Blog - studeni 2008
subota, studeni 29, 2008
Ako se želite zavaravati, pratite medije: zrak u Pločama je kristalno čist, uz povremena mala odastupanja.
Osobno mislim da je totalno zatrovan, uz male izuzetke kada možemo disati plućima, a ne na "škrge".

Naša je sadašnjost zastrta oblacima dima, a ovo nam je budućnost:

lijepa-nasa @ 13:12 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
srijeda, studeni 26, 2008
                Hrvatski helsinški odbor će u suradnji s Vladom RH 2. prosinca u hotelu Westin u Zagrebu održati simpozij pod nazivom:»Hrvatska, država ljudskih prava – 18 godina poslije»
Ovaj je simpozij upriličen u povodu 60-te obljetnice univerzalne Deklaracije o ljudskim pravima, koja se obilježava 10. prosinca.
Bit će tu dr. Ivo Sanader- predsjednik Vlade RH, Stjepan Mesić- predsjednik RH, Luka Bebić - predsjednik Hrvatskoga Sabora, prof.dr.sc. Ivo Banac -  predsjednik Hrvatskoga helsinškog odbora, Jadranka Kosor - potpredsjednica Vlade RH i ministrica obitelji branitelja i međugeneracijske solidarnosti, dr.sc. Božo Biškupić - ministar kulture, Wilfried Buchhorn - predstavnik  UNHCR-a u RH.
U radu simpozija sudjelovat će i Vinko Mladineo - direktor Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, prof.dr.sc. Slobodan Uzelac - potpredsjednik Vlade za regionalni razvoj, obnovu i povratak, Ivan Zvonimir Čičak - novinar, dr.sc. Furio Radin - saborski zastupnik, Zdenko Duka - predsjednik Hrvatskoga novinarskog društva, te znanstvenici sa Fakulteta političkih znanosti, Pravnog fakulteta, pučki pravobranitelj, državna tajnica MVP, sutkinja Europskog suda za ljudska prava, ravnatelj u Ministarstvu vanjskih poslova i EU integracija, i još neki ugledni gosti.
Teme o kojima će se govoriti i raspravljati vezane su, naravno, uz stanje  ljudskih prava u Republici Hrvatskoj.
Bit će zanimljivo vidjeti kako će se u svemu tome snaći jedine dvije osobe koje će biti predstavnici civilnog društva, odnosno nevladini predstavnici: Nenad Prpić iz Eko – Kvarnera, i moja malenkost  iz Lijepe naše, no sigurna sam da nas dvoje nećemo biti u suglasju sa ostalim uvodničarima i sudionicima. Obzirom da sam i moderatorica okruglog stola nazvanog po našem lanjskom prosvjedu «Pravo na zdrav život», sigurno ću iskoristiti ovu rijetku priliku da pred uvaženim skupom kažem kako je nama u Pločama i dolini Neretve oduzeto ustavom zajamčeno pravo na zdravi život, i to uz svesrdni blagoslov pojedinaca koji će biti nazočni na simpoziju.
Daleko smo mi od demokracije, no sama činjenica da mi se daje prilika  o tome otvoreno govoriti ipak je veliki pomak, ali bi još veći bio da svi ti uglednici i provode ono o čemu će govoriti.
              Uspjela sam protokolarno dogovoriti da  prekrasni kalendar Lijepa naša Neretva mogu uručiti svim najvažnijim ljudima u vlasti, i da im na taj način skrenem pozornost na ljepote ovoga kraja kojemu prijeti prava katastrofa ako se planovi političara budu realizirali. Prekrasni kalendar čiji je kompletni autor Nenad Medak iz Splita (rodom iz Komina), a tiskao ga je «Redak», također iz Splita, puno mi znači u promoviranju ljepota naše doline. Taj kalendar koji ovdje nikoga ne interesira doslovno je razgrabljen u Austriji, a nadam se da će tako biti i 2. prosinca u Zagrebu.
            Naravno, sve ovo skupa ne interesira nikoga od vladajućih garnitura našega grada, no neću griješiti dušu -  možda ljudi i nisu obaviješteni o ovome.
                          Lovornik, Baćina (Ploče)


                                                   Foto: Udruga "Pijavica" Baćina
lijepa-nasa @ 16:48 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
ponedjeljak, studeni 24, 2008



            Od 20. do 23. studenog  bila sam u Grazu (Austrija) na dva značajna skupa: Round Table (okrugli stol)&Europakongress (Europski kongres).
Oba događaja organizirana su u  prostorima Gruene Akademie (Zelena akademija) i Heimatsaal (Domovinska dvorana), a službeni moto oba događaja je glasio: Za Europu učiti!
A bome smo punom parom i učili, i ujutro i uvečer.  Izmjenjivali su se predavači i teme, a bile su doista raznolike i interesantne: npr. «Klima u Europi-izvješće iz EU parlamenta», «Poštivanje ljudskih prava i osnovnih sloboda», «Hladnom glavom umjesto vrućeg zraka-gradska politika za očuvanje okoliša i klime u europskom kontekstu» Zeleni u Austriji….
            No, našlo se vremena i za obilazak Graza -  najljepšega grada kojega sam ikada vidjela, i za Europsku večer u kojoj su sudjelovali važni  EU parlamentarci, glazbenici, pjevači…..
Ono što me  posebno dirnulo bio je kratki govor vrlo cijenjene Slovenke, direktorice  Andragoškog zavoda u Mariboru, moje prijateljice i bivše mještanke Ploča, profesorice Melite Cimerman iz Maribora. Rekla je da je sretna što može pomoći svojoj Hrvatskoj prijateljici iz Dalmacije. Melita je otišla iz našega grada prije više od 20 godina, ali i ona i njena djeca silno vole ovaj kraj i ovaj narod, i sve ove godine uporno nam dolazi, najprije sa svojom djecom, a sada i ta djeca imaju djecu, žive u Austriji, vrlo su uvaženi i obrazovani mladi ljudi, ali svi svako ljeto dolaze ovamo. U predivnoj vili njezine kćeri u Grazu  prvo što vidite kada uđete s u njihov dom je ogromna slika Baćinskih jezera na zidu.
Zbog takvih ljudi treba vjerovati u  budućnost i ovih naših prostora.
               Uglavnom, gospođa Cimerman se uspjela izboriti da  potpredsjednici EU Parlamenta ispričam priču o Pločama i dolini Neretve, o svemu što su nam radili, što nam rade, i što nam namjeravaju raditi. Sada ćemo čekati što će se dogoditi. Ovoga puta, ja iskreno vjerujem u pomoć.
Mislim da je upravo ovaj dio priče najvažniji, iako je i sve drugo interesantno.
Po prekrasnom vremenu na put sam  krenula sa dva Sarajevska uvažena doktora-najboljim, najveselijim i najšarmantnijim ljudima,  pravom rajom;  u Sloveniji su   kontrolirali da li imamo vinjete koje koštaju 35 eura za 6 mjeseci (a u Austriji 7,6 eura za 10 dana). Sarajevske šaljivdžije zalijepile su vinjetu na (njima) desnu – umjesto lijevu stranu, pa su zbunili Slovence koji su ih zato i zaustavili.
Zadnje večeri u Grazu pao je snijeg, a kako je  grad  već potpuno okićen, sve to skupa dočarava pravi Božićni štih, koji ovdje kod nas ni slučajno ne osjećam. Kada smo prolazili  pokraj termoelektrane Ćatići, nisam mogla odoljeti da je ne fotografiram, da možete zorno vidjeti kako to izgleda. Nadam se da će na tome i ostati, i da u našoj dolini nikada nećemo imati ovakva čudovišta koja bi trebala spasiti Hrvatski elektrosustav.
 
Fotografije: Ana Musa
















lijepa-nasa @ 23:32 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
ponedjeljak, studeni 17, 2008
Priče iz Vukovara
Priča 1.
U listopadu 1997. godine, tri mjeseca prije reintegracije  Vukovara,  zajedno sa Petrom Mlinarićem, Saborskim zastupnikom iz Vukovara,  pošla sam nakon šest godina u svoj rodni grad.   
Iz Zagreba smo krenuli njegovim autom, ali na kraju sela Nuštra   bila je «siva zona», mjesto gdje sam prvi puta, osim u filmovima o 2.svjetskom ratu, vidjela visoki  kontrolni toranj , nešto kao carinski punkt sa tornjem, gdje su nas u svoj  džip prihvatila dva vojnika UNPROFOR-a.
Onih nekoliko kilometara do grada  za mene su bili kilometri grča, bola, sjećanja, plakanja…….ne znam čega sve, ali bilo je strašno. Šuma Đergaj, na ulazu u grad, potpuno je nestala. Nju je posjekao i prodao Arkan, a ostavio je samo prvi red drveća, kao zastor. U Vinkovačkoj ulici, gdje sam rođena, nije bilo ničega osim užasnih gomila smeća, smeća, i opet smeća. Ispred doma moga djetinjstva bio je veliki bagrem, i po njemu sam prepoznala gdje sam. Sjela sam na stari panj i gorko plakala, mozak jednostavno nije mogao prihvatiti činjenicu da više nikada neću vidjeti draga lica iz svoga života, da više ni slike nemam iz moga djetinjstva, da ničega više nemam! Kuća gdje je moj stric imao dom također je uništena, a u visokoj travi  su pasli ciganski konji, uz koje je bila grupa cigana.
Susret sa bolnicom bio je jeziv, u blizini sam vidjela  i ostatke zgrade moje srednje škole. Cijeli grad mi se učinio tako malen, kao da su spojene sve četiri strane svijeta.  Crkva sv. Filipa i Jakova srušena, srušen dvorac, srušen Radnički dom (bivši Grand hotel), srušen Bećarski križ, srušena Olajnica – srušeno sve, cijeli  život, cijela povijest jednoga grada i njegovih ljudi. Dunav je bio siv, sumoran, po ulicama sam vidjela svijet koji nikada nije pripadao Vukovaru, a iz ruševina su  izlazili strahovito veliki, ugojeni štakori. Grozno!
 Po nekim podacima,   prelijepi grad Vukovar postoji od prve polovice sedmog stoljeća, ali vjerojatno nikada u svome dugom postojanju nije sa toliko strasne mržnje razaran. Ljubav ga je gradila, mržnja razarala, ali oni koji su ga uništili, i na njega bacili tolike milione bombi, uporno tvrde da je to njihov grad. Sav mi je život prošao tada kroz  glavu, i zamolila sam Unproforca da me odveze na groblje, željela sam otići  na majčin grob. Tada me je taj policajac zamolio da ne hodam po zemljanim dijelovima između grobnica, bilo je minirano. Nikada mi u životu nije bilo teže, i na grobove su pucali. U to sam vrijeme pisala za Vukovarske novine u progonstvu i napravila sam najljepšu reportažu pod nazivom: Razbistrit će se rijeka zla!
Priča 2.
Pred Novu 1992. godinu zove me netko sa željeznice, da mi javlja bratić kako će taj dan doći u Ploče sa svojom kćerkom i punicom. Njegova je supruga Anica nestala u metežu pada grada, 20. studenog, 91. kada su Srbi istjerivali i odvozili zadnje stanovnike Vukovara, one kod kanala, kraj Đergaja.
Kada su došli, ispričali su mi da se punica, stara starica, toga dana preko Mađarske prebacila iz Srbije, gdje je bila u zarobljeništvu, u Bosnu, pa ovdje k meni, u Ploče. Moj je bratić desetljećima sa suprugom radio u Njemačkoj, i bili su dobro situirani, imali su i bazen uz kuću. U Borovu selu, na jednome punktu (čini mi se u vrtiću)  svi su morali proći obavjesne razgovore. Rođakova punica je išla prva, a zatim su pozvali njegovu Anicu. Ona je imala dvije velike putne torbe, u koje je upakirala bunde i nakit, ono što je mogla prodati! Došao je lokalni četnik koji ih je poznavao, uzeo torbe, a Anica se više nikada nije vratila, kao da je u zemlju propala. Kako život piše romane, priča ima nastavak. Moj sin živi u Vukovaru, on je policijski inspektor, a prvi zadatak koji je imao- bila je potraga za Anicom. Njezini su zemni ostaci ipak nađeni i sahranjeni u aleji civilnih žrtava. Baka, njena majka, izgubila je razum i umrla je vrlo brzo, sa kćerkinom slikom od koje se nije odvajala.
Priča 3.
Ove sam godine Uskrsne blagdane  proslavila sa obitelji u svome Vukovarskom domu, koji je  preko puta Đergaja. Mir toga dana odjednom je prekinuo užasni zvuk bombe. Noge su mi se odsjekle, ukočila sam se, jer je pucalo u najneposrednijoj blizini, i kad sam se malo sabrala,  puče opet, pa opet, pa opet – i onda opet nastade  muk. Iako preplašena, izletjela sam van, i vidjela da su se i drugi susjedi sjurili. Iz šume preko puta, preko ceste, dimilo je sve u šesnaest. Onda dođoše policijska kola, pa još jedna, pa i treća. Mi kao ose , pitamo što je to bilo, ali policajci šute. Kasnije mi je susjed javio da je na mjestu gdje su puke one četiri bombe, pronađeno ukupno njih 23, a one koje su eksplodirale, navodno su slučajno pukle, jer je susjed Srbin čistio prostor u šumi (da uzurpira državnu zemlju, tamo gdje je Arkan već jednom opustošio), pa je htio zapaliti smeće (zamislite, u šumi), i tako je eto, slučajno puklo, ali njega, dakako, nije ubilo.
 
Ovo su tri istinite priče iz Vukovara, nastale 92., 97. i 2008. A što bi vam tek mogli ispričati oni koji su tamo ratovali i bili u logorima. Mislite li da se išta promijenilo u mentalnom sklopu onih koji su ubijali ljude i grad, a i dan danas žive tu, bez straha, puni mržnje i iščekivanja. Oni se svakog 18. studenog uvuku u svoje rupe, samo se toga dana boje, jer se tada cijela Hrvatska sjeti paćeničkog grada Vukovara, a onda opet izmile iz svojih obnovljenih kuća i stanova.
Mi smo valjda jedina zemlja na svijetu koja tako brižno tetoši svoje ubojice.  
  
lijepa-nasa @ 22:03 |Komentiraj | Komentari: 26 | Prikaži komentare

 
lijepa-nasa @ 20:26 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
nedjelja, studeni 16, 2008

lijepa-nasa @ 11:11 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
srijeda, studeni 12, 2008
                               Mnoštvo privatnih obveza ne dozvoljava mi da se posvetim blogu, za koji imam sve manje vremena, a kako mi se sada čini, bit će ga još manje. No, činjenica da manje pišem, ne znači i da manje radim na problemima zaštite okoliša, dapače! Baš zato što sam tu puno angažirana, nemam vremena za pisanje. A iskreno rečeno, sve manje imam i volje za to.
Danas je ovaj blog imao 3.300 posjeta, a 4 komentara. Smiješno, zar ne? Čini mi se da su se mnogi na ovome blogu navikli skupljati informacije, jer ono što se ovdje objavi uvijek je temeljeno na činjenicama. Tako dajem materijale  i onima protiv čijih se zagađenja borim! Žalosti me činjenica da sve te silne, sada već milijunske posjete ovoga bloga  ne znače ama baš ništa na području zaštite okoliša. Pročita se, negdje u sebi arhivira, i ide se dalje, bez i najmanje želje da se nešto učini ili pomogne!
               Zato mislim da je moja odluka da manje pišem, a još više radim - utemeljena i ispravna.

lijepa-nasa @ 23:45 |Komentiraj | Komentari: 22 | Prikaži komentare
subota, studeni 8, 2008

Za znatiželjne i one koji vole našu dolinu, evo i preostalih šest mjeseci! Pomalo sam razočarana reakcijama i interesom, jer znam da će se uz Božić i Novu godinu na brzinu raditi i nuditi kojekakvo smeće koje će nazivati kalendarom!

lijepa-nasa @ 20:46 |Komentiraj | Komentari: 18 | Prikaži komentare
četvrtak, studeni 6, 2008
Čovjek ima prijatelje kakve zaslužuje, jer ih sam bira, pa stoga vjerujem u narodnu mudrost: s kim si, takav si! Kada analiziram svoje prijatelje, često zahvaljujem Bogu na njima – nemam ih mnogo, ali su izuzetni! Puno puta podijelila sam teret života sa njima, i nikada me ni jedan nije iznevjerio. Uvijek sam vjerovala da su pravi prijatelji samo oni iz djetinjstva i najranije mladosti, kada smo svi još neiskvareni i čisti, pa su nam i prijateljstva takva – bez trunke interesa!
No, osvjedočila sam se da nisam bila u pravu, jer na životnom putu susrećemo najrazličitije ljude, a među njima poneki jednostavno zabljesnu i očaraju nas  svojom posebnošću.
Imala sam sreću da kroz ekološki rad sretnem NENADA  MEDAKA,  Kominjanina po rođenju i srcu, a Spliću po mjestu življenja. Prošle godine, nekako u ovo vrijeme borila sam se za očuvanje Parila,  kada je jedna interesna grupa obznanila da tu želi uzgajati školjke, a to je, ustvari, bila namjera krađe ovoga dragocjenog prostora. Trebala mi je pomoć, a osim nekoliko znanstvenika, nisam je imala niotkud! I tada mi je Oliver Šuman, Kominski student medicine i jedan od dvojice pokretača Kominskoga bloga  ukazao na Nenada. Kominjani pojma nemaju kakve vrijednosti imaju! Nije baš uobičajeno da jedan ovako mladi čovjek tako dobro poznaje psihologiju, i tako sigurno prepoznaje i vrednuje ono što je iznimno. Nadam se da mi ni Oli ni Nenad neće zamjeriti što ću citirati nekoliko Olijevih rečenica:  
«Ovaj gospodin Nenad Medak je čovik i po, ja Vam kažem teta Ana!
Pametan, dobroćudan, pun optimizma, uz njega je stvarno sve moguće, ja  nešto  predložim, on je već u realizaciji.
Jako je dobar, cijeni ljudske vrline, i sve što mu je dano u životu, nije materijalista i pravi je čovjek za suradnju, i zato Vam ozbiljno predlažem da održite kontakt s njim.
Trudi se, super je, ma uzor je i gotovo.  Super čovjek.»
Oliver je pravi vidovnjak, opisao ga je baš kako treba, i ne znam kako bih to sama bolje učinila.  Gospodin Medak se učlanio u Lijepu našu, i pomaže gdje god stigne, na najrazličitije načine.
Najnovija mu je ideja kalendar za iduću godinu, sa motivima iz doline Neretve,  on je autor i fotografija i dizajna, a ekskluzivno pravo ustupa našoj Udruzi. Nešto ljepše od ovoga kalendara  nisam vidjela! Kako Udruga nema novca, određenu nam je količinu već donirao, a želja mu je da  firme koje mogu, također doniraju udruzi neki iznos, a za uzvrat bi  im on izradio ovakve iste kalendare sa njihovim logotipom. Tako prikupljena sredstva iskoristili bi za kupovinu računala za udrugu, i za izradu  vrećica od papira i tkanine koje bi djeca besplatno dijelila jedan dan našim građanima pred trgovinama umjesto plastičnih vrećica.
Prosudite sami o svemu!







Možda vas interesira kako izgleda ostalih šest mjeseci?!
lijepa-nasa @ 23:53 |Komentiraj | Komentari: 20 | Prikaži komentare
srijeda, studeni 5, 2008
 
Evo jedne malo neobične molbe. Od gospođe Vesne Filipović, koja je osnivačica i predsjednica udruge za zaštitu životinja Lea, (ima sklonište napuštenih životinja, a trenutno se u njemu nalaze 34 psa,  4 mačke,  papigice, kornjača) primila sam pismo sa molbom da pomognemo jednoj gospođi iz Zagreba koja vapi za svojim ukradenim ljubimcem. Kako sam i sama godinama imala ljubimca, razumijem tugu ove gospođe i molim one iz Zagreba i okolice, a koji čitaju ovaj blog da joj pomognu!

Ukraden pas jučer na Trgu! Ljudi, molim vas, pomozite!

Pas je bio zavezan ispred Zagrebačke banke u vremenu od 16.35 do 16.50 i u tom vremenu su ga ukrali. Čuvar ispred banke je vidio da ga odvodi muškarac neobrijan, srednje visine i srednje građe, a za ruku je držao djevojčicu od oko 6 god. Pas ima tetovažu na uhu (broj 10317) i na desnom uhu, kad se prođe kroz prste, ima neku kvržicu...trebao bi sad uskoro na cijepljenje protiv bjesnoće. Ima izrazito sjajnu dlaku,  jako je umiljat i voli djecu. Star je godinu dana i odaziva se na ime Jaz.

Molim sve informacije na broj tel. 098 99 00 667



 
 
lijepa-nasa @ 22:50 |Komentiraj | Komentari: 17 | Prikaži komentare
utorak, studeni 4, 2008
Četiri dana provedena za blagdane Svih svetih i Dušni dan u Vukovaru učinila su mi se kao da sam u Pločama. Problem energije, nažalost, i tamo je vrlo aktualan, jer  Vlada ima namjeru u neposrednoj blizini Vukovara graditi nuklearku, a u blizini Ploča termoelektranu.
Što je gore od ova dva zla?
Da vas netko upita što biste više voljeli da se u Neretvi sagradi: termoelektrana na ugljen ili nuklearka, što biste odgovorili?
Ako bih morala birati između nuklearke i termoelektrane, izabrala bih  nuklearku, jer su termoelektrane  najveći zagađivači. No,   borila bih se protiv obje mogućnosti, treba se samo zapitati zašto  su se u SADu   prestale  graditi nuklearke još prije 35 godina. A Ameri vode računa o sebi!
Termoelektrane su strava, užasni zagađivači, uzročnici efekta staklenika, a  taj učinak  nastaje zbog izgaranja fosilnih goriva, ali one i toplinski onečišćuju vodu uz koju se grade. Naša zemlja ima obveze po Kyoto protokolu i emisijama CO2, a termoelektrane će samo pogoršavati situaciju. Protokolom iz Kyota termoelektrane bi se do kraja 2020. trebale izbaciti iz upotrebe.
Budućnost je u vjetroelektranama koje su  obnovljivi izvor energije, i ne zagađuju okoliš. A barem vjetra kod nas ima.  
Stručnjaci tvrde da energija dobivena vjetrom nema budućnosti. Vjetroelektrane proizvode struju samo kada ima vjetra, a kada je prejak – zaustavljaju se!
Ali  imamo i sunca u izobilju, a nitko ga ne koristi za proizvodnju energije!
Doista, kada biste mogli birati, što biste izabrali?
                                                      Želite li  termoelektranu,

 

       ili nuklearku?                    

 



lijepa-nasa @ 00:09 |Komentiraj | Komentari: 16 | Prikaži komentare
Brojač posjeta
1609106
Arhiva
Index.hr
Nema zapisa.