Blog - listopad 2008
ponedjeljak, listopad 27, 2008
Sa otkupom ovogodišnjeg uroda mandarina neprestano dolazi do problema i zastoja, iako u jučerašnjoj TV emisiji za poljoprivrednike sve izgleda gotovo idilično. Prikazani su  zadovoljni proizvođači, zadovoljni otkupljivači, država pomaže, a urod je ionako sjajan!
No, nije baš tako kako se čini i prikazuje. Urod mandarina ove godine zaista je izuzetno bogat, a voće je kvalitetno i zdravo.
Država smatra da je napravila dobar posao, jer za I. klasu garantira otkupnu cijenu od 2,60 kuna, ali nitko ne govori da je cijena ostalih mandarina (II. klasa) 1 kunu. No, oni koji ih otkupljuju i za I. i za II. klasu dobivaju jednak poticaj od 50 lipa bez ikakve muke, truda i rizika, dakle dobivaju  50% cijene 1 kg mandarina II. klase. Osim toga, otkupljivači ništa ne riskiraju, i baš ih briga je li  godina bila rodna ili katastrofalna.
Mnogi se čude kako to da je otkupna cijena 2,60, a u nekim trgovinama kilogram mandarina košta 2 kune, pa izgleda kao da su otkupljivači na gubitku. Ali i ta slika ima dva lica.
Susjedi i kolege koji imaju vlastite mandarine tvrde kako je dvojbeno to klasiranje. Na jednome otkupnom mjestu postoje naprave kroz koje mandarine prolaze, pa tako njihova veličina uvjetuje kategoriju kvalitete, iako mi u Neretvi znamo da su one manje uvijek puno slađe. E, te manje i slađe gospoda otkupljuje kao II. klasu  po 1 kunu, a na tu kunu koju daju proizvođaču dobiju pola kune poticaja, pa kad se doda ona prodajna cijena u trgovini od 2 kune, lako je izračunati da trgovac dobiva 2,5 kune. I kad se odbiju troškovi transporta i marže, sigurna sam da otkupljivači i trgovci dobiju  skoro dva puta  više od proizvođača.
Poljoprivrednik mora sam kupiti  ambalažu, tj. gajbe u koje se mandarine slažu i  u kojima se nose na prodaju, a jedna gajba danas košta 31 kunu. Sto gajbi – 3100 kuna, to je trošak koji nije uračunat u cijenu. Nije uračunato ni vrijeme koje ljudi gube čekajući da dođu na red  za predaju proizvoda. A čeka se itekako, jer se mandarine predaju po abecedi, a onda na nekoliko dana sve stane; ili ti otkupljivač ne vrati gajbe po nekoliko dana, pa ih onda ljudi nemaju u što pakirati.
A onda dođe TV ekipa, nađe nekoliko zainteresiranih likova, i idila je tu, a gledatelji diljem države stječu dojam reda  i organiziranosti.
U Neretvi je upravo obrnuto: otkup mandarina pravi je odraz nereda i neorganiziranosti.
 

 

lijepa-nasa @ 20:23 |Komentiraj | Komentari: 45 | Prikaži komentare
nedjelja, listopad 26, 2008
          Inženjer Srzentić je danas opet malo prošetao po gradilištu, i zamolio da pohvalimo građevinare, jer su vrlo brzo ispravili grešku.
         Eto dokaza da javna kritika ipak djeluje. Nakon samo dva dana od objave na blogu, građevinari su shvatili da su pogriješili i zabetonirali su odvod za zagađene vode s ceste u špilju.
         Dakle, dio problema sa zagadjenjem izvora je riješen, a ostali, još važniji dio ćemo svakako pratiti na koji se način rješava.

Foto:Zdravko Srzentić
lijepa-nasa @ 23:31 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
Evo malo Neretvanskih, ustvari  Kominskih  neobičnosti!
                    Nevjerojatno je da jorgovan, koji  cvate u svibnju,  ponovo cvjeta, pa sam ovaj mirisni buket, ubran na Kominskoj stanici, uslikala sa mandarinama i šipcima, jer mi inače nitko ne bi vjerovao, rekli bi da je slikano u proljeće. 
A miris je neobično jak  i ugodan.
                   Na drugoj slici  je mještanin Komina (opet sa stanice) u pravom pravcatom Dunavskom čamcu, snimljen na ušću Neretve, gdje bi svatko očekivao trupu ili makar barku! Ali važno je da čamac bude pun cipola i jegulja!





lijepa-nasa @ 00:21 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
četvrtak, listopad 23, 2008
Imamo mi u Neretvi pametnih, sposobnih, poštenih i hrabrih ljudi. Jedan od njih, ing. Zdravko Srzentić sa svojim foto-aparatom   neumorno luta po novim dovršenim i nedovršenim cestama oko Ploča, i ukazuje nam svima na ono što je dobro i pohvalno, ali isto tako na ono što je neodgovorno, neoprostivo i kažnjivo. Sigurna sam da će njegovo stručno ukazivanje na problem uroditi plodom.
Tekst i fotografije: Zdravko Srzentić
Obzirom da ne mogu preći preko nekih stvari na izgradnji Čvora Čeveljuša, dostavljam podatke s fotografijama i opisom radova sa molbom da pokreneš odgovarajuću akciju zaštite prirode.
1.       Špilja
                    Prigodom iskopa za korekciju trase magistrale, Izvodjac radova "STRABAG" je naišao na podrucču od kraja Stabline prema tunelu Medijak u čeveljuši  na poveću špilju, koja je zadirala duboko ispod trase ceste.
                    Vjerujem da je izvođač u dogovoru sa investitorom "HRVATSKE CESTE" problem riješio na način da je iznad spilje izbetonirana velika arm. betonska ploča deb. 50 cm, ulazi u špilju su zazidani kamenom. Na kraju su u rigolu za kisnicu ostavili prolaz za zauljenu oborinsku vodu, koja ce sa nekoliko tisuca m2 asfalta odvesti zagadjenu vodu u –(zamislite) - spilju !
Sigurno je da to nije izvedeno u dogovoru sa organizacijama koje skrbe o podzemnim vrijednotama Lijepe naše, a naravno, nije u skladu sa gradjevinskom dozvolom i projektnom dokumentacijom. Znamo da je ovo podrucje vrlo bogatih izvora pitke vode, pa je moguce da je i ova spilja dio tog izvorisnog sustava.
2.       Upojni bunar
                       Prigodom javne rasprave o Studiji utjecaja na okolis za izgradnju Brze ceste  cvor Ploce 2-Ploce sa odvojkom za Rogotin receno je da ce se sve zauljene oborinske vode odvesti u bazen na najnizem dijelu petlje i nakon preciscavanja ociscena upustiti u jezero Vlaska.
Umjesto toga izvodjac i investitor su nasred podrucja gdje su izvorista pitke vode  prije nekoliko dana izgradili tzv Upojni bunar, koji ce odvesti zagadjenu vodu direkno u izvoriste, a dio ce odvesti bez ikakvog preciscavanja u Crnu rijeku ispod novog tunela!
 
                       Ne mogu zamisliti da se nesto ovakvo uopce moze dogoditi i nije mi jasno sta rade nadzor, gradjevinska inspekcija i gradske strucne sluzbe, kada investitor i izvodjac rade ovakve kriminalne radnje prema prirodi i nama svima.
 Navodim par citata iz Studije utjecaja na okolis iz kojih je vidljivo da se investitor ne drzi niti tog dokumenta, da o nasim primjedbama sa rasprave i ne govorimo.
 Utjecaj na vode
Studija o utjecaju na okoliš za izgradnju brze ceste čvor Ploče 2 - Ploče s odvojkom za Rogotin  
 Kao što je ranije spomenuto, na dijelovima trase smještenim u propusnim stijenama, a to je u ovom slučaju gotovo cijela trasa, nije dozvoljen nekontroliran upoj otpadnih voda sa autoceste bez prethodnog pročišćavanja. Osim ovog potrebno je maksimalno smanjiti rizik onečišćenja podzemlja, kao i obalnog mora uslijed mogućih havarija pri prijevozu tekućih tereta (ugljikovodici i kemijska sredstva). U tom cilju je uz trasu predviđeno ukupno 20 separatora ulja (mastolovi). Zadaća ovih objekata je da omoguće prikupljanje i mehaničko odvajanje zagađivala sa površine ceste od vode. Ispuštanje otpadne zagađene vode iz separatora i njezin daljnji tretman treba rješavati u sklopu detaljnih istraživanja. Na osnovi raspoloživih podataka i elemenata načinjen je pregledni osvrt i ocjena hidrogeoloških značajki pojedinih sredina kojima prolazi trasa, kao i prijedlozi zaštitnih mjera u pojedinim izdvojenim zonama rizika i to.
1- U djelovima trase u kojima je ocijenjeno da su u zonama visokog rizika predlažu se vrlo rigorozne mjere i uvjeti pročišćavanja kolničkih otpadnih voda uz primjenu projektnih rješenja koja uključuju zatvoreni sustav odvodnje. To podrazumijeva pročišćavanje na razinu I vrste kvalitete, odnosno potpuno izvođenje svih kolničkih voda iz područja visokog rizika.
2- U dijelovima trase koji su ocijenjeni zonama umjerenog rizika predlažu se i provode mjere dodatnog pročišćavanja kolničkih otpadnih voda nakon mehaničkog pročišćavanja u mastolovima. Tek nakon toga i nakon odgovarajućeg monitoringa pročišćene vode se mogu upuštati u okoliš. Time se odgovarajućim projektnim rješenjima osigurava zadržavanje otpadnih voda u kontroliranim uvjetima u kojima je moguće osigurati djelovanje purifikacijskih procesa. Nakon zadovoljavajućih rezultata monitoringa ove se vode mogu neškodljivo upuštati u okoliš. Ovako izveden sustav nazvan je poluotvorenim sustavom odvodnje.
3- U dijelovima trase koje su ocijenjene zonama niskog rizika dozvoljavaju se blaže mjere zaštite s napomenom da to ne isključuje mehaničko pročišćavanje otpadnih voda u mastolovima. Ovdje također treba predvidjeti rješenja koja uključuju dodatno pročišćavanje voda sa autoceste ukoliko se detaljnim istraživanjima ustanovi da i u ovim zonama postoji mjesta potencijalno većeg rizika. Uvjetno se sustav koji se primjenjuje na ovim dionicama može nazvati otvorenim sustavom odvodnje, ali to ne implicira odvodnju bez kontrole. Ovaj je koncept opisan u radu (Kapelj, J. & R. Petrov , 2001) na primjeru trase Jadranske autoceste između Maslenice i Splita koja prolazi zaleđem značajnih krških izvora koji su ujedno i aktivni vodoopskrbni objekti.
U nastavku su detaljnije opisani kriteriji koji su korišteni kod određivanja, odnosno izrade prijedloga zona sanitarne zaštite izvorišta pitkih voda u razmatranom području. Novi Pravilnik o utvrđivanju zona sanitarne zaštite izvorišta NN (55/2002) u članku 18 koji se odnosi na krške vodonosnike izdvaja četiri okvirne zone sanitarne zaštite.
 Prilazem i nekoliko fotografija za ilustraciju gore napisanog.
                                                                                Zdravko Srzentic,ing.gradj.
                                                                                          Ploce
                                       Ulazi 1. i 2. u špilju

 





                                                   Ulaz zazidani












                                                  



 

 



lijepa-nasa @ 19:01 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
utorak, listopad 21, 2008



Ne znam jesu li Ploče još uvijek  najmlađi grad  u Hrvatskoj, to više i nije važno, jer   političari  iz Grada Ploča (SDP), i iz Republike Hrvatske (HDZ) suglasni su da imamo izuzetno bogatu i sjajnu budućnost. Toliko nam se lijepo piše, da se nadam kako će i njihova djeca živjeti ovdje, u ovome gradu prekrasne budućnosti, i da neće otperjati u svoje Splitske, Zagrebačke i inozemne, već kupljene stanove koji ih tamo čekaju.
             A evo kako ja vidim povijest, sadašnjost i budućnost našega grada i doline – ako se (ne daj Bože) ostvare  «bogati» i sebični snovi moćnika i gospodara Neretve iz Zagreba:
Ploče su grad čije se prvo dijete rodilo 1947. godine, i hvala Bogu, naša Seka i dan-danas žustro hoda ovim ulicama, i kupa se u moru i sada, kad smo već  duboko u listopadu.
Luka se rađala, i grad se usput rađao.
           Azbest su nam darovali Srpski inženjeri 1955. godine, rad u toj firmi «zdravog življenja» u njemu  bio je jako dobro plaćan, a ljudi bezbrižni, jer se azbest «na kruh mogao mazati»
           Veliki garnizon JNA u Pločama , gradnja željezničke pruge i Rogotinskog mosta privukla je u Ploče veliki broj ljudi koji sa Neretvom nisu imali nikakve veze. Tako su započeli miješani brakovi, Ploče su preimenovane u Kardeljevo, a gradu su tepali da je  «Jugoslavija u malome». Vojna skladišta Male Bare i Tatinje, vojarna, ratna luka s divizijom minolovaca te tehničke radionice  bile su zalog vjernosti ovoga grada pokojnoj Jugi, ali i izvor prihoda velikoga broja domaćeg stanovništva. Naravno, crkva nije trebala ovome gradu, malobrojni vjernici su se kojekako snalazili, a svećenik je životario u drvenoj baraci, ponekad i u pržunu, koga je bilo briga za njega i vjernike.
                  Onda je krenula melioracija, Opuzenac Stanko Parmać uzeo je stvar u svoje ruke! Močvare su se isušivale, najprije se teško jendečilo, pa se bageriralo, pa su se sadile plantaže svega i svačega, ali najviše se bogatilo agrumima, posebice mandarinama.
                  Luka je u međuvremenu postala druga po važnosti u bivšoj državi,  «Azbest» je imao oko 1000 radnika, Opuzenski PIK je bio pravi gigant, ali i «Kartonplat» i «Brodometal» su dobro poslovali i zapošljavali mnoge Neretvane, dok je «Razvitak» iz Metkovića svoje trgovine i robne kuće imao po cijeloj (bivšoj) državi. Bilo je bezbroj agencija iz (tadašnje) cijele države, i inozemstva, sa velikim brojem zaposlenih.
                 Imali smo sve – što se tiče materijalnoga, ali nismo imali ono što je mnogima bilo puno važnije i potrebnije, osnovno pravo svakog čovjeka: pravo na  slobodu, na svoju vjeru i naciju, pravo na izbor. Tinjalo je to dugo, dugo, '71. se nešto pokušalo, polet je bio veliki, ali snaga mala, pa kad je '91. Milošević počeo svoju velikosrpsku politiku, bio je to okidač za sve ponosne ljude!
I počelo je! Mladi Neretvani, pa i oni stariji, bez razmišljanja su krenuli u nametnuti rat, čuvali su svoju dolinu, ali bilo ih je posvuda po Hrvatskoj, pa i drugdje! Trajalo je dugo, krvavo i teško, ali izdržalo se, dobili smo sanjanu zemlju i samostalnost!
I dok su ljudi ratovali i ginuli, neki su tugovali za izgubljenom «braćom sa istoka», neki su se kukavički skrivali po Europi, a oni najsnalažljiviji i najpokvareniji  započeli su svoj beskrupulozni «hod  po zvijezdama». Bezvrijedni jugo-dinari, skupljani su u vreće i nošeni u druge bivše republike, mijenjani su za čvrste valute; grupice miljenika vlasti kupovale su  poduzeća na vrlo čudne načine, da nisu ulagali ni pare, otpuštali su radnike nemilice, šoferi su preko noći postajali milijunaši, a neki danas izjavljuju: ne pitajte me samo za prvi milijun! Naravno, on je ukraden, i nikako se ne može uklopiti u priču o sposobnom milijunašu.
Danas u dolini imamo malo izrazito bogatih! Neki i ne kriju to što imaju, a svoje bogatstvo  opravdavaju dobrom startnom pozicijom i umijećem poslovanja. Neki pokušavaju skriti to što imaju, a imaju silno bogatstvo – stanove u Neretvi i izvan nje, kuće, poduzeća, imanja, i planove za daljnju otimačinu! Neki se bogate u Zagrebu, odatle  vladaju i upravljaju na najmaštovitije načine. No, ima istine u onoj  narodnoj: zaklela se zemlja raju, da se tajne sve saznaju. I tajne cure, cure, neki slugani tih ljudi koji žive u Neretvi hvale se , što ćete. Kad kažem «neki», svi znaju koji, a ne smim kazat, jer u ovoj zemlji u pržun idu oni što previše pričaju, a ne lopovi.
I što imamo danas u Pločama i Neretvi?
Imamo propale tvornice, čiji tereni, skladišta i infrastruktura vrijede silne milijune, a tko im je vlasnik? Ne smim kazat, i mene je strah!
Imamo radnike iz tih propalih tvornica, koji su sada nadničari kod novih veleposjednika za bijednih 200 kuna; Imamo ogromne poljoprivredne površine, sa potpuno neriješenim vlasništvom;
Imamo 150 umrlih od azbesta, i 350 sa dijagnozom azbestoze; imamo 600 radnika «Azbesta» kojima je ukradena i sadašnjost i budućnost, 24 neisplaćene plaće, ukradene dionice, otpremnine;
Imamo luku sa stotinama tisuća tona rasutoga tereta koji nas danonoćno guši, truje i uništava za tuđi račun – mi, Pločani od toga nemamo ama baš ništa;
                          Kad već imamo rasute terete, što znači i ugalj, iz Zagreba nam «obećavaju» i gradnju termoelektrane na ugalj (vidi 2.str. Večernjeg lista od 21.10.08.);
Imamo rješenje iz Zagreba koje je još 25. 7., (u srcu sezone) poslano u Županiju, kojim se odobrava gradnja višenamjenskog terminala koji će nam uništiti Neretvu;
Imamo ceste koje su sagrađene radi drugih, a ne nas, sa kojih će se otpadne, oborinske i zauljene  vode slijevati u špilju, i kroz nju  u naše izvore pitke vode (o tome ćemo u sljedećem postu!);
Imamo promjenu prostornoga plana Grada Ploča, Kominjani sretno misle da je to učinjeno  radi njih, a tek će se osvjedočiti kada vide tko će im doći kao investitor; a golf teren je najveća nebuloza, kome li je pametnom to palo na pamet? Hoćete ljudi gojiti englesku travicu, uz golf- teren Englezi obvezno grade SVOJE hotele, ali bit će prostora za nošenje njihovih štapova.
Imamo mi Hrvatske vode (tko je ono u upravi te firme, ja zaboravila?!), koje baš na Hrvatski način upravljaju našim vodama, re/fuliraju, čiste….. 
Imamo mi još svašta, brinu se naši gospodari da u Neretvi ne ostane ni kamen na kamenu Neretvanski!
Ploče su maleni, prelijepi gradić na ušću Neretve u more, sa sedam bisernih Baćinskih jezera.
Meni se čine kao sirota, mala, nesretna Pepeljuga, koju je njena maćeha  osudila na smrt!
Hoće li i nas, kao nju,  netko poljubiti i probuditi, ili ćemo ostati zauvijek uspavani i otrovani!










lijepa-nasa @ 23:24 |Komentiraj | Komentari: 34 | Prikaži komentare
ponedjeljak, listopad 20, 2008
Pločanski inženjer Zdravko Srzentić je nakon četiri mjeseca obišao    cestu Karamatići-Ploče i kaže da je bio iskreno pozitivno iznenađen. Poslovi su zaista daleko dogurali, jer  se  velikim dijelom ceste  vozio već gotovim asfaltom.
Izgradjeno je 5 vijadukata, dva cestovna prolaza spojne ceste ispod autoceste, 4 tunela, od kojih se zadnji - Petrovac iznad Mostine i Šaric Struge upravo završava betonom.

"Velika cestovna petlja na Čeveljusi je takodjer dobro zgotovljena. Ukratko, pao je dobar posao - bravo za moje kolege gradjevinare, bas sam na njih ponosan" - rekao nam je na kraju vrlo zadovoljan ing. Srzentić.
Uživajte u fotografijama koje je snimio samo za vas!















lijepa-nasa @ 18:01 |Komentiraj | Komentari: 20 | Prikaži komentare
petak, listopad 17, 2008
                         Neretva je na svome 20-kilometarskom putu kroz Hrvatsku prelijepa, bogata i  jedinstvena u svakom pogledu. Posebnu vrijednost i prepoznatljivost pejzaža  Neretve čine kilometri tršćaka (narodski rečeno: krova) u plićacima i na obalama ove rijeke, naročito na područjima u blizini  ušća. Što mu se više približavamo, sve više prevladava močvarni ambijent. A znamo da su  močvarni ekosustavi posebno važna staništa za  ptice, brojne vrste riba, vodozemaca, gmizavaca……..Tu činjenicu od pamtivijeka zna svaki neretvanski seljak! No, znaju li baš svi?
                  Od jučer tragam za počiniteljima, po mome mišljenju – pravoga ekocida. Prodavači mandarina uz magistralu sa predjela uz Neretvu, na granici Pločanskog (Kominskog) i Opuzenskog područja jučer su me pozvali preko Kominjanina Dalibora Vujevića. Obavijestio me da neki ljudi sijeku drveće uz obalu, uglavnom topole, bageriraju, skupljaju smeće i sve zajedno bacaju u Neretvu.
Na putu prema Opuzenu, vidim čudo neviđeno – Neretvom plutaju cijeli otoci zemlje sa trstikom i  klade drveća.                      



Na mjestu odakle su me zvali, malena grupica neretvanskih prodavača južnoga voća, pričaju o onome što su vidjeli. Jedna gospođa kaže da ne zna zašto se ovo čini, ali da je čula kako će se tu praviti šetnica. Kakva šetnica? – pitam, no nitko ne zna. Kome šetnica, pa tu nema stanovnika, nema izletišta. Pokazuju mi bager koji  sada ne radi, i nema nikoga kraj njega. S lijeve strane bagera šušte krovi, s desne strane preorana, «potaracana» zemlja, i ništa, ama baš ništa na njoj. Voda i zemlja!
 



Ljudi mi govore da su se tone smeća bacile u Neretvu, a nitko ne zna tko ni zašto.
Kada sam sve ovjekovječila, odnosno poslikala, odmah obavještavam relevantne ljude u Gradu Pločama, Županiji Dubrovačko-neretvanskoj i Zagrebu. Ujutro odmah zovem telefonom, sve odreda. Inspektorica zaštite okoliša Ines Lozina nema pojma o čemu se radi, Ivo Stanović, ravnatelj Javne ustanove za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima Dubrovačko-neretvanske županije, također nema pojma, Davorin Marković, ravnatelj Državnog zavoda za zaštitu prirode, isto tako. No, svi se trude da saznaju nešto. Na kraju gosp. Stanović zove i daje mi broj Hrvatskih voda. Tamo se javlja gosp. Joško Erceg. Za njega ništa nije sporno, tvrdi da se ništa nije bacalo u rijeku, da ne rade ništa nedopušteno, nego samo čiste korito Neretve, a izvođač je firma «Neretvanski sliv». Ja to ipak ne mogu ni shvatiti, ni prihvatiti! Možda doista nisam u pravu, ali mi je neshvatljivo da se rijeka čisti tako što se uništava sve što bager može dohvatiti. Krov ima više namjena tamo gdje raste, jer močvarne biljke imaju prirodno svojstvo da iz vode apsorbiraju otpadne tvari i ugrađuju ih u svoju biomasu, to jest za vegetativni rast. Njega treba kositi, a ne čupati. Kako tisak piše, pročistači vode, tla i zraka, trstika i šaš sve se češće upotrebljavaju i kao industrijski materijali u građevinarstvu te u novije doba kao biološki čisto pogonsko gorivo za proizvodnju energije. Dok se u nekim dijelovima svijeta naveliko uvozi sjeme i sadnice šaša, stotine hektara trstike propada u dolini Neretve od Metkovića do Ploča. Po procjenama Državnog zavoda za zaštitu prirode, na različitim poslovima u močvari, od žetve trstike, proizvodnje tenda i suvenira moglo bi se zaposliti više od 300 stanovnika iz čitave doline Neretve. Jedan hektar šaša daje prosječno prinos od 15 tona sirovine suhe materije. Od ove količine dobiva se ogrjevna vrijednost od 8000 litara ogrjevnog goriva. Iz 2,23 kilograma šaša s oko 15 posto vode prilikom godišnjeg prinosa dobije se litra ogrjevnog goriva.
Ovo je samo dio načina na koji se neretvanski krov može iskoristiti i unovčiti, ali ako već ništa od navedenog nećemo ili ne možemo činiti, zar nije najnormalnije da taj krov ostane tamo gdje od pamtivijeka raste.
Neprepoznatljivi ambijent na dijelu naše  Neretve gdje je sve preorano, bez osobnosti je i  izgleda kao da će se praviti kanal Dunav Sava. Ljudi  moji, zar ćemo to doista dozvoliti?!
 
 
 
lijepa-nasa @ 20:16 |Komentiraj | Komentari: 24 | Prikaži komentare
četvrtak, listopad 16, 2008
             Prije točno 17 godina, 16. listopada 1991. u Vukovaru je poginuo Blago Zadro, danas  već pomalo zaboravljen i od  države i svoga naroda, za koje je dao život.
            O pjevaču koji je poginuo na današnji dan govore sve radio postaje, o Blagi – ni riječi!
Ni mnogi odrasli ne znaju tko je bio Blago Zadro, a sigurna sam da ni jedan petnaestogodišnjak nema pojma tko je to!
Da li ovaj narod uopće zaslužuje takve ljude kao što je bio ovaj veliki čovjek, borac-branitelj, general, koji je i život svoga sina darovao tome narodu.
           Bio je običan čovjek, sa običnim životom do te krvave 1991. godine. Zapovjednik je postao spletom okolnosti. Iako nije imao  ratničkih znanja, postao je veliki ratnik, jer je u sebi imao ono nešto sasvim posebno - genijalnost  borbenog promišljanja. Jedini Vukovarski general, iznikao tijekom rata u heroja kakvi se rijetko rađaju, prije rata  bio je samo običan radnik u kombinatu «Borovo». 
Sa svojim sinom i šačicom hrabrih pojedinaca koji su sebe nazivali «Žuti mravi», u rujnu 1991. dočekao je 200 neprijateljskih tenkova! Ulica u kojoj su sačekivali i uništavali ta oklopna čudovišta danas se zove «Groblje tenkova».
           Bez  teorijskog znanja, samo instinktom duboko moralnog kršćanina, nikada nije ubijao svoje neprijatelje, koji su ga mrzili, ali i toliko poštovali da je Jugo- general Bratić na dan Blagine pogibije prekinuo granatiranje, kako bi se nesmetano iznijelo tijelo heroja.
             Danas, 17 godina poslije, Hrvatska je zemlja bez identiteta, ugušena u globalističkoj prevari, sa bogatim pojedincima i siromašnim narodom,  zemlja u kojoj  brojne organizacije i pojedinci monstruozno ali uspješno blate, lažu i siju mržnju Hrvata prema Hrvatima. Naravno da takvima Blago ne predstavlja ništa, on je rođenjem bio samo omrznuti Hercegovac, koji je bio dječak od desetak godina kada se njegova obitelj – u potrazi za boljim životom, skrasila u bogatom Borovu, danas dijelu Vukovara.
Da li je ovo Hrvatska kakvu je Blago želio, o kakvoj je sanjao, za koju  je, sa svojim prijateljem i suborcem Zvonkom Mlinarićem  16. listopada 1991. godine pao pokošen četničkim puškomitraljezom.
Oni koji su ga poznavali sigurni su da se on nikada ne bi složio sa rasprodajom Hrvatske, i bio bi duboko nesretan zbog svega što se danas događa u ovoj zemlji.
Bio je veliki čovjek u malenoj zemlji Hrvatskoj!
 
lijepa-nasa @ 13:04 |Komentiraj | Komentari: 36 | Prikaži komentare
srijeda, listopad 15, 2008
Do jučer  sam sebi umišljala kako pripadam  srednjem staležu ove države, jer  prema kriterijima zapadnih demokracija, to su  obrazovani, urbani, obaviješteni, radno sposobni i imućniji ljudi.Obrazovana jesam, urbana jesam, obaviještena jesam, radno sposobna jesam, ali ono “imućna” malo me  dovodilo u zabunu. Što znači biti imućan?Imam sve što je potrebno za normalan život, bez izobilja, ali i bez stezanja kajiša.Kad razgovaram s kolegama na poslu  shvatim da svi žive kao i ja, od dana do dana, baš onako osrednje, iako nas tamo 90% ima visoku i višu spremu.    
No, posve nenadano stiže nam ova velika svjetska kriza, propadaju najveće firme, banke, radnici na ulicama, strava………

Ali  ja u mome malome svijetu posve zadovoljno i mirno pratim  vijesti, žalim sirotinju i guštam što se nemam čega bojati!
           A onda čujem kako naš ministar financija, cuker Šuker kaže da je Vlada ove zemlje odlučila povećati osigurani dio štednih uloga u bankama na 400 tisuća kuna. I još je, onako usput, na brzinu dodao da je to dovoljno osiguranje za srednji stalež.
Kad me tada nije strefila kap, neće nikada. Ako srednji stalež ima u bankama po 400 tisuća kuna, ja sam puka sirotinja, na samome dnu dna. Moja godišnja plaća je oko 60 tisuća kuna, dakle, za 6 i pol godina mogu zaraditi 400 tisuća. Zaraditi, a ne uštedjeti!
             Tko to u ovoj državi ima toliku lovu? Možda  mi u prosvjeti, policija, vozači, radnici-šljakeri, trgovci, seljaci, studenti, penzići?! Ma kakvi, sve je to moj do moga, jad do jada, k’o što sam i sama.!
              Onda mi na pamet padnu likovi sa TVa, oni što nam svako veče u pola osam sa ekrana udjeljuju blistave osmijehe, sole pamet, pričaju o bjelosvjetskim problemima s kojima se ONI susreću, a sve za našu dobrobit. Jurcaju po tome svijetu privatnim avionima i helićima, ugovaraju nam meso životinja starih po trideset godina   sa šestog kontinenta, pa onda skoknu na kakav svjetski kulturni događaj, jer Bože moj, mi smo Hrvati jako kulturan narod (a reče Krleža: sačuvaj me, Bože, srpskog junaštva i hrvatske kulture). Ovi što za nas kupuju strano smeće, a za sebe ugovaraju provizije; ovi što jeftino kupuju poljoprivredna zemljišta, pa ga pretvaraju u građevinske zone, prodaju strancima i mlate silnu lovu; ovi što su prodali sve hrvatske banke, a mogu-da hoće otvoriti banku preko koje bi poslovale državne firme: prosvjeta, vojska, policija, zdravstvo, HŽ –  to bi bila hrvatska banka, svi bi građani prešli u nju, i bila bi najjača u državi. Ali ne žele i neće!
            Uništili su  srednji stalež,  stvorili političke elite, tajkune i izigranu i sluđenu sirotinju,
            A ja jadna sebi tepala da sam srednji stalež! Je, u Bangladešu, a možda ni tamo!
 
lijepa-nasa @ 22:02 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
ponedjeljak, listopad 13, 2008

                                                                                             Fotografija: Ana Musa
                   Vlada RH i Vijeće ministara BiH potpisali su Sporazum o suradnji i nadzoru državne granice, koji je sa primjenom započeo 1. listopada radom mješovitih ophodnji uz zajedničku državnu granicu.
Temeljem toga  Sporazuma počelo se  sa primjenom  Protokola kojima je gotovo nemoguće zapamtiti imena: „Protokol o provođenju mješovitih ophodnji uz zajedničku državnu granicu“ i „Protokol o službenom tranzitu preko državnog područja druge ugovorene stranke u cilju postupanja na vlastitom državnom području“. Koja li pamet treba za sastaviti naziv ovakve trakavice!
Interesantne su odrednice po kojima mješovite ophodnje imaju pravo djelovanja do 10 kilometara od granične crte u dubinu državnog teritorija obje države, a zadatak im je raditi na  sigurnosti zajedničke državne granice, kao i na sprečavanju kriminala, povreda državne granice, nezakonitih migracija……..
             Odgovorni tvrde da je ovakav način rada uobičajen  u svim zemljama Europske unije,  ali  činjenica je da ni Hrvatska ni Bosna i Hercegovina nisu u Uniji, a kad će biti – ne zna se.
             Po  Protokolu o provođenju mješovitih ophodnji policijski službenici granične policije RH i BiH u sklopu mješovite ophodnje djelovat će na širem području grada Metkovića u RH, i  Gabela Polja u BiH.
             Ne znam da li se meni samo čini, ali prevelika je slučajnost da su ovi Protokoli, odnosno ophodnje započele sa primjenom točno u vrijeme berbe mandarina. Da li su se možda na ovaj način Neretvani  našli u potpunom okruženju, da slučajno ne bi koja tona mandarina prešla granicu, da ne oštetimo našega dičnog Todorića.
Ja zbilja ne poznajem dobro situaciju na tržištu uopće, pa tako ni na tržištu mandarina, ali mislim da ne treba velika pamet pa zbrojiti dva i dva: nećeš ga, majci, Neretvanine preko grane u BiH, moraš svoje proizvode po bagateli davati Todoriću, ili ne znam već kome, a svi ti koji otkupljuju dobivaju poticaj od države, jer  Ministarstvo poljoprivrede  ove je godine za mandarine uvelo zaštitnu cijenu otkupa od 2,20 kuna, uz poticaj od pola kune otkupljivaču (trgovcu).
             I što ostaje kao rješenje našemu seljaku: ili sam kupiti kamione, napuniti ih mandarinama pa tragati za kupcima diljem Lijepe naše, ili prodavati  po (minimalnoj) zaštićenoj cijeni, i nabijati dobitak ionako dobro potkoženim Hrvatskim tajkunima.
            Ovaj mali, prelijepi neretvanski  komadić zemlje izgleda mi kao i moj rodni Vukovar – skroz u okruženju!  
                
 

lijepa-nasa @ 18:35 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
subota, listopad 11, 2008
Prvi radovi na gradnji župne crkve  u Pločama  započeli su u siječnju  1999. godine.
Pastoralni centar sagrađen je na oko 3000 m/2, dok je sama crkva dugačka  29,  a široka 17 metara. Crkva je napravljena u obliku bazilike, sa zvonikom od 50 metara i šest zvona.
Za kratko vrijeme nakon njezine izgradnje, crkva je postala središte svih zbivanja u gradu.
Sada je započelo i finalno uljepšanje te prekrasne građevine, odnosno postavlja se brački kamen  na crkvu. Prema navodima medija, završetak radova očekuje se već u studenom, a najkasnije do kraja ove godine.
Kako bi obilježio ove značajne radove, okupio svoj puk oko pastirskoga štapa i  potakao svoje župljane na zajedničko druženje, danas je pred crkvom župnik don Petar Mikić organizirao pečenje vola!!!
Nekima na radost, meni degutantno, ali o ukusima se ne raspravlja!






lijepa-nasa @ 23:54 |Komentiraj | Komentari: 18 | Prikaži komentare
petak, listopad 10, 2008
Stvarnost od koje ne možemo pobjeći je činjenica da i Hrvatska ima svoju eko-mafiju,  pa se ni  prirodna bogatstva ne mogu  sačuvati od pipaka mafijaško ekološkog lobija.
Nažalost, sve je jače povezivanje znanosti i kapitala, mafije i politike. Svjedoci smo prodaje strateški važnih poduzeća strancima, prodaje ogromnih količina otpada (milijunske vrijednosti ) iz državne firme za bagatelu privatnoj firmi, koja taj isti otpad dalje preprodaje po desetostruko višoj cijeni,  apartmanizacije obale, izgradnje golf igrališta gdje ni za lokalne stanovnike nema vode, namjera gradnje centara za otpad na kraškom području ispod kojega su neprocjenjiva vrela pitke vode, podilaženju politike kapitalu i  prilagođavanje propisa, pretvaranju dijela jednoga parka prirode u građevinsko zemljište, promjene i prilagodbe prostornih planova,  promjene i prilagodbe zakona, izgradnje opasnih i otrovnih stranih tvornica  usred naselja, izgradnje terminala  u području gdje nitko normalan ne bi ni pomislio graditi………..
Korumpirani svjetski zaštitari okoliša koje zovemo i  eko imperijalisti, uz pomoć domaće eko-mafije   pripremaju planove kako zagospodariti hrvatskim prirodnim bogatstvima, a to prikazati kao pomoć i  zaštitu, jer nigdje nije lakše prati novce nego u zaštiti prirode, gdje se to radi pod velom - za državu  važnih projekata.
Velika prepreka u realiziranju njihovih planova su zaštitari okoliša. Zato nas oni «od milja» zovu zelenom bandom, a bome mene neki dan jedan gospon iz Zagreba, stručnjak za Studiju o utjecaju na okoliš jednoga štetnoga projekta  protiv kojega se borim srcem i dušom, od milja nazva  zelenom talibankom.
Ma ništa sam ja, kakvih «zelenih» boraca mi imamo.
Plavi forum je mreža ekoloških i zavičajnih udruga s Jadrana, i u  četiri  godine svoga djelovanja postao je prepoznatljiv po dobroj organizaciji, velikoj borbenosti,  izuzetnoj kvaliteti i velikom napretku (dobivanju bitaka) u razvoju građanskog pokreta za okoliš u  Republici Hrvatskoj. Idejni pokretač i koordinator ovoga Foruma je svima znani i prepoznatljivi Eko-kvarnerovac Vjeran Piršić, diplomirani informatičar kojemu se bez zadrške vjeruje.
PEPGO je  odbor od sedamnaest ekoloških udruga i pojedinaca, a bavi se  problematikom ekološkog postupanja i gospodarenja otpadom. Dakle, osnovno djelovanje ovoga odbora je  područje otpada.  PEPGO se zalaže za odvojeno skupljanje i recikliranje otpada, i protivi se gradnji spalionica otpada.
Željko  Šimunović, dipl.ing. je koordinator i  predsjednik Odbora, stručan, dosljedan i poticajan čovjek.
Oba ova koordinatora obasipaju nas zaštitare diljem Hrvatske  vijestima, događanjima, zakonima, priopćenjima, pozivima… Tako smo uvijek u tijeku, i ne može nam se skriti  ništa što se događa u zemlji, a da je vezano uz zaštitu prirode i okoliša. 
 
lijepa-nasa @ 00:42 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
utorak, listopad 7, 2008
Prošli tjedan sudjelovala sam u emisiji JASNO I GLASNO  Radio Narone iz Metkovića, gdje se punih 40 minuta  razgovaralo  o zaštiti okoliša, uz otvoreni telefon.
Tako mi se pružila prilika da kažem neke stvari o kojima ljudi znaju malo ili nimalo.
Voditelja je zanimalo kako je moguće da se neka studija utjecaja na okoliš usvoji od strane komisije za ocjenu zahvata na okoliš sa omjerom glasova npr. 3:2, jer bi bilo logično da bude 5:0, dakle da su svi suglasni kako namjeravani zahvat nije štetan za ljude, prirodu i okoliš.
U pitanju je, naravno, novac. Studije utjecaja na okoliš naručuju i plaćaju investitori, i gotovo u pravilu dobivaju ono što žele, i kako žele. Stvar je u tome da se titule dr. i mr. često, nažalost, prodaju. Naravno da to nije pravilo, jer znanstvenici su u najvećem broju zanesenjaci u cijelosti posvećeni svojoj znanosti. No, može se uočiti da se neka imena prečesto pojavljuju kao autori određenih cjelina u raznim studijama. A nama koji smo u zaštiti okoliša iz ljubavi a ne interesa, redovito pokušavaju začepiti usta floskulom «što vi znate, to su potpisali znanstvenici»!
                Uvjeravaju nas da je kombinirani terminal za UNP i ostala kemijska čudesa apsolutno siguran, sa najvišim tehničkim dostignućima, bez utjecaja na okoliš, dok na mnogim sigurnosno tehničkim listovima, u dijelu: ekološke informacije – učinci proizvoda na okoliš, piše: na vodu: onečišćuje vodotokove; na tlo: prodire u tlo i štetno djeluje na biljni i životinjski svijet; za vodene organizme- štetni, za  organizme u tlu – štetni, za biljke i kopnene životinje – štetni.
I onda fino članovi  komisije za procjenu glasuju i rezultat je: nema zapreka, terminal se može  graditi  u Pločama. Nije važno ni to što nema kolektora ni luka, ni grad, no čujem ovih dana da će vrlo brzo biti  uvid u studiju baš za kolektor, jer je, navodno, ministrica zaštite okoliša to zahtijevala, ne dozvoljava gradnju bez toga. I bit će kolektor, i bit će terminal, i bit će hotel na ušću, i već je plaža ispred Opuzenskog Ria, napravljena našim parama. Govore da su  Hrvatske vode vršile refuliranje, a meni je to više fuliranje, nego refuliranje.
Pa onda Luka plaća ispitivanje kvalitete zraka, i kao što vidimo ovih dana, taj zrak je skoro savršeno čist, tek je neznatno odstupanje od zadanih vrijednosti, iako ima dana kad ne vidimo prst pred nosom od prašine. Ali šta mi znamo, to nam se samo čini.
Ni azbest u masliniku nije bio azbest, po stručnjacima iz Ministarstva to je bila tek staklena vuna, dok nama u udruzi neki drugačiji znanstvenici ne poslaše nalaz koji glasi: azbest je azbest. I tako je postao azbest i za one u vlasti.
Evo, znanstvenici kažu da nemamo ni pesticida, sve  nam je divno, nezagađeno, ne treba ništa ispitivati, jer oni su već ispitali, a mi laici i sumnjičavci lupamo bez veze. I manje bolesti  rakova imamo od drugih, ma divota jedna. A ovi drugi znanstvenici što tvrde da i u ribama imamo teške metale, oni pojma nemaju, samo unose paniku.
Naši  Neretljani    uljuljkani su u  medijske laži, jer lakše je vjerovati, nego strahovati i boriti se za svoje pravo na zdravi život. Stvarnost je surova, jer nikada ni na jednoj smrtovnici neće pisati: umro od pesticida, umro od azbestoze, umro od antrakoze…….. Ovdje se, izgleda, kao nigdje na svijetu, umire samo od čistog zraka i ekološke poljoprivrede. Čista  neretvanska idila.
 
lijepa-nasa @ 23:05 |Komentiraj | Komentari: 17 | Prikaži komentare
ponedjeljak, listopad 6, 2008

              U moru  važnih datuma mjeseca listopada, za sve prirodnjake i one koji se bave zaštitom prirode i okoliša vrlo je važan 6. listopada - Svjetski dan zaštite staništa, a Hrvatska je zemlja  koju karakterizira velika raznolikost staništa.
                Uvidom u konačni nacrt dokumenta pod nazivom  STRATEGIJA I AKCIJSKI PLAN ZAŠTITE BIOLOŠKE I KRAJOBRAZNE RAZNOLIKOSTI  REPUBLIKE HRVATSKE (Ministarstvo kulture, rujan 2008.) vidljivo je da je strateški  cilj države  osigurati dugoročno očuvanje ugroženih i rijetkih stanišnih tipova te nastaviti i dovršiti utvrđivanje važnih područja za očuvanje ugroženih i rijetkih svojti i stanišnih tipova u okviru ekološke mreže RH i mreže NATURA 2000. Delta Neretve sadrži najveće i najvrjednije ostatke sredozemnih močvara u Hrvatskoj i jedna je od malobrojnih preostalih u Europi. Sa stanovišta biološke i krajobrazne raznolikosti, radi se ne samo o  jednom od najvrjednijih područja u Hrvatskoj, nego o području od međunarodne važnosti. Radi svojih prirodnih vrijednosti Delta Neretve je ovim strateškim dokumentom predviđena za zaštitu u kategoriji parka prirode, jer je cijelo područje vrlo  ugroženo i trpi veliki pritisak. Razni su razlozi devastiranja: divlja gradnja, vađenje pijeska, nedopušteni lov i ribolov.  Naročito su opasni različiti planirani zahvati koji bi mogli do kraja degradirati ovo izuzetno osjetljivo područje : produbljivanje kanala Vlaška i korita Neretve radi plovnosti, velika kupališna zona, uzgajalište školjki u laguni Parila,  izgradnja prometnica dovodi do gubitka i fragmentacije staništa, onečišćenja okoliša, tj. tla, vode i zraka, širenje luke Ploče………
             Budući je Neretva i Ramsarsko područje i područje EU ekološke mreže NATURA 2000., za svaki planirani zahvat koji sam ili u kombinaciji s drugim zahvatima može imati štetni utjecaj na ovo područje, potrebno je provesti ocjenu prihvatljivosti zahvata za prirodu i dobiti dopuštenje Ministarstva kulture, pri čemu se ocjenjuje njihov utjecaj u kombinaciji sa svim drugim planiranim zahvatima (kumulativni efekt).  Ovdje se nalaze najreprezentativnije površine močvara pod halofitima (zajednice caklenjače), a naročito je važna velika površina sa caklenjačom na samom trokutu kojega čini ulaz Neretve u more. Lagune Vlaška i Parila, su jedini očuvani lokaliteti ovoga stanišnog tipa na našoj obali. U Parilima  boćata voda predstavlja vrlo pogodan prostor za mrijest ribe te  ishranu i razvoj riblje mlađi. Prostrane muljevite i pješčane plićine na ušću Neretve također su najreprezentativniji predstavnici ovoga staništa. Delta Neretve važna je prvenstveno za ptice, kao odmorište za selidbe prema Africi i za zimovanje ptičjih populacija iz sjeveroistočne i srednje Europe. Oko trećina zabilježenih vrsta su zimovalice, kojima se zimi pridružuju i stanarice.  Ušće Neretve s plićacima i sprudovima najznačajnije je za selidbu ćurlina, čigri i galebova, a močvarna područja za selidbu i zimovanje pataka i liski te tršćaci, okolne livade i šikare za različite pjevice
Pet lokaliteta, u ukupnoj površini od 1.620 ha, zaštićeno je u kategorijama ornitološkoga rezervata (Pod Gredom, Prud i Orepak), ihtiološko-ornitološkoga rezervata (Ušće Neretve), odnosno zaštićenoga krajobraza (Modro oko i jezero Desne).
             Potrebno
je hitno propisati jedinstvene mjere zaštite i upravljanja cijeloga područja, jer ako se bude čekalo, i izgrade se sve planirane građevine, a posebno kombinirani terminal za ukapljeni naftni plin i ostala čudesa, više se neće imati što čuvati.
                  Priroda će izgubiti ovu bitku, a sa njom će još više izgubiti ljudi.


                                                             Ušće Neretve - caklenjače





                                                       Izgradnja prometnica-fragmentacija staništa

                                                  Fotografije: Ana Musa


lijepa-nasa @ 18:47 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
subota, listopad 4, 2008
Danas je Svjetski dan zaštite životinja. Papa Ivan Pavao II proglasio je  1979. svetoga Franju Asiškoga zaštitnikom ekologa, jer su ga zbog zaljubljenosti u prirodu oni izabrali za svog zaštitnika. Sveti Franjo se u svijetu štuje kao svetac mira,  često okružena životinjama, napose pticama sa kojima je pričao. U kalendaru se kao dan njegove smrti obilježava   4. listopada (iako je umro 3.10.),  a taj se dan obilježava kao SVJETSKI DAN ZAŠTITE ŽIVOTINJA.
 
Ovaj datum posvećen je svim životinjama svijeta. Ponekad nas taknu ta draga Božja bića, i teško nam je gledati ih bolesne i ozlijeđene kako tužno lutaju ulicama gladna, prljava, iscrpljena, slomljenih nogu. Pomislite svi danas, barem na tren, koliko malo im dajemo, i koliko smo odgovorni u očuvanju životinjskih vrsta..  Po podacima raznih svjetskih ustanova životinje uglavnom ugrožava čovjek, bilo da ih lovi ili iskorištava, onečišćuje tlo, zrak i vodu, ili  uništava njihova staništa gdje unose strane, jače vrste. Svaki dan nestane stotinu životinjskih vrsta.  Po biološkoj raznolikosti Hrvatska je među prvih nekoliko europskih zemalja sa 24.087 životinjskih vrsta, a pretpostavlja se da je taj broj i mnogo veći. Po Zakonu o zaštiti prirode u Hrvatskoj je zaštićeno više od 531 životinjska vrsta, a u svijetu sve više prevladava načelo vrlo opsežne zaštite vrsta. Trgovina rijetkim vrstama životinja i biljaka druge su po opsegu na popisu ilegalne trgovine, odmah iza droge, i procjenjuje se na oko 20 milijarda dolara na godinu.
                 Devetu godinu zaredom u Hrvatskoj se danas obilježava Dan ružičaste vrpce.

Tim danom ističe se važnost ranog otkrivanja raka dojke jer to jamči izlječivost kod 90 posto oboljelih žena. Od raka dojke lani je u Hrvatskoj umrla 861 žena, a prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo u 2006. su registrirane 2.203 novooboljele žene. U Pločama su ovaj dan javno obilježile vrijedne žene iz udruge “Vita”.
                UNESCO je 1994. proglasio 5. listopada Svjetskim danom učitelja u spomen na isti  datum 1966. godine kada je potpisana Preporuka o statusu učitelja. Prema odluci Ministarstva prosvjete i športa Republike Hrvatske, od 2000. godine i u našoj se državi obilježava Svjetski dan učitelja. Taj je dan prigoda da se pokaže kako je rad učitelja prepoznat kao jedan od najvažnijih za ukupni razvoj društva, i da se kao takav i cijeni.
 
Mojim dragim kolegama iz škole, ali i svim učiteljima koji ovo čitaju čestitam taj značajni dan.
               5. listopada je i Svjetski dan pješaka! Hodajte što više, ako sebi želite dobro!
               8. listopada u Hrvatskoj se kao državni blagdan obilježava Dan neovisnosti u sjećanje na dan kada je Sabor Republike Hrvatske 1991. godine jednoglasno donio  Odluku o raskidu svih državnopravnih veza RH s bivšom državom SFRJ.
 
                No, meni je od svih ovih datuma najvažniji 6. listopada, kada se rodio jedan prekrasni Branimir.
Sine, sretan ti rođendan!

           
lijepa-nasa @ 13:40 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
srijeda, listopad 1, 2008
U sklopu 84. jesenskog međunarodnog Zagrebačkog velesajma, tvrtka za ruralni razvoj i marketing “Hrvatski farmer” d.d. organizirala je od 16. do 21. rujna 6. sajam proizvoda i usluga ruralnih područja EKO-ETNO Hrvatska.     
Očuvanje tradicionalnih vrijednosti Dubrovačko neretvansku županiju izuzetno uspješno predstavljala je mala grupa iz pločanske Srednje škole  fra Andrije Kačića Miošića: Andrea Franić, Matea Popović, Marija Ujdur, Monika Barbir I Karmen Štrbić – učenice, a voditeljica i glavni organizator je bila profesorica Ina Žderić, ravnateljica škole, koja je osmislila i prigodne radionice. Njihova tema  se  zvala "Tamo gdje Neretva ljubi more".




U svom višednevnom sudjelovanju na ovome sajmu.  pločanska ekipa je pokazala svu ljepotu, bogatstvo  i raznolikost naše Županije. Obučene kao Neretvanke, Korčulanke, Lastovke i u nošnju Linđo, prvi dan su u mimohodu bile itekako zapažene, i po nošnjama, ali i ljepoti naših mladih djevojaka.


 
Neprestano su se izmjenjivala razna događanja: pravio se brudet od žaba, jegulja, cipola i ostale neretvanske ribe, a na gozbu su pozvani  svi nazočni: bila je tu svima poznata  Udruga lađara; Rogotinski pučki pjevači svojim prekrasnim glasovima privukli su i zadivili mnoge posjetitelje!

Naše cure uvježbao je profesor Ivica Kaleb, pa su kao slavuji zapjevale «Na Neretvu misečina pala» .Plele su sture od botura (krova), a na žuku su nizale suhe smokve u tzv. «jabuku» . Ovu ih je vještinu naučio i za uspješnu radionicu pripremio Slobodan Šetka (Šele), i zato je njihova radionica tradicionalnih obrta  našega kraja  bila izuzetno uspješna, pa im je ocjenjivački sud Agencije za strukovno obrazovanje s pravom dodijelio 1. mjesto za najbolje edukacijske radionice i i najljepši etno-eko štand.

Ekipa je napomenula da svakako treba pozdraviti našu županicu koja je bila s njima, ali i zahvaliti sponzorima koji su im sve ovo omogućili: Županija Dubrovačko neretvanska, Luka Ploče, Lučka uprava Ploče, Grad Ploče, Luka – šped  i Turistička zajednica grada Ploča.




lijepa-nasa @ 21:39 |Komentiraj | Komentari: 25 | Prikaži komentare
Brojač posjeta
1605777
linkovi
Nema zapisa.
Arhiva
Index.hr
Nema zapisa.