Blog - siječanj 2018
nedjelja, siječanj 28, 2018
Jučer je u Splitu prezentirana nova programska inicijativa Mosta pod nazivom “Pokret ostanka”.

Bilo je doista krajnje vrijeme da netko započne borbu za ostanak mladih u Hrvatskoj, ali je i logično da dvije velike stranke o tome apsolutno ne vode računa. Odlaskom što većeg broja ljudi  ispada da se povećala zaposlenost, jer statistika je inače  zbroj netočnih podataka.

 Eto, Europska komisija  je dozvolila (majko moja  tuge, DOZVOLILA) Hrvatskoj da može izabrati samo jedan proizvod na koji  se neće plaćati PDV, a Vlada mudro razmišlja koji  bi to proizvod trebao biti. Na um im ne padaju  djeca, njihova  hrana, odjeća, obuća, jer sve za djecu je užasno skupo.  Svojom politikom oni zapravo sve čine da do nataliteta ne dođe. Dakle, neka se rađa što manje djece, a ona koja su već rođena i stasala, neka pođu u bijeli svijet. Ovako sustavno  maćehinski odnos jedne  države prema svojim građanima  teško je naći.

Zato je sjajno to što namjeravaju  MOSTovci, samo bih ja  uz  njihovu  misao „Želim živjeti u Hrvatskoj, zemlji učinkovitog pravosuđa, a ne učinkovitog izbjegavanja pravde.

Ostani tu!“ dodala:  „Pokret ostanka i OPSTANKA“. Jer, ovo sada je doista grčevita borba Hrvatskog naroda za opstanak. Mladi imaju šansu tražiti bolji život i otići  u tuđinu, a kad oni odu počinje borba za opstanak. To vrijeme je, na žalost, došlo, i sada se borimo za golo preživljavanje u ovoj našoj prelijepoj, prebogatoj i uništenoj zemlji. A svojim neznanjem, nesnalaženjem i lopovlukom  uništile su je SVE dosadašnje vlade.

Još su jednu grešku učinili MOSTovci: svoju su kampanju trebali započeti iz jedne od pet slavonskih županija koje su najsiromašniji dio Republike Hrvatske. Stanovnici pet slavonskih županija izloženi su daleko najvećem riziku od siromaštva u Hrvatskoj, a to pokazuju rezultati istraživanja pod nazivom “Mapiranje i procjena geografske raspodjele rizika od siromaštva i socijalne isključenosti za mala područja RH”.

Stručnjaci tvrde da postoje neki krajevi u Hrvatskoj (Slavonija, Lika, Banija) koji su u takvoj demografskoj situaciji da bi mogli  već za deset, petnaest godina, biti doslovno ispražnjeni od ljudi.

Podaci za Vukovarsko-srijemsku županiju pokazuju da je do kraja srpnja prošle godine podnesen 2581 zahtjev za prijavu privremenog odlaska izvan RH, što znači da je samo u prvih sedam mjeseci 2017. godine s toga područja otišlo više ljudi nego u cijeloj 2016. godini. To je broj za samo pola godine, u samo jednoj slavonskoj županiji. Golem je broj onih koji odlaze, jer ih nitko ne zaustavlja i nema više nade za nas.

Zato, dragi MOSTovci poneki put, kad ste u TV kadru pošaljite poruku: Dobar dan svima,a posebno dobar dan za Slavoniju, Liku i Baniju! Mislimo na vas, borimo se za vas.

Vjerujte, neće vam to zamjeriti ni u Dalmaciji, niti u bilo kojemu dijelu Hrvatske, jer svi znaju tko je na žalosnome repu ove države.




 

 

 

lijepa-nasa @ 19:38 |Isključeno | Komentari: 0
srijeda, siječanj 24, 2018
Budimo realni: da nam valja Vlada, valjala bi i država. Sve zlo našem narodu dolazi, na žalost, iz Zagreba. Nakupilo se u tom gradu toliko smeća, da je postalo nepodnošljivo.
Smrdi, smrdi, smrdi, užasno smrdi!
Obzirom da mi je nevjesta rođena Zagrepčanka, a tamo imam i divne prijatelje, nikako ne želim povrijediti građane Zagreba, govorim o smradovima koji su se dovukli u Zagreb sa svih strana. Tu je sav trulež bivše države, svi lopovi i kriminalci, svi udbaši i svi mrzitelji ove jadne države i naroda. I što ti banditi više pljuju po nama, što nas više vrijeđaju, sve im je bolje, cvjetaju u svakom pogledu. I sve su hrabriji, pa je normalnom čovjeku sve neizdržljivije podnositi ovaj teror. U bivšoj državi Jugoslaviji znali smo tko nam kroji kapu i odakle nam dolaze nevolje. Znali smo da postoje KOS i UDBA koje nitko nije volio, a svi smo ih se bojali.
Sjećam se davnih osamdesetih godina kad je u školu došao jedan lik za kojega su svi u Pločama znali da je udbaš, a radio je u policiji. Inače je bio Crnogorac, ne baš osobito pametan. Možda će se naši stariji pločani sjetiti policajca koji je popisivao registracije nepropisno parkiranih građana, pa je upisao i svoj auto. Dakle, taj lik je došao u školu vidjeti koliko je osigurana tajnost dokumenata koji su se odnosili na ONO i DSZ. Više se ne sjećam kako su se zvali ti dokumenti, ali drug nam je sugerirao da moramo imati bolju zaštitu i jaču kasu u kojima držimo te važne tajne (mo'š mislit) papire, jer - pošto smo imali električnu pisaću mašinu, neprijatelji mogu dešifrirati sve što se na toj mašini piše. Onda mi je drug dao do znanja zašto je zapravo došao: da me vrbuje! Rekao je da u policiji moj zakoniti ima nekoliko prijava zbog nacionalizma, ali da će oni u službi to ignorirati ako im ja budem dojavljivala što protiv države govore radnici u školi ili građani među kojima se krećem. Bila sam istinski šokirana, i kad sam se sabrala upitala sam: je li to ono kad netko hebe majku državi jer u trgovinama nema čokolade, deterdženta, banana ili kave (a preživjeti dan bez jutarnje kave, Hrvatima je i tada kao danas bilo nezamislivo). Ili, kada se u određene dane, zbog nestašice benzina, mogu voziti samo vlasnici automobila s parnim, odnosno neparnim registarskim tablicama. E, to, reče dični drug! Pošto sam od rođenja bila ratoborna, rekoh Ibri da me je – kad sam bila mala i mama bezuspješno pokušala natjerati da joj kažem kakvi su bili sestra i brat dok je nije bilo, i da bi bilo bolje da se u državi izbore za uvoz kave i benzina, pa neće biti nezadovoljnih građana, i nitko neće psovati. Shvatio je da to znači NE, pa makar moj zakoniti nastradao. Srećom, odmah iza toga premješten je u Metković, pa je vjerojatno tamo dalje tražio mušterije za dojave.
Ali kad se danas prisjetim tih događaja, to je kamilica prema ovima koji danas javno, bez srama i straha optužuju sve domoljube i građane koji se ne petljaju u politiku za najnevjerojatnije gadosti. I to rade javno, gdje god stignu, i kad god mogu. Pokradoše nam državu, rasprodaše sve što vrijedi, pljuju na vjeru i crkvu, proglašavaju nas nazadnjacima, širiteljima mržnje, primitivcima, tjeraju nas u bijeli svijet, donose zakone koji će potpuno uništiti moral…..Nikoga i ničega se ne boje, jer su od onog najnevažnijeg svi, baš svi dobro uvezani. Ma kakav HDZ ili SDP, kakvi Hrvati i Srbi!? To su nemoralne zvijeri kojima su i vjera, i nacija i moral samo vlastiti probitak i gomilanje bogatstva za pet budućih naraštaja.
To su za mene prave krvoločne zvijeri i istinski neprijatelji države i naroda.

lijepa-nasa @ 22:44 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
nedjelja, siječanj 21, 2018
             Iz djetinjstva se sjećam da smo uvijek kupovali mlijeko isključivo od seljaka iz okolice Vukovara. Mama bi uvečer ostavila posudu na stolu, stan se nije zaključavao jer bi mljekar na svome biciklu dolazio jako rano, puno prije nego su naši roditelji ustajali. Mljekari su redovito imali dvije kante – po jednu na svakoj strani upravljača bicikla i mjericu za mlijeko. Plaćalo se za cijeli mjesec  kad tata dobije plaću. Bilo je to najbolje, najmasnije i najukusnije mlijeko uopće, tada  se nije ni znalo  za ovu današnju blijedu, ispranu kopiju tzv. mlijeka iz tetrapaka.

No, i danas, kad god smo ovdje, iz sela najbližeg  Vukovaru , autom dolazi naš   mljekar  koji  mlijeko  donosi u bocama od 2 litre svaki drugi dan. To je mlijeko kao i u onim davnim godinama isto tako zdravo, masno, prirodno i slatko. 

Sjedne mljekar ponekad sa nama i priča razne dogodovštine o tome  kako se danas živi u slavonskome selu.  Kaže kako mu se krava otelila  pa je htio da ga dohrani i  iskoristi za potrebe svoje obitelji. Kako poštuje propise koji kažu da svako tele mora biti prijavljeno najkasnije 8 dana nakon telenja, a označeno i evidentirano do dvadesetprvog dana po prijavi, ode on kod ovlaštene organizacije za označavanje domaćih životinja  i prijavi tele.

E, ali onda  dođe veterinarski  inspektor, i kaže da je po  Pravilniku o obaveznom označavanju i upisu u jedinstveni registar domaćih životinja  obavezno  označavanje svih domaćih životinja, pa on fino teletu stavi markice na uši i pouči vlasnika da tele, june ili kravu mora usmrtiti u klaonici, da bude u skladu sa EU propisima, a  da on to nikako  ne smije učiniti sam, u svome dvorištu. I kaže naš mljekar, kad odvede stoku u klaonicu, tamo mu uzmu iznutrice, glavu i kožu, i još mora platiti 200 kuna.

Meni  ovo zvuči nevjerojatno, sve se mislim da čovjek možda pretjeruje, ali pošto smo i inače zemlja čudesa, sve je moguće.

 

lijepa-nasa @ 17:20 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
utorak, siječanj 16, 2018
Kako je mudar bio, i kako je dobro poznavao svoj hrvatski narod otac Domovine Ante Starčević. Evo jedne njegove mudrosti:
Mi Hrvati imamo dvije mane, iz kojih izvire sva naša narodna nesreća: mi svakome vjerujemo bez da premišljamo i lako zaboravljamo krivice koje nam drugi učine.

lijepa-nasa @ 23:00 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, siječanj 12, 2018
Sinoć smo bili na večeri kod dragih, mladih prijatelja Adam/ića, Katarine i  Marka Popovića, sa jednom divnom ženom, poštenom, iskrenom, obrazovanom, dosljednom i mladom ženom, ali već bivšom političarkom. Zašto bivšom? Zato što se ne zna laktati, što ne zna lagati već ti u oči kaže točno ono što misli, što ne zna ukrasti, što misli (mislila je) da svi političari moraju biti kao ona i moji mladi Popovići (od kojih ni jedno nije zaposleno), moraju raditi za dobrobit zemlje, moraju pokrenuti promjene…..

No, nije naišla na razumijevanje, jer to su osobine koje svaki političar jednostavno zaboravi kada dođe na vlast. Ona nije mogla, i vratila se u svoj naporni i teški život. Ne žali ni malo zbog toga, samo joj je preteško gledati kako naša Hrvatska propada.

Ne znam može li ona zaboraviti i oprostiti onima koji su nju zaboravili i povrijedili, iako kažu da mudar čovjek zaboravlja uvrede, isto kao što  nezahvalnik zaboravlja dobrotu.             Ispada da je najbolje utopiti se u prosječnost i šutjeti, neka pokvarenjaci rade što god hoće. Ali ne može pokvaren biti svatko, iako je to u današnje vrijeme privilegij. Pokvarenjaci oko sebe imaju šutljivu gomilu koja ne pušta glasa, ma koliko ih tlačili i varali.

Narodna poslovica kaže: «Dobrota blagih jača zlo zlih». Znam puno dobrih, dragih i blagih ljudi koji neprestano primaju udarce od pokvarenjaka, ali ne znaju se, ne žele ili ne mogu više  boriti i braniti. Prolazimo tako kroz život, često se praveći da ne primjećujemo gadove i ignorirajući njihove gadosti. Neki debelokošci sebe smatraju «kremom» i elitom, a svoju (i tuđu) veličinu određuju isključivo debljinom novčanika. Ako je netko bio dobar lopov i dosta se nakrao, zbog svoje love on smatra da je «faca», «elita» i mora biti na jako važnim mjestima. U svojim strankama moraju biti među prvima, svakako moraju biti birani i određivati sudbinu pojedinaca, svoga kraja i svoje zemlje. Takvi likovi pronalaze istomišljenike na svim nivoima i interesno se udružuju, pa se često čini kako su oni zapravo ispravni, a čestiti i pošteni ljudi ispadaju budale i neznalice. Puna je Hrvatska toga ološa, takvi su nam i doveli zemlju u ovaj položaj, a hrvatske ljude sveli na nivo bespomoćnog promatrača! Zašto bespomoćnog?! Zato što su šutljive kukavice, i zato što uvijek ima budala koje u korist zajednice podmetnu svoja leđa.
Ponekad sam zbilja zlobna, i bude mi žao što Bog nije poput nas ljudi – osvetnik!

lijepa-nasa @ 14:15 |Isključeno | Komentari: 0
ponedjeljak, siječanj 8, 2018
Prosvjetne vlasti RH agresivno i silom žele nametnuti našoj djeci u vrtićima i školama kao nešto posve pozitivno gay ideologiju. To je zadatak koji očito moraju provesti u većinski katoličkoj Hrvatskoj. Ovu bolesnu ideologiju samo mi, građani, možemo i moramo spriječiti. Hoćemo li i dalje šutjeti i kao potpuni idioti samo gledati.
Danas sam od dragog prijatelja iz jedne dubrovačke udruge dobila pismo sljedećeg sadržaja:

Moćni gej lobi otvoreno je krenuo po našu djecu!
POMOZI NAM DA IH ZAUSTAVIMO!

Udruga „Dugine obitelji" plasirat će u vrtiće i škole slikovnicu o tzv. istospolnim obiteljima, a mi smo otvorenim pismom od ministrice znanosti i obrazovanja Blaženke Divjak, između ostalog, zatražili da se izjasni hoće li dozvoliti upotrebu ovih slikovnica, koje nemaju odobrenje nadležnih stručnih tijela, u hrvatskim odgojno-obrazovnim institucijama.
Njezin nas je stav šokirao!

Ministrica nam još uvijek nije odgovorila na upit, ali se o ovoj temi izjasnila u Večernjem listu od 6. siječnja 2018. Citiramo:

– Udruga Dugine obitelji javno je istaknula da neće samoinicijativno slati slikovnice, već da će slikovnica biti dostupna svima koji je žele nabaviti tako da nemam namjeru miješati se u osobne odluke roditelja i njihove djece – poručila je ministrica Divjak naglašavajući da će roditelji imati pravo odlučiti žele li da ta slikovnica bude čitana i u onim vrtićima ili školama koji su dosad pokazali interes za nju.
Blaženka Divjak praktički je dozvolila upotrebu ove slikovnice iza koje stoji jasna političko-ideološka agenda i koju nisu odobrila stručna tijela!
ŠTO MOŽEŠ UČINITI?
Kontaktiraj vrtić ili školu koju pohađaju tvoja djeca i odgojiteljima, učiteljima i ravnatelju jasno daj do znanja da ne želiš da naručuju slikovnicu „Moja dugina obitelj" i da tvoje dijete s njom dođe u doticaj.
Pošalji ministrici Divjak prosvjedno pismo sadržaja:

Poštovana ministrice Divjak,
nakon pročitane Vaše izjave o slikovnici „Moja dugina obitelj" u Večernjem listu, moram izraziti roditeljsku zabrinutost i zgroženost takvim stavom. Spomenutu slikovnicu nisu odobrila stručna tijela i iza nje stoji jasna ideologija pa kao roditelj ne želim da moje dijete s njom dolazi u doticaj. Smatram da kao ministrica znanosti i obrazovanja morate štititi našu djecu od indoktrinacije, a ne joj otvarati vrata.
Dopis pošaljite na sljedeće adrese e-pošte:

ministrica@mzo.hr, odgojiobrazovanje@mzo.hr, uzoj@mzo.hr, info@vigilare.org

Hvala na sudjelovanju i pomoli se da uspijemo zaustaviti ovaj pokušaj nasilnog preodgoja hrvatske djece!




lijepa-nasa @ 11:38 |Isključeno | Komentari: 0
petak, siječanj 5, 2018
Promatram sliku snimljenu prije točno godinu dana, i razmišljam kako samo sretni ljudi kao što smo moj zakoniti i ja, imaju ovako veliku, skladnu i zdravu obitelj.
A ove godine, uskoro, očekujemo i sedmo unuče, prvu našu žensku princezicu koja će biti najsretnija trinaesta (broj sv. Ante) članica obitelji, pa će se i omjer promijeniti: devet muških prema nas četiri ženskice.
No, život je okrutan jer se nakon ovoga više niti jednom u proteklih godinu dana nismo našli zajedno. Svi imaju svoje obveze, i uvijek barem jedno od nas fali. A kako vrijeme ide, bit će sve teže okupiti nas na jednome mjestu. Poslovi, faks, velika udaljenost jednih od drugih....
Ma neka su nam samo živi i zdravi, sve drugo i tako je nevažno!




lijepa-nasa @ 17:06 |Isključeno | Komentari: 0
Brojač posjeta
1609258
Arhiva
Index.hr
Nema zapisa.