Blog - studeni 2007
srijeda, studeni 28, 2007
        Psi laju, karavane prolaze - kaže naš narod. Mi se ovdje raspisali o dagnjama, a još ni ne znamo da li se radi o njima, ili će nam u zadnji tren servirati neke druge školjke. Izračunom je utvrđeno da se na Parilima može osigurati posao za dva do tri radnika, predlagači kažu sto.
Da izbjegnemo bilo kakve preuranjene špekulacije, obavještavam sve koji su zainteresirani da je firma (ili udruga-pojma nemam) Mytilus Ploče d.o.o., Mostina 6 Rogotin dogovorila sa predstavnikom Komina, a ispred Udruge hrvatskih branitelja dragovoljaca Domovinskog rata prezentaciju projekta uzgoja i proizvodnje školjki na prostoru Parila (zaštićenom prostoru ušća Neretve).
       Prezentacija će se održati u Kominskom Domu kulture 16. prosinca 2007. (nedjelja) u 14 sati!
Sliku Parila poslao je Oliver Šuman

lijepa-nasa @ 18:36 |Komentiraj | Komentari: 19 | Prikaži komentare
utorak, studeni 27, 2007
     

Ne želim trošiti riječi o proteklim izborima, što smo zaslužili - to smo i dobili! Ili kraće: kakav narod – takva vlast! Oni neka i dalje politiziraju, a mi ćemo raditi!

Dobili smo vrlo interesantan materijal vezan uz uzgoj dagnji, pod nazivom «Bajka o 100 zaposlenih».  

Autor: Nenad Medak  "Posuji mi jenu"

Tablica: Račun dobiti i gubitaka pri uzgoju dagnji u plutajućim parkovima (kn)

Proizvodnja dagnji u kg                            50.000                225.000                 423.000

Prihod                                                       300.000             1.350.000              2.538.000

Troškovi proizvodnje                              115.000               285.000                 470.000

Materijal                                                         15.000                 75.000                 150.000

Vlastiti rad ili djelatnici                                  100.000               210.000                 320.000

Koncesija na pomorsko dobro                       6.000                 15.000                   37.000

Amortizacija                                                  4.212                   7.668                   15.300

Investicijsko održavanje                                1.500                 23.000                   60.000

Ostali troškovi                                               1.000                  20.000                  40.000

Ukupno rashodi                                        127.712               350.668                622.300
Bruto dobit                                                172.288               999.332              1.915.700

Porezi                                                            34.458               199.866                 383.140

Neto dobit                                                  137.830               799.466               1.532.560
Za obrađene kapacitete uzgojnih parkova  potrebno je 1 do 2 / 3 do 4/ ili 5 do 6 stalnih radnika. Potrebne vodene površine za ustroj parkova su u intenzivnoj proizvodnji, prema suvremenim tehnološkim mjerilima, od 7.000 do 50.000 m2
Na temelju iznijetoga mogu se donijeti slijedeći zaključci:

- Projekt koji nam se nudi za 100 branitelja može zaposliti  2 maksimalno 3 ljudi.

Da pojasnim malo tablicu: U 1. redu tablice je pretpostavljena godišnja proizvodnja dagnji prikazana u kg 50.000 / 225.000 / 423.000

Npr. ako bi se godišnje proizvodilo 50.000 kg  prihod bi bio 300.000 kn, troškovi proizvodnje 115.00 kn ....itd. u konačnici neto dobit bi bila 137.830 godišnje. (pratite sve u tablici ispod količine u kg.) Obavezno obratite pažnju na stavku "Vlastiti rad ili djelatnici" Ako jednogodišnja proizvodnja 50.000kg za godišnje bruto plaće treba izdvojiti 100.000 kn (a to bi značilo 3 zaposlenika s bruto plaćom od 2.780 kn mjesečno ili neto plaća cca 2.350 kn po zaposleniku) Ispod tablice stoji "Potrebne vodene površine za ustroj parkova su u intenzivnoj proizvodnji, prema suvremenim tehnološkim mjerilima, od 7.000 do 50.000 m2», a to znači da za godišnju  proizvodnju od 50.000kg (50 tona) potrebna je površina uzgajališta od cca 7000m2 (7 km2) Ova tablica je rađena pod pretpostavkom da je veleprodajna cijena dagnji 6 kuna po kilogramu.

Radi informacije u uzgajalištu u Marini kod Trogira cijena na veliko je 5 kn, a jutros na splitskoj ribarnici mogle su se kupiti
 po maloprodajnoj cijeni od 8 kuna. Oni koji budu prezentirali ovaj projekt, u tom projektu treba biti petnaestak tablica koj
e pokazuju; projekciju potrebitih ulaganja, projekciju izvora kapitala, projekciju otplate zajma(ako je za ulaganje potreban
kredit),projekciju godišnje amortizacije i ostatka vrijednosti, projekciju prihoda (za pet godina),projekciju rashoda
 (za pet godina),projekciju dobiti - gubitka (za pet godina),projekciju ekonomskih tijekova (za pet godina),projekcija financijskih
tijekova (za pet godina)...itd. Projekt bez ovih tablica je čista blamaža.
Ne mogu zamisliti pogled na zaštićenu zonu Parile u kojima pliva  stotine plastičnih plutača. 
lijepa-nasa @ 00:16 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
petak, studeni 23, 2007


U našoj dugogodišnjoj brizi i borbi za zdravi okoliš i održivi razvoj u dolini i na ušću rijeke Neretve, pomagali su nam mnogi nesebični pojedinci. Najviše je onih obojeno zelenim, naravno. Omogućavali su nam kontakte sa medijima, spajali nas sa udrugama koje imaju iste ili slične probleme, upućivali nas u zakonsku problematiku, osiguravali seminare i radionice na kojima su nas stručnjaci iz Hrvatske, ali i Europe učili kako svladavati prepreke i boriti se za svoju ideju.
Sada, nakon 11 godina bavljenja zaštitom okoliša s ponosom mogu reći da poznajem prekrasne ljude iz svih krajeva domovine u čijim je životima jedan jedini ideal – očuvanje svega onoga što je – osim čovjeka samog – vrijedno u našoj zemlji.
Zeleni se bore protiv rasprodaje Jadranske obale, protiv izgradnje stranih tvornica koje truju zrak i ljude, protiv svih zagađivača uopće, i domaćih i stranih. Bore se za očuvanje naših izvora i voda, za poštivanje prava na opstanak svih živih vrsta i ekosustava, za odgovornost prema budućim generacijama, za ekološku, ekonomsku i socijalnu održivost. Zeleni progone one koji truju ljude u Karlovcu, Sisku, Pićnju, Kaštelima, Pločama. Zeleni podižu optužnice protiv takvih, zeleni organiziraju prosvjede, tribine, rade kampanje na upoznavanju svega što vlast želi sakriti od stanovnika, čime želi manipulirati. Zeleni su najotvoreniji, najpošteniji i najnesebičniji u svojim borbama, nasuprot organiziranih grupa i pojedinaca koji se bore za vlastiti interes.
I sada, kad nam dođoše novi izbori, svi ovi lovaši iz stranaka tamburaju o svojim poštenim namjerama, o gradnji, o spasu države i naroda. Sve, samo da njih izaberemo. Ne znam tko nam je doveo zemlju u ovakvo jadno stanje.
Zeleni nemaju para za narodne derneke i besplatne koncerte, ono malo što im drugi udijele trošili su na tiskanje promidžbenog materijala, da ljudi znaju tko su, što žele, za što će se boriti, jer je sazrelo vrijeme da i mi, koji zagovaramo zelene ideje imamo nekoga svoga u Saboru.
Javljaju mi kolege, a bilo je tiskano i u Slobodnoj Dalmaciji, u Zagrebu Zelena lista sa Vlastom Toth na čelu ima čak 4,8% glasova po anketama. Toj ženi, rođenoj Zagrepčanki nije bilo teško doći ljetos u Neretvu da upozna naš kraj, i divi se našim maratoncima. Poznajem većinu ljudi sa te liste, oni su čak i u Dalmatinsku Zagoru, u Lećevicu dolazili, da prosvjeduju protiv namjeravane gradnje centra za otpad na najbogatijim podzemnim vodama u nas. Imamo mi i u našoj 10. izbornoj jedinici Zelenu listu, a prvi među jednakima je Makaranin, profesor povijesti Ivo Sumić, sa kojim je čitavi niz mladih intelektualaca iz cijele Dalmacije. Javlja mi danas kako je jedna od dvije najveće stranke u državi svojim plakatima «pokrila» njihove. To je pravi odnos snaga u zemlji: veliki uništavaju i «poništavaju» male i nejake, ma koliko ovi bili kvalitetniji i pošteniji.
I tako nam naši zeleni, koji sve svoje vrijeme daruju nesebično i besplatno, spašavaju sve što se spasiti može od gramzivih kapitalističkih kandža, sada vode još jednu veliku bitku: samo jedan zastupnik da nam uđe u Sabor, samo jedan, i budite uvjereni da će biti glasniji od svih ovih važnih i velikih galamdžija. Vjerujem da su i mnogi među vama shvatili koliko je važno da u Hrvatski Sabor uđu neki novi ljudi, sa plemenitom idejom očuvanja onoga što nam je još preostalo iza velike rasprodaje zemlje.

I ne zaboravite, jednom davno mali je David pobijedio velikog Golijata.

Sretno vam, zeleni!
link ZELENA LISTA


Kilogram pluća u Pločama i dalje u bescjenje; zagađenja zraka su česta, a doslovce je poguban otrovni azbest. Vlasti se mijenjaju - agonija zatrovanih se nastavlja... Dokad?
foto: Udruga "Lijepa naša" Ploče
objavljeno u internetskom magazinu
                                            klik na        KAMELEON
lijepa-nasa @ 14:23 |Komentiraj | Komentari: 16 | Prikaži komentare
srijeda, studeni 21, 2007


Jedan nam je Kominjanin poslao tekst koji zorno pokazuje stanje oko školjkarstva  u Hrvata. Interesantno je da se spominje Udruga  uzgajivača školjaka i drugih morskih organizama"Mytilus" čiji je predsjednik Claudio Coslovich, koji je i suvlasnik ribarske zadruge Sargus iz Kanegre. Mytilus je udruga koja nam je poslala pismo, i nejasno je kako su dospjeli na Rogotinsku adresu ako znamo da je Kanegra turističko naselje 10 km. daleko od Rovinja.


Sljedeći tekst skinut je s portala www.poduzetnistvo.org

Godišnje Istra proizvodi oko 500 tona, od kojih 100 ostaje neprodano. Hrvatska proizvodi ukupno 3.000 tona dagnji, od kojih za 500 tona nema tržišta. Hrvatski nacionalni program iz 2003. predviđa godišnju proizvodnju od 20 tisuća tona školjki, što je moguće, ali nema smisla investirati. Kad bi se tolika količina prodala EU-u gdje postoji velika potražnja, ostvareni bi prihod bio veći od 30 milijuna eura, izračunao je predsjednik Udruge uzgajivača Claudio Coslovich

UMAG - Sa željom da novim i budućim izvoznicima olakša poslovanje, Vlada je nedavno predstavila svoj plan »Hrvatske izvozne ofenzive« u kojem je jedan od budućih tzv. clustera namijenila marikulturi. Međutim, situacija na terenu nije nimalo ohrabrujuća, pogotovo kad se zna da su nadležni državni uredi već odavno mogli ispuniti sve uvjete koje je za izvoz školjaka tražila Europska unija. U međuvremenu, ulaganja ne donose plodove i svake se godine gube milijuni eura prihoda.
- Naša gospodarska grana jedina je koja nema pravo na izvoz, jer Hrvatska još uvijek nije stavljena na popis školjkaša koji mogu izvoziti u EU. Već godinama čekamo da se ispune traženi zdravstveno-higijenski uvjeti. Nema opravdanja za toliko odugovlačenje jer ćemo i ovu godinu provesti u ozračju opstanka. Uzgoj školjaka jedna je od najperspektivnijih grana u ribarstvu, proizvodnja bi se mogla povećati i do 20 puta, otvorilo bi se na stotine radnih mjesta direktno u proizvodnji ili u pratećim djelatnostima, rasteretio bi se ribolovni napor zbog prelaska ribara u uzgajivače, povećala bi se sigurna staništa i mrijestilišta za ribe koje žive u uzgajalištima, a izvoz školjaka već bi u prvoj godini donio više milijuna eura, rekao nam je predsjednik Udruge uzgajivača školjaka i drugih morskih organizama »Mytilus« te suvlasnik ribarske zadruge Sargus iz Kanegre Claudio Coslovich.
Istaknuo je da ima najava da neki uzgajivači s Poreštine žele prestati s proizvodnjom, sve zato što izvoza nema niti nakon 12 godina nakon osnutka prve mješovite komisije za provedbu uvjeta za izvoz školjaka. Za to vrijeme uvjete su uspješno ispunili Maroko, Tunis i Albanija.
Koji su razlozi što izvoza još nema? Na područjima gdje se uzgajaju školjke (poglavito se to odnosi na dagnje) državne službe u suradnji s uzgajivačima ili izlovljivačima moraju provoditi monitoring. On mora obuhvaćati plan praćenja koji još nije, a morao je biti napravljen. Zatim, nakon dvije godine provođenja monitoringa, treba proglasiti zone prema kvaliteti mesa školjaka koje se označavaju s A, B ili C. Po Coslovichu to je moglo biti učinjeno prije najmanje četiri godine. Među traženim uvjetima slijede akreditirani laboratoriji koji bi analize trebali obavljati prema metodologiji usklađenoj s onom u EU-u, tj. prema standardu ISO 17025. Analize su preuzeli zagrebački Hrvatski veterinarski institut za mikrobiološke nalaze i analize teških metala i bolesti, te splitski Institut za oceanografiju i ribarstvo za biotoksine. Zadatak tih institucija bio je da svoje objekte prilagode, a stručnjake obuče prema traženju EU-a. Coslovich je saznao da će tijekom ove godine tek splitski institut dobiti akreditaciju za ISO 17025.
- Uzgajivači pedoća i oni koji izlovljavaju kapešante, dondole i mušule morali su također prilagoditi svoj način rada. Trebalo je uložiti u otpremne centre gdje se školjke pakiraju s deklaracijom na kojoj su datum pakiranja, vrsta, porijeklo i drugi podaci koji garantiraju higijensku ispravnost. Investicije uzgajivača su velike, svi su računali na izvoz, a moramo se snalaziti na domaćem, premalom tržištu. Godišnje Istra proizvodi oko 500 tona, od kojih 100 ostaje neprodano. Hrvatska proizvodi ukupno 3.000 tona dagnji, od kojih za 500 tona nema tržišta. Te će količine tijekom ove godine utjecati na ponudu, potražnju i na politiku cijena. Hrvatski nacionalni program iz 2003. predviđa godišnju proizvodnju od 20 tisuća tona školjki, što je moguće, ali nema smisla investirati. Kad bi se tolika količina prodala EU-u gdje postoji velika potražnja, ostvareni bi prihod bio veći od 30 milijuna eura, izračunao je predsjednik udruge.
Spomenuo je da su godinama upozoravali na propuste i greške nadležnih vlasti. No, propusta ima i u trgovini, jer se i dalje na brojnim tržnicama prodaju školjke bez deklaracije i one kojima se ne zna porijeklo, a crno tržište je veliko. Mnogi prodaju za mnogo manje od 10 do 15 kuna, koliko stoji kilogram dagnji, sve da bi ih se riješili i nešto zaradili. Coslovich je napomenuo da bi im i lokalne samouprave trebale izići u susret i dodijeliti im lokacije na kopnu za iskrcaj, bez čega se ne mogu širiti uzgajališta.




 

 



lijepa-nasa @ 18:41 |Komentiraj | Komentari: 18 | Prikaži komentare
ponedjeljak, studeni 19, 2007

 

             Vrlo interesantno pismo poslala nam je  UDRUGA HRVATSKIH BRANITELJA – DRAGOVOLJACA DOMOVINSKOG RATA sa sjedištem u Zagrebu koji nas  obavještavaju da su osnovali firmu za uzgoj i proizvodnju školjki pod nazivom MYTILUS PLOČE d.o.o  Rogotin, Mostina 6.   Pismo je upućeno i članovima MO Komin, gradonačelniku, članovima Poglavarstva, dožupanu, ravnatelju Zavoda za zaštitu prirode RH, braniteljima-dragovoljcima s područja  Grada Ploča i Komina i još trojici pojedinaca iz Komina.

Navedenu djelatnost bi obavljali u (kako oni kažu) uvali Parila. Uvažavaju činjenicu da je prostor zaštićen, ali napominju da se projekt radi u suradnji s Ministarstvom kulture – Zavodom za zaštitu prirode, Ministarstvom poljoprivrede uz potporu Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti. Službeno su se obratili gradu Ploče i našoj Županiji, i htjeli bi kroz prezentaciju i javnu raspravu prikazati sve ono što bi ovaj projekt donio i unaprijedio u općini (?) Komin. Namjera im je zaposliti oko stotinjak ljudi (branitelja). Prezentaciju imaju namjeru prikazati do 15. prosinca ove godine.

          Ono što mene zbunjuje je  činjenica da se  uopće ne spominje naziv školjke koju žele uzgajati. Obzirom da se braniteljska firma naziva Mytilus, a   latinsko ime za dagnje je  Mytilus edulis, pretpostavljam da se radi o toj školjki, koja  je sastavljena od dvije potpuno iste, čvrsto povezane duguljaste ljušture , modro ljubičaste, crno-modre, a ponekad i nešto  svjetlije nijanse. Dagnja živi na prosječnoj dubini od 1 m, a na tržište dolaze  većinom iz uzgajališta koja su u dijelovima izuzetno čistog mora. Uzgoj im traje tri do četiri godine, a vade se od listopada do svibnja.

           To je osnovna informacija koju bi stanovnici ovoga dijela Neretve trebali znati, da poslije ne kažu: nismo znali! Ne želim preuranjeno  ništa govoriti, i treba poći od pretpostavke da ovo pokreće grupa ljudi sa namjerom da legalno dobro zaradi, a i da se zaposle lokalni ljudi, čak stotina njih (hm?).

Na ovome blogu napisala sam 15. kolovoza da imam informaciju o namjeri koncesioniranja Parila. Da li  će domaće stanovništvo biti samo tuđa radna snaga – ni u to neću ulaziti, jer ako je  ljudima to dovoljno, samo naprijed



 

lijepa-nasa @ 14:51 |Komentiraj | Komentari: 20 | Prikaži komentare
subota, studeni 17, 2007


VUKOVARSKI ARZUHAL

(arzuhal znači molba, predstavka)


Miroljubiv čovjek sam,
a pomalo već i star,
al' vam velim, gospodo,
platit ćete Vukovar.

Satrli ste cijeli grad,
napravili grdan kvar,
stog vam kažem gospodo,
platit ćete Vukovar.

Da u mojoj kući gost
hoće biti gospodar -
ne ide to, gospodo,
platit ćete Vukovar.

Što ste htjeli, zlo ste htjeli,
i bit neće nikadar -
zapamtite gospodo,
platit ćete Vukovar.

Dugo će još Dunav teći
platit će se svaka stvar -
ja vam jamčim, gospodo,
platit ćete Vukovar.


Antun Šoljan, 1. prosinca 1991. godine.

lijepa-nasa @ 17:51 |Komentiraj | Komentari: 19 | Prikaži komentare
četvrtak, studeni 15, 2007



Tko bi se mogao pomiriti sa činjenicom da nas se ovako sistematski truje,  pa smo molili  i Saborske zastupnike, liječnike, medije, sve koji nam mogu pomoći da istina dođe do šire javnosti, ali i da se pomogne obespravljenim bivšim radnicima. U Saboru RH dr. sc. Ivo Banac upozorio je premijera na strah koji raste u Pločama i zbog krajnje neodgovornog skladištenja opasnih kemikalija u krugu tvornice ‘’Novi Plobest’’ koje ugrožavaju zdravlje ljudi (azbestoses, kronični bronhitis itd.). Upitao je što Vlada kani poduzeti preko resornih ministarstava i inspekcije da samovolja privatnih poduzetnika koji ne poštuju zakonsku regulativu ne preraste u neretvansku eko katastrofu poput one u Karlovcu.

Odgovorio mu je premijer dr. sc. Ivo Sanader da je na dojavu  iz spomenute tvornice odbačen azbest na predjelu Laniština u Pločama, Inspekcija za zaštitu okoliša obavila  odmah nadzor (13. ožujka 2007.) i ustanovila  da na tom lokalitetu u Pločama ima odbačenih praškastih tvari, u blizini kojih se osjeća intenzivan smrad, i nedvojbeno će se utvrditi prekršitelji. Inspekcija će narediti uklanjanje i zbrinjavanje otpada na propisan način putem ovlaštene osobe, a zatražit će se i sankcioniranje odgovornih za taj slučaj.

I tu se slobodno može staviti točka. Preko  vreća punih užasno kancerogenog azbesta stavljen je najobičniji najlon, i to vam je bila obećana sanacija i zbrinjavanje na propisani način.

Prije dva dana otišla sam  (preskačući tračnice i podvlačeći se pod vlak) do prostora iza Azbestovih/Plobestovih  žica, i kao majmun gledala kroz  njih one iste vreće pune azbesta i bačve rezofena, razbacane, prljave, sa pokidanim najlonima i brdima lučkih rasutih tereta u neposrednoj blizini. Užasna slika zbog koje bi se u svakom drugom gradu  barem netko postidio, a digli bi se svi ljudi i svi mediji! Ali ovdje – šute, svi šute, svi se drže one: ne talasaj, pogotovo sada pred izbore.

Dolaze ovamo predstavnici kojekakvih stranketina i strančica, lažovi i licemjeri svih boja, pričaju bajke, spominju čak i Gornje horizonte a da pojma nemaju što je to. Laže vlast, laže oporba, novinari ne mare, a narod šuti.

Još samo jedan biser želim obznaniti. U Narodnim novinama pronašla sam ovaj tekst:

Trgovački sud u Dubrovniku objavljuje upis osnivanja društva s ograničenom odgovornošću, u Sudski registar proveden kod ovoga suda 20. IV. 2007. godine pod poslovnim brojem Tt-07/338-4, redni broj upisa 1, za subjekt upisa s matičnim brojem (MBS): 090020469, s ovim podacima:
TVRTKA/NAZIV:
NOVI PLOBEST PRODUKTI
, društvu s ograničenom odgovornošću za proizvodnju, unutarnju i vanjsku trgovinu i usluge
SKRAĆENA TVRTKA/NAZIV: NOVI PLOBEST PRODUKTI d.o.o.
SJEDIŠTE: Ploče, Lučka b.b.
PREDMET POSLOVANJA – DJELATNOSTI:
* kupnja i prodaja robe
* proizvodnja keramičkih izolatora i izolacijskog pribora
* proizvodnja dijelova i pribora za motorna vozila
* obrada i presvlačenje metala
* proizvodnja metaloplastičnih brtvila
* proizvodnja kompezatora
* proizvodnja frikcijskih materijala i njihovih nemontiranih proizvoda, na podlozi mineralne tvari ili celuloze
* domaći i međunarodni prijevoz robe i putnika u cestovnom prometu
* obavljanje trgovačkog posredovanja na domaćem i inozemnom tržištu
* zastupanje inozemnih tvrtki
ČLANOVI UPRAVE/LIKVIDATORI:
Ivica Žulj, Ploče, Kralja Petra Svačića 10, član Uprave, direktor, zastupa društvo pojedinačna i samostalno
TEMELJNI KAPITAL: 20.000,00 kuna
PRAVNI ODNOSI:
Pravni oblik: društvo s ograničenom odgovornošću
Osnivački akt: Društveni ugovor o osnivanju društva od 7. III. 2007. god. koji se dostavlja u Zbirku isprava sudskog registra. (14248)


                         Može li netko odgovoriti na pitanje: zašto se pored tvrtke  Novi Plobest registrira potpuno nova   tvrtka pod nazivom NOVI PLOBEST PRODUKTI! A u predmetu poslovanja mene je najviše privuklo ono: zastupanje inozemnih firmi!

Ne smijem više pisati što mislim, tužit će me, jer kod nas su sve vrijednosti pomiješane, možete biti sigurni da će sada svi prozivati mene, a ne one koji nam sve ovo rade! Jadna, (s)lijepa Hrvatska (ne)pravdo!



 

 

lijepa-nasa @ 20:00 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
utorak, studeni 13, 2007
Pogodila me vijest da je jedan od dragih mi suradnika i članova vodstva Društva „Žrtve azbesta“ iz Ploča teško bolestan. Kažu mi njegovi prijatelji, samo je odjednom počeo kašljati, otišao na pregled – i to je to – rak pluća.
Azbest i dalje uzima svoj danak i dolazi na naplatu kada se skoro i zaboravi da je to moguće.
Užasno sam ljuta i frustrirana zbog činjenice da se samo pričaju priče, da sada pred izbore dolazi ekipa političara i sindikalaca iz Zagreba i Splita i kupuju te sirote ljude obećanjima da će im se isplatiti naknade od 30 do 200 tisuća kuna. Neš ti naknade, dabogda se oni liječili tim parama, i to najvećim iznosom od 200 tisuća, i to im ne bilo dovoljno. Ne mogu više kontrolirati bijes i prezir prema tim likovima. Bivša radnička klasa «Azbesta» i «Plobesta» iz Ploča - sada obespravljena masa-pravi spiskove bolesnih i umrlih. Baš taj mi je, sada bolesni čovjek pokazivao spisak koliko ih je iz njegovog pogona umrlo, a koliko ih ima azbestozu! Oni koji su im to napravili prave spiskove imetka i banaka, a i dalje se šuti o svemu.
Za one koji ne znaju, ili su zaboravili, samo kratko objašnjenje:
Udruga “Lijepa naša” za Dubrovačko neretvansku županiju sa sjedištem u Pločama dana 9. ožujka od grupe bivših radnika Azbesta iz Ploča obaviještena je da se na području Grada, ispod gradskoga groblja nalazi 50 do 60 vreća otpada za koji su tvrdili da je azbestni prah. Isti takav otpad u prahu, ali u daleko većim količinama nalazi se na otvorenom platou, iza hangara bivše tvornice Azbest. Osobno sam sa radnicima obišla obje lokacije i utvrdila da je tvrdnja istinita. Pošto su radnici i pismeno podnijeli policiji u Pločama i Lijepoj našoj isti navod, sazvali smo konferenciju za tisak, zajedno sa njihovom udrugom Žrtve azbesta. Kada je TV ekipa došla na lokaciju ispod groblja, utvrdili su da otpada više NEMA – nestao je doslovno preko noći. Zbog tako iznenadnog nestanka, još smo ječe posumnjali da je u pitanju otrovni i opasni otpad.
Udruga “Lijepa naša” podnijela je Općinskom državnom odvjetništvu u Metkoviću kaznenu prijavu protiv nepoznatog počinitelja, a Inspekciji Ministarstva zaštite okoliša u Zagrebu prekršajnu prijavu. Tražili smo da nadležni u Županiji i Gradu Pločama pristupe HITNOM saniranju opasnog azbestnog otpada, i onoga koji je nestao (a ne zna se gdje), ali i onoga koji već godinama leži na otvorenome, u pokidanim OTVORENIM vrećama (koje se praše za vrijeme vjetra), među kojima su i bačve za koje radnici tvrde da ih je donedavno bilo desetak puta više nego sada, i da se u njima nalazi izuzetno jaka otrovna tvar rezofen, te da se imenuju krivci za stanje koje je već godinama opasno po život i zdravlje stanovništva.
Ministarstvo zaštite je odmah reagiralo, i evo njihovog službenog priopćenja:

26.03.2007. - Postupanje Inspekcije zaštite okoliša u Pločama
Nakon što su stigli rezultati analize uzorka otpada ilegalno odbačenog uz groblje u Pločama Inspekcija zaštite okoliša donijela je danas rješenje kojim se tvrtki «Novi plobest» d.o.o. naređuje sanacija nelegalno odbačenog otpada na navedenoj lokaciji. Inspekcija zaštite okoliša pratit će tijek sanacije. Prema rezultatima analize uzorka koju je obavio Zavod za javno zdravstvo radi se o opasnom otpadu azbestu i fenolu. Uzorak ilegalno odbačenog otpada podudaran je s uzorkom otpada uzetim iz kruga tvornice. Otpad je pod nadzorom, zaštićen je i pokriven. Inspekcija zaštite okoliša u suradnji s MUP-om priprema dokumentaciju za pokretanje kaznene prijave. Inspekcijski nadzor u ovom slučaju započeo je 13. ožujka 2007. Ured glasnogovornice
U međuvremenu smo saznali o otvaranju nove firme Plobest – o tome čitajte u sljedećem nastavku!

lijepa-nasa @ 17:14 |Komentiraj | Komentari: 21 | Prikaži komentare
ponedjeljak, studeni 12, 2007

    Mladice maslina (oblica) koje smo dobili na dar morale su čekati da dođu na red. Puno je aktivnosti, ne stigne se , ali trudimo se iz sve snage!
    Iako je više od pola «Lijepe naše» ekipe imalo predsat, a ja sam baš dobro bolesna, trese me fibra (kolege se zezaju  da sam donijela Slavonsko-Bosanski virus) čvrsto sam odlučila  konačno posaditi naše drveće.
    Školski domar Bedžo, (koji je član Vijeća «Lijepe naše» ) pripremio je sve što nam je potrebno,  nastavnik Rezić praktično pomaže u samoj sadnji, dok profa Vlado (također član Vijeća) diktira sa prozora što i kako treba. Načičkali se na prozore srednjoškolci, zafrkavaju naše «male zelene», no oni ne haju. Složna ekipa radi brzinom munje, jedni vade masline iz vreća, drugi ih zatrpavaju zemljom, treći dovlače cijevi i zalijevaju. Ekipa cura uzela je velike crne vreće i rukavice, skupljaju otpad oko škole. Uz samu zgradu ravnatelj Doma športova sa svojom malobrojnom ekipom sređuje školsko igralište! Za pohvalu je to, jer igralište koriste učenici  osnovne i srednje škole, a ne pripada Domu športova. Zato mislim da s pravom mogu reći kako je danas napravljen veeeliki posao za uređenje okoliša osnovne i srednje škole.
    A našim «malim zelenim» sam rekla kako će biti ponosni za nekoliko godina kad se mladice razgranaju, kad to budu prekrasna stabla maslina, jer oni su ih zasadili, i to ćemo zapisati u ljetopis škole. Nema veze što smo svi bili blatnjavi, a djeca su direktno sa akcije išla na nastavu, svi smo bili sretni!
    Sada bismo željeli skupljati papir, već nas je puno građana zvalo i nudilo pomoć, tu bismo mogli napraviti čuda, ali imamo nepremostivi problem: prostor! Ima li itko u ovim našim Pločama da nam pomogne, treba nam sabirno mjesto gdje bismo donosili taj papir, mislim da bi klinci to sjajno radili, a prikupljena sredstva bi sigurno pametno potrošili. U našoj školi nema niti metra  slobodnog prostora, dapače-nedostaje nam za mnoge planirane i  dobre školske akcije. A koga drugoga je briga za nas?!
    Na kraju moram reći da je cijela ekipa bila super vrijedna, ali kad sam počela slikati cure – ispraznile se baterije. A bile su tako slatke, i velika je nepravda što ih (osim na zajedničkoj slici) nema! Cure, idući put neću pogriješiti!



lijepa-nasa @ 21:33 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
ponedjeljak, studeni 5, 2007

    Blagdani Svih svetih i Dušni dan su iza nas, i nakon punih pet dana vratila sam se iz Vukovara gdje sam  sa preživjelim članovima obitelji obišla grobove svojih najbližih.
    Veče prije povratka moj dragi prijatelj, inače Saborski zastupnik javlja mi da obvezno moram doći na promidžbeni skup HDZa, na čijoj je listi ponovo kandidat za Sabor.
    I tako sam, nakon punih šesnaest godina kako imamo svoju državu prvi puta otišla vidjeti što je to, jer nikada, ali baš nikada do sada nisam išla na stranačke skupove!
    A imala sam što i vidjeti! Koliko je tu novca ulupano, dragi Bože!. Pored hotela Dunav razapeta ogromna šatorčina, tisuće ljudi može tu stati! Okolo štandovi, besplatni sendviči sa pečenim kobasama, kokice, jabuke, sokovi, promidžbeni materijali! Stižu autobusi iz cijele Slavonije, bar 20 sam ih vidjela! Svi imaju na sebi  neke plavo-zelene jakne na kojima piše HDZ – POBJEDNIČKI TIM!, a i kape sa znakovljem stranke. Prolaze kraj nas mladi sa zastavama, ali bogme je puno više starih, pogrbljenih bakica i didova! Trešti glazba, uživo pjeva Ivana Banfić, Slavonske lole, Nina Badrić, Prljavo kazalište...... Kad je ušao premijer sa svojim timom (kandidati sa liste V.izborne jedinice) – a šta da vam kažem, ludilo. A ja poludila od buke i dima cigareta. Najviše me se dojmilo to užasno bacanje para, jer i da svega toga nije bilo, tamo će HDZ sigurno opet pobijediti! A zašto je to tako, eto vam pa razmišljajte, Vukovar je ipak Vukovar!
    Ujutro sa mužem krećem nazad, doma, u Ploče. Najprije preko Osijeka krećemo u Našice, kod sestre na ručak. Gledam sve one silne, široke ceste i obilaznice, i razmišljam da li će takve biti i ove što se baš sada rade kod nas, u dolini Neretve. Koliko je u Slavoniji lakše i jeftinije graditi, to se ne može uspoređivati.
    Prolazimo kroz Osječko baranjsku, zatim Požeško slavonsku  i na kraju – Brodsko posavsku županiju. Priroda je fenomenalna, skoro posvuda bjelogorično drveće čije je lišće već pola opalo i čini prekrasne, šarene sagove na zemlji, a ono preostalo na granama je žuto-smeđe-crvenskasto! Predivno! No, na  ulazu u Slavonski Brod zgrožena sam od smeća - tone i tone najrazličitijeg otpada uz cestu, naprosto neshvatljivo!
    U Brodu prelazimo granicu! S naše, hrvatske strane vrlo slab promet, nema čekanja, sve uljudno i brzo rješavamo! Iz smjera BiH vidimo kilometarsku, nepreglednu kolonu, pa pretpostavljam da su to BiH Hrvati koji sada žive i rade u Hrvatskoj i Sloveniji, i oni se vraćaju iz posjeta svojim grobovima. Njihova kontrola gleda prtljažnik, traži zeleni karton i ostala dokumenta, ali su također ljubazni i brzi. Odmah na ulazu u BiH ćirilično i engleski: Dobrodošli u Republiku Srpsku! Za grad Bosanski Brod piše samo: Brod, malo dalje čitam Srpski Brod. Idemo prema Derventi, nekadašnjoj enklavi Hrvata. Sve srušeno i spaljeno, ništa obnovljeno, mogu političari govoriti što hoće, ali ruševine svi vide. Ubrzo će i Doboj, gdje prestaje nevidljiva granica Republike srpske, i počinje teritorij Federacije BiH. Smrdljivi Maglaj, bivša kolijevka tvornice papira, zapamćen je baš po smradu koji se i danas osjeti, iako tvornice više nema. Tu počinju i promidžbeni plakati našeg premijera.
    Interesantno, nigdje u RS nismo vidjeli te džambo poruke, nego baš tamo gdje prestaje njihov teritorij, kao da kod njih i nema Hrvata. Vidjeli smo ih bezbroj do naše granice u Metkoviću, na svakoj tek vrlo blago, gotovo neprimjetno (kao Mona Lisa) nasmiješen dr. Sanader, i ispod fotke poruka: Nek se i dalje čuje vaš glas. To valjda hoće reći, preko njega će se i njihov glas čuti u RH i BiH. Jes, malo morgen!

    U Žepču pravimo kafe-pauzu, tamo je super restoran i robna kuća, a trguje se i za kune! Cijelim putem od Vukovara kiša neprestano lije kao iz kabla, užasno je teško voziti. Nakon kratke stanke lagano gamižemo prema Zenici, a kod Visokog ulazimo na 18 kilometarsku auto cestu! Joj divote, ali to je tako malo, a onda upadamo u kolonu za Sarajevo.  Napokon evo i Šeher grada, sav blješti u tisućama žarulja, gužva neopisiva, a mi i dalje idemo mic po mic. Na Ilidži svratimo u restoran kod Brajlovića , super klopa za malo para, i kad smo se najeli skupili smo snage za proboj prema Ivan planini! Obradovali smo se Bradini kao djeca, prelazimo iz Bosne u Hercegovinu, a tamo je uvijek ljepše vrijeme. I doista, u Konjicu više nema kiše, možemo malo brže voziti, iako je posvuda tama kao da je duboka noć. Tu je već naša Neretva, pa  imamo osjećaj da smo skroz blizu doma. Iza Konjica je Bosanska rivijera, to je neki čudni turizam u razvoju ali sad ni tamo nikoga nema, kao ni kod nas. U Jablanici – prva hidrocentrala! I baš sam gledala na brojilo, u 40 kilometara od Jablanice do Mostara nanizali su Bosanci 4 Hidroelektrane: Uz Jablaničku, tu je i Grabovica,  Salakovac i Mostar. Jadna rijeka, što joj rade, a spremaju joj nove nevolje poviše Konjica.
    Iza Mostara je dom već doista blizu, samo sat vožnje,  pa brzo prolazimo Žitomisliće, Počitelj, Čapljinu, Višiće, Doljane – i evo nas opet na granici. Sada već obje kontrole samo odmahuju rukom, ko vele – prolazite, i začas smo u Metkoviću. Šaljem poruke djeci:
    Sretno smo stigli, jer Opuzen, Komin i Rogotin su nama već doista doma.
    I tako u kasnu uru stigosmo od doma do doma, od istoka  Hrvatske do njenog juga, a sve preko Bosne, uz blaženi, pokroviteljski osmjeh našeg premijera, tako da se ni u BiH nismo osjećali stranci! He, he………


lijepa-nasa @ 22:55 |Komentiraj | Komentari: 20 | Prikaži komentare
subota, studeni 3, 2007

    Neki su od nas odrasli s mišlju da je matematika zapravo igra, zanimljiv školski predmet, područje čudesne apstrakcije. Drugi su pak među nama odrasli s mišlju da je matematika muka, školski predmet koji uzrokuje samo teškoće i strah, te su odabrali svoj životni put koji će biti što manje vezan uz matematiku.
    Razmišljajući o matematici vjerojatno nismo ni svjesni koliko rano s njome dolazimo u kontakt. Željeli mi to ili ne, matematika je dio našega svakodnevnog života i ne možemo izbjeći stalan doticaj s njom: odlazak u trgovinu, dizanje kredita, mjerenje vremena ili duljina, čitanje grafikona i sl. 

S t r a h  o d  m a t e m a t i k e
 
    Najviše učenika, a i odraslih ljudi ne voli matematiku. "Mrzim  matematiku, ne idu mi brojevi ", ja sam verbalni, a ne matematički tip"- česti su njihovi izgovori za izbjegavanje matematike. U temelju takvih izjava i ponašanja je strah. Strah koji proizlazi iz nepovjerenja u svoje sposobnosti razumijevanja brojeva. Toliko se oni boje da ne pogriješe da ne ispadnu neznalice, da se ne pokaže kako su glupi, da neće ni misliti o brojevima i matematici. Mozak im se "zablokira" čim se nađu suočeni s nekim zadatkom u kojem ima brojeva. Posebno taj strah može biti izražen kod djevojčica i kasnije kod djevojaka u srednjoj školi.
    Strah od matematike uglavnom se prepoznaje kao osjećaj napetosti , tjeskobe, ukočenosti i misaone dezorganizacije koji ometa baratanje brojevima i rješavanje matematičkih problema u različitim svakodnevnim i školskim situacijama. Strah od matematike često se očituje i u tjelesnim simptomima poput glavobolje, trbuhobolje, mučnine, znojenja, osjećaja topline ili hladnoće itd. Kad su suočeni s matematičkim zadacima (tijekom ispitivanja, pisanja testa ili rješavanja domaće zadaće) učenicima kroz glavu vrlo često prolaze misli poput: "to neću znati", ne znam matematiku , nemam smisla za to", "svi su bolji od mene u matematici", ako ne uspijem riješiti ove zadatke svi će misliti da sam glup/a"…
    Otkuda taj strah i nepovjerenje u vlastite matematičke sposobnosti ?
    Dok za učenje ostalih predmeta trošimo mnogo vremena, na čitanje, proučavanje , ponavljanje, većina učenika najmanje vremena troši na učenje matematike. Obično se učenje matematike svodi
na rješavanje zadataka, a matematičke knjige kao da nisu "za čitanje". Često se služimo matematičkim operacijama koje znamo "napamet", a ne razumijemo njihovo značenje. Kao i u čitanju, i u matematici je možda još važnije razumijevanje. Možda ti znaš da množenje s negativnim brojem daje negativan rezultat, ali zašto je to tako? Možda znaš da kod razlomaka manji broj ima veći nazivnik. Ali znaš li na primjeru objasniti zašto je to tako? Mnogo toga u matematici radimo mehanički i ne razumijemo što radimo.
    Otuda naša nesigurnost i strah. Da bismo razumjeli i znali više matematičke operacije , moramo razumjeti i znati niže. A ponekad se nešto u učenju "preskoči", ne nauči i tu nastaju problemi. Također problemi nastaju ako ne posjedujemo dobre strategije učenja matematike i pripremanja za usmeno ili pismeno ispitivanje, ako se tijekom usmenog/pismenog ispitivanja "zablokiramo" i oslabi nam koncentracija, ako imamo nisko samopoštovanje i samopouzdanje i unaprijed mislimo  da mi to ne možemo, ako nemamo nikoga tko bi nam mogao pomoći u učenju kako bi savladali "crne rupe" u znanju itd.

K a k o  (n a)u č i t i   ma t e m a t i k u

1. Imaj samopouzdanja. Matematičko mišljenje može se naučiti kao i sve drugo. Za svladavanje školskog gradiva nisu potrebne nikakve posebne sposobnosti – svatko to može svladati, samo ako se dovoljno potrudi.
2. Analiziraj u čemu ti zapinje rješavanje zadataka. Vjerojatno je da imaš nekoliko "rupa" u znanju. Ali što se može, valja to sebi priznati i krenuti dalje. Dakle, nauči dobro sve ono što si propustio u matematičkim operacijama s različitim vrstama brojeva. Također provjeri da li koristiš dobre postupke. Kad si popunio "crne rupe" možeš početi učiti pravu matematiku.
3. Pokušaj razumjeti kako i zašto se rješava pojedina vrsta problema. Slušaj izlaganje nastavnika, pročitaj u udžbeniku objašnjenja, ako ti nije jasno ono što piše, pitaj dobrog matematičara u razredu ili nastavnika na slijedećem satu.
4. Pažljivo prati na satovima matematike. Prati pozorno kako se rješavaju zadaci. Pitaj nastavnika sve što ti nije jasno. Kod kuće ponovno izradi zadatke koje ste radili na satu.
5. Obvezno piši domaću zadaću. Domaću zadaću izradi isti dan kad si imao matematiku. Izradi što više zadataka koji i nisu bili zadani. Usporedi svoje rezultate s rezultatima dobrog matematičara. Razmisli u slučaju da vam se rezultati razlikuju.
6. Čitaj matematičke knjige. Pronađi u knjižnici knjige u kojima piše o matematici. Ubrzo ćeš uvidjeti kako je matematika zanimljiva i koliko puno primjena ima u stvarnom životu.

K a k o  d o b r o  r i j e š i t i   t e s t

    Prvi preduvjet da se dobro riješi test je da se gradivo nauči prema pravilima dobrog učenja o čemu je bilo riječi u prošlom broju. No često se dogodi da i nakon dobrog učenja i uz dosta znanja "zabrljamo " na testu. I pisanje testa je vještina koja zahtijeva određene postupke i može se naučiti. Evo još nekoliko savjeta za uspješno rješavanje testa.
1. Ponesi potreban pribor.
    Prvi preduvjet za uspješno rješavanje testa je  pribor (olovka, gumica, oštrilica, trokuti, šestar, kutomjer, kalkulator - ako je dopušten i obvezno prazan papir za skiciranje i računanje-računanje na klupi je zabranjeno!).
2. Pozorno slušaj naputke.
    Nastavnik obično daje naputke prije početka testiranja. U tim su naputcima važne obavijesti koje valja čuti i poštovati npr. kakvom olovkom je dopušteno pisati, smije li se rabiti džepno računalo, tablice, udžbenici i sl.,oduzimaju li se bodovi za pogrešan odgovor, priznaju li se točni rezultati bez obzira na postupak, koliko vremena imamo za cijeli test, koliko koji zadatak ili dio zadatka nosi bodova itd.
    Najčešće zbog prevelike uzbuđenosti, prestrašenosti i nervoze ne obraćamo pozornost na te obavijesti, a često su neke od tih obavijesti presudne za dobar rad na testu.
3. Na papir za računanje napiši velikom brojkom u koliko sati završava test. To je važno kako bi mogao kontrolirati koliko ti je vremena preostalo za rješavanje.
4. Najprije upiši svoje ime i prezime na sve primjerke koje rješavaš.
5. Pozorno pročitaj pisane upute na testu. Ponekad su upute ponavljanje onoga što je rekao nastavnik, ali ponekad su dodatne i detaljnije. Treba sve pozorno pročitati. 
6. Pitaj ako nisi nešto razumio. Prije rješavanja testa pitaj naglas, za vrijeme rješavanja testa digni ruku i tiho zamoli objašnjenje kad nastavnik dođe do tebe kako ne bi ometao druge učenike.
7. Planiraj rad i raspored vremena. Pažljivo pročitaj zadatak, razmisli i počni s rješavanjem. Ako ne znaš odgovor, prijeđi na sljedeći zadatak. Na taj način najprije riješi sve zadatke koje znaš, a zatim se vrati na neriješene zadatke i pokušaj ih riješiti. Prati povremeno koliko ti je vremena preostalo.
8. Nemoj predavati test prije isteka cijelog vremena testiranja.
    Čak ako si i riješio sve zadatke, nemoj predavati test prije isteka vremena. Kad si gotov s cijelim testom, a preostalo ti je vremena, provjeri što više rješenja. Promijeni rješenje ako si dobro razmislio i siguran si da je drugi odgovor točan.
9. Provjeri jesi li napisao ime na testu.
10. Predaj test.
11. Kod kuće pogledaj u knjizi što nisi znao u testu, provjeri i nauči propušteno. Može ti se dogoditi da te nastavnik na idućem satu pita baš ono što nisi znao u testu.
12. Uvijek imaj na umu da je svaki ispit ili test – samo provjera trenutnog znanja. Ako tek na testu otkriješ da nešto ne znaš, shvati to kao obavijest, ne kao kritiku. Pogrešno je neuspjeh na testu tumačiti  kao :" Aha, sad se pokazalo da ne znam, znači ja sam glup i nesposoban. Sad nastavnica zna da sam ja glup, a ni moji roditelji ni prijatelji ne mogu me više cijeniti."itd. Rezultat na testu je samo obavijest: " To ne znam , znači to moram naučiti".
    Rezultat u testu pokazuje gdje su ti "crne rupe" u znanju. On može pokazivati da nisi dovoljno učio, da nisi učio na pravi način, da nemaš ispravan pristup učenju ili da ne rabiš prave metode (strategije) učenja. A možda ti manjkaju vještine čitanja, pisanja i rješavanja  matematičkih problema.
     Ako si pomno pročitao tekst "Učenje ne mora biti mučenje " iz prošlog broja, te dobro proučiš i primijeniš današnje savjete, za tebe neće vrijediti stara izreka "Mate - mate - matika, ljuta si ko paprika!".

                            Priredio: Nikica Glavor, pedagog 



lijepa-nasa @ 12:21 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
Brojač posjeta
1609258
Arhiva
Index.hr
Nema zapisa.