Blog - listopad 2010
petak, listopad 29, 2010
Već danima slušam na Radio Pločama poziv Grada Ploča za iskazivanje javnih potreba za koje se sredstva osiguravaju u proračunu Grada Ploča, u što spada i ekologije, i zaštita prirode. Projekti se trebaju predati do 30. listopada!

Prijaviti se ili ne, pitanje je sad?!

Imamo mi u Udruzi ideja, a imamo i gotovih projekata! I prošle godine zatražili smo sredstva za program «Mladost za održivi razvoj», a Grad je odobrio 10.000 kuna za to! U sklopu toga programa mogu se sa tridesetak mladih i isto toliko malenih  čuda učiniti i djelovati na najrazličitije načine više godina.

No, u 2010. godini nismo dobili ni prebijene kune.

U 2008. Grad nam je za 2009. odobrio također 10.000 kuna, a dobili smo samo 5.000, i to na naše traženje. Drugih 5.000 nikada nismo dobili (valjda zato što ih nismo tražili).

Vjerojatno stalno moramo slati dopise i tražiti, bez obzira što su to odobrena sredstva. U dugogodišnjoj praksi sa Županijom nikada nismo imali problema! Nakon što bi nam odobrili sredstva, dostavljali su ih na žiro račun Udruge, a po isteku godine bili smo dužni dostaviti izvješće sa računima o utrošenim sredstvima.

Normalno je da bez novca ne možemo funkcionirati! Kako bez novca tiskati brošuru, kako s djecom otići u Park prirode Biokovo, kako kupiti sadnice maslina i cvijeća za oplemenjivanje okoliša, kako održati radionicu, kako izraditi papirnate  vrećice….?

Čekali smo i čekali naša sredstva – i nismo dočekali.

Predali smo i u Županiju projekt novina Lijepa naša Neretva broj 9. – i ništa. I tamo se promijenila vlast. Željeli smo novine tiskati za Božić, kako smo često činili u prošlim brojevima. Ali i Županijica naša se više ne oglašava.  Što ću jadna kad ne znam niz dlaku!

Pa sam lijepo sve zbrojila: ne daju nam prostor, ne daju nam sredstva, i jasno je k'o dan što vlast misli i želi.

Zato ih neću deranžirati u blaženome miru, niti tražiti od njih bilo što! Kakvi projekti i mladi, kakva ekologija i kakvi bakrači! Neka klinci i mladi iz (s)Lijepe naše idu u športske aktivnosti, tamo se sve plaća i imaju što god požele.

Neka se sve aktivnosti ugase, koga briga! Na vašu žalost, ja vam ostajem i ne uzmičem!

 

 

 

lijepa-nasa @ 00:25 |Komentiraj | Komentari: 34 | Prikaži komentare
srijeda, listopad 27, 2010
                     Pijavica je atmosferski vrtlog manjeg razmjera i kratkog trajanja koji se pri izrazito nestabilnoj atmosferi pojavljuje ispod olujnog oblaka. Može nastati iznad vodene površine (morska pijavica),  te nad kopnom. Mnogi smatraju da je vodena pijavica ustvari manji tornado nad vodom, te  takvu pijavicu - kad prijeđe s vodene površine nad kopno valja smatrati tornadom. U nas se ove vrtložne pojave nazivaju pijavicama.

                      Takvu jednu pijavicu koja se formirala  negdje između Brača i Vrulje snimio je na povratku s utakmice  u nedjelju, 4. listopada kolega iz pločanske škole Zoran Lončar.

                        Mislim da su slike doista nesvakidašnje, a u nekoliko kratkih minuta koliko je to trajalo, uspio je ovjekovječiti  i gašenje pijavice. Ove fotke zaslužuju čistu peticu

Spustila se tama, u daljini se nazire rađanje pijavice.



Polagano se formira......



Najednom je ojačala....





i počela nestajati

Istoga dana, ujutro, na putu prema Vrgorcu i ja sam  imala priliku napraviti nekoliko neobičnih slika. Narod bi rekao: spustilo se nebo na zemlju!  Priroda je načisto poludjela!











lijepa-nasa @ 21:38 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
utorak, listopad 26, 2010
Večeras mi je prisjela večera, jer baš tada sam čula na TV kako će srbijanski predsjednik Tadić doći početkom idućega mjeseca u Vukovar. Nisam razumjela tko ga je pozvao – da li predsjednik Josipović ili gradonačelnik Vukovara Sabo.

Tko je da je, mislim da nema baš puno veze sa htijenjima građana.  Slušam večeras kako se u Vukovaru  živi u miru i toleranciji,  i kako je Tadić  dobrodošao. Oni što tako pričaju, lažu do neba. Ma kome je on dobrodošao, i to baš u krvavome mjesecu studenome, u dane kada  vukovarci oplakuju tisuće svojih mrtvih, pobijenih od zločinaca koji i danas šeću Srbijom (ali i Hrvatskom)! Isti recept se primjenjuje kao i u bosanskoj Srebrenici, kad je na dan sjećanja i sahrane mrtvih Bošnjaka navedeni gospodin došetao među te sirote ljude kojima su njegovi sunarodnjaci pobili skoro 8.000 građana. Neka svijet priča o miroljupcu iz Srbije. Strašno!

Na hrvatskoj televiziji nisu ni riječi rekli kako je u Vukovaru u rujnu 3.000  ljudi (mediji kažu/lažu 1.500) u organizaciji HSP prosvjedovalo. Tada je rečeno da  «HSP nema ništa protiv da Tadić prizna odgovornost za stradanja i rat u Hrvatskoj, ali imamo protiv toga da žrtve Vukovara koristi za jačanje položaja Srbije. Ipak, najviše nas smeta hrvatska politika koja je slijepa i ne radi u interesu Hrvatske», rekao je predsjednik HSP-a Danijel Srb.

Također nisam čula da je ijedan medij u Hrvatskoj objavio kako je četvero malodobnih Srba – učenika strukovne škole iz Vukovara zapalilo pred školom hrvatsku zastavu. Bio je to čin divljačke mržnje.

Nisu javili ni o tome kako su na ovogodišnji Dan državnosti, na mnogim vukovarskim  ulazima u zgrade, stupovima električne rasvjete, semaforima, prometnim znakovima, natpisnim tablama s nazivima ulica i drugim javnim mjestima, osvanuli  ćirilicom ispisani samoljepivi letci.

Nisu pisali ni javljali kako je za vrijeme utakmice između Srbije i Australije, na ugostiteljskom objektu Caffe-caffe vijorila službena zastava Republike Srbije.

Puno je toga što naši građani ne znaju, ali važno je da nam svima lažu kako se građani Vukovara skoro pa raduju dolasku toga lika iz Srbije baš u dane sjećanja na pokolj, uoči 18. studenoga! I tko im što može?!


Ekskluzivna fotografija pokidane i zapaljene zastave

                                            Autor:  Gabrijela Bartulović, foto Panorama, Vukovar





lijepa-nasa @ 23:56 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
ponedjeljak, listopad 25, 2010
                  Još jedna tužna vijest, još jedan umrli radnik bivšega «Azbesta». Azbestoza je opet uzela svoj  danak! Umro je SREĆKO GRADAC iz Ploča, i to samo tri dana prije svoga rođendana ( rođen je 28. listopada 1943. godine).

                  U ranoj mladosti, šezdeset i neke godine, zaposlio se u «Azbestu»  kao prvi tekstilni tehničar. Do umirovljenja, prije 16 godina, radio je  u predionici, na najopasnijem i najotrovnijem plavom azbestu. Već tada je  osjećao prve zdravstvene probleme, ali ni slutio nije koje ga strašne patnje čekaju.

                  U njegovu otpusnom pismu dijagnosticiran mu je maligni mezoteliom pleure,  rijedak tumor kojemu je  uzrok izloženost azbestu. Zadnjih nekoliko mjeseci i sam je vidio da mu je došao kraj. Dirljiva je bila uzaludna  borba njegove obitelji  da  još malo vremena provedu zajedno, jer mezoteliom je opaka bolest koja obvezno završava smrću.

Njegov brat Braco Gradac, dopredsjednik Društva «Žrtve azbesta», poznati neretvanski borac za prava azbestaša samo je tužno rekao: to čeka i mene!

                Mnogi su znanstvenici još od 1943. godine upozoravali na štetnost azbesta za zdravlje, ali diljem svijeta on se još uvijek proizvodi unatoč apelima međunarodnih organizacija i dokazanoj opasnosti. Nažalost, oni koji su znali koliko je azbest smrtonosan,  radnike nisu ni upozorili, niti zaštitili. Njihova nedopustiva neodgovornost u rukovanju tim materijalom danas je svojim životom  platio Srećko Gradac.




lijepa-nasa @ 19:47 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
srijeda, listopad 20, 2010
Prije nekoliko dana pročitali smo (na stranici  ROGOTIN) kako Hrvatske željeznice Cargo planiraju u Pločama izgraditi logistički centar vrijedan 10 milijuna eura, koji bi zapošljavao više od 100 djelatnika. Na jednome portalu kažu čak 150! Super! Desetak preostalih radnika pokojnoga Azbesta ili sada Plobesta izmjestit će  se na neku drugu lokaciju, a atraktivni prostor površine gotovo 63 tisuće metara četvornih, sa svom izgrađenom infrastrukturom, skladištima i poslovnim zgradama prodan je.  Planira se osnivanje tvrtke Cargo 10 sa željeznicama Srbije i Slovenije, te alijansa i s drugim željeznicama u okruženju  kao npr. željeznicama federacije BiH i gospodarskim subjektima koji imaju interes za sudjelovanje u takvom projektu, kao što je npr. Aluminij iz Mostara.

Projekt se već sada proglašava od nacionalnog interesa, ali poznato je da sve što dolazi u Ploče je od nacionalnog interesa.
No, nitko ne govori što će se raditi u tome logističkom centru. Sve se svodi na strogo čuvanu poslovnu tajnu. Zašto? Zar se nešto krije od naroda?
Ne bi trebalo, jer se inače u  logističkim centrima rade sasvim normalni, svima korisni i isplativi poslovi: prikuplja se roba na jednome mjestu, organizira se  prijevoz, vrši se  racionalizacija rada, tehnički pregled vagona,  udruživanje sa špediterima i logističarima, osigurava se potrebni broj vučnih vozila i teretnih vagona, objedinjavaju se različiti vidovi prijevoza, otvaraju se slobodne zone, roba se tu skladišti, distribuira i pakira, otvaraju se carinske ispostave, vrše se ugostiteljske, bankarske, parkirališne i druge usluge, a bogme i zbrinjavanje otpada; u Pločama se predviđa i organizacija vlakova prema ŽF BiH i tehnički pregled, popravak, čišćenje i pranje vagona.

Nagradno pitanje:Zašto svi šute, taji li se nešto, u čemu je «kvaka 22»?!


 



lijepa-nasa @ 00:25 |Komentiraj | Komentari: 18 | Prikaži komentare
ponedjeljak, listopad 18, 2010
Danas sam primila mail koji me je doista iznenadio: U poruci piše:

Jutros je u Vranjicu uhapšen Grgo Mandić, predsjednik Udruge oboljelih od  azbestoze, koja okuplja ne samo radnike "Salonita" već i od azbesta  oboljele građane. Priveden je u Zagreb zbog tužbe za klevetu od Joze  Čurkovića, pretvorbenog vlasnika tvornice u bijegu u Hercegovini.
Bitno je dodati da policija vodi čovjeka iz Solina u Zagreb, a doma mu je  ostalo troje malodobne djece (žena mu je poginula u saobraćajki) pri čemu  NIJE angažiran Centar za socijalnu skrb. Isto tako tužitelj je već  godinama u bijegu u Hercegovini (pred oko 40-tak kaznenih prijava) i nitko  mu ništa ne može...

Gospodina Mandića znam vrlo dobro, jer je jedan od najpoznatijih aktivista u borbi protiv proizvodnje azbesta, te za prava azbestaša i njihovih obitelji! Bolestan od azbestoze, samohrani otac- udovac sa troje djece, dobar, miran čovjek koji se godinama nesebično bori sa životom, doživio je da hapse njega, a ne lopova koji ga je tužio.

Na portalu "24 sata" pronašla sam sljedeći tekst:

« Po nalogu suda u Zagrebu splitska je policija u ponedjeljak ujutro uhitila Grgu Mandića, predsjednika Udruge oboljelih od azbestoze u vranjičkoj tvrtki Salonit. Informaciju o uhićenju potvrdili su nam u PU splitsko-dalmatinskoj.
- Ništa ne znam, došli su po mene s nalogom, navodno zbog tužbe za klevetu. U šoku sam, djeca su mi ostala doma - rekao nam je Mandić na mobitel iz policijske 'marice'. Iako nije siguran, misli da ga je za klevetu tužio Jozo Ćurković, bivši direktor Salonita, koji je u bijegu pred hrvatskim pravosuđem. Skriva se u BiH. Mandić tvrdi da mu policija prije uhićenja nije dala da se pobrine za malodobnu djecu koju nije imao kome ostaviti. U policiji to oštro demantiraju. Kažu da je Mandić odbio nazvati nekog od rodbine ili prijatelja da dođu po djecu te da je policija pozvala Centar za socijalnu skrb. Djecu su zbrinuli kod njih. Mandića su morali uhititi i dovesti na sud u Zagreb jer se nije odazivao sudskim pozivima. U međuvremenu su u PU splitsko-dalmatinskoj ipak utvrdili kako su policajci propustili zbrinuti djecu prilikom uhićenja. Doznajemo da jesu obavijestili Centar za socijalnu skrb, ali tek nakon što su Mandića uhitili i odvezli. Policajci će zbog propusta stegovno odgovarati.»

Poslijepodne su ga ipak pustili, a vidjet ćemo što će dalje biti!

lijepa-nasa @ 16:48 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
nedjelja, listopad 17, 2010
Pravu istinu o stupnju zagađenosti Dunava  od mađarskoga otrovnoga mulja najvjerojatnije nećemo nikada saznati. Mediji su donosili najrazličitije vijesti! Hrvatska uprava za zaštitu i spašavanje tvrdila je da nema opasnosti da otrovni mulj prodre u Dunav. No, ekološka udruga Greenpeace upozorila je na prisutnost otrovnih sastojaka u mulju što se izlio iz rezervoara tvornice aluminija u Ajki, od arsena do živoga srebra i kroma. Analiza vode pokazala je kako je količina arsena 25 puta veća od dopuštene,

12.10. mediji temeljem izjava odgovornih tvrde da obrađene analize uzorkovanja vode s ulaznog profila u Batini nisu utvrdile pojavu onečišćenja, odnosno izmjerene vrijednosti fizikalno-kemijskih pokazatelja i metala u vodi ne odstupaju od uobičajenih mjerenih vrijednosti.

Sljedećih dana tvrde da se može zaključiti da su povišene vrijednosti ukupnog aluminija bile izmjerene jedino u uzorcima vode od 12., 13. i 14. listopada. Kažu da je povišenje koncentracije aluminija zabilježeno  vrlo kratko, no te vrijednosti nisu predstavljale opasnost za ljude niti vodeni okoliš.

Dežurne službe danas su, prvi put od pucanja mađarske brane, izmjerile uobičajene vrijednosti, točnije, drastičan pad koncentracije metala u Dunavu. Vijesti su dobre jer razina aluminija koja je bila visoka  vratila se u normalu. Kako im vjerovati, sad ih ima, sad ih nema. Mislim na otrove, naravno. Stručnjaci zaključuju da prijetnje za eko-sustav i zdravlje ljudi više nema i da nije bilo opasnosti za ljude i okoliš.

No, da je u Dunav palo kiše kao što je palo danas u Pločama, moglo bi se i povjerovati da je količina vode potpuno razrijedila otrove. Bio je to zbilja neobičan dan, u kojemu su se izmijenila sva godišnja doba. Bilo je grmljavine, silne kiše, leda, sunca…… Jedino nam je snijeg izostao, ali tko zna, kako je krenulo…..!

Lilo je kao iz kabla....


Onda je zagrmilo, pa je udario ledRijeka na uliciIza toga je zasjalo sunce





lijepa-nasa @ 23:22 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
subota, listopad 16, 2010

Danas se diljem svijeta obilježava se svjetski dan hrane. Mi u Hrvatskoj još uvijek nemamo razvijenu svijest o siromaštvu, gladi i činjenici da je ugrožena  egzistencija stotina milijuna siromašnih. U školama se zato već niz godina organizira obilježavanje Dana kruha – dana zahvalnosti za plodove zemlje koje je devedesetih godina pokrenula Udruga Lijepa naša. To je manifestacija u kojoj se zahvaljuje Bogu za sve plodove koje nam zemlja daje.

Ove godine u Osnovnoj školi „Vladimir Nazor” u Pločama bilo je  posebno svečano. Održan je vrlo uspješan  integrirani nastavni dan, a u aktivnostima su zajedno sudjelovali  učenici od prvih do osmih razreda i  učitelji iz svih predmeta.

Posvetu izloženih krušnih delicija i drugih plodova zemlje obavio je vjeroučitelj don Tihomir Jurčić, iza čega je uslijedio kratki program za djecu i njihove roditelje. U goste su nam došli maleni iz vrtića sa svojim tetama, a i predstavnice ZŽ Katarina Zrinska. Bilo je doista veselo, šušur na sve strane, po hodnicima i učionicama. Našao se tu i kruh od metra, kolača svake vrste, djeca su mijesila tijesto, pekla (ukusne) palačinke, kuhala su čajeve od ljekovitoga bilja primorskoga kraja.... Imali su čak i press centar u školskoj knjižnici! Jedna se grupa sa kolačima uputila i do gradonačelnika, ali on je, nažalost, bio na putu, pa su se vratili neobavljena posla.

Prema općoj ocjeni,  bilo je ovo najbolje organizirano obilježavanje Dana kruha od svih do sada održanih, a osmislila ga je Dobrila Sršen, učiteljica hrvatskoga jezika.

Pozdrav ravnatelja i otvaranje integriranog danaBlagoslov kruha i plodova zemlje


Djeca pozorno slušaju i gledajuMali pekari i kuhari mjese tijestoOvi mališani prvašići bili su najslađi


Jedni sviraju, drugi pjevaju, a šefica dirigiriaOvdje je bilo dobrih palačinki


Puno sušenoga bilja, meda, raznih pića.....


Na stol sam dobila čaj od metvice i gospine trave


 Željele su počastiti gradonačelnika....


Gošće iz K. Zrinske











lijepa-nasa @ 22:05 |Komentiraj | Komentari: 36 | Prikaži komentare
četvrtak, listopad 14, 2010
Nevjerojatno koliko se u ovome gradu pokušava zatrti trag svemu što i najmanje odudara od prosječnosti. Priča o mediokritetima kaže: ako  nečija glava izviri iz mase samo za pedalj, sva su oružja uperena u tu glavu, koja se mora skratiti prema mjeri ostalih, prosječnih. Narodski rečeno, mediokritet je onaj tko se povodi za općim mišljenjem, pošto nema svoga.

A poltroni? To je slična sorta ljudi koja uspijeva održati ravnotežu da ne padne u momentu dok dodvorički pruža ruku dolazećem šefu,  u isto vrijeme okreće leđa odlazećem rukovodiocu. Jezgrovita definicija Meše Selimovića o takvim ljudima glasi: “Poltroni su đubre na kojemu rastu sva zla ovoga svijeta".

Raznorazni šefovi i šefići, a pogotovo oni iz struktura vlasti,  najčešće su  okruženi poslušnim mediokritetima i  poltronima kojima je najvažnije parazitski se uvaliti u tu strukturu  i  odobravati politiku svog nadređenog, ma kakva ona bila.  Zbog toga se događa da šefovi i političari vrlo brzo sebe počnu smatrati centrom svemira i svaka ideja ili aktivnost koja bi promijenila njihovu lažnu poziciju im je neprijateljska, pa se  protiv nje bore na sve moguće načine. Klimoglavci – poslušnici su oni kojima je kičma sasvim sporedni dio tijela, pa često sustav i svoje pretpostavljene - koji su nositelji toga  sustava, tjeraju u još veći mrak. Svatko od nas poznaje najmanje jedan takav par. To su vam oni koji smatraju da se nitko u njihovom gradu/županiji ne može zaposliti bez njihovoga «amena», a njegovi mediokriteti i poltroni odobravajući plješću i  galame iz sveg glasa.

Doista je krajnje  vrijeme da ovo društvo počne  prihvaćati iskrenu, otvorenu i kritičku javnu  misao i da pri tome, ma koliko ona bila i pogrešna, nitko ne ispašta. Zar nisu za cjelokupno društvo bolji i  korisniji otvoreni i iskreni kritičari, nego pokorni i poslušni poltroni.  Onaj tko misli, ako to čini i pogrešno, ima šansu da to mišljenje promijeni i popravi. Nažalost,  oni koji  poltronski  podižu ruku i nekritički prihvaćaju mnogobrojne idiotarije svojih pretpostavljenih, a besramno pljuju na sve koji se drznu krivo i pogledati njegova šefa, a kamoli kritizirati ga,  najčešće napreduju i stječu bolji status.

Zašto sve ovo pišem? Ako redovito čitate komentare na neretvanskim blogovima (pogotovo ovome) sve će vam biti jasno! U gornjem opisu mnogi mogu pronaći i svoj profil, iako to nikada neće priznati! Pljuvanje se nastavlja, jer nekima je to partijski zadatak, nekima politička disciplina, a neki su jednostavno takvi ljudi!




lijepa-nasa @ 22:18 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
utorak, listopad 12, 2010
                   Prije pune tri godine naša je Udruga  pokrenula Građansku inicijativu pod nazivom «Pravo na zdravi život», a u rujnu 2007. krenuli smo u  prosvjed. Jedan od četiri zahtjeva koja smo na prosvjedu  tražili glasio je «da se transport rasutih tereta iz Luke Ploče obavlja u natkrivenim vagonima kroz teritorij Republike Hrvatske.»

Naime, nepokriveni vagoni vozili su  rasute terete kroz Hrvatsku, odnosno kroz dolinu Neretve i cijelo područje Bosne i Hercegovine velikom brzinom, pri čemu su obilato prašili po krajevima kojima su prolazili. Čim bi došli do Mađarske granice, vagoni su se pokrivali. Zaboga, ulaze u neprikosnovenu EUniju. Znamo da je željeznička pruga baš ovdje, u Neretvi, sagrađena na gusto naseljenim područjima i uz obradive površine, ali  nikoga nije briga kakve su posljedice dugogodišnjeg trovanja stanovnika i  zemlje antracitom i drugim rasutim teretima. Neposredno poslije prosvjeda, sa željeznice su obećali da će usporavati pri ulasku u naselja. No, slobodno možemo reći, kako je bilo tada, tako je i dan danas! Praši li ga, praši naša željeznica. Garniture vlasti se mijenjaju, ali problemi ostaju isti, jer nitko nema sluha za svakodnevne ljudske probleme koji bi se uz malo dobre volje mogli riješiti. Interesantno je da se u javnost uvijek plasiraju zaključci kako  svi moramo biti strpljivi još godinu, dvije, tri… do konačnoga rješenja, kada će nam svima biti bolje. Godine prolaze, strpljenje je pri kraju, sve je manje razumijevanja građana. Nakupilo se puno neriješenih problema, i balon nezadovoljstva je sve veći, čini mi se – brzo će prsnuti.

Danas me zove ogorčeni građanin, čija je kuća na četiri, pet metara daleko od pruge. Već godinama danonoćno mu tutnje vlakovi uz kuću, koja je sagrađena puno prije pruge, i redovito ga zaprašuju «plemenitim» sadržajem najrazličitijih rudača. Na kraju se požalio inspektorici zaštite okoliša, koja je obećala pomoć, odnosno, ishodit će da vlakovi maksimalno smanje brzinu dok  prolaze uz njegovu i druge obližnje kuće. To bijaše ljetos, evo će i zima, a naša je inspektorica, očito, u dubokome zimskom snu! Pošto nije sišla s Marsa, nego je rođeno neretvansko dijete, vrlo dobro zna koje ekološke brige more ove ljude, i umjesto da im pomaže  svim srcem, da sama inicira neke stvari, ona sklapa oči na očigledne probleme i bježi od njih. A nju, i sve druge lijene inspektore plaćamo mi koji radimo, iz naših plaća, i ne bismo mi njih trebali moliti, oni su tu radi rješavanja naših problema. Građanin će podnijeti prijavu inspekciji  u Zagreb, možda će to pomoći buđenju iz  općeg mrtvila institucija koje bi nam u svakom momentu trebale biti na usluzi!

 

lijepa-nasa @ 21:51 |Komentiraj | Komentari: 25 | Prikaži komentare
ponedjeljak, listopad 11, 2010
Dragi prijatelji iz Dubrovnika pozvali su nas u svoju vikendicu koja se nalazi u Parku prirode Blidinje, ispod planine Čvrsnice, u Bosni i Hercegovini. Iz  iskustva znam da Neretvane skoro isključivo interesira samo politika i politikanstvo, i uopće ne reagiraju kada se ovdje prezentiraju drugi krajevi gdje žive Hrvati, pogotovo ako je to u Hercegovini, ali valjda će se naći poneki zainteresirani za ovaj prelijepi kraj.

Park prirode Blidinje proglašen je 1995 godine,  na površini od 364 km2 na prostoru tri općine: Posušja, Tomislavgrada i Jablanice, u središnjem dijelu visokih planina Bosne i Hercegovine, masiva Čvrsnice i Vrana. Samo jezero Blidinje nastalo je u zavali između tih planinskih masiva na 1.184 metra nadmorske visine. Najzaslužnija osoba za proglašenje i za opstanak Parka prirode Blidinje je jedan neumorni svećenik, fra Petar Krasić, već danas živa legenda!

Svakako treba obići crkveni kompleks u Masnoj luci, kao i  botaničko-zoološki rezervat koji karakterizira raznovrsna flora i fauna i gdje se nalazi nekoliko izvora čiste i hladne planinske vode. U parku se nalazi i svetište na Kedžari poznato po grobu Dive Luke Grabovca iz Rame, koju je zaprosio kupreški beg, ali Diva ga odbija i bježi. Beg je ipak pronalazi i ubija. Danas mnogi  hodočaste na njezin grob, jer je kroz stoljeća ušla u legendu i   postala simbol čistoće i otpora turskom zulumu.  Nju je opjevao i Thompson u svojoj poznatoj pjesmi Diva Grabovčeva. Kraj je prepoznatljiv i po nekropolama sa 150 stećaka, koje imaju status nacionalnog spomenika BiH. Turistička zanimljivost Parka je Hajdučka republika Mijata Tomića. Tomić je inače povijesna ličnost iz 17. stoljeća, a poznat je kao vođa tridesetak  hajduka koji su se odmetnuli u Vran planinu i tu se borili protiv osmanlija. Osim svoje Republike, ima on tu i svoju špilju, i veliki restoran "Hajdučke vrleti" . Poseban impuls bržem razvoju Parka prirode Blidinje dao je  moderni ski centar, koji je  zimi  odredište mnogih posjetitelja, najviše iz Dalmacije, uglavnom iz naše, Dubrovačko neretvanske županije. Luksuzne vile i vikendice kao grozdovi vire između borova ispod Čvrsnice, a grupirani su vrlo interesantno, prema prebivalištima vlasnika. Tako su u jednome dijelu sve iz Dubrovnika, pa onda Metkovića, Opuzena, Splita…… Pločana nema, ali  zato ima Kominjana!

Tko god može, neka obiđe ovaj prekrasni kraj, gdje na obroncima dviju planina i danas pasu golema stada ovaca i goveda, a sira, maslaca i zdravoga planinskoga zraka ima u izobilju!

Blidinje




Crkva u Masnoj luci, unutrašnjost i okoliš crkve






Jedan od mnogobrojnih stećaka




Ljepota na sve strane




Ispod Vran planine




Ispod Čvrsnice



Zanimljivo razgraničenje imanja - mrginji



Hajdučka vrlet 






Adio Parku prirode - Sovićka vrata










lijepa-nasa @ 00:10 |Komentiraj | Komentari: 19 | Prikaži komentare
petak, listopad 8, 2010
               Bio je ovo prekrasan Dan neovisnosti! Vrijeme kao stvoreno za izlete i druženja: sunčano. burovno, ali ne hladno,  a nebo čisto i plavo!  Boje jeseni jedinstvene su, neponovljive i predivne.

A gdje su najljepše, zna se: naravno, na ušću. No, i put do ušća je pun boja i posebnih emocija. Štandovi sa plodovima neretvanske jeseni djeluju toplo, uljuđeno, uredno. Ne zastaje se baš puno pored njih, čini se da nema kupaca, ili kupci nemaju novaca. No, nitko ne želi o tome govoriti. Zašto, ne znam!

             Kad se ide preko Opuzenskog ušća, vide se nepregledna stabla mandarina koje se prelijevaju iz tamno zelenih u zlaćano žute, a već se i poneki šipci crvene. Čini se da je još uvijek sve zeleno, ali kad se bolje zagleda, vide se žućkasto smeđi   listovi u travi. Ptica ima posvuda, ne znam kad ih je bilo toliko.

Naši domaći ljudi, u trci za zaradom ili borbi za preživljavanje, uopće ne vide tu ljepotu. Mene su posebno impresionirale boje močvare  na Galičaku. Dominira crveno-smeđa boja caklenjača, a jata ptica našla su na naplavljenom drveću mjesto za sastanke. Ima ih posvuda, ali su daleko i teško ih je uloviti objektivom. No, iskaču i iz krova, koji je ove godine nekako ogroman!

Prelijepo je ovdje, tiho i mirno! Prisjetim se davnih godina kampiranja i činjenice da mi nigdje i nikada nije bilo tako kao tu, na ušću. Ali vidim da i danas  ima ljudi koji se ni u jesenje dane ne mogu odvojiti od ove ljepote. Ima ponešto šatora ispod borova, a sve je okolo čisto i uredno. Nadam se da će tako i ostati!

                                 Magistrala




                                 Ušće u zrakama popodnevnog sunca

                                  Neretva                                   LJEPOTA MOČVARE!




















lijepa-nasa @ 21:52 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
četvrtak, listopad 7, 2010
Djeca vole bajku o Snjeguljici i sedam patuljaka! U toj lijepoj priči sa sretnim završetkom patuljci vrijedno i složno žive,  rade i  vole svoju Snjeguljicu , a kada je zla maćeha prevari otrovanom jabukom od koje umre, patuljci i prekrasni princ svojom ljubavlju spašavaju  Snjeguljicu od otrova, i ona je ponovo oživjela.

Ali u priči za odrasle koja je naša stvarnost i koja  traje,  nije otrovana Snjeguljica, nego patuljci, odnosno narod. Ima li  spasa  od otrovne jabuke koju su nam podvalili?

Naivni patuljci, ili bolje - narod patuljaka opet je danas slušao širom otvorenih očiju zlu maćehu u obličju ministra Šukera koji je pričao bajku  kako u Hrvatskoj treba razbiti situaciju depresije bez optimizma te otvoriti nove prostore i mogućnosti stranom i domaćem kapitalu. A on/oni to rade kao nitko na svijetu: državu će opet zadužiti za 750 milijuna eura kod domaćih banaka (koje li su to, kad svi znamo da NE POSTOJE domaće banke). I to nije dug, ma kakvi, to su sredstva namijenjena  povratu duga od prijašnjih godina. I na ta sredstva plaćamo kamate, mi, patuljci države Hrvatske! A naša Snjeguljica Jaca  trepće okicama i pomaže svome ministru – zloj maćehi da opet laže patuljcima.

Priča za odrasle o Snjeguljici i sedam patuljaka puno je drugačija od one prelijepe  bajke za djecu. I ovo je bajka, samo nema sretan završetak!

lijepa-nasa @ 00:16 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
utorak, listopad 5, 2010
Kad bih poučavao vještinom najboljih učitelja,

a ljubavi ne bih imao, bio bih samo pametan govornik i simpatičan zabavljač.

I kad bih poznavao sve tehnike i ispitao mnoge metode,

i kad bih imao toliko obrazovanja da bih se osjećao kompetentnim,

a ne bih shvaćao način na koji moji učenici razmišljaju i osjećaju se, ne bi bilo dovoljno.

I kad bih provodio mnoge sate u pripremanju da bih postao napet i nervozan,

a ne bih imao ljubavi i razumijevanja za osobne probleme mojih učenika, to još ne bi bilo dovoljno.

Učitelj koji ljubi je strpljiv, dobrostiv, ne sablažnjava se kad mu se ljudi povjeravaju,

ne ogovara, ne obeshrabruje se lako, nije nepristojan,

nego je uvijek svojim učenicima živi primjer dobrog načina života o kojem govori.

Ljubav nikad ne prestaje.

Programi? - zastarjet će,

Metode? - postat će staromodne,

Tehnike? - bit će napuštene,

Jer, ograničeno je naše znanje, i samo malo ga možemo predati svojim učenicima.

Ali, ako imamo ljubavi, onda će svi naši napori postati stvaralački,

i naš utjecaj ostat će zauvijek prisutan u životima učenika.

A sada ostaju vještine, metode i ljubav, to troje,

ali najveća među njima je - ljubav.

Anonimna razmišljanja (I. Korinćanima 13)

Danas je Svjetski dan učitelja, koji su oduvijek svjetionici znanja, ljubavi, i razumijevanja. Ma što tko mislio o njima, i ma koliko ih društvo podcjenjivalo, potplaćivalo, ponižavalo  svako se dijete u njih može pouzdati i vjerovati im! Tako je uvijek bilo, i tako će biti.                                                                                                                                          A sutra je rođendan moga sina! Sretno ti, moj Branimire!



lijepa-nasa @ 20:16 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
nedjelja, listopad 3, 2010
Današnja vijest da je zagrebačkim kumicama zabranjeno prodavati sir i vrhnje na drvenim klupama tržnice, mnoge je ostavila u čudu. Od ponedjeljka će se moći prodavati samo sir i vrhnje koji će se držati u posebnim vitrinama u kojima će temperatura biti od 4 do 8 ° Celzijevih. Potrošenu struju tih rashladnih uređaja plaćat će kumice, što će, naravno, povećati cijenu proizvoda, pa u krajnjem slučaju opet sve plaća  jadni potrošač.

Nakon primjene mjera Sanitarne inspekcije, (kažu, po nalogu Europe), treba očekivati  da će se smjeti prodavati svježi sir samo od mlijeka krava koje na svojoj koži imaju šare u obliku zastave EUnije. Ali što god odredi Europa, mi ćemo to odmah, sa zadovoljstvom i zahvalnošću prihvatiti. Europa prije Boga, prije vjere, prije nacije! Sve treba uništiti, baš sve, da se uvučemo u stražnjicu onih pokvarenih, bezidejnih, mlitavih i nikakvih EU činovničića koji danas jesu,  sutra tko zna gdje su. A Hrvatska je vječna, trebala bi biti vječna.

No, politička elita nastoji uništiti baš sve što je Hrvatsko! Privredu su uništili, a ako treba, zabranit će oni i kumice! Organizirani politički kriminal  kao požar guta cijelu Hrvatsku.

Možda ćemo sir i vrhnje uvoziti iz Kine, kao što uvozimo odjevne predmete, češnjak i mnoge druge artikle. Zabranjuje se prodaja zdrave, a dozvoljava  GMO hrana, mlijeko i mliječni proizvodi  dobiveni hormonskom ishranom krava iz bijeloga svijeta.  EU doduše  ne zabranjuje malu proizvodnju za osobnu uporabu, ali ogromnoj većini nas koji nemamo tu malu proizvodnju, preostaju samo trgovački centri sa njihovom  industrijski kontroliranom hranom.

                  U studenome prošle godine na ovome blogu objavljen je tekst pod nazivom  CODEX ALIMENTARIUS - UBOJICE ČOVJEČANSTVA. To  je skup pravila za regulaciju poljodjelstva i potpunu kontrolu hrane, a u doslovnom prijevodu s latinskog znači “zakon o hrani“.  U osnovi,  Codex sprečava i ukida prirodno organsko ratarstvo, a svu će kontrolu nad hranom dati u ruke farmaciji i američkoj korporaciji Monsanto (kravama za brži rast i bolju produktivnost mlijeka daje genetički modificirani hormon rasta tj. komercijalni proizvod POSILAC) kao najvećem proizvođaču genetski prerađene hrane. Ako se ostvare sve crne slutnje, u roku od 10 godina na policama u trgovinama imat ćemo samo genetski uzgojenu hranu, a organske, ekološke i biološke neće više biti. Seljaci će svake godine morati kupovati sjeme od Monsanta, a njihovo sjeme ima ugrađen gen koji sprečava daljnje razmnožavanje. Drugim riječima, ne proizvode sjeme, te će ga seljaci morati svake godine iznova kupovati. Naravno, od Monsanta.  Prirodni će lijekovi biti zabranjeni, a imunitet oslabljen zbog nekvalitetne genetski uzgojene hrane. (http://www.alternativa-za-vas.com/monsanto.html )

Nadam se da griješim, ali  me  slučaj sa zagrebačkim kumicama neodoljivo podsjeća na zacrtane planove u Codex Alimentariusu!

   

lijepa-nasa @ 23:24 |Komentiraj | Komentari: 28 | Prikaži komentare
petak, listopad 1, 2010
Danas u Neretvi... nije joj tu mjesto, ali...



lijepa-nasa @ 23:36 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
Brojač posjeta
1609106
Arhiva
Index.hr
Nema zapisa.