Blog - listopad 2009
subota, listopad 31, 2009
Znate li da je čovjek najstariji na dan svoga rođenja. Svaki dan iza toga, dan je manje u našemu ovozemaljskom životu. Prošlost, sadašnjost i budućnost prožimaju naše ljudsko iskustvo. Prošlost je nepovratno nestala, sadašnjost nam stalno izmiče, a budućnost je otvorena, tajanstvena i nedokučiva.
Djetinjstvo brzo prođe, prelijepa mladost još i brže, dolazi starost. Cjelini života pripadaju sva tri vremena. Sjećanja na one koji su otišli s ovoga svijeta i misao na neupitnu,  istu takovu  smrtnost za svakoga od nas živućega, uvijek iznova postavlja pitanje: a što iza toga? Vjernici znaju što – život vječni!!!                                                                       Ako već ne razmišljamo tijekom godine, onda barem zastanimo 1. i 2. studenoga, na dane Svih svetih i Dušni dan. U ovim tako ljudskim  danima svi bi  trebali  biti bliži s onima koji su fizički otišli iz našega života.
Kod blagdana Svih svetih naglasak je na ono "svih", po cijelome svijetu, za sve ljude,  kroz svu povijest, a Dušni dan (2. studenoga) upravlja vjerniku misao baš na njegovu pokojnu rodbinu, prijatelje, pretke, poznanike, sunarodnjake. Slaveći Sve svete vjernik se duhom i vjerom uzdiže u nebesku, Božju slavu, u budući, vječni život, svrhu ovozemaljskog življenja. Na Dušni dan, naprotiv, vjernik daje oduška i svojoj ljudskoj, prirodnoj, zemaljskoj žalosti, ne gubeći kršćansku nadu.
Plemenit je i pun simbolike običaj zapaliti svijeću na grobu. Svjetlo svijeće je simbol Isusa Krista, koji se za nas iz ljubavi žrtvuje, i  znak pripravnosti za Gospodina koji dolazi. Stoga goruća svijeća označava sveprisutnu  Kristovu nazočnost. Svijeća i inače prati naš život: ona svijetli na našemu krštenju, nosimo je kod Prve pričesti i u uskrsnoj noći; kao zaručnička svijeća prati mladence kod vjenčanja, a kao samrtnička svijeća i u posljednjem životnom času. Uz zapaljenu svijeću se rađa, umire i putuje grobu, jer svjetlo svijeća progoni tamu!
Danas je mi palimo za naše najdraže, a sutra će je nama paliti oni kojima smo mi najdraži!

                                              Vukovarsko memorijalno groblje                                            Foto: Ana Musa
lijepa-nasa @ 12:01 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
petak, listopad 30, 2009
Članak objavljen pod naslovom “Srpski trgovac strujom Hamović želi kupiti HEP” u Slobodnoj Dalmaciji od 28. listopada 2009. godine podsjetio me na Gornje horizonte koje su svi već zaboravili.                                                                                                                                                     Tko je Hamović i što su Gornji horizonti?                                                                                       Beogradski časopis “Vreme” piše da je to  trgovac mrakom na veliko”. Također tvrde da “u čobanskim pričama, u kojima su u slučaju najvećeg trgovca strujom na Balkanu, učestvovali što parlamentarni ankteni odbori, što lokalni istražitelji međunarodnih predstavnika, što političke stranke, tajne službe i razni centri za istraživačko novinarstvo, ishod je i dalje isti – potvrda da Vuk Hamović navodnim nezakonitim poslovima uništava lokalne elektroenergetske sisteme i dalje nema. Bar nema onih koji su dokazani na sudu.” Postoje tvrdnje da Vuk Hamović kontrolira 80 % preprodaje struje na Balkanu, ali to nije potvrđeno. Protiv vlasnika EFT-a Hamovića, zbog sumnje u prijevare i trgovanje dugovima, vođene su istrage u Srbiji, BiH, Velikoj Britaniji i SAD-u, ali  ni u jednom slučaju nisu podignute prijave. Bivši  visoki povjerenik za BiH Paddy Ashdowna u svom je specijalnom izvješću za 2003. godinu  za Hamovića je rekao da «plaćanjem mita političarima u Republici Srpskoj posredno financira skrivanje ratnih zločinaca
E,  taj Hamović i njegov  EFT  je jedan od najvećih financijera projekta “Gornji horizonti” koji prijete uništenju delte Neretve i Istočne Hercegovine. To je mega projekt izgradnje energetskih objekata, umjetnih akumulacija i sustava tunela kojim se vode iz sliva Neretve prevode u sliv rijeke Trebišnjice. Prva etapa projekta, započetog još 1960. godine, završena je prije rata gradnjom ogromne umjetne akumulacije Bileća te HE Trebinje I i II, HE Dubrovnik te HE Čapljina.
Druga etapa tog projekta podrazumijeva prebacivanje vode iz Gatačkog u Nevesinjsko polje, gradnju dvije brane radi formiranja akumulacija Zalomka i Pošćenje u Nevesinjskom polju, te gradnju još tri hidroelektrane: Nevesinje, Dabar i Bileća, ukupne snage 260 megavata. No, ta faza Gornjih horizonta - prevođenje vode iz Neretve u Trebišnjicu  sporna je zato što postoji opravdana velika bojazan da bi prevođenjem vode iz neretvanskog sliva u sliv Trebišnjice nastale strašne ekološke posljedice u donjem toku Neretve. No, bez obzira na kritike, i na to što je Vlada FBiH  nakon razmatranja, prihvatila Izvještaj stručne komisije za ocjenu utjecaja izgradnje projekta "Gornji horizonti" u istočnoj Hercegovini na režim voda u široj regiji u kojoj je Komisija sastavljena od predstavnika oba entiteta, uz nazočnost  predstavnika Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH i međunarodne zajednice, utvrdila  da će potpunom realizacijom ovog projekta doći do promjena u prirodnom režimu površinskih i podzemnih voda, pa je neophodno to uzeti u obzir i provjeriti zaključke koji se odnose na uticaje prevođenja voda Nevesinjskog, Dabarskog i Fatničkog polja na male, srednje i velike vode,  projekt zvan “Gornji horizonti ide dalje.  11. prosinca 2006. godine premijer Republike Srpske Milorad Dodik i predsjednik Republike Srpske Milan Jelić  svečano su u Čepelici, na mjestu gdje se vode Fatničkog i Dabarskog polja ulijevaju u hidroakumlaciju Bilećko jezero, otvorili i u rad pustili dovodni tunel Fatničko polje - Bilećko jezero kojim se prevode ove vode. Cijena dovršenja izgradnje tunela  bila je 26 milijuna eura. Svečanosti puštanja u rad najdužeg hidroenergetskog tunela u BiH uz navedene  najviše dužnosnike Republike Srpske bio je nazočan i vlasnik EFT-a Vuk Hamović.  No, ide on i dalje! EFT radi  na  izgradnji termoelektrane (TE) Rudnika lignita Stanari, kod Doboja.  Znamo da i u Hrvatskoj radi tvrtka kćer EFT-a, koja je odskočna daska za daljnje poslovanje ovoga srpskog biznismena. Hamović izjavljuje hrvatskim medijima: «U slučaju Hrvatske, kao i još nekih drugih zemalja, čekamo da država donese energetsku strategiju i druge dokumente vezane uz privatizaciju energetike. Tek tada moći ćemo procijeniti bismo li se, i na koji način, pojavili kao ulagači .» A znamo da je u Energetskoj strategiji RH, koja je donesena nedavno, planirana izgradnja dvije termoelektrane. Valja nama puhati i na hladno, više nikome ne treba vjerovati,  jer ovom narodu svi odreda lažu.
Lagali su nam da Mravak nije išao u Republiku srpsku na dogovore o zajedničkim ulaganjima između Hrvatske i Republike Srpske u elektroenergetskom sektoru i planiranju aktivnosti na izgradnji novih kapaciteta u okviru projekta «Gornji horizonti» i 'Hidroelektrane Dubrovnik 2'". Hrvatski su mediji, HEP i Vladina ministarstva prešutjeli vijest o prezentaciji projekta izgradnje "Hidroelektrane Dubrovnik 2", koja je upriličena  28. prosinca 2006. godine u Trebinju.
Danas znamo kako je Mravak, tj.HEP sa  EFTom u vlasništvu Vuka Hamovića napravio „ugovor godine“ kada nam je prodavao struju po 83 eura/MWh, a mostarskom Aluminiju, preko TLM-a, tu istu struju HEP je prodavao za četiri puta manje iznose.
Možemo li vjerovati sinu generala s Romanije da nas neće opet prevesti «žedne preko vode» kad stalno tvrdi kako projekt «Gornji horizonti» neće uništiti dolinu Neretve.

Foto: Ante Šprlje, dipl.iur
lijepa-nasa @ 01:30 |Komentiraj | Komentari: 23 | Prikaži komentare
srijeda, listopad 28, 2009
                  Moj dragi prijatelj  iz Zagreba, član Zelene liste, ali i  glavni i odgovorni urednik praktičnog časopisa za promicanje novih tehnologija, materijala i proizvoda, mjesečnika Majstor,  u jednom uvodniku svoga lista piše:                                                                                                                                  
                   
U dubokoj sjeni bučnih skandala, s Vladom koja bi najradije spakirala kofere i ostavila nam dugove u milijardama, potrošene pod njihovim blagoslovom na sve čime se mogla zatrti domaća proizvodnja, pokušava se kroz Sabor provući još jedan skandalozni plan. Riječ je o energetskoj strategiji kojom bi se Hrvatsku za duže razdoblje zabetoniralo u začaranom krugu fosilnih goriva. Iako mi je pomalo muka od tolikog ponavljanja, ne mogu ni ovaj put prešutjeti takvu zaplotnjačku rabotu koja nas zbog nečijih interesa i nekakvih mutnih pogodovanja zaustavlja na pragu nove energetske ere koja zapljuskuje cijeli svijet.  Po ne znam koji put vraća nam se čak i projekt Družba&Adria sa sibirskom naftom, termoelektrane na ugljen, neshvatljivo gospodarenje raznim vrstama otpada... Kao da netko želi iskoristiti pomutnju u državi pa nam onako nabrzinu, po treći ili peti put, definitivno skrojiti sudbinu nedostojnu države koja želi novim idejama uskočiti u 21. stoljeće.
U povećoj gomili papira ispisanog nevjerojatnim tvrdnjama i paragrafima jedva da ima spomena o solarnoj energiji i njenim perspektivama, u zemlji koja je po tim potencijalima takoreći prva u Europi. Da stvar bude gora, zaboravlja se kako je prije dva desetljeća naš splitski Končar-Solar bio po tehnologiji i proizvodnji daleko ispred Njemačke. Naime, u to su doba u ovoj zemlji još imali pravo glasa ljudi s vizijom i nezadrživim nagonom za boljitkom cijeloga društva. Dečki koji su tada prešišali Nijemce i gotovo cijelu Europu i danas su živi, s mnogostruko bogatijim iskustvom, ali ih danas, u financijskoj krizi i skoroj energetskoj katastrofi, njihova domovina - ne treba. Oni koji pišu strategijske odrednice za jednu generaciju nemaju što pitati one koji o tome znaju zaista sve. Jer te dvije vrste ljudi ne govore istim jezikom. Jedni su stručni i požrtvovni željni stvarnog napretka i razvoja, a drugi bi samo posredovali, glumili viđenije uloge među sličnim mešetarima u naftnom, ugljenom ili atomskom lobiju - i bogatili se. Oni prvi zaslužuju svako poštovanje i pomoć, a ove druge nitko pametan ne bi smio puštati u privredu ili politiku.                                                                                        U tom sramotnom dokumentu o hrvatskoj energetici gotovo i nema riječi o solarnoj energiji. A napisan je u trenutku kad se cijela Europa ujedinjuje kako bi za 400 milijardi eura u što kraćem roku realizirala DESERTEC-PROJECT i sagradila u Sahari najveću fotonaponsku elektranu na svijetu. Štoviše, svi tehnički preduvjeti postoje, sve tehničke zavrzlame i eventualnosti odavno su riješene, a na tržištu se upravo pojavljuje nova tehnologija tankoslojnih fotonaponskih ćelija s kojima će pothvat biti istodobno i jeftiniji i efikasniji.         
Tim projektom Europa može dobiti triput više struje nego što joj treba, a s dvostrukim ulaganjem struja bi mogla zadovoljiti i potrebe cijelog svijeta. Iako je zamisao stara nekoliko godina, najnovije krize s energentima i ovisnost ekonomije o nafti poklopili su se s novim tehnologijama u pravi čas. Europske vlade hvata pustinjska groznica, pa Velika Britanija, Francuska, Italija i Španjolska već licitiraju s visinom uloga, dok hrvatska vlada vjerojatno i ne zna što je to - fotonapon.       Zaboga, danas je svima dostupan podatak kako će za samo tri ili pet godina fotonaponski kilovat biti jeftiniji od svih fosilnih, pa i investicija u novu energetsku tehniku nudi siguran profit.   U našoj energetskoj strategiji nema ni spomena o štednji, mada bi samo primjena građevinskih normi i propisna gradnja pasivnih kuća mogla uštedjeti sve buduće elektrane s kojima se nabacuju oni punih džepova. Ne čudite se, tà oni su u biznisu s naftom, ugljenom i uranom...

 
lijepa-nasa @ 19:47 |Komentiraj | Komentari: 30 | Prikaži komentare
utorak, listopad 27, 2009
                       Čini se kao da je još jučer bilo srce ljeta. Prvo ljeto nakon 34 godine  u kojemu ni jedan jedini dan nisam otišla na  ušće.
                       U međuvremenu su se neki potrudili javnosti prikazati taj biser kao ponovo obnovljeni raj na zemlji. Raj u kojemu je grupa ljudi  tvrdila da ima koncesiju, i obilato koristila tu činjenicu za vlastito dobro.
                       I evo me tu, nakon nekoliko mjeseci, poslije svega. Neću ovdje nikoga napadati,  želim samo reći da sam beskrajno ožalošćena onim što sam vidjela.
                                                       Kajterski raj







Putokaz

WC sa putokaza

Ostaci kamp kućice

Unutrašnjost nekadašnje kamp kućice

Ostaci prikolice u Neretvi

lijepa-nasa @ 00:05 |Komentiraj | Komentari: 39 | Prikaži komentare
nedjelja, listopad 25, 2009
U temelju katoličke tradicije je vjera u dobrotu svijeta. Zadaća je Crkve  da čuva sve što je Bog stvorio za  dobrobit ljudi. Zato naša vjera  ohrabruje čovjeka da Boga traži u zajedništvu s prirodom i  ljudima.
Tako je mene nekada davno na vjeronauku učio vukovarski pater Mladen.
No,  današnja misa u Pločanskoj crkvi potpuno je demantirala pater Mladena. Ničim izazvan neki anonimus je pod Velikom misom pročitao pamflet posvećen mrskim zelenim, koje je nazvao «zelena gospoda» čije je vrijeme prošlo, a iz ostatka govorancije bilo je razvidno  da smo mi koji čuvamo prirodu (a prije svega ljude), lažljivi prevaranti, jer smo se usudili zucnuti o  - najblaže rečeno – štetnosti prašenja iz luke, o terminalu za rasute terete koji se gradi nenatkriven, kao u zemljama trećeg svijeta i o kumulativnim posljedicama na zdravlje ljudi od  antracita  sa skoro pedesetogodišnjim trovanjem azbestom.
U crkvi bi se trebalo učiti i govoriti u svjetlu Isusova učenja o vjeri, Bogu, Gospi, o životu…. a ne držati politički sat na kojem se blate oni koji to najmanje zaslužuju. Znakovito je da je nazočni puk žestoko i odobravajući pljeskao iz sve snage, što znači da dijeli iznijeto mišljenje. No, iz povijesti znamo da su i  Hitleru nekada davno isto tako milioni pljeskali i obožavali ga! Je li  on bio u pravu, i jesu li oni bili u pravu?
Danas sam u navedenom govoru čula i vapaj, poruku, što li: «Luko naša, živote naš!» Apsolutna je istina da je luka najveći i najjači ekonomski oslonac u našoj dolini, no, u crkvi čuti to – luko, živote naš ………..? Opet ću se vratiti na svoje učenje iz vjeronauka, gdje smo u Litanijama Presvetom Imenu Isusovu govorili: «Isuse, pute i živote naš…»
Nekada su, izvan crkve, naravno, pjevani hvalospjevi azbestu: pisale su se knjige o uspješnosti i moći tvornice «Azbest», a danas su diljem Neretve ostale samo grobne humke stotina ljudi umrlih od azbesta, i vapaj bolesnih od azbestoze, koji nitko ne čuje.
Dakle (meni nepoznati) gospodine čitatelju političkog pamfleta, na političkom satu na misi kojoj je nazočio  vojni biskup Juraj Jezerinac, svoj papir koji ti je ne znam tko  (a  nije me ni briga) napisao, možeš slobodno zataknuti znaš već gdje. Poručujem ti  da vrijeme «zelene gospode» tek dolazi! Ustvari je već došlo na cijeloj kugli zemaljskoj osim u dolini Neretve! Ovdje na križ razapinju isključivo one koji vode računa o Božjem stvaranju! Grehota je do neba malenim, mladima i polupismenim ljudima u crkvi pričati o grijehu «zelenih» a ne onih protiv čijih se djela, za dobrobit svih nas,  zeleni bore. Odgovorno  tvrdim da je prošlo  vrijeme takvih namještenih i naručenih pamfleta, komesarskoga odnosa prema javnosti, gdje je nečija «istina» jedina i neporeciva, a druga strana nema nikakve šanse da se oglasi i pruži protuargumente.
Ostala sam šokirana izvrtanjem teza da smo mi, prozvana «zelena  gospoda» krivci, a ne oni protiv čijih se (ne)djela borimo.
Rano jutros prije mise, otišla sam malo na izvor svoga mira – na ušće, i poslikala crnu, antracitnu pržinu uz obalu mora.  Ako mislite da ne govorim istinu, evo  fotografije pa uživajte u crnilu. Jeste li ikada pomislili kako vam izgledaju pluća?!
Svi bi trebali biti suglasni da se  konačno moramo oduprijeti uništavanju prirodnog okoliša, jer ne može se poštivati Stvoritelja, a uništavati stvorenja. Kao što Stvoritelj čuva i održava čovječanstvo, tako i čovječanstvo mora čuvati i održavati Stvoriteljevo djelo.

 



lijepa-nasa @ 17:12 |Komentiraj | Komentari: 36 | Prikaži komentare
subota, listopad 24, 2009
  24. listopada je globalni dan akcije za klimu, i u cijelom svijetu obilježen je brojkom 350. Zašto? Znanstvenici su otkrili da je granica CO2 u atmosferi koja ne bi smjela biti prijeđena upravo 350 čestica. A ona danas iznosi čak 390 čestica CO2 na milijun čestica zraka! Dakle, upravo se zbog toga topi arktički led pa nastupaju mnoge druge klimatske nepogode.
Planira se oko 1600 različitih akcija u cijelom  svijetu, a cilj im je ukazati na zabrinutost svjetske javnosti suočene sa nesagledivim posljedicama globalnog zatopljenja.
Riječ je o akciji u kojoj sudjeluje  181 zemlja,  kojoj je cilj skretanja pozornosti na klimatske promjene i količine CO2 u atmosferi.
350 ppm– je maksimalna granica za koncentraciju CO2  u  atmosferi, a  dostignuta je  prije 20 godina. Vratiti se na tu brojku je razuman cilj kojemu danas težimo, ali  neće biti lako ostvariti ga. No,  za budućnost našeg planeta to je visoki prioritet i  globalni cilj.
387 ppm -  je trenutna, previsoka  koncentracija CO 2 u atmosferi , što je razlog globalnog zatopljenja. Klimatske promjene su daleko brže od najcrnjih  znanstvenih predviđanja od prije samo nekoliko godina, i ako se emisija CO2 nastavi ovim tempom, globalno zatopljenje uskoro će biti izvan naše  kontrole.
Ni jednoj našoj TV kući ovo nije zanimljivo, jer nisu uopće govorila o ovome velikom problemu koji se DANAS obilježava diljem planete.
No, uz pomoć grupe učenica naše škole i njihove voditeljice, profesorice Marije Čupić Senta, naša Udruga se pridružila globalnoj akciji  350, i poslali smo naš rad kao maleni prilog kampanji borbe protiv klimatskih promjena, kako bismo zajedno poslali poruku Ujedinjenim narodima i utjecali na odluku  zastupnika koji će  u Copenhagenu usvojiti nove protokole o klimi u prosincu ove godine.



lijepa-nasa @ 20:51 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
petak, listopad 23, 2009
Nikad u životu nisam vidjela toliko ptica na jednome mjestu kao jutros ispred škole!
Podsjetilo me to na  horor film Alfreda Hitchcocka  «Ptice».
Normalno je da se iza velikoga odmora tamo skupljaju, jer djeca ostave brdo mrvica od marende, ali ne kužim što desetine ptica -  golubova i vrabaca rade raštrkane po asfaltu ujutro u osam sati. Imala sam osjećaj da su zakazale sastanak, vrlo su bučno i živahno gugutale i živkale.
Tko zna, možda su  raspravljale o tome  zašto ujutro nije bilo sunca, ili ih je uznemirila prljava hrvatska politička scena! Toliko se lopova nakotilo u najvišim vrhovima vlasti da nam svima prijeti bankrot i glad – i ljudima i pticama.








lijepa-nasa @ 00:22 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
srijeda, listopad 21, 2009
Jutros rano isplovila je iz Ploča prema Makarskoj jedrilica klase Bavaria, sa članovima posade Solarnog klastera.
Njihov boravak u Pločama maksimalno je iskorišten na obostranu korist.
Jučer u 9,00 sati bio je prijem kod gradonačelnika koji  je ekipi dao na korištenje gradski automobil, kako bi stigli na Radio Deltu u Metković, gdje je u 10 sati zakazan razgovor o korištenju sunca, a već u 11  snimanje na Radio Pločama. U 12 sati je bila konferencija za tisak, u 12,30  snimanje na brodu za potrebe HTV.
U 13 sati imali smo odličan ručak koji su  pripremili učenici i profesor iz Srednje škole fra A.K. Miošića u njihovu restoranu, a u 18 sati održano je predavanje/tribina pod nazivom  «Zašto je budućnost Hrvatske u solarnoj energiji?».
Činjenica da je skup potrajao puna dva sata dokaz je da je tema bila vrlo interesantna, i da su došli oni koji su doista zainteresirani, a ne  oni kojima je važno što se događa sa Antom i Simonicom  Gotovac – kako reče gosp. Piršić.
Njih baš briga što će se događati sa Pločama u budućnosti, ali ako/kad  dođe do problema, ovi farizeji će prvi zavrištati i prijetiti.
Gradska vlast, ali i  njihovi politički oporbenjaci bili su nazočni na predavanju, a pojedinci i vrlo zainteresirani za eventualnu ugradnju solara.
Sve u svemu, mislim da mogu neskromno zaključiti da su Pločani bili vrlo dobri domaćini ekipi entuzijasta koja to i zaslužuje.
 

                                        Iz dokumentacije Radio postaje Ploče

lijepa-nasa @ 20:02 |Komentiraj | Komentari: 17 | Prikaži komentare
nedjelja, listopad 18, 2009
Gledali smo na TV vijestima kako su predsjednik i vlada Maldiva održali  u subotu prvu u povijesti sjednicu vlade pod morem, u simboličnom pozivu u pomoć zbog rasta razine svjetskih mora, i zbog drastične promjene klime.
Ma ne treba ići pod more da se nekome pokaže i dokaže kako se klima mijenja.
 Danas sam išla u Split, i bilo je vrlo, vrlo burovno i burno. Na Vruji (Dupcima) toliko je strašno udarala  bura da nam je najmanje pola metra prema moru pomaknula auto.

A na najvišim vrhovima Biokova iznad Makarske zabijelili se vrhovi od snijega.  Da čovjek ne povjeruje – direktno iz vrućina i tanke ljetne odjeće morali smo se presvući u debelu zimsku.
Ne znam kako drugi, no kod mene doma se prije dva dana počelo grijati.                                                   Sad se postavlja pitanje struje, kako dalje?! Uvozimo oko 50 posto primarne energije, a 2025., prema procjenama stručnjaka, uvozit ćemo čak 80 posto. Zbog toga, nažalost, ne možemo govoriti da je Hrvatska energetski neovisna.
U Strategiji energetskog razvoja RH prioriteti se daju termoelektranama na ugljen, na plin, i nuklearnim elektranama. Vrlo malo prostora se daje obnovljivim izvorima energije – suncu i vjetru, i stalno se  tvrdi da se tako može proizvesti  zanemarivo mali dio potrebnih količina. Stvar je u tome da su lobiji za proizvodnju energije iz fosilnih goriva moćni, iako su i sunce i vjetar isto tako moćni, samo ih nitko ne zagovara.
Zbog toga je sa Krka i iz Rijeke krenula akcija osnivanja solarnoga klastera, i zagovaranje proizvodnje solarne energije.
Brod sa zagovornicima takve proizvodnje koja bi nas učinila potpuno neovisnima o bilo kome,  krenuo je 4. listopada u gradove i općine duž Jadranske obale.
Brod u Ploče uplovljava 19.10. uvečer, i vezat će se na staroj trajektnoj luci
U Ploče će uploviti 19. listopada uvečer, a predavanja o solarnoj energiji  održat će se u utorak, 20. listopada u 18 sati u Pučkom učilištu Ploče.
U vrijeme kada se iz najviših vrhova državne vlasti zagovara gradnja termoelektrane u Pločama (zašto ne u Zagrebu, imaju rijeku Savu) ohrabruje činjenica da smo u organiziranju boravka članova Solarnoga klastera  dobili zdušnu podršku i pomoć od predstavnika lokalne vlasti, kulture i privrednih subjekata.
Gradonačelnik Krešimir Vejić obećao je da će zajedno sa svojim dogradonačelnicima  upriličiti prijam u prostorima Grada, te da će nazočiti poslijepodnevnom  predavanju. Dogradonačelnik Goran Kovač već je korak pred drugima, jer on već ima ugrađene solarne panele kod sebe doma, a želi ugraditi i panele proizvedene najnovijom tehnologijom. Gosp. Zdenko Jelavić – koji također na vlastitome brodu ima ugrađene solarne panele besplatno daje vez našemu eko-brodu, kao njihov doprinos našoj akciji. Gosp. Ivica Kostanić daje nam  besplatno na korištenje salu Pučkoga učilišta, gosp. Mimo Barbir pozvao je na razgovor voditelja cijele ekipe, svima znanoga gosp. Vjerana Piršića ,(koji je već bio gost u Pločama na tribini o prostornim planovima)

 a gosp. Ante Štrbić – Fulin ustupio nam je prostor svoga restorana za održavanje tiskovne konferencije.
Nisam baš navikla na ovako zdušnu pomoć, pa me sve to veoma ohrabruje da nismo ni mi u Neretvi gori od drugih. Dapače, prateći ovaj brod, mislim da smo puno bolji od mnogih. Još samo da je napuniti salu, da dođu lokalni ljudi, da aktivno sudjeluju u tribini, i da se prijave kao osobe koje će RADITI na nabavi, instaliranju i održavanju solarnih panela. Takvi će biti pozvani na edukaciju, i iskreno se nadam – početi raditi!
Posebno pozivam mlade, na njima počiva budućnost, a ovo je tehnologija budućnosti!
 
lijepa-nasa @ 22:26 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
petak, listopad 16, 2009
Sve nas  ponekad mogu usrećiti  i posve male stvari.
Mene je jučer usrećila pažnja jednoga učenika četvrtog razreda i njegove mame.
Naime,  svake godine u ovo vrijeme obilježavaju se Dani kruha - dani zahvalnosti za plodove zemlje. Djeca tada donose u školu mnoštvo kolača, kruha i drugih proizvoda od brašna, te najrazličitije plodove koje je Bog Neretvi obilato darovao. Sve se to posveti, i onda djeca i učitelji zajedno blaguju te posvećene plodove.
Učenik Borna i njegova mama znaju da sam rodom iz Vukovara, i ove godine napravili su od tijesta baš za mene   posebno lijepi poklon: Isusa na križu, i Vučedolsku golubicu na koju su izvjesili zastavu: Hvala Vukovaru! Borna. Okolo je žito, i puno malih srca sa porukama.
Ta lijepa zahvala dirnula me u srce! Iako puno učenika  nema pojma o Domovinskom ratu, ipak ima roditelja koji uče svoju djecu što se ovdje događalo prije 18 godina. To ulijeva nadu da se prošlost ipak neće zaboraviti, iako bi neki htjeli!
 
lijepa-nasa @ 21:55 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
četvrtak, listopad 15, 2009
Danas je Hrvatski sabor započeo  sjednicu raspravom o Strategiji energetskog razvitka Republike Hrvatske do 2020. godine, kojom se, uz ostalo, predviđa  gradnja dviju termoelektrana na uvozni kameni ugljen, a očekuje se znatan investicijski angažman inozemnih investitora
Inače, navedenu Strategiju energetskog razvoja RH  Vlada je usvojila  na sjednici od 19. lipnja 2009. godine.
Predviđa se i da se do 2012. godine donese konačna odluka o eventualnoj izgradnji nuklearne elektrane u Hrvatskoj.
U dokumentu se u poglavlju Ciljevi i mjere za smanjenje emisije stakleničkih plinova navodi:
Priprema za primjenu tehnologije izdvajanja i skladištenja CO2 na novim
termoelektranama na ugljen;
Interesantna je struktura proizvodnje električne energije:
Ugljen 30%, Nuklearna energija 29%, Prirodni plin 21%, Hidro 10%, Nafta 4%, Ostalo 1% i Ostali izvori energije 5%.
U Strategiji postoje tri  scenarija razvoja elektroenergetskog sektora: plavi, zeleni i bijeli. U Plavom i Bijelom scenariju predviđena je gradnja termoelektrana na ugljen do 2015 godine.
PLAVI SCENARIJ:
2015. godine ulazi u pogon termoelektrana na ugljen snage reda veličine 600 MW
2019. godine ulazi u pogon termoelektrana na ugljen snage reda veličine 600 MW
2020. godine ulazi u pogon termoelektrane na prirodni plin snage reda veličine 400 MW
ZELENI SCENARIJ
2015. godine ulazi u pogon termoelektrana na prirodni plin snage reda veličine 400 MW
2020. godine ulazi u pogon nuklearna elektrana snage reda veličine 1000 MW
BIJELI SCENARIJ
2015. godine ulazi u pogon termoelektrana na ugljen snage reda veličine 600 MW
2020. godine ulazi u pogon nuklearna elektrana snage reda veličine 1000 MW
Sada je jasno  da mi u Pločama i dolini Neretve moramo neprestano biti budni.
Treba napomenuti da su alternativni izvori dobivanja energije predviđeni u zanemarivim  količinama.
A onima koji tvrde kako je državi potrebna energija poručujem da to svi znamo, ali bi tu energiju koristila cijela država, a trovali bi se samo mi u Neretvi! Što se tiče novih radnih mjesta o kojima svi sanjamo,  država može pomoći našemu kraju raznim  mjerama   i  oblicima   industrijske  politike osnivanjem državnih poduzeća, izravnim državnim investiranjem, državnim investicijskim dozvolama, povlaštenim financiranjem, poreznim olakšicama, subvencijama…….

 
 
lijepa-nasa @ 23:18 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
Kad primamo mlade članove u Udrugu,  obavezno im damo pismo koje je  1854.  godine indijanski poglavica Seattle uputio  američkom predsjedniku u Washington, kada je ovaj izrazio želju da kupi velika područja indijanske zemlje i  obećao rezervat indijanskom narodu. To pismo za mene je nešto najljepše što je čovjek mogao reći  o prirodi!
"Kako možete kupiti ili prodati nebo, toplinu zemlje? Ta misao nam je strana. Ako mi ne posjedujemo svježinu zraka i bistrinu vode, kako vi to možete kupiti?  -
- Svaki dio te zemlje svet je za moj narod. Svaka sjajna borova iglica, svaka pješčana obala, svaka magla u tamnoj šumi, svaki kukac, sveti su u pamćenju i iskustvu naroda. Sokovi koji kolaju kroz drveće nose sjećanje na crvenog čovjeka. -
- Mrtvi bijeli ljudi zaboravljaju zemlju svoga rođenja kada odu u šetnju među zvijezdama. Naši mrtvi nikada ne zaboravljaju ovu lijepu zemlju jer ona je majka crvenog čovjeka. Mi smo dio te zemlje i ona je dio nas. Mirisavo cvijeće naše su sestre; jelen, konj, veliki orao, svi oni su naša braća. Stjenoviti vrhunci, sočni pašnjaci, toplina tijela ponija i čovjeka - svi pripadaju istoj obitelji. -
- Tako kad Veliki poglavica iz Washingona šalje glas da želi kupiti našu zemlju, traži previše od nas. Veliki poglavica šalje glas da će nam sačuvati mjesto tako da ćemo mi sami moći živjeti udobno. On će nam biti otac i mi ćemo biti njegova djeca. Mi ćemo razmatrati vašu ponudu da kupite našu zemlju. Ali to neće biti lako. Jer ta zemlja je sveta za nas. Ta sjajna voda što teče brzacima i rijekama nije samo voda već i krv naših predaka. Ako vam prodamo zemlju morate se sjetiti i učiti vašu djecu da je ona sveta, i da svaki odraz u bistroj vodi jezera priča događaje i sjećanja moga naroda, žubor vode glas je oca moga oca. -
- Rijeke su naša braća, one nam utažuju žeđ. Rijeke nose naše kanue i hrane našu djecu. Ako vam prodamo našu zemlju morate se sjetiti i učiti vašu djecu da su rijeke naša braća, i vaša, i morate od sada dati rijekama dobrotu kakvu biste pružili svakome bratu. -
- Mi znamo da bijeli čovjek ne razumije naš život. Jedan dio zemlje njemu je isti kao i drugi, jer on je stranac koji dođe noću i uzima od zemlje sve što želi. Zemlja nije njegov brat nego njegov neprijatelj i kada je pokori on kreće dalje. On za sobom ostavlja grobove svojih otaca i ne brine se. On otima zemlju od svoje djece i ne brine se. Grobovi njegovih otaca i zemlja što mu djecu rađa zaboravljeni su. Odnosi se prema majci zemlji i prema bratu nebu kao prema stvarima što se mogu kupiti, opljačkati, prodati kao stado ili sjajan nakit. Njegov apetit prožderat će zemlju i ostaviti samo pustoš. -
- Ne znam. Naš način je drugačiji nego vaš. Izgled vaših gradova boli oči crvenog čovjeka. Ali možda je to zato jer crveni čovjek je divlji i ne razumije. -
- Nema mirnog mjesta u gradovima bijelog čovjeka. Nema mjesta da se čuje otvaranje listova u proljeće ili drhtaj krila kukaca. Ali možda je to zato jer sam divlji i ne razumijem. Buka jedino djeluje kao uvreda za uši. I što je život ako čovjek ne može čuti usamljeni krik kozoroga ili noćnu prepirku žaba u bari? Ja sam crveni čovjek i ne razumijem. Indijanac više voli blagi zvuk vjetra kada se poigrava licem močvare kao i sam miris vjetra očišćen podnevnom kišom ili namirisan borovinom.
- Zrak je skupocjen za crvenog čovjeka jer sve živo dijeli jednaki dah - životinja, drvo, čovjek. Bijeli čovjek ne izgleda kao da opaža zrak koji diše. Kao čovjek koji umire mnogo dana on je otupio na smrad. Ali ako vam prodamo našu zemlju morate se sjetiti da je zrak skupocjen za nas, da zrak dijeli svoj dah sa svim životom koji podržava. Vjetar što je mojem djetetu dao prvi dah također će prihvatiti i njegov posljednji uzdah. I ako vam prodamo našu zemlju morate je čuvati kao svetinju, kao mjesto gdje će i bijeli čovjek doći da okusi vjetar što je zaslađen mirisom poljskog cvijeća. -
- Tako ćemo razmotriti vašu ponudu da kupite našu zemlju. Ako odlučimo prihvatiti, postavit ću još jedan uvjet: bijeli čovjek mora se odnositi prema životinjama ove zemlje kao prema svojoj braći. -
- Ja sam divljak i ne razumijem neki drugi način. Vidio sam tisuće raspadajućih bizona u preriji što ih je ostavio bijeli čovjek ustrijelivši ih iz jurećeg željeznog konja. Ja sam divljak i ne razumijem kako dimeći željezni konj može biti važniji nego bizon koga mi ubijamo samo da ostanemo živi. Što je čovjek bez životinja? Ako sve životinje odu, čovjek će umrijeti od velike usamljenosti duha. Što god se dogodilo životinjama, ubrzo će se dogoditi i čovjeku. Sve su stvari povezane. -
- Morate naučiti svoju djecu da je tlo pod njihovim stopama pepeo njihovih djedova. Tako da bi poštovali zemlju, recite vašoj djeci da je zemlja s nama u srodstvu. Učite vašu djecu kao što mi činimo s našom da je zemlja naša majka. Što god snađe zemlju snaći će i sinove zemlje. Ako čovjek pljuje na tlo pljuje na sebe samoga. -
- To mi znamo: zemlja ne pripada čovjeku; čovjek pripada zemlji. To mi znamo. Sve stvari povezane su kao krv koja objedinjuje obitelj. Sve stvari su povezane. -
- Što god snađe Zemlju snaći će i sinove zemlje. Čovjek ne tka tkivo života; on je samo struk u tome. Što god čini tkanju čini sebi samome. -
- Čak i bijeli čovjek, čiji bog govori i šeta s njim kao prijatelj s prijateljem, ne može biti izuzet od zajedničke sudbine. Mi možemo biti braća poslije svega. Vidjet ćemo. Jednu stvar znamo, koju će bijeli čovjek jednoga dana otkriti - naš bog je isti Bog. Vi sada možete misliti da ga vi imate kao što želite imati našu zemlju; ali to ne možete. On je bog čovjeka i njegova samilost jednaka je za crvenog čovjeka kao i za bijeloga. Ta zemlja je draga Njemu i škoditi Zemlji jest prezirati njenog Stvoritelja. Bijeli također trebaju prolaz; možda brže nego sva druga plemena. Zaprljajte vaš krevet i jedne noći ugušit ćete se u vlastitom smeću. Ali u vašoj propasti svijetlit ćete sjajno, potpaljeni snagom Boga koji vas je donio na tu Zemlju i za neku posebnu svrhu dao vam vlast nad njome kao i nad crvenim čovjekom. Sudbina je tajna za nas jer mi ne znamo kad će svi bizoni biti poklani i divlji konji pripitomljeni, tajni kutovi šume teški zbog mirisa mnogih ljudi i pogled na zrele brežuljke zamrljan brbljajućom žicom. -
- Gdje su zeleni obronci? Nema ih. Gdje je orao? Otišao je. To je konac življenja i početak borbe za preživljavanje"
 
lijepa-nasa @ 00:27 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
utorak, listopad 13, 2009
Nisam zaboravila drugi dio priče o nama, Pravim Hrvatima. Smiješno je da se nađu neki koji zamjeraju na ovoj  dobronamjernoj i šaljivoj analizi Hrvata. Valjda misle da smo mi narod bez mane, iako takvih nema na  svijetu. A baš tih kojima sve smeta  je najviše u ovoj priči, samo se ne žele prepoznati! Dakle, ............
Pravi Hrvat mrzi druge Hrvate.

Pravi Hrvat  piša u desno.

Pravi Hrvat mrzi male motore, ali bez problema u rikverc parkira šleper sa dvi prikolice.
Pravi Hrvat se nakon brijanja maže rakijom.
Pravi Hrvat mrzi žene sa dva prezimena.
Pravi Hrvat ne jede ništa biljnog porijekla.
Pravi Hrvat iz pršuta odvaja crveno, a jede bilo.
Pravi Hrvat kapulu jede k'o jabuku.
Pravi Hrvat se strese kad pije vodu, a rakiju pije poput vode.
Pravi Hrvat drobi kruh u juhu.
Pravi Hrvat jede kruh i uz pizzu.
Pravi Hrvat ne priznaje marendu od salame i sira. Di nema vatre, nema ni marende!
Pravi Hrvat ne zna kuhati, jedino peći na gradele.
Pravi Hrvat uvik glasa, pa i kad nije na popisu.
Pravi Hrvat se uvik hvali sudjelovanjem u Domovinskom ratu, pa i kad u njemu nije sudjelovao već bauštelio u Njemačkoj. Kad ga upitaju di se borija, odgovara nejasno "u Slavoniji" ili "u Krajini". Ako dotični i dalje inzistira, Pravi Hrvat  mu zajapurenog lica počne jebavat Mesića i Račana, te prijetiti bacanjem bombe.
Pravi Hrvat na zidovima ispisuje rič "hrvaCka".
Pravi Hrvat ne pamti tablicu množenja, ali zato punte na kartama zbraja digitronskom preciznošću.
Pravi Hrvat je spreman na polaganje života za obranu Piranskog zaljeva, iako nije siguran di se nalazi, a zbog toga neizmjerno mrzi Slovence (ili Slavonce, nikako da skonta koji su naši a koji njihovi).
Pravi Hrvat ne mrzi toliko partizane (dida mu bija na Neretvi), pa ni komuniste (stric mu bija u partiji) koliko liberale.
Pravi Hrvat za ponoćku  isprid crkve baca petarde, a u slučaju jačeg pijanstva i bombe.
Pravi Hrvat je religiozan čovik jer živi duševno, duhovit je i rado se sprda sa drugima.
Pravi Hrvat rijetko ide na misu, ali zato ženu i dicu redovito tjera.
Pravi Hrvat je klempav, blijed, ispijen u licu, hladnog pogleda i naherene kape.
Pravi Hrvat brkove pusti kad-tad.
Pravi Hrvat najviše voli crnu boju.
Pravi Hrvat uvijek ima zube k'o u konja; zdrave, velike i kockaste.
Pravi Hrvat ima veliku glavu.
Pravi Hrvat na desnoj nadlaktici ima tetovažu „JNA“ koju je prekrio domišljatim natpisom „ONA“ ili crtežom Mikija Mausa (čije uši svrsishodno pokrivaju neprijateljske elemente).
Prvi Hrvat uvik ima prve tri puce na košulji otkopčane (jer ga guši, a i da se vidu dlake).
Pravi Hrvat je uglavnom debeo.
Pravi Hrvat se trudi imati što više kilograma, jer se kaže: "Jebo čovika ispod 100 kila!".
Pravi Hrvat se ne boji bolesti, niti mu ona išta može. Bez problema iskašlje i AIDS.
Pravi Hrvat sunčane naočale nosi i po noći.
Pravi Hrvat slomljenu ruku ne liči u bolnici, već namišta kod  nekog čovika iz sela (Rare iz Komina).
Pravi Hrvat u kući ima one drvene pjatiće na kojima su motivi šahovnice, kralja Tomislava itd.
Pravi Hrvat ima kuku na autu.
Pravi Hrvat ima mišalicu za beton.
Pravog Hrvata je uvik zajebalo par ljudi, ali i on ima tu praksu.
Pravi Hrvat drži pare u vozačkoj i kutiji od cigara.
Pravi Hrvat smatra idiotima sve koji ne polože vozački prije 19-te.
Pravi Hrvat smatra da žene generalno ne znaju voziti.
Pravi Hrvat za sebe misli da je privlačan lipim ženama čak i kad  u smrdljivu trlišu ždere sendvič od 3 kn i pije pivu.
Pravi Hrvat misli da muškarci moraju, a žene ne smiju  pušiti.
Pravi Hrvat uvik ima planove tipa: kad prodan ovo, srušin ono....
Pravi Hrvat ima sina koji tlači ostale u razredu.
Pravi Hrvat uvik na mobitel priča vrlo glasno.
Pravi Hrvat gleda samo kako će zajebat jedan drugoga, a kad se svima stisne, onda nema složnijeg naroda
Pravi Hrvat ne ide u crkvu, jer šta će on sad ić kad je crkva puna komunista, a kad je on prije iša bila je prazna.
Pravi Hrvat započinje svaku tuču, svađu ili slično rečenicom: di si bija 91,  pa tek onda udara.
Pravi Hrvat se ženi samo da dobije nasljednika a čim se dite rodi, odma se razvodi.
Pravi Hrvat ima doma  pušku, pištolj i/li bombu još  iz Domovinskog rata.
Pravi Hrvat ne zna sve riči Hrvatske himne. nego prilikom pivanja dila koji ne zna ispušta čudne zavijajuće i nejasne zvukove koje razumiju samo pravi Hrvati.
Pravi Hrvat ne ide na brod radi egzistencije svoje obitelji, nego radi zabave .
Pravi Hrvat svome ditetu ne čita bajke prije spavanja, nego mu priča doživljaje iz rata, sa utakmica, iz kafića itd
Pravi Hrvat nikad ne traži poso dok poso ne pronade njega, a kad ga pronade, odma sumnja u prevaru i traži razlog da ga odbije.
Pravi Hrvat živi i radi u gradu a priča o selu, kopanju i  diči se svojim seoskim korijenima
Pravi Hrvat se nikad ne smije, osim kad je pijan, a i tad to čini dostojanstveno.
Pravog Hrvata ne vidiš kad dolazi, on se samo stvori iza tebe.
Pravi Hrvat poznaje samo jednu valutu, a to je famoznih 100 Maraka  u protuvrijednosti 400 HRK.
Pravi Hrvat i kad laže gleda direktno u oči i ne srami se.
Pravi Hrvat dok hoda njiše glavom poput goluba.
Pravi Hrvat mrzi i gnuša se društvenih različitosti, a posebice homoseksualaca, makrobiotičara, komunista, liberala (i još nekoliko tisuća drugih grupacija)...
Pravi Hrvat se pravi glup i kad je sve dobro shvatio, da mu se prijatelji ne bi narugali kako je, nedajbože, načitan.
Pravi Hrvat zato mrzi i knjige i ljude sa naočalama.
Pravi Hrvat nikad ne priznaje poraz.
Pravi Hrvat često traži kavgu kada popije. U tuči obožava neprijatelju izbiti vilicu, udarit nogom u trbuh, a posebna specijalnost mu je šaka u oko
Pravi Hrvat gleda samo vijesti na tv.
Pravi Hrvat radije gleda u zid nego u tv na kojem se prikazuje "Big Brother" ili sapunica.
Pravi Hrvat udara televiziju šakom kad se pojave smetnje.
Pravi Hrvat gleda samo western filmove, a zove ih - "kaubojski".
Pravi Hrvat vitla rukama dok priča.
Pravi Hrvat ne plače ni kad mu otac umre, ali zato nariče poput diteta kad ga dirne narodna pisma
Pravi Hrvat više voli dida nego ćaću.
Pravi Hrvat priča kratko, ali jasno i odrješito, a ponekad važne riči i ponavlja dvaput (npr. "udri-udri, daj ga-daj ga, to-to"..).
Pravi Hrvat ne zna plivati.
Pravi Hrvat ne okrivljuje svoje dite zbog neuspjeha u školi ("Tata, onaj nastavnik me mrzi jer je komunjara!"), već hvata profu za vrat i izbija mu naočale šamarom.
Pravi Hrvat voli ostavljat novac svugdje samo ne u kući. Čak i bankomatu ostavi 100 kad pridiže 1000.
Pravi Hrvat prepozna svaku narodnu pismu već po prvom taktu, čak i prije orkestra koji tu pismu svira.
Pravi Hrvat se znoji dok razmišlja, ali zato šleper cigli istovari u tri minute bez kapi znoja.
Pravi Hrvat mrzi samoglasnike jer ih teško izgovara, a nije mu problem izgovorit i po 2 suglasnika zaredom (npr. "slan'na").
Pravi Hrvat je rođen sa umijećem popravljanja kvarova na autu.
Pravi Hrvat pred drugima nikad ne kaže "moja žena" već "ona moja".
Pravi Hrvat umije otvoriti bocu najrazličitijim predmetima, a najmilije mu je zubima.


 

 

lijepa-nasa @ 20:31 |Komentiraj | Komentari: 16 | Prikaži komentare
ponedjeljak, listopad 12, 2009
Ova Prava Hrvatica iskoristila je četiri neradna dana da skokne u rodnu Slavoniju.  Ne znam, možda  mi se samo čini, ili je tamo doista življe nego kod nas ovdje na jugu. Kad god dođem u Vukovar, uvijek ima najrazličitijih događanja, i nikad nije dosadno.
Prispjela sam baš na drugu eko-etno smotru Vukovar 2009. Iz cijele Slavonije izložene su rukotvorine, eko proizvodi, kolači, slike, stare slavonske kuhinje, izvorni odjevni predmeti, ručni rad (šlingeraj)………Sve je priređeno  u još uvijek porušenom Radničkom domu usred grada, a cijene su užasne, malo tko se prihvaćao takujina. Usporedo se pred zgradom održavalo otvorenje smotre: svečana glazba, mažoretkinje, mimohod mladih dama obučenih u odjeću iz nekih davnih vukovarskih stoljeća, i kočije sa uvaženim osobama. Grad je bio neuobičajeno živ, prepun ljudi sa svih strana.  
Vidjela sam puno dragih prijatelja, i s guštom sam popila  kavu sa Žarkom Pavletićem-Žakom, umirovljenim časnikom Hrvatske vojske, braniteljem i bivšim logorašem,  – legendom Domovinskog rata.  Otkrio mi je tajnu kako je započeo kampanju da se gradu Vukovaru doda  na njegovo ime i riječ Sveti, Sveti Vukovar!  Mislila sam da se šali, ali ne, posve je ozbiljan! Kaže, tisuće su ovdje poginule i ubijene sa krunicom u ruci ili oko vrata, ovdje se umiralo sa Božjim imenom na ustima, ljudi su sve strahote prihvaćali kao nešto normalno, od Boga dano. Obavijestio je, naravno,  i gradonačelnika Željka Saboa, ali do danas nije dobio nikakav odgovor. Ići će sa tim prijedlogom na sve moguće instance države Hrvatske: obratit će se  i predsjednicima Republike, Vlade i Hrvatskoga sabora kao i Hrvatskoj biskupskoj konferenciji, te će početi prikupljati potpise građana.
Čitatelji ovoga bloga su među rijetkima u Hrvatskoj koji su saznali za ovu inicijativu, izvan Vukovara to još nitko nije objavio, samo Vukovarske novine..
No, žalosti činjenica da Vukovar ni toliko godina poslije reintegracije iliti povratka u grad nije dobro organiziran. Gradonačelnik Grada je iz redova SDP-a, diplomirani je teolog,  to mu piše i na vratima kabineta. Gradsko vijeće je većinski HDZ-ovo, a ova je stranka sve do svibnja imala apsolutnu vlast u gradu. I sad vi zamislite kako vlada ova vlast – nitko nikoga ne uvažava. A trebali bi u interesu građana raditi zajednički, vrag im odnio  stranketine. Žalosno je da takav jedan grad ima samo dva hotela, a obližnji ih Vinkovci imaju šest, maleni Ilok čak tri. E, ali iz Iloka je ministar Čobanković, i čovjek vuče li ga, vuče sve u Ilok. Kažu mi da čak gradi nekakav terminal na Dunavu, za pretovar rasutih tereta, a sagradit će i cestu od Iloka do srpske granice, i tako će posve mimoići Vukovar i uzeti poslove vukovarskoj Luci. Pored Dunava, u Iloku je sagrađen prekrasni hotel Dunav (ima hotel Dunav i u Vukovaru, ali taj je žnj kategorije), i kad sam tamo došla prije dvije večeri, nije se moglo uhvatiti mjesta. Kaže konobar da je tijekom dana bilo oko 3.000 ljudi, pa ako pomnožimo tu brojku samo sa 10 kuna, to je 30.000 kuna dnevno, ili 900.000 kuna mjesečno. Naime, Vukovar neprestano pohađaju najrazličitije grupe, Dunavom dolaze čak i kruzeri, posjetitelji obiđu sva poznata mjesta iz nedavne krvave prošlosti, u Vukovaru ne ostave ni lipe, nego lijepo organizirano odu trošiti u Ilok.  A Iločani i dalje grade, pa uz poznate vinograde i Iločke podrume imaju i novosagrađeno ladanjsko imanje   Principovac. Da vidite te divote, nešto kao iz bajke. Imaju vidikovac odakle  pogled puca na cijeli Ilok, ali i šire, na dobar dio Srijema i Bačke, A iz Vukovara se vidi samo dunavska ada (riječni otok) koju su nam Srbi ukrali, i ne kane je vratiti. Ma koga to briga?    
Izložbeni eksponati





Žak u središtu Svetog Vukovara

Gradonačelnik Sabo u kočiji

Gradska glazba

Vukovarske mažoretke

Gradske dame u odjeći iz prošlih vremena

                         Principovac
lijepa-nasa @ 00:20 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
srijeda, listopad 7, 2009
Iza ozbiljnih tema valja se malo i nasmijati. U komentarima iz «Slobodne Dalmacije» od 5. listopada 2009. netko tko se potpisuje sa fažol  našalio se na račun «pravih Hrvatica». Bez obzira kako koja žena sebe doživljava, u ovome tekstu naći će bar nekoliko crtica u kojima će prepoznati sebe, ili svoju mater, ili babu! Ja sam se od srca nasmijala!
Iza svakog pravog Hrvata je prava Hrvatica, pa idemo :

- Prava Hrvatica uvik kuva juvu uz svaki obrok i ne sida jist dok se svi muški i gosti nisu namirili, jer 'lako će ona za sebe sinko, najila se dok je kuvala'
- Prava Hrvatica čuva jednu prominu lancuna neraspakiranu i po trideset godina, za 'kad dođu gosti'. Uz ovu, ima još tri neraspakirane još od svoje matere, također prave Hrvatice, koja ih je spremila za dotu ;
- Prava Hrvatica ima neraspakiranu i spavaćicu i papuče koje čuva 'ako ne daj Bože završi u bolnicu' i ne bi ih otvorila i obukla pa pod cijenu da spava deset godina u iskidanim spavaćicama ;
- prava Hrvatica uvik ima 'ispod štramca' spremljenu određenu količinu novaca u odnosu na kućni budžet, a koje je 'stavljala sa strane' tako predano  da za to ne zna ni muž, ni dica, a često ni ona sama
- prava Hrvatica češlja sina i kupuje mu gaće, do dobne granice kad to postaje zakonski kažnjivo i za njega i za nju, jer di će mali nepočešljan prid svit. Svaki pravi Hrvat je razmažen i do 35-e godine života ne nauči rizat nokte sa desne ruke, a onda se oženi za pravu Hrvaticu koja mu to radi sve do smrti.
- pravu Hrvaticu ne možeš nikad iznenadit posjetom, i kad dođeš nakon tri miseca u goste nenajavljen, ona će se ispričavat 'da nema šta stavit na stol, da si je uvatija nespremnu' i izvadit obid od četiri jela, sa dvi salate, bokun juve i dok jedeš napravit će nešto slatko usput. za vrime tvog posjeta, Hrvatica će 90% vrimena provodit kraj špahera, a ostalih 10% se ispričavat šta 'nema šta stavit na stol'
- prava Hrvatica je plašljiva i cijukat će kad vidi miša, ako je u blizini pravi Hrvat koji će je po prirodnoj dužnosti izbavit iz takve nevolje. Ako pak nema pravog Hrvata, Hrvatica će miša izbit nogom, izbacit na dvor metlom i nastavit kuvat ka da ništa nije bilo
- prava Hrvatica nakon muževe smrti svu robu opere u crnoj 'kani' i od onda više nikad ne obuče prominu koja nije crna.
- prava Hrvatica uvik sprema 14 kuvanih obroka tjedno, jedina iznimka je vrime blagdana kad ih sprema 21
- prava Hrvatica možda nije rođena u kužini, a moguće da ni ne zna uopće kuvat do 18-e godine (ovo je rezultat stroge hijerarhije među pravim Hrvaticama u familiji, di samo alfa-prava Hrvatica smi i ZNA kuvat), ali isti moment čim udje u brak, svo njeno znanje će se 'otključat' i bez problema će već dan posli svadbe spremat tri obida u isto vrime, i usput sestri pomagat oko dice.
Prava Hrvatica ima hrapav i bojažljiv glas stečen jerbo se pravi Hrvat uvik dere na nju, pa ga se boji.
Prava Hrvatica ima (male) brkove.
Prava Hrvatica ima oni mladež iz kojeg vire dlake.
Prava Hrvatica cili dan samo pere(i to na ruke), čisti, kuva itd. U slobodno vrime, dok gleda televiziju, pegla.
Prava Hrvatica nikad nije u pravu kad se raspravlja sa pravin Hrvatom.
 Prava Hrvatica nikad nije uzela daljinski u ruke (osim kad ga donosi pravom Hrvatu)
-Prava Hrvatica ima bar sedmero sestara i braće, koji žive na tri kontinenta.
- Prava Hrvatica samostalno odgaja svoju dicu, svoje unuke i praunuke. Kćer od prave Hrvatice isto samostalno odgaja svoju dicu, svoje unuke i svoje praunuke. Kako je ovo moguće, do danas nije istraženo.
- Prava Hrvatica ima jednog prirodnog neprijatelja u izvornom okolišu, a to je moljac. Cili život moljac i prava Hrvatica žive u neprestanom sukobu koji prava Hrvatica skriva od ostalih svojih sustanara i nosi se sa tom borbom sama. Ako bi samo jedan put moljac pobjedija i uša u ormar sa 'doton', prava Hrvatica je spremna i na suicid
- Prava Hrvatica nema doma usisavač, jer prvo - kako će usisavat popodne dok 'čovik spava', a drugo, šta će joj to kad ima četri različite vrste metle: grubu za dvor, mekšu za teracu, finu za kužinu i malu za isprid špahera
- u životu se, osim moljca, prava Hrvatica najviše boji da 'ne probudi čovika'
- prava Hrvatica muža u društvu zove (kako je gore i navedeno) - 'moj čovik', a doma ga zove 'mišu' ili češće 'nemoj mišu, nisan ništa napravila'
- prava Hrvatica priznaje samo tri vrste sredstava za čišćenje: sapun (za robu, za ruke, za prat dicu, za oprat sebe, za oprat čovika), vim (za špaher, za teće, za ispod sudopera, za sudoper) i čarli (za suđe). Podove prava Hrvatica ne pere deterdžentom nego ih fregaje sa četkom.
- prava Hrvatica priča jako malo i nikad argumentirano, jer je život naučija da ne valja bit 'pametniji od čovika'
- prava Hrvatica zna prema dodiru pripoznat tip, vrstu i način obrade zamrznutog mesa među hrpom od 100 komada zamrznute zimnice iz škrinje. Isto tako, svaka Hrvatica ima frižider (u kužini) i škrinju (u hodniku, na baklonu, u konobi).
- prava Hrvatica ne prati politiku( i da hoće, ne može jer ne stigne čitat novine ni gledat tv) ali redovito glasa, zaokruži broj koji joj njezin čovik kaže
- nikad ne priča o politici, ali uvik zadivljeno gleda svoga čovika kad citira Vijesnik za stolon
- Prava Hrvatica se nikad ne šminka
 - Majka  Prave Hrvatice je uvik na zetovoj strani, pa makar je ovaj izudarao k'o magaricu! "Ma sigurno mu je ona nešto učinila"...
- većina pravih Hrvatica ne zna pravit pizzu, a onaj mali dio koji zna napravi obavezno pizzu debelu 6 centimetara.
- prava Hrvatica ne brije dlake ispod ruke, a po rukama je dlakavija od sve svoje muške djece.
- prava Hrvatica ne vozi auto, nikad nije ni probala. ili je vozi muž ili neko od rodbine, ili neko iz sela.
- prava Hrvatica ima šire guzice od ramena.
- prava Hrvatica svako jutro ustaje u 4h, pomuze 30 krava, proridi 500 l mlika, pokupi 500tinjak jaja, i tek tamo oko 6 probudi muža.
- ukoliko je muž na arbeit-u, ona bez problema obavlja sve muške poslove, pa joj nije strano ni opiturat kuću ili šalovat skale i sl.
- prava Hrvatica nosi suknju do poda i one crne "prozirne" bičve do kolina.
- prava Hrvatica ne puši, dan-danas misli da je to za muškarce.
- koliko god dice imala nikad neće priznat da je spolno općila s mužem.
- prava Hrvatica ima nadljudsku izdržljivost na bol i ostale neugodne osjete, pa tako nikad ne jaukne kad je čovik zakači štapom priko škine, nego samo pogleda u pod i ispravi svoje postupke radi kojih je kažnjena (čak i kad nije bilo razloga, nađe ona nešto za ispravit).
- isto tako, prava Hrvatica se nikad nije opekla na teću koju diže direktno sa špahera, niti kad gradele diže direktno sa žerave, jednostavno nema osjet za toplo/hladno u rukama. Pravi Hrvat se pak opeče čim se približi špaheru i odma jauče ka svinja (ipak, na žeravu od komina se ni pravi Hrvat nikad nije opeka).
- prava Hrvatica se uvik boji pravog Hrvata i uvjerena je da je on može usmrtit jednim pogledom oka (kad bi samo tija, al neće miš njezin), pa čak i kad pravi Hrvat ostane bez obje ruke ili završi u kolicima u poznim godinama, prava Hrvatica uvik oprezno prolazi kad mu je u 'dometu'
- prava Hrvatica zna nosit kofu (košaru) na glavi bez pridržavanja rukama i u toj kofi može bez problema nosit 30-50 kila ribe/grožđa/drva deset kilometara uzbrdo kroz makiju.
              Ovdje priča nije gotova, postoji i ona o Pravom Hrvatu, no to ćemo poslije, da ne bude previše!
 
 
lijepa-nasa @ 00:42 |Komentiraj | Komentari: 16 | Prikaži komentare
ponedjeljak, listopad 5, 2009
                Danas je Svjetski dan učitelja. Od preko 60 milijuna učitelja u svijetu, koji podučavaju više od milijardu djece, mnogi rade u vrlo teškim uvjetima.
UNESCO je proglasio 5. listopada Svjetskim danom učitelja 1994-e godine, i to je  prilika da se pokaže da je rad učitelja prepoznat kao jedan od najvažnijih za ukupan razvoj društva. Svatko danas ima barem jednoga učitelja u životu koji zaslužuje da mu od srca kaže:»hvala».
               Danas  sam bila na sudovanju u Metkoviću! Repovi azbestne afere još će se dugo vući, ali mislim da ta priča nije dovršena sve dok državne vlasti ne saniraju i zadnji kilogram toga užasnoga, otrovnoga otpada. I nije mi žao što me ovako maltretiraju, i neću odustati pa makar svi odustali. To je sada stvar principa! Tužno je i pretužno da se po sudovima povlačimo  mi zaštitari i novinari koji nam pomažu svojim pisanjem!
To je prava država, nama treba suditi unatoč činjenicama.
A činjenica je da su Ministarstvo zaštite okoliša i Državno odvjetništvo imenovali i tužili osumnjičene, da spor oko azbesta traje i dvije i pol godine nakon pokretanja, da su svi hrvatski mediji javljali o saniranju i odvozu opasnoga azbestnoga otpada iz Ploča,   a taj azbest nismo ostavili nezbrinut ni mi zaštitari, ni novinari!
No, nisu ni svi novinari isti. U zadnjem (subotnjem) broju Dubrovačkog/Pločanskog vjesnika na cijeloj su stranici objavljeni razgovori, razmišljanja i stavovi vlasti, oporbe, zaštitara okoliša i stanovnika  prema namjeravanoj gradnji termoelektrane u Pločama pod nazivom uzetim iz moga izlaganja: «Sve dobro vučete u Dubrovnik, a smeće dovlačite u Ploče». Ova je rečenica upućena vlastodršcima u Dubrovniku, ali, iako je članak tiskan na cijeloj jednoj (od ukupno 4) stranici, na internetskoj stranici Dubrovačkog vjesnika nisu ga objavili, očito ne želeći da ga masovnije  čitaju.
No, važniji od svega meni je sutrašnji dan, 6. listopada, kada je rođen moj sinek!
 SINE MOJ,

 
lijepa-nasa @ 20:30 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
petak, listopad 2, 2009
Nerijetko se postavlja pitanje:  kako ćemo se opskrbljivati energijom, jer bez nje se ne može , a ne želimo nuklearke, ni termoelektrane, ni hidrocentrale. Vrlo jaki lobiji  u medijima, i u redovima političke elite zagovaraju one koji ih plaćaju, plaše narod, i nitko ne govori punu istinu.
Dalmacija je bogomdana zemlja sunca, i teško je shvatljivo kako jedna Njemačka ili Amerika ima računa koristiti njegove prednosti, a mi ne!
Zbog toga je grupa entuzijasta 15. srpnja 2009. u Rijeci osnovala solarni klaster. To je direktan odgovor na pokušaj donošenja nove energetske strategije Republike Hrvatske u kojoj se u potpunosti marginalizira solarna energija  u korist fosilnih goriva, nuklearne energije i vjetroelektrana, pa  i dvije termoelektrane, od kojih bi jedna trebala «usrećiti» nas u Pločama. Klaster je osnovan kao udruga, pri čemu je ostavljena mogućnost da se naknadno osnuje i trgovačko poduzeće sa osnovnim ciljem da se građanima Republike Hrvatske omogući najpovoljnija nabava i implementacija (provedba, izvršenje, primjena) najkvalitetnijih tehnologija za iskorištavanje solarne energije. Inače klaster predstavlja oblik povezivanja ili udruživanja različitih ili istorodnih gospodarskih subjekata. Osnovna funkcija ovih udruga je čvrsto povezivanje proizvođača, distributera i kupaca, te zajednički nastup na tržištu pojedinih roba.
Solarni klaster je započeo sa radom 01. rujna i to organiziranjem niza predavanja i prezentacija na kojima informira  građanstvo, gospodarstvo i jedinice lokalne samouprave o trenutnim mogućnostima korištenja solarne energije i o novim izuzetnim tehnologijama koje su trenutno u završetku laboratorijskih istraživanja, pred početkom masovne industrijske proizvodnje. Nastojat će se  organizirati efikasna mreža tehnički osposobljenih osoba za projektiranje, instaliranje i servisiranje solarnih tehnologija sa pokrivanjem cjelokupnog teritorija. Potrebni će biti  domaći ljudi, dakle, trebalo bi biti zapošljavanja!
Solarizacijom bismo, uz racionalizaciju potrošnje, izbili argumente za izgradnju termocentrale na ugljen,  uz pomoć (već postojećih) hidrocentrala učinili bismo  obalu energetski neovisnom, i što je najvažnije, dobili bismo energetsku sigurnost u teškim vremenima kolapsa civilizacije koji nam (po mnogima) slijedi. Nakon prezentacije analize tržišta napraviti će se kratkoročni i dugoročni poslovni plan sa osnovnim ciljem da Republika Hrvatska postane regionalna velesila u korištenju solarne tehnologije, sa mogućnošću izvoza svoje tehnologije i iskustva u zemlje regije.
Namjera osnivača klastera je da cijeli proces bude artikuliran kao široki društveni pokret, sa ciljem da što veći broj građana koristi solarne tehnologije.
Članovi klastera mogu postati  svi građani, udruge, trgovačka društva i jedinice lokalne samouprave zainteresirane za izmjenu informacija i zajedničko zagovaranje što većeg korištenja solarne i svih ostalih oblika obnovljivih oblika energije.
                    U nedjelju, 3. listopada sa sjevera Jadrana kreće brodom  kampanja Klastera za solarnu i ostale obnovljive oblike energije pod nazivom  Solarni pozdrav Dalmaciji. Alfa i omega cijeloga pothvata je Vjeran Piršić, najpoznatiji ekolog u Hrvata, pa i šire!
Tijekom kampanje posjetit će  niz velikih i manjih naselja u cijeloj Dalmaciji. Posjet svakoj lokaciji uključivati će predavanje za građanstvo i gospodarstvo, razgovor sa predstavnicima jedinica lokalne samouprave i pojedinačnih razgovora sa zainteresiranim korisnicima i davateljima tehničke podrške. Sa građanstvom će se, osim na organiziranom predavanju, komunicirati i postavljanjem info pulta pored broda i na najfrekventnijem mjestu.
Dolazak ekološko-znanstvene ekipe brodom u Ploče predviđen je za 20. listopada. Točno mjesto i vrijeme održavanja prezentiranja na vrijeme ćete saznati  preko ovoga  bloga,  putem plakata i naravno,  medija.
lijepa-nasa @ 22:18 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
četvrtak, listopad 1, 2009
Odslušala sam najveći dio maratonske sjednice Gradskoga vijeća. Mislila sam o tome nešto napisati, no je li to i potrebno? Što bih postigla time da prepričavam sve one «bisere», vrijeđanja, lošu komunikaciju, jezične gafove, nebuloze pojedinaca……..
Imam svoje mišljenje koje nije ni malo dobro, ali zar je to važno? Koga je interesiralo, slušao je i vjerojatno se zgražao kao i ja. Naravno, pod uvjetom da je objektivan i nestranački. No, ne trebaju vijećnici brinuti, bilo je malo strpljivih, sa dobrim živcima koji su izdržali do kraja njihove sjednice. Meni je najjadnije preobraćenje pojedinaca koji  kao kameleoni mijenjaju dresove i boje, priključujući se izbornim  pobjednicima.
Uostalom, što ćemo postići prepričavanjem o gluposti, nepristojnosti, nepismenosti ili oholosti nekih pojedinaca? Baš ništa, osim bijesa njihovih «navijača» i birača!
Ljudi su izabrani, birao ih je ovaj puk, a kakav je narod, takva mu je i vlast. Sve prema zaslugama, eto im tamo!
Trebala bih (eh, kad bih mogla!) otvoriti zeleni telefon, jer građani izvrsno surađuju i vrlo često javljaju o stvarima koje se događaju mimo nas.
Danas mi je javljeno  da će se pokraj  pločanskog Pučkog otvorenog učilišta graditi na 8.000 m/2  trafostanica, direktno iznad moje zgrade. A iznad Učilišta su već nekoliko godina na vrhu tzv. Izvidnice načičkane razne antene i tornjevi koji neprestano zuje, i mislim da malo tko zna za što i kome služi ta silna tehnologija, i kako utječe na naše zdravlje. Odmah preko ceste, ispod Izvidnice i Učilišta je moja stambena zgrada.
Nažalost, u Prostornome planu uređenja grada Ploča, u građevine od važnosti za Županiju, od postrojenja visokoga napona  predviđena je izgradnja jedne trafostanice snage 110/10  kW.
Navodno, za nju  je već  pribavljena  i lokacijska i građevinska dozvola. Ne znam ništa o  Studiji utjecaja na okoliš, ali  ako se takva jedna građevina namjerava sagraditi tik uz stambeno naselje, bilo bi logično da je potrebna, jer za stanare   postoje dva velika problema:  elektromagnetsko zračenje i zujanje postrojenja, a oba vrlo negativno utječu na ljude.
Sve crnjak do crnjaka. Ima li itko kakav dobar vic da se nasmijemo?!

Antene i tornjevi na Izvidnici, dolje se vidi Pučko učilište gdje je i lokacija TS, ispod Učilišta su stambene zgrade

 

                                  Fotografija je vlasništvo bloga MODESTIBLEJZ

 

lijepa-nasa @ 22:17 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
Brojač posjeta
1609106
Arhiva
Index.hr
Nema zapisa.