kako će saznati njegovi mještani? Nikako, pa nisu ni došli, jer nisu znali. A propisi kažu: Ukoliko se stranka ne odazove pozivu, smatra se da se je pozitivno izjasnila o idejnom projektu te nema primjedbi na izdavanje lokacijske dozvole za predviđeni zahvat. Zahvat koji će prelaziti možda preko nečijih vinograda, maslina, dvorišta. To što ni na koji drugi način nisu htjeli obavijestiti ljude samo je dokaz da nisu željeli da oni dođu, a svojim javnim pozivom u Slobodnoj ispunili su čistu formalnost. Promatrala sam danas jednu stariju gospođu, čini mi se da je iz Borovaca! Djeluje tako dobrodušno i toplo, i  bojažljivo zapitkuje gospođu iz HACa o svojim pravima! Zapravo, to je pravi problem, ta neinformiranost ljudi  i uvjerenje da su ovi što dolaze iz raznoraznih sredina koje vrve lopovima, vrjedniji i važniji od njih. Da sam ja netko (a nisam) organizirala bih sastanke po neretvanskim selima i informirala  ljude o njihovim pravima, jer o obvezama svi jako dobro znaju sve! Ako dobro razmislite, to uopće nije problem, sve se može kad se hoće!




 

lijepa-nasa @ 23:42 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
ponedjeljak, siječanj 10, 2011

Jutros je pod nazivom  „Počela i prodaja Hrvatskih voda!”  na mnogim portalima osvanuo sljedeći tekst:

„Hrvatske vode u jeku blagdana i bez javne rasprave započele su prodaju posljednjeg hrvatskog prirodnog resursa koji još kontrolira država - vode.

Dakle, 8. prosinca u Narodnim novinama objavljen je oglas o prodaji 15% dionica kompanija u vlasništvu Hrvatskih voda, a koje se brinu o vodi po pojedinim županijama (prvi oglas u Narodnim novinama; i drugi). Na prodaju su dionice u 29 kompanija, a prodaju se, ugrubo, za 42 milijuna kuna. Zainteresirani kupci moraju se javiti do 10., odnosno 11. siječnja, dakle do ponedjeljka i utorka. Niti minimalna javna rasprava o ovome nije provedena. Forumaši raspravljaju o problemu prodaje vode.”

Doista će nam ostati samo zrak! Prema UNESCO-vom izvješću o vodnim zalihama iz 2007.,  Hrvatska raspolaže sa 32.818 prostornih metara godišnje obnovljive pitke vode po stanovniku, a osim toga jedna je od rijetkih zemalja koje svojim građanima osiguravaju pitku vodu sustavom javne vodoopskrbe. Prosječna potrošnja vode iz vodovoda iznosi 138 litara po stanovniku dnevno. Zar ćemo i bez vode ostati. Žedni, u zemlji koja je treća u Europi po vodnim resursima, i među 30 vodom najbogatijih zemalja svijeta. Nije li i ovo pljačka hrvatskog naroda od strane državnih Hrvatskih voda. Čije su vode? Voda je najveće prirodno bogatstvo i najveći mogući resurs neke zemlje. Hoćemo li našu zemlju dovesti u situaciju kao Bolivija, u kojoj je Bechtel – koji je postao vlasnik voda zabranio čak i skupljanje kišnice, jer  prema ugovoru su morali plaćati Bechtelu za SVU vodu koju troše.



lijepa-nasa @ 20:13 |Komentiraj | Komentari: 54 | Prikaži komentare
subota, siječanj 8, 2011
Večeras sam se vratila sa daleka puta, i baš sam sretna što sam prošla  „lišo” - nisam uhapšena, iako sam rođena u Vukovaru, i nisam platila kroz Bosnu ni jednu jedinu kaznu za prekršaj zbog DU tablica, jer policija u BiH lova naše tablice, kao što naši lovaju njihove. Što ćete, reciprocitet je u pitanju, a kako je nama iz Hrvatske putovati kroz  BiH, i BH građanima kroz Hrvatsku koga briga.

Mislila sam da ću se nakon sezonske bolesti koju sam odbolovala u Slavoniji, vratiti doma u Ploče puna elana za nove radne pobjede. Lijepo se malo vratiti u zavičaj, pa nakon bolesti uživati u snježnim radostima, dočekati tamo Novu godinu, uživati sa svojim najdražim klincima u njihovom klizanju na umjetnom ledu usred grada, družiti se sa  rodbinom i prijateljima. Uspjela sam se čak naći sa kolegama ekolozima iz Kopačkoga rita, koji su također poslali svoje primjedbe na studiju o brani na Neretvi. Dogovorili smo se ako investitori ne odustanu od ovako predviđene brane, naše dvije udruge podnijet će tužbu sudu. No, što bi rekla moja pokojna mati, treba zasvirati, ali i za pojas zadjenuti. I baš kad sam se spremala ovamo, dođoše mi usplahireni susjedi,  izvan sebe od gnjeva i rekoše: Uhapsili Purdu Tihomira! Pošto nam je njegova obitelj sve do rata bila  u susjedstvu, znam Purdu, pa ne mogu sebi doći od čuda. Tko ga je uhitio, zašto? Kažu: na nekom je srpskom popisu kao ratni zločinac, uhitili ga na granici u Orašju (a tu sam danas i ja prešla granicu). Ma gdje će on biti zločinac, sve su Purde dobri i mirni ljudi. Bio je u ratu, branio je svoj grad, a devet je mjeseci nakon pada grada bio u konc-logorima u Stajićevu i Sremskoj Mitrovici.  Je li moguće da državni vrh  dozvoljava da vukovarski ratnici opet iznova proživljavaju pakao. Ispričali su mi neki da je predsjednik HSP-a Srb, navodno, kupio od nekih ljudi iz Srbije popis sa imenima svih navodnih ratnih zločinaca iz Vukovara. Na popisu su 322 imena, a među njima je i ravnateljica ratne (i današnje) vukovarske bolnice dr. Vesna  Bosanac, ratni zapovjednici Branko Borković, Mile Dedaković i Tomislav Merčep, Saborski zastupnik iz Vukovara Petar Mlinarić,  predsjednik  Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora Danijel Rehak...... Vidjela sam na tome popisu mnoge poznate, ponosne preživjele branitelje. Svaki četvrti vukovarski branitelj je na tome spisku, a interesantno je da su svi oni bili u srpskim logorima smrti. Što su od njih tamo radili bolje je ne prepričavati, ali svi znaju da su u tim strašnim mučenjima priznavali sve za što su ih teretili, samo da prestanu sa torturama. Prošli su rat i logore jer su branili svoj grad i svoju domovinu, a sada trebaju ponovo u srpske kazamate. Ne mogu vjerovati da imamo vlast koja to dopušta i mirno gleda. Ako BH graničari imaju te popise, zar ih nemaju i naše službe. Ali one šute. Bila sam u kući saborskoga zastupnika kada su ga nazvali prijatelji i rekli da je i on ratni zločinac. Ostao je totalno zatečen i šokiran. I on je bio 9 mjeseci u logoru,  a sada u Saboru čini sve što može za svoj Vukovar i Vukovarce, i ne zaslužuje od  kolega ministara ni da mu kažu da ne putuje izvan Hrvatske, jer je na popisu. Strašno! No, zato se nagrađuje Vojo Stanimirović, osuđeni i pomilovani vukovarski zločinac, jer je RH  vodila kazneni postupak protiv njega, i osudila ga kao ratnog zločinca na 20 godina robije. Ali Voja je legalno  amnestiran, politički podoban i sa svojom strankom koalicijski partner stranke na vlasti; on je i saborski zastupnik, što nema nigdje u svijetu: ratni zločinac je u Saboru, ponosno izjavljuje kako su Hrvati u Vukovaru krivi za rat, a njegov kolega zastupnik koji je branio svoj grad na popisu je ratnih zločinaca. Zamislite sada tu situaciju: branitelji iz Vukovara, baš zato što su ga branili, na srpskom su popisu kao ratni zločinci, a hapse ih u Bosni, koja ih treba deportirati u Srbiju.

No, bolji poznavatelji prilika pričaju da je sve to oko branitelja zapravo dogovor  hrvatske i srpske politike, jer se na Hrvatsku vrši pritisak da povuče svoju tužbu protiv Srbije za genocid, pa će se sada, navodno, dogovarati da se ti popisi povuku, a zauzvrat će Hrvatska – jako brižna za svoje vukovarske branitelje – povući tužbu. Ne mogu vjerovati, ali vrijeme je pred nama, vidjet ćemo! Ako je tako, bolje da nas nije!

Vukovar pod snijegom, u novogodišnjoj noći, sa klizalištem usred grada
















lijepa-nasa @ 23:56 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
Brojač posjeta
1609258
Arhiva
Index.hr
Nema zapisa.