Blog - siječanj 2013
srijeda, siječanj 30, 2013
One koje zanima opća slika o potrebi drugačijeg promišljanja razvoja okoliša, jer sadašnji način se zbog prevelikog korištenja resursa neće moći nastaviti, neka obvezno dođu u petak na tribinu, a one koje zanima zelena ekonomija naći će odgovore u ponedjeljak. Konačno pokažite da vam je stalo!

Udruga Lijepa naša za Dubrovačko neretvansku županiju, Grad Ploče i  Udruga Eko Kvarner pod pokroviteljstvom Zaklade Friedrich Ebert organiziraju tribinu:

 

ODRŽIVI RAZVOJ GRADA PLOČA

01. i 04. 2. 2013.

(U Narodnoj knjižnici Ploče)

 Program

Predavači:

-        Predsjednik Udruge Eko Kvarner Vjeran Piršić

-        Znanstveni eksperti iz pojedinih područja

 Petak, 01.02.2013. u 14 sati


  1. Što je održivi razvoj i zašto je neophodan za Dolinu Neretve;
  2. Temeljni osnovi održivog razvoja: hrana, voda i energija;
  3. Izvedeni stupovi održivog razvoja: odgovorni i održivi turizam, gospodarenje otpadom, transport, upravljanje zaštićenim područjima prirode;
  4. Rasprava
 Ponedjeljak, 04.02.2013. u 14 sati, radionica:

  1. Ekološka poljoprivreda i plasman  hrane kroz specijalizirane lance;
  2. Kako osnovati energetsku zadrugu i solarizirati Dolinu Neretve

 Ulaz slobodan.

 Na tribini će se govoriti o konkretnim primjerima i mogućnostima realizacije istih takvih projekata u Pločama.

 

lijepa-nasa @ 19:55 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
ponedjeljak, siječanj 28, 2013
              Da me drugi nisu podsjetili, posve bih zaboravila  da ovome blogu ima već punih šest godina. To je taman uzrast malenih prvašića. Šest je godina i malo, i puno!

Ne vjerujem  da nas na blogeru ima baš puno sa ovoliko «staža». Mnogi koji su započeli kad i ja odavno su odustali. Neki  kažu da blogovi više nisu «in», ali meni je još uvijek draži od Facebooka, i makar su pojedinci činili sve da me obeshrabre da više ne pišem, ipak nisu uspjeli! Do sada sam napisala oko 1000 postova sa najrazličitijim temama. Naravno, najčešće o očuvanju okoliša, ali bilo je tu još svega i svačega. Sve ove godine trudila  sam se dolaziti do pouzdanih informacija, nikada ne lagati, petljati, nagađati, ogovarati....

Fotografije su najčešće izvorno moje, ali i njih sam često «posuđivala» sa interneta.

               Najljepše što mi se ikada dogodilo, a da je vezano uz ovaj blog  je iznenađenje našega Hrvoja Vejića kada je iz hladnoga Sibira javio da želi financirati odlazak mladih iz naše udruge u Vukovar, što je odmah i realizirao. Za dječje snove o Vukovaru saznao je čitajući ovaj blog.

              Najteže su mi pale teške uvrede, prijetnje i laži vezane za raspravu o parku prirode i uz prosvjed koji smo organizirali putem Građanske inicijative «Pravo na zdravi život».

Tko zna koliko ću još izdržati pritiske, ali za sada se ne dam! Blog je velika obveza, i treba imati slobodnog vremena, puno dobre volje i veliku motivaciju da se ne odustane.




lijepa-nasa @ 18:32 |Komentiraj | Komentari: 17 | Prikaži komentare
petak, siječanj 25, 2013
               Meteorolozi kažu da će ovo biti najhladniji vikend ove zime. I što nam sad ostaje? Ili sjediti doma i grijati se kako tko zna, ili ipak smoći snage i išetati iz toploga doma.

              Večeras postoji mogućnost  u okviru Noći muzeja poći u Arheološki muzej Narona u Vidu gdje će  od 18 sati do 1 sat iza ponoći učenici Srednje škole Metković imati zanimljiv program u rimskoj odjeći  sa rimskim slasticama koje će sami izrađivati. I Ornitološka zbirka u Metkoviću  posjetiteljima  od 18 sati do 24 sata nudi bogate sadržaje.   

              Opet u Metkoviću, Građanska inicijativa “Roditelji doline Neretve” organiziraju sutra, u subotu  u Gradskom kulturnom središtu s početkom u 19 sati predavanje pod nazivom “Zdravstveni odgoj: Pranje zubića ili ispiranje mozga?!” Predavači su poznati građanski aktivist Krešimir Miletić, otac četvero djece, i mr.sc. Josip Markotić, bioetičar i znanstveni novak na Institutu Ivo Pilar.

            Mene trenutno grije slika koju nosim u srcu i sjećanju na Slavoniju. Sve naše «svinjarije» (kobasice, krvavice, kulenova seka, čvarci, umbula, slanina, pršuti, suho meso, mast), delicije  radi kojih smo po ciči zimi i snježnoj vijavici morali ići  preko Zagreba, a ne preko Bosne, donijeli smo ovdje, i ne bojimo se zime. To grije bolje nego ijedna energija!




 

 

lijepa-nasa @ 19:01 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
srijeda, siječanj 23, 2013
              Već skoro tri mjeseca nisam bila na ušću, i čim je sunce danas malo provirilo između oblaka, uputila sam se tamo. Prethodno sam razgovarala sa  gospodinom Joškom Ercegom, voditeljem vodnogospodarske ispostave za mali sliv "Neretva-Korčula" sa sjedištem u Opuzenu. Rekao je da nije zabrinut i da za sada nema nikakve prijetnje od poplave, a on i ekipa su cijelo vrijeme na terenu i drže vode pod kontrolom. No, ima drugih problema, a o tome ćemo idući puta.

Na putu za ušće posvuda se vidi da je Neretva baš velika, tamna je i zagasite boje, ni nalik na onu modru ljepoticu na koju smo navikli.

Iako sam pretpostavljala što ću tamo naći, svejedno mi se smučilo od prizora na koji sam naišla. Doslovno odvratno! Kratko rečeno: prljavo, zapušteno, napušteno, puno srušenih i polugnjilih šatora, namještaja, odjeće, plastike…… Morska je obala  nečista, ali je vidljivo da je sve tamo nanijela Neretva. Ali ono pod borovima, ono je problem. Nitko se ne može pozivati na to da je kriva rijeka, nema šanse. Sve pod borovima je normalnom čovjeku  neshvatljiva totalna ljudska nekultura, neurednost, nemar, sebičnost….  





















lijepa-nasa @ 19:40 |Komentiraj | Komentari: 35 | Prikaži komentare
utorak, siječanj 22, 2013
                         Žao mi je što živim u ovako teškim, sumornim vremenima, kad na sve stane gledamo samo propast, neimaštinu, besposlicu, otimačinu, tugu…….. Nigdje radosti, nigdje veselja, nigdje trunke nade! Kakvu to zemlju ostavljamo našoj djeci, kakve im poruke šaljemo? U snovima nisam mogla vjerovati da od one prethodne, pretežno lopovske Vlade (Sanader i kompanija) možemo izabrati još goru. A ovi to jesu, neosporno je i svakome vidljivo. I najgorljiviji član vladajuće stranke ne može negirati da nam sve ide u propast, i to strmoglavce, nezaustavljivo! Kad čovjek pogleda imena pojedinih ministara, jasno je koliko istine ima u izreci Nomen est omen. - Ime je znak. Imate npr.  ministra uprave koji se preziva Bauk, rada i mirovinskog osiguranja Mrs/ića, regionalnog razvoja i fondova EU (Z)Grčića, poljoprivrede koji se preziva Ja/kovina, zaštite okoliša koji je Zmaj/lović, graditeljstva i prostornog uređenja (rušenja) Mrak Tari/taš i socijale i mladih gospođa Opa/n/čić. Baš zgodno! Najnoviji „biser“ navedene ekipe, proširene sa ostalim ministrima i premijerom je  PRIJEDLOG ZAKONA O STRATEŠKIM  INVESTICIJSKIM PROJEKTIMA REPUBLIKE HRVATSKE.  Njihov je plan hitno ukidanje statusa javnog dobra brojnih resursa, a potom privatiziranje - šuma, voda,  zemljišta,  priobalja, otoka, rudnih bogatstava, kulturnih dobara, javnih cesta i željeznica, zapravo svega što po zakonu pripada svima nama. Zakon se donosi po hitnom postupku, a rasprava o njemu traje svega 10 dana. Već prekosutra, 24. siječnja zadnji je dan u kojemu se mogu napisati primjedbe.

                       Večeras ministar Vrdoljak u jednoj TV emisiji pokušava braniti taj zakon uz kategoričku tvrdnju da nije istina da će se ti resursi prodavati, i napomenu da pitamo 370 000 nezaposlenih što misle. To je tolika demagogija i patetika, a sigurna sam i laž (Plan 21 iz predizborne kampanje ni  u čemu se ne ostvaruje) da sam od bijesa naglas opsovala. Odakle im toliko hrabrosti  da od cijele Hrvatske javnosti prave neuke idiote. I misle li da im itko u ovoj zemlji nakon samo godinu dana još vjeruje. Pa svi ti resursi su NAŠA nacionalna bogatstva. A svih onih 370.000 nezaposlenih, uz radna mjesta izgubit će kao i svi mi, sve što imamo, i što nam je Bog dao. Reče netko da je to ekonomski genocid! I jeste, ali je i veleizdaja.

                     Idućeg tjedna  Vlada namjerava predati u Sabor na hitno izglasavanje navedeni  Zakon. Mislite li da će nam on išta dobra donijeti, da će zbog njega stotine tisuća nezaposlenih nesretnika doći do radnih mjesta. Demografski smo uništeni, nestajemo, ekonomski smo uništeni, financijski smo uništeni,upravo nas i  moralno uništavaju. Sada će nam uništiti i sve što nam je Bog dao, i ono što smo kao narod svi gradili Zakonom o strateškim investicijama Vlada će moći jednostrano ukinuti šumama, pomorskom dobru, poljoprivrednom zemljištu, rudnim ili vodnim bogatstvima status javnog dobra a u vlasničke knjige će nakon prodaje ili dodjele koncesije biti upisan svaki investitor koji na račun Republike Hrvatske uplati određeni iznos novca koji ne smije biti manji od 150 milijuna kuna. E jesmo jeftini!


                        Još nije kasno da i vi napišete primjedbe, pogotovo na članak 18. Ovog katastrofalnog   Nacrta Prijedloga Zakona o strateškim investicijskim projektima Republike Hrvatske.




lijepa-nasa @ 20:03 |Komentiraj | Komentari: 29 | Prikaži komentare
nedjelja, siječanj 20, 2013
                 Poznato je da tko ima pristup informacijama, ima i vlast. Dobro to znaju svi što su zasjeli u fotelje i drže ih se k'o pijan plota. Imamo mi Zakon o pravu na pristup informacijama, ali koga briga. Taman posla da će neki  poljoprivrednik, ribar ili obični radnik, službenik poći u  urede Grada  Ploča ili u županijske urede da  ostvari to svoje pravo. Uostalom, kladim se da 90% puka nema pojma o ovome zakonu kojim se uređuje pravo na pristup informacijama koje posjeduju, kojima raspolažu ili koje nadziru tijela javne vlasti  i postupak za ostvarivanje i zaštitu prava na pristup informacijama.

               Bolje je narod držati u neznanju, da kao ovce blejimo i nagađamo! Tko smo mi, i tko će nas išta pitati? Takozvana politička elita (tužne li elite, moj mili Bože), potpuno odnarođena nakon izvjesnog vremena pošto zasjednu stvarno misle da mi, zapravo, postojimo radi njih, nikako obrnuto. Da nema Radio Ploča i Rogotinskog portala ne bismo znali ama baš ništa. Jedan smo od rijetkih gradova koji  nema svoje glasilo. Uostalom, nemamo ni svoj grb, a za himnu ne znam, nemam informaciju. Znam da je za nju bila izabrane pjesma  Anđelke Vlahović Ploče grade, ali nemam pojma jesu li riječi i uglazbljene, i je li himna zaživjela.

            Razmišljajući o tome mogu li ja što učiniti, pala mi je na pamet jedna ideja. Devet sam godina izdavala (dok mi ova HDZova vlast nije uskratila sredstva) eko list za mlade Lijepa naša Neretva. U devet godina bilo je devet brojeva, svaki smo mi u udruzi radili kao poseban projekt, pa smo imali i različite financijere:2 broja financirao je Regionalni centar za zaštitu okoliša Švicarske agencije za razvoj i suradnju, 2  Ministarstvo zaštite okoliša,  Američka organizacija International Rescue Committee, a sve ostale brojeve financiralo je poglavarstvo Dubrovačko neretvanske županije za što uvijek izričito zahvaljujem gospodinu Ivi Karamatiću koji se svaki puta pobrinuo da dobijemo sredstva. List je tiskan na formatu A4, djelomično u boji, na 28 do 36 stranica (svaki broj različito, ovisno o materijalu) u nakladi od 1.000 primjeraka. Nitko od nas nije naplaćivao ni prebijene kune za svoj rad, a ukupni troškovi lista iznosili su 10.000 kuna.

            Ovim putem javno pozivam vlast, neka mi daju toliko novca (a daju i puno više za raznorazne gluposti) a ja ću okupiti ekipu koja će napraviti gradske novine za svih (a ne samo njih), nestranačke, nepristrane i informativne koje bi se poslije mogle samofinancirati. Već nekoliko godina ne tražim ni od županije ni od grada nikakva sredstva za našu udrugu, ne želim se ponižavati, ali novine bi bile za sve građane i doista nam trebaju. Ni jedan grad koji drži do svojih građana nije bez pisanog medija. Do kada ćemo mi u ovome gradu živjeti kao  nezainteresirano, neinformirano, inertno stado ovaca?!     




lijepa-nasa @ 23:11 |Komentiraj | Komentari: 17 | Prikaži komentare
petak, siječanj 18, 2013
Cijela Hrvatska je u strahu za Vukovar! U svjetlu najavljenog uvođenja dvojezičnosti u Vukovaru, jedna politička stranka uputila je poziv   Vladi Zorana Milanovića da na tragu objave Registra branitelja objavi i registar stanovnika Vukovara . Traže da zaustave daljnju manipulaciju brojem pripadnika srpske manjine u Vukovaru. “Provedite Zakon o registru birača i iz njega izbrišite one koji nemaju valjanu osobnu iskaznicu. Do njegovog provođenja prihvatite moratorij od deset godina na provođenje dvojezičnosti u gradu heroju, Vukovaru”, navodi se u dopisu.

Iz  Hrvatske udruge logoraša srpskih koncentracijskih logora danas sam primila  dopis sljedećega sadržaja:

             Vukovar 18.11.1991.! Krvavi datum koji se Hrvatskim braniteljima i svim Hrvatima usjekao neizbrisivo u sjećanje. Taj datum obilježava svima nam dobro znan pad grada Heroja – Vukovara.
                          Nakon krvavih bitki i otpora Hrvatskih vitezova, agresor je dobio svoju pirovu pobjedu.
Ušavši u grad potpomognut teroristima prozvanim "četnici – arkanovci" započeli su veliku pljačku onog što je ostalo u Vukovaru. Započeli su pripremu i sakupljanje preostalog Hrvatskog stanovništva. Kao da razaranje grada i patnja tisuća ljudi tim zlikovcima nije bila dovoljna, u želji za „Velikom Srbijom“ odlučno su krenuli pobiti njegove branitelje na Ovčari i ostalim stratištima. Nebrojeno civila pobijeno je u toj suludoj namjeri. Veliki broj branitelja, djece, žena i staraca zarobljen je po logorima diljem Srbije. Mučeni, silovani i zlostavljani doslovno su čekali smrt. A sve to, kako više ni jedan živi Hrvat ne bi smetao u čistom Srpskom Vukovaru, te samoprozvane „SAO Krajine“.
Bolna je činjenica, da smo gotovo nedavno slušali one stravične snimke bradatih, prljavih četnika s pjesmom „Druže Slobo šalji nam salate, bi'će mesa klat ćemo Hrvate“. Ne treba posebno ni spominjati da su neki sa tih snimki danas još uvijek u Vukovaru. Žive i rade u državnim službama, kao da se baš ništa nije dogodilo.
                      Danas kada su naši generali slobodni, kada imamo tu Hrvatsku, opet ti isti ljudi (ako se takvima mogu nazvati) željni su Vukovarske krvi. Kao da uživaju, podlo i sadistički, u nevolji tog preostalog Hrvatskog stanovništva, ističu kako je njih 33% u Vukovaru te zaslužuju dvojezične natpise.
To ne samo da vrijeđa Vukovarce i one koji su nekoga tamo i izgubili, već vrijeđa sve vas koji ste na ovaj ili onaj način trpjeli zbog ratnog stanja.
Najviše vrijeđa one čije su kosti položene u temelje ovoga grada.
 Žalosno je da s podsmjehom gospoda iz SDSS-a govore, kako, eto nisu razmišljali da će natpisi na ćirilici biti i u ulazu na Vukovarsko spomen groblje  i Ovčaru.

Dragi SVI!
Smatrate li da je, nakon svega što smo proživjeli u Vukovaru, normalno da Srbi ističu da čine trećinu stanovništva. Hrvata nakon rata u gradu ima sve manje, jer oni koji nisu umrli od četničkog noža, danas umiru od posljedica rata.
Oni koji ne umiru od posljedica rata planiraju sa to malo dostojanstva koje im je ostalo, pokupiti svoje obitelji i opet napustiti grad.

Zato vas pozivam da ne nasjedate na priču o demokraciji - da imaju pravo promijeniti natpise u ćirilicu. Da su normalni ljudi, shvatili bi da gdje god to tražili je relativno opravdano... No tražiti u Vukovaru je čista provokacija i vrijeđanje svih onih koji su taj grad branili. To je uvreda za sve koji su svoje živote i zdravlje ugradili u temelje ovoga grada, koji pokušavaju oprostiti zločincima koji i dalje hodaju po gradu i svakodnevno im se smiju u lice...daleko od televizijskih kamera i javnosti Hrvatske.
Uvreda je i pljuvanje po svima koji više nisu  među živima.
Takav čin će bez sumnje samo potpaliti mržnju i izazvati sukobe.

Ne dopustimo im da nas isprovociraju i da opet započnu s projektom "ugroženosti" jer svi znamo što su ugroženi Srbi sposobni napraviti.
Ne dopustite im ćirilicu u Vukovaru!
To ste dužni ne dozvoliti u čast onih kojih više nema, i nas koji smo  bili  spremni za Hrvatsku i sve vas život dati! Branili smo vas 1991. Jeste li  vi spremni u ovoj borbi obraniti našu čast?

Veliki prosvjedni skup održat će se u Vukovaru dana 2. veljače 2013. godine, na Trgu dr. Franje Tuđmana s početkom u 12:05 sati.
Skupu će, između ostalog,  prisustvovati sve ratne postrojbe HV diljem Hrvatske sa svojim ratnim zastavama i zapovjednicima.
Danas je objavljen i proglas hrvatskom narodu, društvenoj i političkoj javnosti te dužnosnicima zakonodavne i izvršne vlasti u Republici Hrvatskoj.

Hvala vam na odazivu.
S poštovanjem,

Vaši mrtvi sa Ovčare (slijedi popis ubijenih na Ovčari, u kojemu sam pronašla i neretvanska prezimena Lovro Barbir, Franjo Barišić, Stanoja Čupić i Mladen Čupić.)




     STOP ćirilici u Vukovaru          Vukovar nikada ne smije postati Bykobap






lijepa-nasa @ 13:53 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
utorak, siječanj 15, 2013
                Jučer je na pločanskom groblju Laniština sahranjen Zvonimir Zvonko Barbir. Definitivni odlazak iz ovozemaljskog života uvijek je tužan, jer nekoga iz svoje blizine više nikada  nećemo sresti u ovome životu.

Za Zvonka se može reći svašta, samo ne da je bio običan! Dapače, bio je vrlo, vrlo neobičan u svakom segmentu svoga života. Znao je biti vrlo grub, često ne vodeći računa kako će njegove riječi biti doživljene, a i sama sam se u zajedno provedenom dijelu radnoga vijeka (tridesetak godina) puno puta svađala sa njim, i zbog njega  plakala. No, ljudski je sve to zaboraviti, a u srcu i sjećanju ostaviti samo ono lijepo! A bilo je toga, i te kako je bilo! Smijeh i šale koje  je zbijao jedinstvene su i nezaboravne uspomene.

               Bio je član jedne od najuglednijih, najstarijih i najobrazovanijih obitelji iz doline Neretve, obitelji koja je iza drugoga svjetskog rata doslovno kreirala i gradila grad Ploče. Njegov otac, pok. Mijo bio je čovjek koji je doveo školstvo u ovaj grad! Stariji brat Ivo sagradio je sadašnju školsku zgradu (i vrtić, i športsku dvoranu zajedno sa Slobodanom Jakićem) u kojoj je bio 36 godina i ravnatelj, ali bio je i zastupnik u Hrvatskome saboru i predsjednik općine Ploče. Drugi brat  Ante – Tonći samo je kratko vrijeme radio u pločanskoj gimnaziji, a skoro cijeli radni vijek bio je konzul u nekoliko Europskih zemalja, ali i na drugom kontinentu. Njegov stariji sin Milivoj poznati je neretvanski odvjetnik, a Hrvoje je pjesnik koji se po kvaliteti svojih djela  prepoznaje u cijeloj Hrvatskoj. Nećak Mimo (Miroslav) direktor je i glavni urednik pločanske radio postaje, a koliko dobro, zapravo odlično radi svoj posao dokaz je i nedavno mu uručena najprestižnija nagrada „Zlatni mikrofon za radijska dostignuća“ koju mu je  dodijelio HURIN .             

            Sam Zvonko je kroz svojih više od 40 godina rada u  školi učio i opismenjivao na tisuće malih neretvana. Diplomirao je hrvatski jezik i povijest, a ono što mnogi nisu znali, imao je i diplomu sportskog trenera. U školi je prepoznavao talente za jezik i glumu, a na terenima za sport. On je stvorio velikane hrvatskoga glumišta:Veru Zimu, Niku Pavlovića i Maju (Matiju) Prskalo, koja mu je, uz iskrene suze, na grobu pročitala predivne riječi zahvale i  oproštaja. Sjećam se kada je Zvonko jedno ljeto pripremao Maju za  prijemni ispit na Akademiji, nas nekoliko koji smo još bili u školi posjedali smo po hodniku i glumili publiku, a jadna Maja se preznojavala zbog strogosti svoga učitelja Zvonka koji je neumoljivo vikao dok ne bi postigla ono što je on tražio. Ali ona je tada položila prijemni, i sada je poznata hrvatska glumica. On je u svemu pokušavao postići savršenstvo! 

Zvonko je 1959. osnovao NK Jadran, u kojemu je niz godina bio i trener i igrač, a 1976. godine u Zagrebu je s pionirima toga kluba osvojio prvenstvo Hrvatske. Nogomet je bio njegova velika strast, pa je  u Pločanskoj školi oformio  Nogometnu školu mlađih uzrasta.

Iako je uglavnom predavao hrvatski jezik, on je bio i povjesničar i napisao je dvije knjige vezane uz povijest ovoga kraja: „Rogotinska mati znanja i stružanska posestrima“ i «Sporazum o Pločama - novo presijecanje Hrvatske».

Sve što je radio, dobro je radio! Sjećam se njegovih neuobičajenih odgojnih metoda, kakve nitko nije imao. Za njega su djeca bila apsolutno prioritetna, i kad su ona bila u pitanju, ništa ga nije moglo obeshrabriti. Bio je razrednik učeniku iz jedne mnogobrojne i moralno upitne neretvanske obitelji . Imali su puno djece, o kojima baš nisu  vodili računa. Tako se događalo da je taj njegov učenik na samome početku školske godine u petome razredu bio neprestano odsutan. Zvonko je od najboljih učenika svoga razreda organizirao «patrole», koje su marširale  ulicama dok odbjegloga učenika ne bi našli, i  «priveli» ga u razred. Razgovarao je neprestano s njim, i uspio ga je pridobiti da redovito dolazi u školu i završi osmi razred. Njegova braća kod drugih nastavnika ni slučajno nisu imala takav tretman, pa  je među njima bilo stalnih stanovnika zatvora, narkomana….  Ne, nisu svi  učitelji isti, dapače. Iz ove sadašnje garniture samo troje-četvero je došlo na njegov posljednji ispraćaj, što je i žalosno, i sramotno.  Donedavni ravnatelj pločanske škole Ante Dodig svakome je preminulom djelatniku i umirovljeniku škole na grobu držao govor i zahvalio mu, a kada je umro dugogodišnji domar Marko Maretić, kojemu je sahrana održana baš na prvi dan u školskoj godini, on je taj dan otkazao nastavu tako da su svi iz škole išli na zadnji ispraćaj. Pa zar to nije ljudski? Zar ljudi koji su cijeli svoj život ugradili u temelje Ploča nisu to zaslužili. Ne postoje nikakva opravdanja za šutnju i nedolazak.  Sramotno je i da nismo vidjeli nikoga od političara. Mogli su doći  kao obični građani koji će svojom nazočnošću zahvaliti čovjeku koji ih je učio, ako ne kao političari koji će zahvaliti preminulom građaninu za sve što je učinio za ovaj grad i njegovu mladost.

            Ali ima neka moć u ovakvim ljudima poput Zvonka, oni su jaki i poslije smrti, ma koliko neke sitne duše to ne žele, a život se ne vrednuje po dužini življenja, već po njegovom  sadržaju.




lijepa-nasa @ 23:27 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
nedjelja, siječanj 13, 2013
               Nakon više od dva mjeseca, evo mene večeras doma. Ma i tamo gdje sam bila isto sam doma, ali 37 godina života u ovome kraju i ovome gradu ipak je respektabilno, pogotovo što mi je tu i ona druga, buduća, «vječna»  kuća. Povratak je bio doslovno leden, mokar i kamenit!

                  U jednom novinskom  komentaru od prije dva dana, dr. sc. Nino Raspudić  rekao je da bi radije ugazio u govno, nego u snijeg, i potpuno se slažem s njim. Kao da nisam rođena tamo gdje ga ima i previše, ne volim ga  ni na slikama. A dopalo me da upadnemo u snijeg i vijavicu  na najgorem dijelu puta, kroz Gorski Kotar i Liku. Pratila nas je i kiša, i susnježica, i jugo kad stigosmo bliže Jadranu, ali brate, ono što nas snađe doma najgore je od svega što smo prošli kroz taj užasni put dug 800 kilometara (Vukovar - Zagreb -Maslenica - Dugopolje -Split, pa obalom do Ploča). Iza Gradca vidjesmo na magistrali  neko silno kamenje, nešto kao odron, pa se treba čekati, jer se vozila puštaju naizmjenično. No, nije to ništa u usporedbi s onim što smo doživjeli na putu kroz Baćinu. Kako nemamo pojma da li se nešto radi na cesti, ili je što drugo u pitanju, i suprug i ja imali smo dojam da smo zalutali, iako smo znali da nismo. Bila je mrkla, oblačna, kišna noć,  a ni iza nas, niti ususret nama nismo vidjeli ili sreli ni jedno jedino vozilo, pomišljali smo da možda nismo ni smjeli tuda ići, iako nismo vidjeli nikakvo upozorenje o tome. Upadali smo u bezbroj rupa, a kako su pune vode, prskalo je na sve strane. A tamo gdje nisu rupe, sve je – cijelom širinom puta  prekriveno  kamenjem, pa smo se vukli kao puževi. To  kamenje je cijelom širinom  prekrilo put do skretanja iz Baćine  u Ploče. Uzrečici «svuda poći, doma doći» treba dodati i «tu ćeš sigurno loše proći».

                 Ovako nevjerojatni nemar za sigurnost putnika i vozila  za svaku je osudu. Zna li netko o čemu se radi?

lijepa-nasa @ 23:59 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
četvrtak, siječanj 10, 2013
Sve slavonske  lokalne  televizije (i radio postaje, naravno) zadnjih dana udarno raspravljaju o uvođenju srpskog jezika i ćiriličnog pisma u mjesta koja imaju više od jedne trećine stanovnika – pripadnika nacionalnih manjina. Reče danas sada već bivši predsjednik Gradskoga Vijeća Vukovara, da se radi o npr. mađarskome jeziku i njihovu pismu, nitko ne bi riječ rekao. Ali radi se o jeziku i pismu pripadnika nacionalne manjine čiji je dio 1991. doslovno ubio i razrušio grad Vukovar, i tisuće njegovih građana. I sada treba na školi generala Blage Zadre ili Siniše Glavaševića, na trgu žrtava Ovčare, na ulici 204. brigade stajati tabla ispisana pismom naroda čiji su pripadnici pobili sve te ljude i tolike godine ratovali protiv ovoga naroda. Koja ironija, koji zločin! Koliko vas, koji ovo čitate, zna da su u vrijeme okupacije Hrvati koji su ostali u Vukovaru morali nositi bijele trake na ruci, i bijelim ručnicima obilježiti svoje domove, kao nekad Židovi u 2. svj.ratu. Izgleda da je  sudbina   Vukovara i Vukovaraca da budu žrtvom, kako 1991. tako i danas. Jer, ne vidim da osim njih i Slavonaca  bilo tko u Hrvatskoj diže glas protiv ove sulude odluke, i suludog zakona kojim je to propisano. Narod je frustriran i očajan, a evo su i večeras na jednoj lokalnoj postaji rekli  da su dvojezične table već spremne, a prva će se kočiti na zgradi Ureda državne uprave. Iza dovršetka drugog svjetskog rata po Slavoniji, pa tako i u Vukovaru, bilo je sigurno više od trećine pripadnika Njemačkog naroda. Čak se jedan dio grada i danas zove „Švapsko brdo“.  Mislite li da su tadašnje partizanske komunističke vlasti vodile računa o pravima i osjećajima tih svojih građana? Kako da ne? Bez milosti su ih doslovno sve  protjerali u Njemačku i Austriju, samo sa zavežljajima, a kuće i zemlje su im nacionalizirali i dodijelili svojim ljudima. Iza ovoga, Domovinskog rata, pripaodustajednici srpske manjine su tražili moratorij na služenje hrvatske vojske, i učenje njihove djece o upravo završenom ratu. Tražili su i dobili! Isto kao što su dobili oprost i pomilovanje za sudjelovanje u tome ratu (naravno, na zločinačkoj strani), a neki hrvatski vojnici i dan danas progone se kao divlje zvijeri za iste stvari, za njih nema oprosta. Za ove užasne nepravde potpuno su jednako krivi i HDZ i SDP. HDZ je započeo bezdušno odnarođivanje, progon i hapšenje svojih heroja, a ovi samo dovršavaju započeto ponižavanje i uništenje hrvatskoga naroda.

Sjetih se u cijeloj ovoj tužnoj priči i jedne epizode iz okupiranog Vukovara. Naime, dugo sam vremena bila vanjski suradnik Vukovarskih novina tiskanih u progonstvu. I dogodilo se da sam sa jednim Umproforcem i jednim  tadašnjim saborskim zastupnikom, koji je pripremao grad za povratak (što zovu „mirna reintegracija“) koncem rujna 1997. godine,   ušla u grad. Ulaze u grad kontrolirali  su  oni bjelosvjetski  likovi sa plavim  kacigama, iz visokih osmatračnica kao iz ratnih filmova. U Nuštru je bila granica i ulazak u „sivu zonu“. Nikada, nikada dok sam živa neću zaboraviti taj prvi susret sa okupiranim  rodnim gradom. To je nešto najstrašnije što sam vidjela i doživjela, i tada sam napisala veliki članak za Vukovarske novine  pod nazivom “Razbistrit će se rijeka zla“. Ali nije se razbistrila do dana današnjega.  Na ulazu u grad umproforac me je slikao pokraj table na kojoj je naziv Vukovar napisan najprije ćirilicom, a ispod i latinicom. Sada o tome zbijam gorku šalu kako su okupatori bili uviđavni,pa iako u gradu gotovo da i nije bilo Hrvata, natpis grada bio je na oba pisma. Nema veze što su zatrli svaki trag naše vjere, kulture i naroda, važna je forma, da svijet vidi! I sada se radi o formi, koju ova vlast naziva zakonskim obvezama, a Srbi svojim pravom. Za Hrvate nema milosti u zemljici Hrvatskoj, pogotovo ako se radi o Vukovaru. Jako se, jako bojim  budućnosti, jer čisto sumnjam da će sve to mirno proći!




lijepa-nasa @ 16:32 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
srijeda, siječanj 2, 2013
            Noć koja je dijelila novu od stare godine u Vukovaru je bila baš hladna. Dimilo je iz usta, štipalo za nos i uši,  ali je ipak glavni gradski trg -  Trg Republike Hrvatske  bio pun razdraganih ljudi koje je do suza nasmijavao Krunoslav Kićo Slabinac, uz band  Passage i Tamburaški sastav Kristali. Proslavu je vrlo dobro organizirao Grad Vukovar i Turistička zajednica Grada, a uz izvrsnu glazbu posjetitelje je grijalo besplatno dijeljeno  kuhano vino i vrući čajevi. U ponoć je građane pozdravio gradonačelnik Željko Sabo, ali i gradonačelnik Kaštela, koji je želio Novu 2013. godinu dočekati baš ovdje, u Vukovaru. Veliki vatromet i veseli bećarac ugrijali su i razgalili i one najzimogroznije i najmrzovoljnije - ako je takvih uopće i bilo na trgu.

           Doček na otvorenom, uz poznate pjevače  već je tradicionalan u Vukovaru, i bez obzira na vrijeme, trg je uvijek pun. Građani su do otprilike 23 sata u krugu obitelji, u svojim domovima, a onda se – sat prije ponoći rijeka ljudi slije na trg, koji je svake godine sve ljepše okićen! Kićo je šeretski napomenuo da je i prošle godine ovdje pjevao i poželio nama i gradu svu sreću, i eto, obistinilo se: grad je prvi puta poslovao sa dobitkom, pa on smatra da bi trebao pjevati svake godine, ili još bolje – ni ne ići iz Vukovara, kad mu već donosi sreću.

          U svakom slučaju, bilo je prelijepo i veselo, pa daj Bože da tako ostane i cijele 2013.godine.



















 




lijepa-nasa @ 19:17 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
Brojač posjeta
1609258
Arhiva
Index.hr
Nema zapisa.