Blog - listopad 2012
srijeda, listopad 31, 2012
Na portalu Grad Metković  pročitala sam večeras sljedeći tekst:

       „Tužna vijest stiže nam iz Ploča. Ugasio se jedan od prvih neretvanskih gradskih portala ploce.com.hr (nekada ploce.com). Ljudi koji su ga održavali više od jednoga desetljeća, očito, nisu mogli dalje. Šteta, jer kada se izgubi nešto što si imao tek tada shvatiš koliko je to bilo vrijedno. No, to je samo jedna u nizu hrvatskih priča”.

         Riječi žaljenja metkovskoga urednika  zbog gašenja našeg izvrsnog portala trebale bi zasramiti mnoge Pločane. A očito je da nisu, da su svi ravnodušni i nezainteresirani.

Što se to događa sa našim građanima? Znam da u vremenu kada se svi borimo za golu egzistenciju, nikome nije do mnogih stvari koje su nas do jučer radovale, no ipak??? Zar nije normalno da se poslije teškoga radnog dana  malo prosurfa po nekim stranicama i portalima, tek toliko da znamo što se događa oko nas?!

A stranica Ploce.com bila je pravo osvježenje u večernjim satima! Naši momci – (osobito Dino Doboš) pronalazili su uvijek aktualne teme o Neretvi ma gdje da su bile objavljene, i servirali su nam ih  s veseljem. Trebalo je samo kliknuti, i cijela nam je Neretva bila na dlanu! Svako događanje, svaki skup, proslave, obljetnice, komemoracije, gostovanja, pobjede...... sve, ama baš sve imali smo na jednome mjestu, na tome ugašenom portalu. Iz udobnosti svojih fotelja nitko se nije našao ni hvala da kaže! O nagradi grada Ploča da i ne govorim. Valjda portal nije bio moralno politički podoban. Dapače, baš Dino koji je najviše radio, bio je meta podvala, sudskih procesa i uvreda. A za koga? Silno mi je žao zbog gašenja stranice koja mi je bila najdraža, čitana u cijeloj Neretvi, a svakako je bila i sadržajno najraznolikija i najkvalitetnija. No,  drago mi je što je Dino konačno posložio prioritete i shvatio neke stvari!

          Nevjerojatna je količina  silnih uvreda, zlobe, bijesa i mržnje koji se čitaju u komentarima na ovih još nekoliko preostalih (do kada?) blogova. Bez obzira što smo svi u Hrvatskoj frustrirani i depresivni, nitko nema pravo toliko vrijeđati i izmišljati, uništavati život drugim ljudima.

          Što se našega grada tiče, već dugi, dugi niz godina nemamo nikakvo glasilo, sve što je bilo uspješno i kvalitetno nestalo je bez glasa otpora, trebalo bi još samo ugasiti i Radio Ploče, pa se možemo slobodno vratiti u devetnaesto stoljeće. Kao u bajkama, bit ćemo svi sretni i zadovoljni, a kraj očiju i ušiju slijepi i gluhi, jer nećemo znati što nam rade. Što radimo sami sebi!!!





lijepa-nasa @ 00:27 |Isključeno | Komentari: 61 | Prikaži komentare
utorak, listopad 30, 2012
               Kulturna udruga «Gomile» iz Ploča i ATC Narenta i Academy BenCot iz Mostara sinoć su,  u sklopu Mjeseca knjige, u Narodnoj knjižnici Ploče  organizirali okrugli stol  na temu: Knjiga kao komunikacijski alat u definiranju identiteta, kreiranju imidža i brendiranju turističke destinacije.  To je bila i prilika za promociju knjige “Poduzetnikova vizija” bosansko-hercegovačkog autora Marinka Brkića, i prikazivanje  promotivnog filma o posljednjoj bosanskoj kraljici Katarini Kosači, kao i snimke s promocije knjige u Mostaru.

               Dagda Bogunović Miletić,  predsjednica pločanske Udruge „Gomile» pozdravila je nazočne, a Marinko Brkić je na vrlo zanimljiv način govorio o brendiranju kao  šansi da izađemo iz uobičajenog načina razmišljanja i ono što zapravo imamo iz kulture, iz identiteta, iz imagea ponudimo kao brand, kao vrijednosnu kategoriju. Jedno zanimljivo pitanje je: Kako izgraditi identitet grada Ploča i u vezi toga, kakva je poduzetnička vizija. Bilo je govora i o klasterima kao organizacijskom i brandiranju kao marketinškom modelu održivog razvoja turizma i poduzetništva.

             Zbog organizacijskih razloga organizatora iz Mostara građani nisu na vrijeme obaviješteni o ovoj radionici, što je šteta, jer je ovo bila vrlo zanimljiva i poučna večer.




lijepa-nasa @ 17:27 |Isključeno | Komentari: 5 | Prikaži komentare
ponedjeljak, listopad 29, 2012
                 Danas je u  organizaciji Dubrovačke agencije DUNEA u pločanskome  Pučkom otvorenom učilištu održana 5. radionica vezana za  osnivanje Lokalne akcijske grupe (LAG) područja doline Neretve.

                    Radionicu je otvorila dožupanica gospođa Marija Vučković, a ispred agencije DUNEA uspješan rad poželio je i Bruno Bebić (pločansko dijete).  Predavači su bili Ivan Ciprijan, dipl.ing.agr. viši stručni savjetnik za LEADER i ruralnu mrežu pri Upravi za ruralni razvoj, EU i međunarodne suradnje Ministarstva poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja (također naš Pločanin), Mario Polić, konzultant, IMO Zagreb i Franica Miloš, savjetnica DUNEA.

               Teme o kojima se raspravljalo: Mogućnosti za razvoj LAG-a i realizaciju razvojnih projekata, izrada SWOT analize (snage, slabosti, prilike, prijetnje) razvoja područja LAG-a Neretva, razrada mjera i aktivnosti za razvojne projekte  područja LAG-a Neretva.

Cilj ovoga sastanka bila je identifikacija razvojne problematike te prikupljanje podataka iz područja društvenog i socijalnog razvoja na području LAG-a, kako bi se izradila što kvalitetnija Lokalna strategija razvoja LAG-a, a da taj dokument bude provediv i jasan, sa konkretnim i mjerljivim ciljevima.

                Činjenica je da će se jedino zajedničkom suradnjom javnog, privatnog i civilnog sektora naći najkraći put za njihovo ostvarenje. Svi nazočni dali su svoj doprinos kroz detaljnu razradu SWOT analize, odnosno kroz detaljnu analizu stanja snaga i slabosti, prilika i prijetnji društvenog i socijalnog razvoja doline Neretve. Na temelju prikupljenih podataka i komentara s održanog sastanka postavit će se jasni ciljevi i mjere za rješavanje utvrđenih problema. Inače, LEADER program je praksa EU po kojoj se razvijaju ruralna područja po načelima njihovih specifičnosti aktivno uključujući u svoj razvoj civilni, privatni i javni sektor društva.




lijepa-nasa @ 23:41 |Isključeno | Komentari: 11 | Prikaži komentare
nedjelja, listopad 28, 2012

U utorak 23.listopada u Zagrebu u organizaciji HKZ-Hrvatsko Slovo i Hrvatskog kulturnog vijeća održana je tribina “Gornji horizonti”.  Na tribini su govorili moderator Ante Beljo ravnatelj HIC-a i član HKV-a,  speleolog dr.sc. Srećko Božićević, prof.dr.sc.Dalibor Ballian, gost sa sarajevskog šumarskog fakulteta i  Ivica Puljan, urednik Metkovskog vjesnika i metkovic.hr-a.Izvješće s tribine i komentar poznatog hrvatskog književnika i predsjednika Hrvatskog kulturnog vijeća Hrvoja Hitreca prenosimo u cijelosti.

Snažna i silopadna Neretva zapela je naravno za oko bivšoj naddržavi kojoj je trebalo struje da rasvijetli narode i narodnosti. Izgrađene su hidrocentrale Rama, Jablanica, Grabovica i Salakovac sjeverno od Mostara, potopljena su plodna polja a pučanstvo iseljeno i to, vidi vraga, uglavnom hrvatsko pučanstvo. Tako je primjerice Rama koja je oduvijek bila izvorište hrvatstva – pa i Gospa Sinjska odanle potječe – po drugi put u povijesti opustošena, načinom u stvari genocidnim. Na tribini je prikazan film Hajrudina Krvavca iz toga herojskog doba koje je započelo svršetkom pedesetih i nastavilo se do osamdesetih, a likom i riječju svjedočio je nazočnima dr. Srećko Božičević, hidrolog i speleolog koji se za studentskih dana a zatim i godinama poslije kretao tim područjem, radio, spuštao u spilje i vidio podzemlje u svim svojim lijepim i zastrašujućim oblicima.

Danas je dr. Božićević jedan od onih koji dramatično upozoravaju da se ne smije igrati s krškim vodama i njihovim tokovima, te da su “Gornji Horizonti” opasni po Neretvu (ali ne samo Neretvu), opasni po ljude i opasni po hrvatsku državu. I on je , kao i uvodničar Ante Beljo, protivnik preusmjeravanja voda iz slijeva rijeke Neretve u slijev Trebišnjice kako bi se izgradile nove (tri) hidrocentrale a Hrvatskoj dobacila kost u obliku Dubrovnika 2 – ne zato da bi se Hrvatskoj pomoglo nego zato što vode iz spomenute strujne trilogije nekamo moraju otjecati, a mogu samo kroz Hrvatsku i samo u hrvatsko more. I Beljo i Božičević poznaju međunarodnu konvenciju o vodama koja ne dopušta preusmjeravanje voda iz jednoga riječnog slijeva u drugi, ali to ne znaju hrvatski političari (koji ionako ništa ne znaju) pa su napravili sporazum – ali ne sa državom BiH nego sa tzv. Republikom srpskom, odnosno preusmjerili kontakte s prave adrese na genocidni enitet. A da su i sada namjere genocidne, pokazat će se u nastavku ovoga teksta. Sporazum je u ime Hrvatske elektroprivrede potpisao stanoviti Koračević koji pojma nema ni o struji ni o geologiji, a s druge strane direktorica srpskoga entiteta.

Što je gore a što dolje?  Riječ je dakle o Gornjim Horizontima koji su se okomili na jadnu, već posve izbetoniranu Trebišnjicu, za razliku od “Donjih Horizonata” koji sišu vodu iz golemoga Bilećkoga jezera a na tu je transfuziju priključen i Dubrovnik 1. Nesretna je Trebišnjica rijeka ponornica, malo teče površinom, malo podzemljem, a da bi služila svrsi suvremenih štetočinja željnih energije (odnosno novca) njezino je korito betonirano. Tako je kršu zadan pakleni udarac, premda postoji slutnja da ispod betona i nadalje teče voda – ali to nitko ne zna. Ono što se zna jest da velik dio vode opisane rijeke Trebišnjice otječe prema zapadu Popova polja koji je već u FBiH a zatim u Deransko jezero i u – Neretvu, ali te vode koje dolaze do Neretve sve su slabije, kao i one koje na drugoj strani podzemljem dolaze do Rijeke Dubrovačke (čuvena Ombla).

Tribina Gornji horizonti u Zagrebu:   Da vidimo prvo što se događa Neretvi i zašto joj treba što više vode. Njezino je ušće, naime, metar i pol ispod razine mora i ako rijeka nije dovoljno snažna da odgura more – eto nevolje, eto soli i bljutave vode koja već i bez hrvatsko-srpskih opakih energetskih planova u dubinskom sloju Neretve dopire do Metkovića, a ako planovi budu ostvareni bit će i do Čapljine. Oduzimanjem voda iz lijevih pritoka Neretve (poput Bune, Bunice itd koje dobivaju snagu iz ponora u Nevesinjkom polju, itd.) ali i krađom izvora iz ponora u Popovu polju, Neretva niže od Mostara ostaje bez blagoslovljenih valova od kojih živi i snaži se. Jednom riječi: dok su Donji Horizonti tek ponešto naudili Neretvi, suvremeni Gornji Horizonti žele ju uništiti, i rijeku i dolinu, i ribe i ljude,a nestat će i oštriga u Malostonskom zaljevu. A Dubrovnik ? Dubrovnik će stajati i dalje gdje je oduvijek bio, grad. A kako će voda doći do buduće ( ne će valjda) hidrocentrale Dubrovnik 2 ? Pa opet će raditi krtice i nemilosrdno kopati utrobom krša jer će se graditi novi prokop usporedan(!) s onim prokopanim odavno za Dubrovnik 1.

Ivica Puljan

Ivica Puljan

Zemljopis i nešto povijesti:  Posve mi je jasno da i uz ovaj napis treba imati u rukama zemljopisnu kartu, kao što su ju imali pred sobom (i pred publikom ) predavači na tribini. Većina Hrvata ne zna zemljopis svoje povijesne baštine, a ni sama povijest im ne ide najbolje. Daytonski zemljopis ionako je još složeniji premda privremen, a on kaže da tzv. republika srpska ne krade vode samo Hrvatskoj nego i hrvatsko-bošnjačkom entitetu, odnosno hercegovačko-neretvanskoj županiji kojoj pripada sjeverozapadnio dio Popova polja, kao što je rečeno. A da bi se vidjelo koliko je i gdje sve taj gornjohorizontski prljavi plan već realiziran, doista treba uzeti u ruke i zemljovid i povećalo da se razumije kamo vode ti silni tuneli, od jezera do jezera, od polja do polja, i gdje će biti brane i nove betonske zidine. Bez obzira prema prirodi, prema kršu, pa tako nije poznato ni što će se dogoditi na Ombli, niti su Hrvatske vode – točno tvrdi treći govornik na tribini Ivica Puljan , urednik Metkovskoga vjesnika – ugovorile monitoring s komšijama koji preko Dubrovnika 2 nastoje samo riješiti svoj problem u vrijeme visokih voda pa će im hrvatsko tlo poslužiti kao kanalizacija a zauzvrat će Hrvati dobiti nešto malo struje. Tko će tu zaraditi, može se (ne samo) naslutiti. Beton nije skup. I financijeri su poznati: jedan od njih sin bivšega šefa Generalštaba JNA, drugi – poduzeće iz Kanade koja je u ratu zdušno pomagala Hrvatskoj a njezini časnici lagali u Haagu. Velik će se novac vrtjeti za hidrocentrale “Gornjih obzorja”…

dr.sc. Davor Balian, šumarski faklutet u Sarajevu: Apokalipsa         Jedan je predavač na tribini stigao iz Bosne. Prof. dr.  Dalibor Balian sa Šumarskoga fakulteta u Sarajevu, čovjek stamen i odlučan, ustvrdio je da se glede novaca radi o – pranju novca. Nego gdje će se bolje oprati novac nego u tamnim vilajetima? A glede posljedica nesretnih horizonata također je posve jasan: istočnu Hercegovinu očekuje apokalipsa velikih razmjera. Nije to zaključio iz ureda na svome fakultetu, nego iz uvida u zbilju na terenu, a zbilja kaže da se kobne promjene ne vide odmah nego nakon nekoga vremena, da se i te kako već vide na “starim” zahvatima (Bileća, Jablanica) gdje je poremećeno zagrijavanje vode i truje se vegetacija, da hidrosustav koji je smatran najstabilnijim u Europi teško pati, da bi mogli iščeznuti lijepi krajolici, da na najvišoj točki Gornjih obzorja (Zalomka kod Nevesinja) ima sve manje snijega a sve više glodavaca i mišje groznice, da u Hutovu kao najnižoj točki ima sve više magle i ambrozije, da se u Čapljini love cipli i da sve manje hladne vode dopire do Hrvatskoga mora.

Apokaliptična slika hrvatskoga juga nije više priča za malu djecu. Izgledna je kamena pustinja obrasla na refule ambrozijom, ljudi se razišli Hrvatskom ili tuđinom, samo nešto ih ostalo da rade u solanama ondje gdje su sada mandarine.

Koji je krajnji cilj?   Dopustite autoru ovoga napisa da bude osoban: kada sam prije više od dvadeset godina javno i bez uljepšavanja preko isto tako javne televizije rekao da nas srpska agresija tjera u rat i da će rat biti prljav i dugotrajan – smijenilo me. Tako i sada velim, ne jedini, da se i ovaj put radi o podmuklom planu koji se provodi bez oružja, a krajnji mu je cilj prorijediti hrvatsko pučanstvo na jugu Hrvatske, te nije slučajno predavanje završeno stihovima pjesme “Raselit nas triba…”, kao što nije neprozirno da se radi o teritorijalnim pretenzijama koje se ne zaustavljaju na klečkom rtu i školjevima nego sve očitije otkrivaju posezanje za hrvatskim tlom od Cetine do Boke kotorske, uključujući potonju. A što radi tzv. hrvatska politička elita? Međusobno se prisluškuju, umjesto da dolaze na tribine kao što je ova o kojoj pišem i – slušaju.



Hrvoje Hitrec/hkv.hr




lijepa-nasa @ 19:38 |Isključeno | Komentari: 7 | Prikaži komentare
četvrtak, listopad 25, 2012
             U veljači 2010. napisala sam članak Ulicama moga grada o ruševinama bivšeg Tehnokristala i užasu koji se vidi kada se uđe u ono što je ostalo od njega, a što ne možemo zvati prostorom – jer to je naprosto gomila srušenih krovova i ostale drvene građe, stare, istrule dokumentacije, ostataka uredskog namještaja i neidentificiranih nakupina najrazličitijeg smeća. No, koliko god užasna bila slika te ruševine, barem nas ne truje.

             Prije nekoliko dana naš novinar Ante Šunjić Ban podsjetio me na jednu drugu, još goru ruševinu: na staru školu i opasnosti koje od nje i iz nje prijete građanima Ploča. Ljudi moji, ma je li to moguće? Je li moguće da usred grada Ploča, na izrazito atraktivnom mjestu, u okružju stambenih zgrada, postoji tako nešto. Dok se gleda izvana, ta poluruševina sa polusrušenim krovovima izaziva u čovjeku tugu, ali kad sam zavirila u ono što je iza zidova, postalo mi je doslovno mučno.

Poznato je koliko se godina naša Udruga borila za izmještanje azbesta iz Ploča i za  prava azbestaša. E sada ćemo učiniti sve, baš sve što je moguće da se ova sramota i ovaj otrov uklone iz našega grada. Pa gdje je lokalna vlast, što rade, zaboga? Znam, opet će isprika biti da to nije u vlasništvu grada, pa se ništa ne može. Ne može se zato što se neće, što nikoga nije briga. U potrazi za istinom saznala sam  neke informacije za koje nisam 100% sigurna da su točne, ali se barem ima od čega poći. Naime,  školska zgrada je odavno prodana trgovačkom društvu koje više ne postoji, ali je u međuvremenu prodalo zgradu i teren  jednom privatniku kojega je tužila nasljednica toga zemljišta iz  obitelji pok. Ive Stipića iz Gradca. Poznavajući «brzinu» naših sudova, pretpostavljam da je spor još u tijeku, ali to ne bi trebalo biti najbitnije. Bitno je da se zna trenutni vlasnik, grad treba na njegov račun pozvati «Cian» koji se bavi odvozom azbestnog otpada, platiti to i naplatiti od vlasnika, ma tko to bio.

Jer, opasnost je velika. Azbest je najgori i najopasniji  u raspadajućem stanju, kada čestice lebde u zraku. Riskirala sam i «uvalila» se u taj silni azbest (doma je apsolutno sve istog momenta išlo u stroj za pranje). Željela sam se uvjeriti da je to doista azbest, i činjenica je, nažalost, da je! Da bih bila posve sigurna, nazvala sam i nekadašnjeg ravnatelja te škole Ivu Barbira i pitala ga zna li od čega je krov bivše zgrade škole. «Pa od azbesta» - reče on, bez trunke premišljanja.

Da podsjetim vladajuću strukturu, ali i građanstvo, jer nažalost, još uvijek većina ljudi nije svjesna opasnosti od azbestnih čestica koje  zrakom prodiru u pluća i tamo se akumuliraju. Čovjekov imunološki sustav nije ih u stanju uništiti. Sve vrste azbesta pripadaju u karcinogene tvari razreda 1, što znači da dokazano uzrokuju karcinom. Azbest ne predstavlja opasnost dok se njegove niti ne raspršuju u zrak. Kad se krovovi pokriveni azbestom oštete (npr. lomom ili raspadom, što je kod nas slučaj) oslobađaju se i zrakom «lete»  sitna azbestna vlakanca iz azbestne prašine. Azbestna vlakanca igličaste strukture nošena vjetrom zabadaju se u plućne membrane uzrokujući teške oblike azbestoze pluća, rak pluća, mezoteliom - rak poplućnice, ali i rak debeloga crijeva.

Treba znati da ove iglice ne prepoznaju tko je u kojoj stranci, ili tko je na vlasti pa je važniji. Ovdje stradaju doslovno svi koji ove čestice udahnu!







                           Fotografije: Ana Musa                                     Ima toga još puuuno........

lijepa-nasa @ 19:10 |Isključeno | Komentari: 30 | Prikaži komentare
srijeda, listopad 24, 2012

             Većina je šutjela pod Austrijancima, većina je šutjela pod Mađarima, većina je šutjela pod Srbima, većina je šutjela pod Jugoslavijom, danas opet većina šuti pod kriminalcima iz vlastitih redova i njihovim stranim gospodarima!
             Ali nismo svi uvijek šutjeli, uvijek je bilo naših hajduka, uskoka, buntovnika i revolucionara, ako je većina šutjela uvijek se našao neki Petar Zrinski, Fran Krsto Frankopan, Matija Gubec, Eugen Kvaternik ili Bruno Bušić koji nije trpio ropstvo.
           Gdje su takvi Hrvati danas da opet zapale baklju hrvatstva ?! Gdje je onaj naš prkos, bunt, ponos, inat, dišpet, kojim smo preživljavali i najgore nedaće (barem dio nas, onaj dio koji nikad nije posustao i nikad se nije umorio) ?!
lijepa-nasa @ 20:37 |Isključeno | Komentari: 8 | Prikaži komentare
ponedjeljak, listopad 22, 2012
                Kad poželim totalni mir uz miris mora i borova, zna se, tu je ušće. Neponovljivo ušće koje je bolje sredstvo za smirenje od svih lijekova ovoga svijeta. Draža mi je šetnja u samoći kroz one borove i po pržini, nego bilo kakvi društveni događaji i sastanci. I svaki put, priroda me oduševi, a ljudi totalno razočaraju. Zašto neki  pojedinci imaju silno veliku želju da unište, unakaze i zaprljaju nevinu ljepotu toga mjesta? Ili je u pitanju samo čisti nemar i lijenost, pa poslije kampiranja ostavljaju svoj smrad i smeće iza sebe kao najprimitivnije životinje. Kome to ostavljaju?

             I tako, uz more i Neretvu  imamo blaženi mir i beskraj vode gdje se u jedno stapaju rijeka i more, jata ptica kao nikada do sada, jata cipola što iskaču iz Neretve i ribare u trupama što ih love, velike pješčane plaže što okupane suncem blješte kao dragulji.

            S druge strane, ispod borova, šatori i prikolice uglavnom su sklonjene, ali ostale su da kao zastave vijore «ograde» koje su ih ljetos štitile od maestrala i juga. Ostali su i iskidani  dijelovi namještaja, stari automobili bez registracija, plastika, gomile odsječenih suhih grana još od prošle zime. Mislim da ni jedna zvijer ne bi ostavila iza sebe ovakvo smeće. I bez obzira što to čine pojedinci, za one koji dolaze i pohode naš kraj, to je slika svih nas.

           Ljetos sam tamo vidjela veliki kontejner za smeće, što je za pohvalu, ali vidjela sam i kemijski WC oko kojega je užasno smrdilo jer ga nitko nije održavao. Nisam uspjela riješiti  zagonetku  preživljavanja desetina obitelji koje su ispod borova ljetovale, pošto nema ni pitke vode, niti WCa, jer ulazak u onaj kemijski normalan čovjek ne bi preživio.

         Mogu komunalci govoriti koliko god hoće da ih nitko ne plaća za čišćenje toga smeća na ušću, ali svaki iole uljuđeni grad  doveo bi to u red, ma kolika cijena bila.

Ima jedna poslovica koja kaže da ne treba bacati bisere pred svinje. Nije teško pogoditi što  su ovdje biseri, a što svinje




lijepa-nasa @ 23:05 |Isključeno | Komentari: 8 | Prikaži komentare
nedjelja, listopad 21, 2012
Fra Pavao Norac Kevo, župnik župa Baćina i Plina-Stablina, i dvije časne sestre Kćeri Milosrđa TSR Sv. Franje sa Stabline organizirali su u subotu, 20. listopada  2012. sada već tradicionalno hodočašće u Blato na  Korčuli. Stotinjak vjernika u dva puna autobusa zorom su krenula prema Pelješcu, a zatim trajektom na Korčulu,  pokloniti se blaženoj Mariji Petković od Propetog Isusa, sudjelovati na svetoj misi, zapaliti svijeću i obići muzej posvećen blaženici.  Iako je najviše vjernika bilo iz Stabline, dosta nas je bilo i iz drugih okolnih mjesta i župa. Mnogi su već nekoliko puta obišli grob blažene Marije od Propetoga Isusa, a nekima je ovo prvi puta. Vrijeme je  prekrasno, a atmosfera  predivna. Dok se lagano razdanjuje, prije samoga svitanja, sve do Pelješca prati nas magla.   

Pošto je blažena Marija iz naše županije, o njoj se već dosta zna, no dobro je ponoviti neke najvažnije detalje iz njezina života.

Rođena je 10. prosinca 1892. u Blatu na Korčuli, kao jedna od desetoro djece. Iako iz vrlo bogate obitelji (za koju je radilo 750 najamnika), od  oca je naslijedila  izuzetnu osjetljivost, dobrotu i milosrđe prema siromasima. Stoga ne čudi što svoju imovinu ostavlja siromašnoj i napuštenoj djeci iz Blata. U listopadu 1920. godine utemeljuje Družbu Kćeri Milosrđa, a na redovničkom oblačenju dobiva ime Marija od Propetog Isusa.

Blaženica je punih  12 godina - od 1940. i sama bila misionarka u Južnoj Americi do 1952. godine kada se vraća u Europu.

Umrla je 9. srpnja 1966. godine  u Rimu. U studenom 1998. godine njezini su zemni ostaci preneseni u rodno Blato, i pokopani u kripti samostanske kapelice Krista Kralja u Kući matici. Blaženom  je proglašena 6. lipnja 2003. godine u Dubrovniku, na trećem pohodu Ivana Pavla II. Hrvatskoj. Presudno za njezino proglašenje blaženom bilo je pravo čudo u spašavanju dvadeset mornara u utrobi potopljene peruanske podmornice "Pacocha".  

O njezinom životu prekrasno nam je pričala jedna stara, divna časna sestra Hijacinta, koja je imala sreću da je davnih godina bila časna sestra tu, u Blatu, zajedno sa blaženom Marijom. Ispričala je jedan svoj doživljaj koji nikada više nije mogla zaboraviti: ona je bila zadužena donositi poštu sestri Mariji. Jednoga je dana pokucala na njezina vrata da joj preda poštu, ali se nije čuo nikakav glas. Tiho je ušla i vidjela sestru Mariju kako se zaneseno moli pred raspelom koje je danas u njezinom muzeju, na njezinom stolu. Zatvorila je vrata bez glasa, i dalje čekala. Kada je čula njene korake, opet je pokucala, i sestra je pozvala neka uđe. A kada je ušla, Marija je bila okrenuta prema njoj, ali ona joj nije vidjela lice koje je bilo potpuno  zastrto i sjajno, kao da joj umjesto glave na ramenima sja sunce.

Velika je sreća upoznati takvu osobu, i čuti iz prve ruke jedno od čudesa  vezanih za  blaženu Mariju Petković.

Ostalo nam je još dovoljno vremena da obiđemo i divimo se ljepotama grada Korčule, a onda nazad, u svakodnevnicu.

Prije mise koju je služio fra Paviša, u svetištu su se palile  svijeće  Sestra Hijacinta rado je pričala o vremenu provedenom sa blaženom Marijom

Obiteljske slike, stol i križ ispred kojega je molila



Uspomena na prekrasno putovanje



Grob blaženice pun je slika zahvalnih hodočasnika

Bočica u kojoj je krv blažene Marije Petković

Jato papalina u Korčulanskoj luci

                            Komin na Korčuli



Ogromni kruzer  uz Korčulansku obalu



lijepa-nasa @ 18:24 |Isključeno | Komentari: 11 | Prikaži komentare
petak, listopad 19, 2012
Poznati talijanski putopisac i biolog Alberto Fortis proputovao je velik dio Europe.U drugoj polovini 18.stoljeća u Dalmaciju putuje u nekoliko navrata.Prvi u Europi skrenuo je pozornost na našu zemlju,a posebice na našu narodnu poeziju u europskoj kulturnoj javnosti.

U prvoj knjizi o Dalmaciji donio je prijevode nekih pjesama iz Kačićeva Razgovora ugodnog,a u jednom poglavlju svog putopisa objavio je i narodnu pjesmu Hasanaginica,u originalu,i u talijianskom prijevodu.

Fortisov interes za Dalmaciju i njenu Zagoru bio je velik.Kao biolog,on je u prvim svojim putovanjima po Dalmaciji pozornost usmjerio na istraživanja neobičnih prirodnih znamenitosti i ljepota.Svoja izvješća o putovanjima prevodio je u putopise koji su 1774. godine tiskani u dva sveska,u Veneciji pod naslovom »Vaggio in Dalmazia« (Put po Dalmaciji).

Drugo službeno Fortisovo putovanje po Dalmaciji bilo je 1772.godine.Smatra se da je tada posjetio Neretvu.Iste godine piše pismo Splićaninu Bajamontiju,iz kojega se saznaje kako je iz Vrgorca stigao u selo Prud kraj Vida.Tu se želio upoznati s položajem i ostacima rimskoga grada Narone.Po njegovu tvrđenju grad Narona pružao se podnožjem brda u dužini od tri milje,a polje kraj Pruda zasijano je antičkim kvadratićima,fragmentima kamenih natpisa, razbijenih kolona. Velika količina tih antičkih natpisa prenesena je u Italiju.

Ne nalazeći nikakvih tragova o neretvanskim gusarima,Fortis piše ovako:

''O strahovitim neretvanskim gusarima,koji su jedno i pol stoljeće dominirali ovim krajem,nema nijednog spomenika.“

U svome putopisu o Neretvi zabilježio je još nekoliko zanimljivih podataka.Zanimao se i za arheologiju,pa je na mjestu stare Narone otkrio tragove gradskog kupatila,vodovoda,rimskih palača,upravo na mjestu gdje danas leži Vid.

Iz putopisa se vidi kako je A.Fortisa zanimalo sve:priroda,povijest,arheologija,zemljopisni položaj,trgovina,plovidba,poljoprivreda,zdravstvo,kultura te život i običaji stanovnika.Mnoga njegova zapažanja mogu se smatrati točnima.Neretva je u to doba kulturno zaostajala,u narodu je živjelo praznovjerje.Pismenost je samo u rukama franjevaca,ali je prešutio činjenicu kako je tu nepismenost prouzrokovala Mletačka Republika,koja za svoje vladavine u Neretvi nije otvorila niti jednu osnovnu školu.

U Fortisovo doba Neretva je bila slabo naseljena.''Kada bi se presušile močvare,u Neretvi bi se moglo podići veliko bogatstvo''-pisao je Fortis.Tada bi nestalo i zlokobne malarije,zbog koje je Fortis za svoga boravka u Neretvi bio očajan.

Opisujući običaje i život stanovnika,Fortis ističe kako svaki stanovnik ima svoj mali šator-Neretvani ga zvaše čambiluk-da bi se zaštitio od komaraca i zaraznih insekata za vrijeme spavanja.

Posebice se Fortis divio Neretvanima,kako u svojim malim,okretnim trupicama nesmetano plove posvuda.Dalje kaže:''Neretvani se nose kao i ostali Morlaci,i imaju vrlo lijepu nošnju,osobito Neretvanke.“

Alberto Fortis je bio rijedak stranac koji je u svojim putopisima nastojao obuhvatiti sva područja našega narodnog života.U svojim prosudbama možda nije uvijek imao pravo,ali njegovi putopisi predstavljaju zanimljivu i vrijednu građu.

Njegovo djelo »Viaggio in Dalmazia« prevedeno je 1776.godine na njemački jezik,a dvije godine kasnije na francuski i engleski jezik.Ovim djelom glas o nama se pronio Europom,a strani ljudi su kroz njegove putopise upoznali naše krajeve.

Napisala: Dobrila Sršen, nastavnica, Ploče




lijepa-nasa @ 16:58 |Isključeno | Komentari: 9 | Prikaži komentare
četvrtak, listopad 18, 2012
U suvremenom hrvatskom slikarstvu susrećemo likovne umjetnike kojima je rijeka bila jedan od glavnih motiva.

Rijeka je u samoj sebi,u strukturi svojih obala i svoje vode,otvarala oku slikara izuzetan spektakl crteža i boja.Poznati hrvatski slikari slikali su rijeke.Slikali su Tiber u Rimu,Seinu u Parizu,ličke brzace,sisačku i ozaljsku Kupu,osječku Dravu,požešku Orljavu i zagrebačku Savu.Tako su hrvatski slikari slikali i našu Neretvu.

Koji su to slikari,i zašto su je slikali?

Kakve li je to vizualne posebnosti imala Neretva,te privukla stalke,kistove i boje tih slikara na svoje obale?Odgovoriti na ovo pitanje nije teško.Prije nego kažem zašto su slikari slikali Neretvu,treba reći da je Neretva fenomen među hrvatskim rijekama.Svojim prizorima i bojama privlači svakoga,posebice slikare.

Treba se samo uputiti automobilom od Ploča prema Metkoviću i Mostaru,pa ćemo osjetiti svu ljepotu i originalnost krajobraza Neretve.Rijetka je u svijetu rijeka koja će putniku,a poglavito slikaru pružiti grandiozniji i ljepši volumen,nego obala Neretve.Oblici planina uz njene obale sadrže geometrijski jasne,upravo surove slike.

A boja?Boja neretve-ne mislim samo na boju vode,nego na boju zemlje i neba,jednom riječju-boju fatalnog podneblja Neretve,a to je boja u kojoj frekventno svjetlo ne pušta  crvenilu,ni zelenilu da vrisne,nego ih sili neka zajedno svijetle sjajem plemenitog metala.

Čekala je tako Neretva stoljećima svoga slikara,i dočekala ga je!To je Vladimir Becić,uz Račića i Kraljevića jedan od najvećih hrvatskih modernih slikara.

Velika se djela događaju kad se karakter pejzaža susretne s istim karakterom duše nekog umjetnika.Izgleda da su Neretva i Becić imali isti karakter,zato je Becićeva Neretva najljepši prikaz ove naše drage rijeke.Becić je tražio kraj u kojemu stoje grandiozni oblici i to u sređenoj svjetlosti.I našao ga je uz Neretvu.Vladimir Becić je slikao od Metkovića do Čapljine i Mostara;slikao je sve: planine,rijeku,čamce natovarene sijenom i povrćem,voće i vino,neretvanske ribe i ptice močvarice.Sliku »Neretvanska siesta« smatrao je svojom najljepšom slikom.

Slikar Ljudevit Šestić nije dolazio,kao njegov učitelj V.Becić,preko ljetnih praznika na Neretvu,već je doselio iz Zagreba u Mostar. Neretvanski krajolik određen u volumenu i sređen  u boji, preporodio je ovog slikara, i zahvaljujući Neretvi on postaje sve poznatiji.

U slikarstvu Antuna Motike ističu se uz ine i motivi vezani uz Neretvu. I on je došao iz Zagreba u Mostar i u gimnaziji radio kao profesor likovne kulture.Svojim je učenicima ostao u nezaboravnoj uspomeni,i o njemu su kružile anegdote.Evo jedne : Direktor mostarske gimnazije,sav uzrujan trči ususret Motiki kojipolagano ide prema Gimnaziji,premda je dobrano zakasnio na prvi sat nastave.Pita ga,zašto kasni?Slikar mu iskreno i jednostavno reče: ”Jutros je Neretva bila tako lijepe boje!”Ta sposobnost da jedna rijeka toliko fascinira umjetnika,jedan je od najljepših komplimenata Neretvi.Uhrvatskom modernom slikarstvu nalazimo i ime slikara Otona Postružnika,umjetnika koji se posvetio neretvanskim motivima i Neretvi sazdanoj od grandiozne ljepote.

Osim spomenutih slikara,Neretvu su slikali još mnogi drugi hrvatski umjetnici.Joko Knežević naslikao je Baćinska jezera koja su se u  iznenađujućim oblicima smirila između biokovskih obronaka.

Među slikare Neretve pripada i Mladen Veža,rodom iz Brista.Na njega je poseban utjecaj izvršio Vladimir Becić.Njegov najjači slikarski izričaj utisnut je na krajobrazima zavičaja,naročito rodnoga Brista i susjednog mjesta Podace,koji su prikazani kroz četiri glavne odrednice: kuće,more,planinu i maslinike.Uobičajeni Vežin kolorit su najljepše nijanse plave i ljubičaste boje,a to se lijepo vidi na slici »Motiv s grožđem« naslikane 1972.godine.Treba naglasiti kako među Vežinim slikama nalazimo i nekoliko zanimljivih motiva iz Neretve,posebice iz Rogotina.No,on je  u svojim sveukupnim djelom utemeljio i zaokružio jedan osobit dio hrvatskog slikarstva koji prikazuje dio hrvatskog tla i običaja.Svojim djelom postao je izuzetan,a grad Ploče već je imao čast ugostiti Mladena Vežu i njegovu izložbu.

Puno je još poznatih i nepoznatih slikara koje Neretva dovlači na svoje obale,i koji su po svojim djelima postali poznati.Veliki je broj onih umjetnika koji su članovi poznate likovne radionice pri Pučkom otvorenom učilištu u Pločama.Oni već godinama tradicionalno sudjeluju na smotri likovnog stvaralaštva pod nazivom LIKOVNO PROLJEĆE.Svojim radovima obogaćuju likovno stvaralaštvo u ovoj našoj Dolini,a o njihovim djelima još će se prosuđivati.

Napisala: Dobrila Sršen, nastavnica, Ploče



Vladimir Becić: Rogotin


lijepa-nasa @ 14:44 |Isključeno | Komentari: 3 | Prikaži komentare
srijeda, listopad 17, 2012
Naša nas kulturna povijest i njezina bogata baština uče kako na kamenu urezane riječi stoljećima svjedoče o neprolaznosti i vrijednosti pisane riječi. Napisana je riječ ona koja ostaje kao svjedok vremena i opstojnosti naroda.

A književnost nastala uz rijeku Neretvu i njenu dolinu, iako znastveno nedovoljno rasvijetljena, svjedoči o nadaleko znanim Neretvanima, neustrašivim braniteljima hrvatskoga mora i obale. Danas je Neretva posebice gospodarski razvijeno područje, gdje uz stare maslinike, vinograde i smokvike uspješno plode mandarine, limuni, naranče ....

Pored svih problema koje joj doniješe melioracije, ceste, pruge i luke, sačuvala je svoju neuništivu ljepotu.

Ali u usporedbi s drugim  hrvatskim krajevima, osebujna je njezina književna riznica. Čovjek najpotpunije svjedoči o svom osobnom bogatstvu svojom kulturom i sačuvanim umjetničkim blagom.

I Neretvani su, premda bogate riznice svjedočili o sebi na svoj način. Pisanih tragova rijetko su ostavljali. Tek buđenjem interesa za skupljanjem narodnoga blaga, najprije pojedini kulturnjaci, a zatim i kulturne ustanove započinju temeljitije zapisivanje narodnih pjesama, pripovjedaka, igara, poslovica i običaja.

Koncem 18. i početkom 19.stoljeća (a i kasnije) skupljači narodnih pjesama bili su najintenzivniji. Spomenut ću samo neke koje su zapisane u zbirci »Ljuba Ivanova« koju je uredio književnik Olinko Delorko.

To su pjesme »Žetvu želi« (zabilježena u Krvavcu kod Metkovića), zatim »Čula jesen«, te pjesma »Dragi joj je vodu pomutio«. Ova pjesma govori o majci i kćeri, a pjeva se i kazuje u Kominu. Oko Kule Norinske nastala je pjesma »Da je znala«. Mogli bi redati još puno pjesama iz naše Doline, ali zapaža se da je u njima jezik štokavskoga narječja i ikakvskoga govora. Oživljeno je i sačuvano više hrvatskih narodnih pjesama iz Neretve (Pivci moji, Maslina je gora, Gožđena mašina i Na Neretvi vodi ladnoj).

Lirske pjesme iz Neretve ne govore samo o ljubavi, već svaka u sebi nosi i dramsku jezgru, neki sukob i obrat u životu.

Iz njih se zapaža i društveno, tradicijsko stanje jednoga kraja i naroda. Čudno je, kako se i pored svega, sačuvao senzibilitet ljudskog bića Neretvanina, da ostane svoj istinski čovjek, duboko ljudski i prirodan. Kao u lirskim, tako i u epskim pjesmama s Neretve, opisuju se ljubavi koje imaju dramski sadržaj. Epske pjesme iz Nerevanske krajine opisuju i povijesne događaje, a sve su i narodne legende i neretvanski kolorirane. Poznata je pjesma Ivan Senjanin i Bišćević Alija koju je u prošlome stoljeću u Metkoviću zapisao don Mihovil Pavlinović, političar, književnik i preporoditelj, sakupljač narodnoga blaga. Spominju se još pjesme Kapetan djevojka i Vid Daničić prodao.

Među narodnim pripovijetkama ima takvih koje su nastale u neretvanskome kraju. Poznate su pod naslovom Norin Kralj, a priča govori o kralju iz Norina (današnjeg Vida). Podsjeća na još jednu narodnu pripovijetku – U cara Trojana kozje uši. U narodu se dugo kazivala šaljiva narodna pripovijetka Komandant džinovske vojske. Savjesno i stručno narodno blago iz Neretve sakupila je Maja Bošković-Stulli u knjizi U kralja od Norina 1987. godine. Dalje treba spomenuti narodnog pjesnika fra Andriju Kačića Miošića, (rođenog u Bristu 1704. godine), prvenstveno zbog njegove knjige Razgovor ugodni naroda slovinskoga (Mleci, 1756.godine). Kačić pjeva o bojevima, junacima našim, opjevavši cijelu našu povijest, posebice primorskih krajeva, a i našu Neretvu. Razgovor ugodni zaživio je u hrvatskome narodu i uskoro postao najčitanija knjiga, popularna Pismarica. Neretva je i usudno vezana za  fra Andriju Kačića Miošića.

U 19.stoljeću jedan od najvećih ljudi hrvatskoga narodnoga preporoda bio je Mihovil Pavlinović, rođen u Podgori 1821.godine.

Pavlinovićev književni rad kretao se oko jezika, povijesti, govora i putopisa. O Pavlinoviću kao pjesniku nije se puno pisalo, iako njegove pjesme i besjede zaslužuju pozornost, osobito putopisi koji su ostavili traga u književnosti. Najkarakterističnija je njegova pjesma Ognjištar.

 U neretvansku književnost pripada puno poznatih imena čija se djela stvaralački oslanjaju na neretvansko područje.

Ivan Slamnig prvi je hrvatski pjesnik „od imena“ rođen u Neretvi, 1930.godine u Metkoviću. On je profesor, književni povjesničar, lingvist, prevoditelj, dramatičar, pjesnik i romanopisac. U Neretvi najpoznatije su njegove pjesme Naronska siesta i Barbara.

A vezanost pjesnika Vladimira Pavlovića s Neretvom neraskidiva je. Uz Neretvu i oko nje, doista su vezana imena brojnih pjesnika, kao Nikole Martića, Stojana Vučićevića, Stjepana Šešelja, Mije Dujmovića, Hrvoja Barbira i puno inih. A veliki obol neretvanskoj književnosti dao je pjesnik, povjesničar i esejist Ivo Smoljan.

Stjepan Šešelj jedan je od pokretača Neretvanskih književnih susreta, koji su nedavno održani u svim mjestima naše Neretve.

                                                 Napisala: Dobrila Sršen, nastavnica, Ploče,


lijepa-nasa @ 13:48 |Isključeno | Komentari: 5 | Prikaži komentare
ponedjeljak, listopad 15, 2012
          Nikola Dobroslavić, župan Dubrovačko neretvanski sazvao je za danas sastanak u svezi izgradnje HE Dabar u okviru projekta Gornji horizonti u BiH . Iz županije su poslani pozivi u Ministarstvo vanjskih i europskih poslova, Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, Ministarstvo poljoprivrede, Državni zavod za zaštitu prirode, Hrvatske vode u Zagreb i Split i  neretvanskim gradonačelnicima i načelnicima. Pozvani su i županijski upravni odjeli, Javna ustanova za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima na području naše županije, a pozvani smo i mi iz Građanske inicijative «Spasimo dolinu Neretve».

         Da nismo bili tamo ne bismo vjerovali koliki je razmjer nemara za Neretvansku dolinu i njenu sudbinu na državnom nivou. Od navedenih pozvanih predstavnika raznih Ministarstava i Hrvatskih voda došla su samo 2 (dva): Neven Trenc, voditelj Odsjeka za ocjenu prihvatljivosti zahvata za prirodu iz Državnog zavoda za zaštitu prirode i mr.sc. Davor Vidiš, veleposlanik, načelnik u Upravi za bilateralne poslove – Sektor za zemlje Jugoistočne Europe u  Ministarstvu vanjskih  i Europskih poslova. Ljudi su barem došli, iako je bilo očito da ne znaju baš puno o problemu radi kojega su u Dubrovniku.

         Što se tiče naših ljudi iz lokalne uprave i samouprave DNŽ, svi (osim Stipe Gabrića Jambe) su došli: od župana Nikole Dobroslavića, dožupanice Marije Vučković, dožupana Frane Skokandića, gradonačelnika Ploča Krešimira Vejića, gradonačelnika Opuzena Ive  Mihaljevića, načelnika neretvanskih općina, te voditelja i predstavnika upravnih odjela DNŽ. Župan je izrazio svoje nezadovoljstvo zbog ignoriranja ovoga problema  i nedolaska pozvanih, od kojih je iz jednoga važnoga ministarstva čak javljeno da nema potrebe sastajati se.  Župan je naglasio da županija nema nikakvih informacija, a bez dovoljno podataka ne može se zaštititi svoje područje i svoje građane. Doista ga  treba pohvaliti zbog čvrstoga stava da ide do kraja u rasvjetljavanju ove nepoznanice, isto kao i našega gradonačelnika Vejića i dožupanicu Vučković koji su danas pokazali da doista neće odustati od borbe za spas Neretve. No, i ostali nazočni , čak i oni iz županijskih ureda za koje sam uvijek tvrdila da ih briga za Neretvu kao za lanjski snijeg, danas su bili rezolutni da će se morati dokazati da sporni projekt «gornji horizonti», posebno HE Dabar iz toga projekta, neće imati negativnih posljedica za Neretvansku dolinu. Vrijedilo je danas biti u županiji barem radi spoznaje da su svi, ali baš svi kao jedan u stavu da se Neretva neće tek tako predati.

Uz konstataciju da je doista nedopušten ovakav ignorantski stav države prema našoj županiji, njenim stanovnicima i onima koji tu županiju vode, župan je predložio sljedeće zaključke:

-         utvrditi kolike su već nastale štete od  prve faze projekta Gornji horizonti;

-         ne sagledava se cjeloviti utjecaj  projekta na našu dolinu, i treba konačno utvrditi kumulativno djelovanje;

-         tražit će se detaljno objašnjenje potrebe HE Dubrovnik 2, koji je za županiju nejasan projekt;

-         tražit će se uključivanje barem jedne osobe iz naše Županije u državno Povjerenstvo koje je formiralo Min. Zaštite okoliša i prirode RH;

-         tražit će se zaustavljanje svih aktivnosti dok se znanstveno ne utvrdi da neće biti poremećaja vodnih režima i negativnih posljedica za Neretvu i njenu dolinu.

Bez obzira što je odaziv državnih dužnosnika bio nikakav, vrijedilo je danas biti na ovome sastanku jer je konačno definiran jedinstveni  stav i Neretvana i Dubrovčana: Ne damo  Neretvu!




lijepa-nasa @ 20:47 |Isključeno | Komentari: 16 | Prikaži komentare
nedjelja, listopad 14, 2012
Profesor Nikola Grmoja, predsjednik metkovske udruge "Narenta" ponovo organizira jednu od svojih vrlo interesantnih i uspješnih tribina, i poziva vas sve  na predavanje " Obitelj i društvo pred novim totalitarizmom?" poznatog kanadskog pisca, esejista i slikara Michaela O'Briena, koje će se održati u utorak 16. listopada u Gradskom kulturnom središtu Metković, s početkom u 19,30 sati.

Grad Metković će tako po drugi put u organizaciji Udruge Narenta i župa sv. Ilije i sv. Nikole ugostiti svjetski poznatog pisca i autora velikog broja romana („Otoka svijeta“, „Posljednja vremena“, „Dnevnik nevolje“ itd.) koji oduševljavaju čitatelje diljem svijeta.

Njegov roman "Posljednja vremena" već je nekoliko godina apsolutni hit među katoličkom literaturom, a posjetitelji Amazon.com-a, najveće svjetske Internet knjižare, ocijenili su ga s najvišom ocjenom - s pet zvjezdica.

U sklopu ovog predavanja Michael O'Brien će predstaviti svoju novu knjigu "Živimo li u posljednjim vremenima?"  s naglaskom na negativne tendencije u društvu koje vode k totalitarizmu s “demokratskim” licem koji se krije iza parola slobode, ljudskih prava i demokracije.

Iskoristite ovu jedinstvenu priliku da bolje i istinitije upoznate stvarni trenutak vremena u kojemu živimo!!!

lijepa-nasa @ 19:54 |Isključeno | Komentari: 0

REAGIRANJE GRAĐANSKE INICIJATIVE ' SPASIMO DOLINU NERETVE'

Građanska inicijativa 'Spasimo dolinu Neretve' reagirala je priopćenjem za javnost, nakon što je gradonačelnika Stipe Gabrića Jambe gostujući u Dnevniku 3 HRT-a iznio neistinu kako struka tvrdi da Gornji horizonti neće imati nikakva utjecaja na dolinu Neretve. Reagiranje prenosimo u cjelosti:
- Gradonačelnik grada Metkovića Sipe Gabrić - Jambo, naglo je promijenio mišljenje o negativnom utjecaju projekta Gornji horizonti kojeg provodi Republika Srpska uz blagoslov Radimira Čačića, na dolinu Neretve. U svibnju ove godine mediji su objavljivali njegove osebujne istupe kojima je upozoravao da i bivše i sadašnja vlast u Zagrebu svjesno žrtvuje dolinu Neretve radi malo električne energije koja će se dobiti gradnjom hidroelektrane Dubrovnik 2, završne faze srpskog mega-projekta Gornji horizonti. Tada je tvrdio da je osobno vidio izgrađene tunele te da je nekome i u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini taj posao iznimno važan jer su posrijedi veliki novci. Brojni su članci i danas dostupni u kojima Jambo upozorava na prijeteću katastrofu i na činjenicu da Republika Srpska isušuje dolinu Neretve. Pri tome je upućivao i salve kritika i optužbi zbog nečinjenja, svim dosadašnjim hrvatskim Vladama uključujući i najnoviju iz Kukuriku koalicije. U proteklih mjesec dana gradonačelnik Jambo je u potpunosti promijenio mišljenje. U jučerašnjem HTV-ovom Dnevniku 3 gradonačelnik Metkovića tvrdi da projekt Gornji horizonti nema nikakve veze sa zaslanjenjem Neretve a u ostalim javnim istupima ističe da će dolina Neretve čak i profitirati ako se završe Gornji horizonti i ako se napravi dobar monitoring sa Republikom Srpskom. Tog je mišljenja i Branko Pejaković, direktor Vodnogospodarskog odjela Hrvatskih voda u Splita. Po njemu je temeljni uzrok zaslanjenosti činjenica da je zemlja u dolini Neretve oteta moru, pa je ogromna količina soli ostala na području koje se eksploatira. Ostali važni razlozi za Hrvatske vode su  podizanje razine mora i produbljeno korito Neretve. Nitko iz GI Spasimo dolinu Neretve nije tvrdio da to nisu važni uzročnici, ali i prosječno upućenom građaninu je jasno da ako njima pridodamo manjak slatke vode, što uzrokuje presušivanje vrela posebno na lijevom priobalju,  posljedice po Dolinu Neretve postaju sve pogubnije. Gradonačelnik Jambo ističe kako je i mišljenje struke po ovom pitanju jednoznačno i glasi kako Gornji horizonti nemaju negativnih utjecaja na dolinu Neretve. GI "Spasimo dolinu Neretve" podsjeća kako se u rujnu 2003. u Neumu na međunarodnoj konferenciji u organizaciji Sveučilišta u Mostaru sastalo 220 međunarodnih stručnjaka, koji su jednoglasno zaključili da su Gornji horizonti projekt visokog rizika koji bi mogao ostaviti nesagledive štetne posljedice za cijeli sliv rijeke Neretve te za Park prirode Hutovo blato. Pitamo se na koje se to stručnjake s druge strane poziva gradonačelnik Jambo? Također se pitamo tko ili što je utjecalo na tako naglu i drastičnu promjenu mišljenja gradonačelnika Metkovića? Koji su argumenti bili presudni da Gradonačelnik zaboravi građevine koje je svojim očima vidio i samo tri mjeseca ranije smatrao pogubnima za dolinu Neretve i njene žitelje. Mi ga usrdno molimo da imenuje stručnjake koji tvrde da Gornji horizonti neće utjecati na dolinu Neretve te da najnovije argumente koji su ga natjerali na promjenu mišljenja  podijeli sa svojim sugrađanima koji su i dalje zabrinuti zbog zaslanjenja koje dolini Neretve ozbiljno prijeti - stoji u reagiranju GI 'Spasimo dolinu Neretve'.

lijepa-nasa @ 19:46 |Isključeno | Komentari: 8 | Prikaži komentare
subota, listopad 13, 2012
                          U  organizaciji Društva Neretvana i prijatelja Neretve,  u Zagrebu se održava dvodnevna manifestacija  "Dani Neretve u Zagrebu". Danas i sutra bit će mnogo događanja u kojima će sudionici biti sve sami Neretvani i izvođači iz neretvanskih mjesta. Održat će se koncert limene glazbe (Opuzen),   neretvanski plesovi  (Metković), pjevat će grupa Lero, a poznati Neretvani će besplatno  dijeliti mandarine. Bit će govora i o gospodarskom razvitku Donjoneretvanskoga kraja, u kojemu će riječ  imati sva tri neretvanska  gradonačelnika, župan Dubrovačko neretvanski i stručnjaci za vodu i poljoprivredu. Činjenica je da je ovogodišnji program vrlo dobro osmišljen, a raspravljat će se o konkretnim problemima.

                   U sklopu navedenog programa za građane Zagreba najinteresantnije je besplatno darivanje mandarina. Ono što smo danas u podnevnom dnevniku mogli vidjeti i čuti na Trgu bana Jelačića je vrlo interesantno. Puno poznatih faca iz naše doline dijelilo je te mandarine, čime su izazvali iznenađenje i radost  građana. Bilo je lijepo čuti kada je  jedna gospođa  rekla da to mogu samo Neretvani, a druga da izgleda kako su Neretvani najbogatiji u ovoj zemlji gdje više nitko ništa ne daje besplatno.




lijepa-nasa @ 15:13 |Isključeno | Komentari: 20 | Prikaži komentare
četvrtak, listopad 11, 2012
U Pločama je prije nekoliko dana održana tematska sjednica Gradskoga vijeća na kojoj  se nekoliko sati raspravljalo o projektu natapanja Neretve, o planiranoj brani ispod Neretve i o projektu «Gornji horizonti». Interesantno je da građane Ploča ovi problemi uopće ne interesiraju niti brinu. Čudno, jer obično politika ne vodi računa o onome što tišti građane! Zato je u Metkoviću ovo pravilo potvrđeno, jer politiku na čelu sa gradonačelnikom Stipom Gabrićem Jambom uopće ne brinu navedeni problemi, dok uzbunu dižu građani organizirani u Građansku inicijativu «Spasimo dolinu Neretve», na čijemu je čelu mladi profesor Nikola Grmoja. Ta je inicijativa u srpnju ove godine organizirala veličanstveni prosvjed  u Metkoviću, zatim u kolovozu javnu tribinu u Opuzenu gdje su dovedeni stručnjaci za vodu i krš, doktori znanosti, da nitko ne može reći kako građani i ekolozi dižu bespotrebnu galamu. Priopćenjima stalno podsjećaju hrvatsku i neretvansku javnost  o ovome problemu, a spremno odlaze i na tribine u susjednoj državi BiH, gdje ih tišti ovaj isti, zajednički problem.

I upravo ta činjenica da smo potpuno razjedinjeni  i ponašamo se kao rogovi u vreći, kao da živimo u dvije Neretve i dva odvojena svijeta i jeste razlog što politika manipulira ljudima i čini što hoće. Sutra veliki dio građana neće imati moralno pravo reći: «Što su nam učinili?» Sve što se bude događalo, učinili smo isključivo i jedino mi, sami sebi. Danas je Građanska inicijativa opet djelovala, opet podsjetila na pet minuta o problemu Gornjih horizonata, i o tome pišu mnogi portali.

Prenosim članak sa portala Slobodne Dalmacije, autora Stanislava Solde.

Građanska inicijativa „Spasimo dolinu Neretve“ na pet minuta upozorila je na opasnosti koje prijete od Gornjih horizonata

Građanska inicijativa „Spasimo dolinu Neretve“ organizirala je u središtu Metkovića petominutni prosvjed upozorenja zbog problema izgradnje hidrocentrala Gornji horizonti, koji umjetnim režimom vodu iz slijeva Neretve prevode u slijev Trebišnjice.
Noseći transparent „Spasimo dolinu Neretve-dolje Gornji horizonti“ ekološki aktivisti su prošetali trgom kralja Tomislava još jednom izražavajući svoje neslaganje sa projektom, koji bi pitomu i plodnu neretvansku dolinu mogao pretvoriti u slanu pustinju.

Aktivisti su ogorčeni na hrvatsku vladu i premijera Zorana Milanovića, koji je rekao da se Gornji horizonti neće graditi ako štete dolini Neretve te najavljuju radikalnije mjere građanskog neposluha.
Izjava premijera, Milanovića je licemjerna kada se zna da su predstavnici elektroprivreda entiteta Republike Srpske i Republike Hrvatske potpisali u Trebinju memorandum o razumijevanju, kojim se definira suradnja u zajedničkoj izgradnji Hidroelektrane "Dubrovnik 2", što je nastavak projekta Gornji horizonti, kazao je Nikola Grmoja iz Građanske inicijative naglašavajući da još uvijek nije urađena studija utjecaja na okoliš Gornjih horizonata.
Utjecaj izgradnje hidrocentrala u istočnoj Hercegovini već se osjeti na smanjenju količine vode u koritu Neretve i pritoka a presušili su i brojni izvori izvorima lijevoga zaobalja koji su jednako važni dolini Neretve s obadvije strana granice. Osim poljoprivredne proizvodnje ugroženo je i školjkarstvo u Malostonskome zaljevu, budući je za razvoj kamenica potrebna znatna količina slatke vode koju Neretva više ne unosi u more.




lijepa-nasa @ 21:28 |Komentiraj | Komentari: 19 | Prikaži komentare
srijeda, listopad 10, 2012

                   Ni priroda više  nije što je nekad bila. Danas sam dobila predivni, mirisni buket jorgovana, ubran na stanici u Kominu. Tko bi mogao i pomisliti da će jorgovan cvjetati u ovo jesenje doba. Ali kako god su ljudi zbunjeni i dezorjentirani, čini se da je takva i priroda. Eto, možemo se hvaliti da nam je klima zbilja posebna, kad u jednoj godini imamo dva cvjetanja! Svašta, jorgovan u listopadu! A kako divno tek miriše!!!




lijepa-nasa @ 19:09 |Komentiraj | Komentari: 19 | Prikaži komentare
Prijedlog  Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira još je u zakonodavnoj proceduri,  a već je izazvao zanimljive i žučne rasprave. U HTVovoj  emisiji „Hrvatska  uživo“ (utorak, 9.12.) raspravljalo se o nekim dvojbenim odredbama toga zakona, a u raspravi je  sudjelovao jedan gospodin iz Riječkih „zelenih“ i  Predrag Raos, književnik,  publicista i prevoditelj,   sin poznatoga književnika Ivana Raosa (autora Prosjaka i sinova). Otac mu je bio puno bolji književnik od njega, ali je zato sin vrhunski cinik, pravi  majstor cinizma.

U navedenoj emisiji još jednom je potvrdio da mu nema premca, a bome je bio i prilično prost, što mu treba oprostiti, jer je uglavnom bio u pravu.  Zakon koji,  između ostaloga,  zabranjuje neke seksualne slobode  na javnome mjestu i  prostituciju, pljuvanje na cesti, prosjačenje, njega ne zabrinjava radi toga, već  zbog odredbi o – kako on bez lažnog licemjerja kaže – pišanju. Smatra da samo kreteni mogu izmisliti takav zakon, kojega  treba zapišati  ako ga izglasaju.  Pita se kakva je to država  u kojoj se ne smiješ popišati kada imaš potrebu, i da je to  oduzimanje normalne ljudske  slobode. Poziva na građanski neposluh i organiziranje „piss pride“. Smatra da hrvatski idiotski birokrati prepisuju takve zakone  od još većih  europskih  idiota.

Kad čovjek malo ozbiljnije proanalizira ovaj problem, mora doći do sličnih zaključaka.  Dok nam nezaposlenost već odavno prelazi 300.000 radno sposobnih građana, dok propadaju tvornice, a ljudi već skoro doslovno gladuju, u našem Saboru se raspravlja o pišanju!

Nije mi jasno je li to zapravo zakonodavni, ekološki, komunalni, zdravstveni ili  naprosto odgojni problem?  Predrag Raos je, u svome stilu, napisao i sljedeće riječi: : "Ne pada mi na pamet da igdje igram ulogu nekakvog prosvjetitelja. Tko kuži, kuži. Tko ne kuži, ni ja mu ne mogu pomoći. Gdje bismo došli kada bismo svaku budalu išli privoditi pameti? Ja mislim da je Bog stvorio budale za zabavu pametnima. Osim toga, ako je Bog nekoga stvorio glupog, tko sam ja da se tu petljam?“

lijepa-nasa @ 02:14 |Isključeno | Komentari: 8 | Prikaži komentare
ponedjeljak, listopad 8, 2012
Ovo je  posljednji blagdan kojega zovemo Dan  neovisnosti, jer sljedeće godine Hrvatska ulazi u EUniju, i datumom ulaska nestaje svaka neovisnost naše Domovine.

            Je li nam to zaista trebalo?! Referendumom je rečeno: DA! Ali mi smo glup narod, jer da smo pametni, i mi bi kao Norvežani odbili ulazak u EU. Naime, oni su 1994. referendumom odbili članstvo sa 52,2%, a da danas glasuju,  čak 72% Norvežana bilo bi  protiv ulaska. I ništa im se nije dogodilo: sačuvali su svoju neovisnost, a s Unijom su povezani koliko njima to odgovara.  Posluju bez problema sa EU kroz EFTA sporazum i Europsku ekonomsku zonu  i sudjeluju u svim važnijim programima EU: Schengen, Europol ……

Treba dobro upamtiti  ovogodišnji  Dan neovisnosti, koji je proglašen u sjećanje na 8. listopada 1991. kada je Hrvatski sabor povijesnom odlukom jednoglasno odlučio raskinuti sve državnopravne veze na temelju kojih je Hrvatska, zajedno s ostalim republikama i pokrajinama tvorila dotadašnju SFRJ.

          A jedan drugi sastav Sabora, na čelu sa istom strankom koja je 1991. donijela odluku o neovisnosti, donio je i  odluku o ulasku u EU. HDZ dao, HDZ uzeo! A SDP uspješno dovršava njihovo čerečenje  ove jadne zemlje, koja se za nekoliko mjeseci predaje u ruke stare, ofucane, pokvarene i licemjerne kurtizane Europe, koja nam nikada, ama baš nikada u povijesti nije bila sklona, i uvijek nas je koristila samo kao obične sluge.

Nažalost, upornim medijskim zločinom zaboravili su mnogi onaj narodni zanos i ponos, i rat, i stradanja, i sve što su nam činili. Danas slušamo o predivnoj budućnosti koju će nam darovati oni koji nas preziru i sile da zaboravimo prošlost, pričaju o regionalnom bratstvu i jedinstvu, o udruženom zločinačkom pothvatu i stvaranju države Hrvatske na zločinu, o surovom kažnjavanju onih koji su predvodili otpor srpskoj agresiji, o nužnosti  nestanka hrvatske državne suverenosti. Bez ikakvih reakcija, čak i emocija slušamo o tome kako stotine tisuća građana ove zemlje baulja bez posla i kruha, kako nam je propala industrija, brodogradnja, poljoprivreda, stočarstvo – samo zato da strani dušmani mogu prodavati svoje proizvode. Ovo je kapitulacija zemlje bez rata!

Plači, voljena zemljo u sjećanje na 8. listopada 1991. godine, kada smo bili porušeni i pobijeni, ali sretni i neovisni – svoji na svome!!!




lijepa-nasa @ 00:15 |Isključeno | Komentari: 15 | Prikaži komentare
nedjelja, listopad 7, 2012
 

Pred nama je vrijeme prehlada i gripe. Svatko  ima svoj načina saniranja ovih problema, no veliki broj građana i za te - relativno lagane bolesti, odlaze liječniku.  Koliko je to potrebno, činimo li sebi dobro cijepljenjem i što nam sve rade svjetski i neki naši umreženi farmaceuti, pročitajte u ovome odličnom članku:

Bivši direktor pariške bolnice Necker Dr. Philippe Even i zastupnik francuskog parlamenta i liječnik Bernard Debre u novoobjavljenoj knjizi “4000 korisnih, beskorisnih i opasnih lijekova” naveli su da je polovina lijekova koji se izdaju na recept u Francuskoj nepotrebna i potpuno neučinkovita, a pet posto ih je opasno za zdravlje pacijenata. Liječnici su, tvrde, izmanipulirani od farmaceuta, a šefovi zdravstvenog sustava su upleteni u tu “narkomafiju” kako bi od države izvukli što više novca.

No, i prije francuskih kolega, naša liječnica i internistica dr. Lidija Gajski upustila se u istraživanje (ne)učinkovitosti lijekova, kao i sprege farmaceutske industrije i liječnika koji pacijente “pumpaju” nepotrebnim lijekovima, a zauzvrat bivaju nagrađeni. Objavila je 2009. godine knjigu “Lijekovi ili priča o obmani” koja se gotovo na identičan način bavi prijevarom koju sada obrađuju i francuski liječnici. Danas, Gajski donosi nove spoznaje o korupciji u zdravstvu, kao i lošim i dobrim lijekovima, nadriliječništvu...


» Kolika je danas sprega farmaceuta i liječnika?  

Sprega farmaceutske, odnosno medicinske industrije i liječnika vrlo je proširena, mogli bismo reći sveprisutna i bitno utječe ne samo na ustroj i funkcioniranje zdravstvenih sustava već oblikuje i samu koncepciju bolesti i liječenja. Proizvođači lijekova danas financiraju značajan dio istraživanja vezanih uz lijekove, a liječnici-znanstvenici pomažu im iznjedriti poželjne rezultate. Kroz profesionalnu izobrazbu u režiji kompanija, liječnici-nastavnici te krivotvorene nalaze distribuiraju kliničarima, a preko korumpiranih medija širokoj javnosti. U državnim agencijama i osiguravajućim kućama liječnici-eksperti odobravaju farmaceutske proizvode za tržište i stavljaju ih na liste obaveznog osiguranja.

U zdravstvenoj administraciji liječnici-savjetodavci uređuju politiku lijekova u interesu njihovih proizvođača, a pri zakonodavnoj vlasti kroje zakone po njihovoj mjeri. Sve te uloge i funkcije obnaša tek par desetaka vodećih medicinskih stručnjaka u zemlji poput naše, i oni su najodgovorniji, uz političare, za činjenicu da su zdravstveni sustavi pretvoreni u eldorado tvornica lijekova i druge medicinske industrije. Oni su za to, naravno, dobro nagrađeni – novcem, profesionalnim ugledom, pa i političkom moći. Korupcija u ordinacijama manje je bitna, ne samo zato što su darovi skromniji, već i stoga što „obični“ liječnici praktičari nisu ni svjesni da su korumpirani.


» Jesu li vas kada pokušali podmitit? Jeste li vi kada prihvatili neko sponzorsko putovanje?

-Kao i većini liječnika, i meni su farmaceutski predstavnici dolazili s raznoraznim ponudama. Zastupnik jedne slovenske tvrtke nudio je novac za svakog pacijenta kojem bih propisala njihov lijek; bio je samo jednom i nikad više. Istina, svojedobno sam pohodila nekoliko plaćenih kongresa i simpozija, no pošto sam počela istraživati i stekla uvid u razmjere i korijene korupcije, potpuno sam prestala odlaziti na takve, u suštini marketinške skupove. Od predstavnika medicinskog establišmenta često se može čuti da je suradnja s farmaceutskim kompanijama u medicinskoj edukaciji nužna zbog nestašice javnih izvora financiranja. To je potpuna neistina. Skromnijim planiranjem stručnih sastanaka i predavanja profesionalna izobrazba može se provoditi i uz mala sredstva. Sadržaj međunarodnih kongresa dostupan je na internetu, kao i stručni članci i časopisi koji se na jednostavan način mogu distribuirati liječnicima.

» Rekli ste da je ‘farmaceutski kompleks do te mjere ekspandirao da je potrošio bolesne ljude i sada ulazi među zdrave na način da ih pretvara u bolesne i na njima zarađuje”. Možete li mi malo elaborirati tu svoju izjavu.

- Do unatrag pedesetak godina farmaceutska je industrija mogla u isto vrijeme i zarađivati i liječiti ljude. Međutim, u zadnjih je nekoliko desetljeća na plodnom tlu medicine i zdravstva, gdje joj nitko nije postavio granice, toliko narasla da je te dvije zadaće postalo nemoguće pomiriti. Naprosto je došlo do „zasićenja tržišta“ bolesnih ljudi. Da bi se dalje zarađivalo, trebalo je krenuti među zdrave.

» Kojim je to sve modelima populacija zdravih ljudi pretvorena u korisnike farmakoterapije?

-Postoji više modela. Jedan od njih je koncept čimbenika rizika. Kolesterol je proglašen faktorom rizika za srčani udar, povišeni tlak za moždanu kap, šećer za otkazivanje bubrega i sljepoću... Ljudi s povišenim vrijednostima ovih parametara proglašavaju se rizičnima i nude im se lijekovi radi sprečavanja bolesti u budućnosti. Jasno je da visoki tlak i šećer treba liječiti; riječ je o stanjima koja stvaraju tegobe i tu smo na terenu tradicionalne medicine koja liječi ljude u patnji.

Međutim, na normalnim, prosječnim razinama ovih parametara, a naročito na niskim vrijednostima koje se u zadnje vrijeme nude kao ciljne, korist od liječenja je zanemariva ili ne postoji. Kliničkim smjernicama koje sustavno snižavaju normalne vrijednosti kolesterola, tlaka i u manjoj mjeri šećera, a koje bez znanstvenih uporišta formuliraju male skupine kliničara vezanih uz farmaceutsku industriju, dovedeni smo u situaciju da je danas u zemljama zapadne Europe 70-80 posto starijeg stanovništva podložno primjeni barem jednog preventivnog kardiovaskularnog preparata.


» Koji je model primijenjen u slučaju osteoporoze? Je li to doista izmišljena bolest?

- U slučaju osteoporoze primIjenjen je model po kojem je mladost proglašena zdravljem, a starost bolešću. Definicija bolesti kojom se danas služimo stvorena je tek 1994., i to na način da je za normalnu uzeta gustoća kostiju žene između 20 i 30 godina. Gubitak kalcija fiziološki je proces vezan uz starenje i ovakva je kontroverzna definicija dovela do toga da žene u pedesetoj imaju značajnu šansu da im se „otkrije“ osteopenija, a one u sedamdesetoj osteoporoza. Mogu se složiti s time da je legitimno i ispravno nastojati odgoditi starost i njezine manifestacije, ma koliko ona bila fiziološka. Međutim, lijekovi koji nam se za to na ovom području nude upitne su učinkovitosti i nisu bez nuspojava.

» Imamo li još primjera ‘izmišljenih’ bolesti?

- Naravno. Bolesti se izmišljaju na način da se (kvazi)znanstvenim istraživanjima dokaže učinak farmaceutskog preparata u određenim stanjima. To mogu biti fiziološka ili granična stanja i prolazni poremećaji. Onda se ona proglase bolestima. Primjeri – menopauza, „premenstrualni sindrom“, erektilna disfunkcija (spolne poteškoće u muškaraca). Od Helicobactera pylori, bakterije koja živi u sluznici želuca 60 posto ljudi, početkom devedesetih godina stvorena je nova bolest; nova klasa lijekova u vezi s tim do kraja devedesetih postala je jedna od najpropisivanijih. Od čitavog niza novostvorenih psihijatrijskih oboljenja spomenut ću samo socijalnu fobiju – strah od javnog nastupa; liječi se antidepresivima. Proizvođači preparata za rast kose i ćelavost nastoje proglasiti bolešću; moglo bi se dogoditi da uskoro osvane pod nekom šifrom u klasifikaciji kožnih oboljenja.

» Rekli ste da su uz pomoć utjecajnih, ali i podmićenih znanstvenika i liječnika proširili granice bolesti, kao i indikacije za lijekove. Može li detaljnije objašnjenje?

- Scenarij je sličan već opisanom. U istraživanjima plaćenim od farmaceutskih kompanija znanstvenici „nađu“ da pripravak djeluje i u blagim ili povremenim formama bolesti. Onda odbor eksperata s platnog popisa tih istih kompanija i te oblike bolesti koji se ranije nisu liječili, proglasi patološkima i podložnima terapiji. Na taj način proširene su granice bolesti poput astme i depresije. Širenje indikacija za lijekove ostvaruje se na sličan način, kad istraživanja „dokažu“ učinak preparata u novim stanjima i na novim populacijama. Lijekovi za kolesterol u desetak su godina od pripravaka indiciranih u uskim skupinama srčanih bolesnika, prerasli u antiaterosklerotske lijekove koje se može uvesti većini ljudi iznad pedesete. Antidepresivi, nekad davani samo za teže oblike depresije, danas imaju i do dvanaest indikacija koje uključuju i blaže anksiozne poremećaje.

» Možete li mi navesti za koje bolesti se najčešće propisuju nepotrebni lijekovi?

- U prvom redu za kardiovaskularne bolesti. Na tom se polju naročito afirmirao koncept prevencije, pa se, s ciljem sprečavanja bolesti poput srčanog i moždanog udara, velike količine lijekova daju širokoj populaciji zdravih ljudi. Primjeri – lijekovi za snižavanje masnoće, šećera u krvi i krvnog tlaka, neki pripravci protiv zgrušavanja (npr. aspirin); učinak – skroman ili nepostojeći. Na području psihijatrije društvene i interpersonalne teškoće pretvorene su u medicinske, podložne farmakoterapiji i drugim medicinskim postupcima koji ih, naravno, ne mogu riješiti.

» Što je s depresijom?

- Depresija je tipični primjer medikalizacije; od razmjerno rijetke psihijatrijske bolesti, u dvadesetak je godina „narasla“ do jednog od najvećih globalnih zdravstvenih problema. Usporedno s tim rasla je i potrošnja antidepresiva; djelotvornost (osim u teškim slikama depresije) – na razini placeba (tableta s brašnom ili šećerom).

» A s liječenjem tumora?

- Na području onkologije, odnosno liječenja raka, često se primjenjuje beskorisna kemoterapija, ne samo zbog pritiska farmaceutske industrije nego i stoga što se bolesniku i obitelji želi ostaviti nada i dojam da se još nešto radi i poduzima.

» Možete li mi se osvrnuti i na skupe, a ponekad i nepotrebne pretrage poput “svemogućih” dijagnostičkih slikovnih prikaza (rendgen, ultrazvučne pretrage, color doppler, magnetska rezonancija i kompjutorizirana tomografija)...

- Ono što vrijedi za lijekove, u značajnoj se mjeri može reći i za dijagnostičke pretrage. Pod pritiskom proizvođača medicinskih aparata, potrošnog materijala, biokemijskih i drugih testova i reagencija, u primjenu ulaze postupci čija je svrhovitost nerijetko upitna. Premda je razvoj medicinske tehnologije na području dijagnostike donio i neupitnu dobrobit, sustav njezine evaluacije krajnje je neadekvatan, ako uopće postoji. Kritični i odgovorni medicinski stručnjaci upozoravaju na to da neke od pretraga ne predstavljaju ništa više od „još jedne lijepe slike“, i ne samo da ne poboljšavaju ishod liječenja već mogu nanijeti štetu.

» Imate li neke konkretne primjere?

- Za primjer se može uzeti CT koronarografija koja se i u nas izvodi u nekim privatnim poliklinikama. No pretjeruje se i s puno manje sofisticiranom dijagnostikom. Ovoliki broj laboratorijskih pretraga sasvim sigurno nije potreban, kao ni rendgensko snimanje pluća prije svake operacije; „doppler“ vratnih i nožnih arterija ordinira se prečesto, bez stvarnih kliničkih indikacija; denzitometrija je u načelu nepotrebna dijagnostička metoda. Naročito je sporan probir, odnosno potraga za rizičnim osobama i onima u početnoj fazi bolesti.

Dok se probir ginekološkog karcinoma jednostavnim i razmjerno pouzdanim Papa-testom može smatrati primjerom korisnog skrininga, istraživanja su pokazala da je mamografija u smislu probira raka dojke gotovo beskorisna, a PSA u smislu probira raka prostate vrlo problematičan. Skrining karcinoma debelog crijeva koji se u Hrvatskoj zadnjih nekoliko godina provodi kao Nacionalni program, konzumirao je ogromna sredstva i kadrovske resurse (kolonoskopija) bez jasnog vrednovanja rezultata, odnosno koristi.


» Ima li u medicini nepotrebnih kirurških zahvata?

- Sasvim sigurno. Široka dijagnostička obrada i probir rezultiraju i značajnim brojem lažno pozitivnih nalaza, pa se pacijenti podvrgavaju nepotrebnim kirurškim zahvatima koji su nekad povezani s ozbiljnim komplikacijama; primjer – nepotrebne operacije kvržica u dojci. Proizvođači umjetnih zglobova, ortopedskih vijaka i pločica, srčanih elektrostimulatora i stentova, umjetnih pužnica, kirurških instrumenata – svi su oni zainteresirani za što više operacija. Pritom se nerijetko radi o novim, nedovoljno ispitanim proizvodima, pa se onda dogodi da 93.000 ljudi širom svijeta, od kojih tristotinjak u nas, mora eksplantirati (izvaditi) nedavno ugrađene skupe, „najnovije i najbolje“ proteze kuka jer se naknadno našlo da su štetne za zdravlje.

I liječnici su motivirani za promicanje nove tehnologije jer na njezinoj primjeni, odnosno uvođenju u zdravstveni sustav, izgrađuju svoje profesionalne karijere i prestiž. U SAD-u je u tijeku suđenje liječnicima koji su nepotrebno ugrađivali stentove (intravaskularne proteze) u srčane arterije svojih bolesnika. U svemu tome nije bez značenja agresivni mentalni sklop modernog liječnika, koji je sve manje vođen idejom dobrobiti bolesnika, a sve češće gleda što bi se s njime još moglo učiniti. Brojne su žene s indikacijom za vađenje maternice ginekolozi uvjerili da im ne trebaju ni jajnici, pa su nakon operacije ostale i bez zdravih, nerijetko još funkcionalnih jajnika.


» Što s pripravcima, dodacima prehrani koji se reklamiraju i prodaju u ljekarnama? Kolika je njihova učinkovitost?

- Kad je gotovo polovina onoga što se propisuje na recept bekorisno, možete misliti koliko je toga nepotrebnog izvan sustava zdravstvnog osiguranja! Da bi dodatak hrani, odnosno pomoćno ljekovito sredstvo dobili dozvolu za promet, moraju zadovoljiti kriterij neškodljivosti; učinkovitost nitko ne ispituje. Stoga je većina tvrdnji o korisnosti tih pripravaka bez ikakavog znanstvenog uporišta, a te lažne tvrdnje vrlo se rijetko sankcioniraju. Proizvođači zlorabe naivnost i povjerenje kupaca.

Žao mi je umirovljenika koji nemali dio svojih penzija nepotrebno ostavljaju u ljekarnama. Ja svojim pacijentima savjetujem da primjenjuju samo preparate za koje su se osobno osvjedočili da im koriste, i to ako unutar zdravstvenog sustava nisu pronašli rješenje za svoju zdravstvenu tegobu. Ako nemaju smetnji, ne bi trebali nasjedati na uvjeravanja o preventivnim i zaštitnim svojstvima kojekakvih pripravaka. Inače, jako mi smeta ona – „za obavijesti o indikacijama, mjerama opreza i nuspojavama upitajte svog liječnika ...“ Liječnici malo znaju o tim preparatima i nisu dužni o njima informirati bolesnike. Imaju dovoljno drugog posla.


» Što mislite o vračarama na televizijama koje ljude u nevolji zovu u noćnim satima, a onda im ovi pretkazuju tok bolesti i slično. Bi li takve emisije trebalo zabraniti?

-Medicina je iznimno plodno tlo za prevarante i manipulatore, kako za one motivirane lakom zaradom, tako i za one s mesijanskim porivima i ambicijama. Drske prijevare i krajnje neetična iznuđivanja trebalo bi zabraniti i kažnjavati. Međutim, regulacija na širokom području tzv. alternativne/komplementarne medicine, koja je bez daljnjega potrebna, ne bi se trebala temeljiti na zabranama i sankcijama. Na tom području ima objektivno djelotvornih terapijskih metoda (dijagnostičke su upitne i tu bi se trebalo držati službene medicine), a i kad nema strogo znanstveno dokazive koristi, ostaje placebo učinak koji nipošto ne treba odbaciti.

Ne slažem se s dogmatičnim stavom ortodoksnih znanstvenika i liječnika koji „alternativcima“ odriču pravo liječenja, to više što je znanost na koju se pozivaju prepuna ograničenja i zloporaba, a suvremena medicina sve manje ispunjava očekivanja ljudi. Bilo bi pametnije i poštenije da svi mi „usustavljeni“ znanstvenici i liječnici najprije pometemo pred vlastitim vratima, tj. da se oslobodimo nadriliječništva koje sami prakticiramo, kao i tehnokratsko-birokratskog mentaliteta koji smo prigrlili.

SAŠA JADRIJEVIĆ TOMAS


Nepotrebna cjepiva

» Što mislite o cijepljenju?
-Cijepljenje je još jedan primjer zarađivanja na zdravima. Svjedoci smo da se uvodi sve više novih obaveznih cjepiva. U vezi s tradicionalim vakcinama, poput onih protiv difterije, tetanusa, zaušnjaka i ospica, nema dokaza o djelotvornosti u sprečavanju tih bolesti. Njihova je pojavnost pala zbog porasta životnog standarda i boljih higijenskih uvjeta i prije negoli je cijepljenje uvedeno. S novijim vakcinama postoje još veći prijepori. Hepatitis B nije tako ozbiljan javnozdravstveni problem da bi trebalo cijepiti čitavu populaciju, i to već u rodilištu.

Najavljeno uvođenje obavezne vakcinacije protiv HPV virusa je nepotrebno, jer se rak grla maternice može sprečavati i liječiti na puno jednostavnije i racionalnije načine. Cijepljenje protiv sezonske gripe, bez obzira na to što nije obavezno, vrlo je rašireno, premda ne postoje dokazi o tome da sprečava gripu, smanjuje njene komplikacije ili smrtnost. Moja obitelj i ja nikada se nismo cijepili protiv gripe.


 

Ljekovi su ipak u načelu dobri momci

» Medicina je bez sumnje unaprijedila zdravlje ljudi, i danas to čini. Za razliku od kroničnih bolesti koje ne uspijeva izliječiti (jer to medicinskoj industriji nije u interesu), efikasna je u akutnim stanjima i bolestima. Antibiotici su nesporno korisna i vrijedna skupina lijekova. Inzulin doslovno spašava život bolesnicima s mladenačkim tipom šećerne bolesti. Hormoni štitnjače su prijeko potrebni u hipotireozi. Tablete za želudac izliječit će čir, antiastmatici olakšati disanje, analgetici ublažiti glavobolju i reumatske smetnje, a sedativi će nam pomoći u kriznim razdobljima života. Značajno povišeni krvni tlak i šećer također treba medikamentno liječiti.

U takvim stanjima koja predstavljaju stvarne bolesti i imaju svoju jasnu kliničku sliku i simptome, nema puno dileme i valja posegnuti za lijekovima. Problem je, kao što sam već naglasila, u tome da nam se lijekovi nude i onda kad se osjećamo dobro. U takvim situacijama ispravno je i sasvim legitimno osloniti se na zdrav razum, osobno laičko iskustvo i intuiciju; te bi kategorije, ako se sadašnji trendovi nastave, uskoro mogle postati spasonosne, kaže dr. Gajski.


http://www.slobodnadalmacija.hr  22.9.2012.

lijepa-nasa @ 20:09 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, listopad 5, 2012
              Večeras je u Narodnoj knjižnici Grada Ploča poznati ekolog Vjeran Piršić održao javnu tribinu pod nazivom:»Da li kombinacija klimatskih promjena i Gornji horizonti znače smrt za dolinu Neretve»? Znanstvenici tvrde da  će se zbog topljenja ledenjaka povećavati nivo mora, i to vrlo brzo,  a zbog raznih štetnih zahvata na sliv rijeke Neretve, smanjivat će se dotok slatke vode u našoj rijeci.

             Tribina je bila vrlo zanimljiva, trajala je skoro dva sata, i bilo je jako puno različitih pitanja. Ne treba puno mudrovati,  jasno je da će ta pogubna kombinacija imati itekako  puno utjecaja na našu dolinu i naše živote. Samo je neizvjesno kolike će štete biti, i za koliko nam godina stiže apokalipsa.

Pogledajte večeras u 3. dnevniku HRT u 23 sata














                                                    Fotografije: Nenad Medak i Dora Boban


lijepa-nasa @ 22:37 |Isključeno | Komentari: 26 | Prikaži komentare
srijeda, listopad 3, 2012

PRIOPĆENJE ZA JAVNOST UDRUGE "LIJEPA NAŠA"

Danas  je u  Trebinju  potpisan memorandum o razumijevanju kojim se definira suradnja na zajedničkom projektu o izgradnji HE "Dubrovnik 2". Memorandum  su potpisali  predsjednik Uprave Hrvatske elektroprivrede Zlatko Koračević i generalni direktor Elektroprivrede Republike srpske Branislav Milekić. Predsjednik Uprave Elektroprivrede Hrvatske Zlatko Koračević odgovarajući na pitanje novinara o mogućem štetnom uticaju ovog projekta kao i čitavog projekta Gornji horizonti na vode iz sliva rijeke Neretve odgovorio je da prema mišljenju ljudi iz struke područje iz sliva Neretve neće biti ugroženo.Udruga Lijepa naša za Dubrovačko neretvansku županiju ogorčena je ignoriranjem mišljenja javnosti, civilnoga društva i neovisnih znanstvenika, kao i činjenicom da se projekt Gornji horizoonti, u čijem je sklopu jedna od najvažnijih karika i HE Plat 2, pokušavaju izvesti prije prihvaćanja Plana upravljanja slivovima Neretve i Trebišnjice, u čiju izradu su uključene obje države i oba entiteta u BiH, a  trebao bi postaviti temelje za upravljanje ovih prekograničnih vodnih resursa.
No, još 2009. godine tadašnji  izvršni direktor razvoja Elektroprivrede Republike srpske Vladislav Vladičić rekao je (citiram): «Završetak sistema (projekta G.H., opaska A.M.) realan je i produktivan SAMO kada se završi hidrocentrala "Dubrovnik 2". Pametnome dosta! Dolina Neretve sigurno gubi, a pravo pitanje glasi: tko dobiva?



Foto: Glas srpske, potpisivanje memoranduma 3.10.2012. u Trebinju


PRIOPĆENJE GRAĐANSKE INICIJATIVE "SPASIMO DOLINU NERETVE"


KORAK BLIŽE EKOCIDU!

Nakon banjalučkog dogovora  prvog potpredsjednika hrvatske Vlade Radimira Čačića i premijera Republike Srpske Aleksandra Džombića o zajedničkoj izgradnji hidroelektrane „Dubrovnik 2“, koji je od strane predsjedatelja predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića ocijenjen protuustavnim, danas se na žalost otišlo i korak dalje ka uništenju Neretvanske doline i prerspektive za život njenih žitelja. Predstavnici elektroprivreda entiteta Srpske i Republike Hrvatske potpisali su u Trebinju memorandum o razumijevanju kojim se definira suradnja u zajedničkoj izgradnji Hidroelektrane "Dubrovnik 2".

Činjenica koju se vješto prešućuje je da je za realizaciju ove investicije neophodno Republici Srpskoj dati i suglasnost za nastavak druge faze, za neretvansku dolinu kobnog projekta „Gornji horizonti“, o čemu su hrvatski mediji već izvještavali. Ovim projektom se u istočnoj Hercegovini planiraju prevesti vode iz Nevesinjskog, Gatačkog i Dabarskog polja u korito rijeke Trebišnjice, kako bi se ojačao hidropotencijal neophodan za rad triju novih hidroelektrana koje na prvi pogled nemaju veze s elektranom u Dubrovniku. Time bi enormne količine voda koje se podzemnim kraškim kanalima manjih rijeka prirodno ulijevaju u Neretvu, bile preusmjerene u slijevno područje Trebišnjice. Rijeka Neretva bi tako gubila znatan dio svoga hidropotencijala, koji bi neminovno bio anuliran prodorom morske vode u njeno korito, a što bi glavninu ovog područja dugoročno pretvorilo u slanu pustaru u srcu Mediterana.

Danas potpisani memorandum predstavlja kulminaciju neodgovornog odnosa premijera Milanovića prema ovom problemu, koji je prije samo dva tjedna u Hrvatskom saboru izjavio da se druga faza projekta 'Gornji horizonti' neće realizirati, ako studija utjecaja na okoliš pokaže da bi se njime zaslanila Neretva. Dovoljna su bila dva tjedna da se otkrije njegov licemjeran odnos, a o gospodinu Čačiću više niti ne treba trošiti riječi jer je još jednom pokazao da itekako zaslužuje epitet grobara neretvanske doline.

 Građanska inicijativa „Spasimo dolinu Neretve“ sa velikim žaljenjem i ogorčenjem konstatira da su svi pokušaji urazumljivanja hrvatskih vlasti ostali jalovi, te da su i mišljenje struke i interes javnosti samo puke formalnosti koje su podređene dogovoru Čačić - Džombić. Nitko iz mjerodavnih institucija do sada se nije potrudio objasniti hrvatskoj javnosti kojim će se zaštitnim mehanizmima uspjeti postići da preusmjeravanje  voda Neretve prema rijeci Trebišnjici neće umanjiti ionako nedostatne vodne potencijale Neretve?

Zbog ignorantskog odnosa hrvatske Vlade prema našim aktivnostima, najavljujemo kako uz potporu hrvatskih branitelja i udruga proisteklih iz Domovinskog rata, započinjemo korištenjem i drugih mjera otpora u okviru demokratskih dostignuća, jer je riječ o ugrozi naše životne egzistencije, kao i nacionalnih interesa juga Hrvatske.

Želimo svim političarima, i vladajućima i oporbenima postaviti pitanje: „Kada Neretva ostane bez  vode hoće li nas tješiti činjenica da će pri tome Republika Srpska biti u cijelosti energetski neovisna?




 

lijepa-nasa @ 15:54 |Komentiraj | Komentari: 24 | Prikaži komentare
utorak, listopad 2, 2012

Udruga Lijepa Naša

P  O  Z  I  V A    VAS

na javnu tribinu 

DA LI KOMBINACIJA KLIMATSKIH PROMJENA I PROJEKTA "GORNJI HORIZONTI" ZNAČI SMRT ZA DOLINU NERETVE?


 Gost tribine:

VJERAN PIRŠIĆ, predsjednik udruge Eko Kvarner

 TRIBINA ĆE SE ODRŽATI U NARODNOJ KNJIŽNICI GRADA PLOČA

u PETAK, 5. X. 2012. u 18,30 sati

 

 

lijepa-nasa @ 13:06 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
ponedjeljak, listopad 1, 2012
Gledam večeras na TV vrlo interesantnu emisiju o spornim hrvatskim granicama. Puno je užarenih točaka, ali mi se čini da je ona oko Neuma najviše vruća. Na mnogim hrvatskim i BH portalima jučer je objavljen tekst pod nazivom:

ŽELE LUKU U NEUMU:

TVRDE DA JE HRVATSKA IZVRŠILA POMORSKU AGRESIJU NA BIH Autor: B.hr/H  |  15.54, 30.09.2012.  Business.hr

 Skupina zagovornika gradnje velike luke u Neumu, okupljena oko udruge pod nazivom Pomorsko društvo Bosne i Hercegovine, optužila je Hrvatsku da je izvršila "pomorsku agresiju na BiH" a u nedjelju su pozvali vlasti u Sarajevu da odlučnije reagiraju i spriječe gradnju nižeg mosta između kopna i Pelješca koji bi predstavljao zapreku ulasku velikih brodova u taj akvatorij. 

 "Tražimo da se odmah uputi prosvjedna nota Europskoj uniji i Republici Hrvatskoj zbog jednostranog proglašenje unutarnjih voda u akvatoriju Neuma i zbog toga što se pristaje da se Hrvatskoj daju sredstva za studiju izvodljivosti za gradnju Pelješkog mosta. Takvim pristajanjem Europa jednostrano proglašava da su to unutarnje vode Hrvatske", izjavio je u Sarajevu Ševal Kovačević, vršitelj dužnosti predsjednika Pomorskog društva BiH.

Govoreći o problemu razgraničenja BiH i Hrvatske na moru, Kovačević je u raspravi o BiH kao pomorskoj državi koju je organizirala nevladina udruga "Krug 99" ocijenio kako bi bosanskohercegovačke vlasti trebale što brže inzistirati na međunarodnoj arbitraži kako bi se rješio taj spor.

"Ode li Hrvatska sljedeće godine u EU, BiH nije više pomorska već isključivo primorska zemlja koja može doći do mora, jednom nogom zakoračiti, ali nikako ući u more", kazao je Kovačević.

Član Pomorskog društva BiH Ibrahim Bušatlija ustvrdio je kako otoci Veliki i Mali Školj te vrh polutoka Klek i po ranijim državnim ugovorima pripaduju BiH te kako o tome uopće ne bi smjelo biti rasprave.

U Pomorskom društvu BiH drže da ta zemlja ima nedvojbeno pravo na koridor koji bi omogućio izlaz iz Neuma do otvorenoga mora a on bi se, po njihovu sudu, trebao protezati sve do Brača, Hvara i Korčule.

Planirani most za Pelješac taj bi koridor ugrozio pa bi se moralo osigurati da on bude visok najmanje 55 metara kako bi ispod njega mogli prolaziti veliki brodovi na putu do Neuma. Najboljim rješenjem za povezivanje hrvatskog teritorija drže cestovni koridor kroz Neum.



lijepa-nasa @ 22:39 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
Brojač posjeta
1605777
linkovi
Nema zapisa.
Arhiva
Index.hr
Nema zapisa.