Blog - studeni 2010
petak, studeni 26, 2010
SRAM VAS BILO
Kad čovjek radi, obično ga stignu samo loše stvari. Dobro koje se postigne tim radom koriste mnogi, i onaj tko je zaslužan više se i ne spominje. Nije to neki problem, tko to ne može prihvatiti neka i ne radi.  Poznato je da za javno dobro rade samo budale, ili totalni sanjari i idealisti. Onaj tko ne radi nikada nije na udaru. Njihovo je da se sakriju u svoje rupe odakle reže, grizu, lažu i pljuju. Takvi gmizavci ne mogu shvatiti da postoji netko tko nešto radi, a to ne naplaćuje.

Otkako je pritvoren Vinko Mladineo, počele su po forumima kružiti priče kako je i moja malenkost omastila brke, tj. kako sam i ja dobila (ili dobivala) pare.  Ljudi znaju da godinama ratujem protiv azbesta, uz koji se neprestano veže ime Vinka Mladinea. Iako sam na svome blogu uvijek transparentno pisala o tijeku te borbe, iako sam jedina koja je na sudu zbog azbesta, iako udruga Lijepa naša, a pogotovo ja NIKADA, NIGDJE i NI OD KOGA nismo dobili ni prebijene lipe, oni kojima sam stala na žulj sada su iskoristili priliku da me iz svojih anonimnih jazbina prozivaju, pljuju i ponižavaju.

I to mi je, Neretvani, hvala za sve što sam učinila! Uopće sada nemam namjeru pisati što sam radila (i uradila), tko god želi može čitati moj blog unazad tri godine i vidjeti!

Kad se o azbestu govori, nema nikoga tko može negirati da sam prva pokrenula priču o azbestu u Pločama, da sam pokrenula institucije, medije i stigla do Saborskog odbora odakle sam mogla pomoći u rješavanju mnogih problema, uvela sam i članove Društva Žrtve azbesta u Sabor, pokrenula sanaciju tona i tona azbestnog otpada. Do mojega angažmana nitko nije ni znao o pločanskim azbestnim problemima. Prvi susjed – saborski zastupnik iz Vrgorca u Saboru je pitao zašto smo mi sa Vranjičanima tamo?!  Sačinila sam plan edukacije stanovništva o opasnostima od azbesta i BESPLATNO ga ustupila Fondu za zaštitu okoliša, a činjenica da to nisam htjela naplatiti toliko je šokirala baš Mladinea da je o tome izvijestio i Saborski odbor za zaštitu okoliša. Tražili su da taj moj plan bude model za cijelu državu, i to sam dozvolila, također bez naplate. I sad se ja pred vama moram prati i opravdavati: ne, doista sam časna osoba, nikada nisam kune dobila za svoj rad!

Kome se opravdavati? Gmizavcima i sitnim dušama koje za svoje bližnje nikada ništa nisu učinili. Jedino što znaju je pljuvanje po drugima.

Pa eto, Neretvani moji, neću reći da žalim zbog svega dobroga što sam činila, a vi to nikada niste vidjeli, a kamoli zahvalili. Što je bilo, bilo je!

Ali onaj tko se usudi prljati moje ime treba znati da ću biti odlučna kao što sam bila odlučna i u Saboru gdje sam bez imalo straha i krzmanja i sa ministricom zaštite imala prijepor zbog Ploča i azbesta.

Nikada više  neću dozvoliti neretvanskim gmizavcima da me (u)grizu! A vi što šutite – sram vas bilo! Ali, tako mi i treba!

 

lijepa-nasa @ 18:37 |Komentiraj | Komentari: 25 | Prikaži komentare
srijeda, studeni 24, 2010
PRIOPĆENJA, PRIOPĆENJA.......
Smeće  je postalo problem koji je zainteresirao doslovno sve. Svoju kratku izjavu vezanu za jučerašnji incident pojave ogromnih količina smeća duž Neretve, poslao nam je danas gosp. Joško Erceg iz Hrvatskih voda. On piše:

« Ovakve situacije se ponavljaju svake godine kada nakon dužeg sušnog perioda dođe do porasta vodostaja Neretve koja  "pokupi " sav plivajući otpad u koritu koji se tu nekontrolirano i nezakonito odlaže .Velika većina (po mojoj procjeni preko 95%) tog otpada dolazi iz korita Neretve, te pritoka Krupa, Bregava, Radobolja, i uzvodnih akumulacija na Neretvi iz BiH. Tu činjenicu je vrlo lako provjeriti kad se na granici s BiH ,u Metkoviću, promatra korito Neretve i sav otpad koji ona pronosi u more. Dio toga otpada zaostane u tršćacima i bankini u koritu Neretve (fotografije u prilogu)».

No, javile su se i kolege iz  Zelenog foruma (Rijeka Dubrovačka), sa  otovrenim eko apelom Evo njihovog priopćenja:

«......S ogorčenjem nam se javljaju na našu zelenu liniju EKO-FON ( 020/453-850)  sugrađani iz cijele županije sa pitanjem:  smeće svuda oko nas!  Hoćemo li se zatrpati u njemu....  ??? Ima li  rješenje za ovo goruće pitanje......???

Istinski dijelimo zabrinutost naših sugrađana i sa Mljeta, i sa Pelješca, i iz Konavala (gdje se po njihovima dojavama deponira otpad u Konavosko polje??)i sa Osojnika, Pobrežja, Komolca, Lopuda, Šipana, Pojezerja, Ploča, i Grada....

Već godinama zagovaramo recikliranje (Naš projekt 2004 „  Ne bacaj, već recikliraraj !“je dobio pohvale DNŽ), otvaranje reciklažnih dvorišta, zelenih otoka ...upozoravamo na probleme opasnog otpada koji se deponira na Grabovici, a  koja se nalazi iznad izvorišta naše pitke Omble....ali  na naše riječi i eko apele gotovo da i ne reagiraju odgovorne institucije....

A trebale bi...jer kao što vidimo....posljednjih dana počinjemo se zatrpavati  ne samo u našem već i  tuđem smeću!

„Prirode se ne osvećuje, ona samo naplaćuje račune! (Papa Ivan Pavao II ,Rim,2003 )

           Voditeljica Zelene linije Eko-Fon : Jadranka Šimunović

Kao članici Upravnog odbora  udruge Građani za grad Ploče dužnost mi je objaviti i sljedeće priopćenje:

Pozdravljamo odluku Gradskog vijeća kojom je počeo proces izmještanja trafostanice na mnogo prihvatljiviju lokaciju od one u urbanom dijelu grada.

Priznavanje predanih potpisa kao iskaza volje građana o ovom pitanju od strane vladajuće strukture je istovremeno i preuzimanje obveze da provedu zahtjev građana za izmještanje trafostanice i dalekovoda u djelo.

Udruga GRAĐANI ZA GRAD PLOČE ovim putem još jednom zahvaljuje stanovnicima našeg grada i okolnih mjesta koji su svojim potpisima jasno poručili što misle o ideji da se trafostanica i dalekovodi izgrade u urbanom dijelu grada.

                            UDRUGA GRAĐANI ZA GRAD PLOČE



Foto:Joško Erceg








lijepa-nasa @ 22:27 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
utorak, studeni 23, 2010
SMEĆE ŽURI PREMA UŠĆU
Danas predvečer nazvao me gospodin Joško Erceg, iz Hrvatskih voda,  voditelj vodno-gospodarske ispostave "Neretva-Korčula" iz Opuzena. Bio je vidno uznemiren, i zamolio da pođem na Neretvu, ako ikako mogu. Iako je bilo prilično kasno, otišla sam na Rogotinski most vidjeti što se to tamo događa, jer  je gosp. Erceg rekao da Neretvom pliva najrazličitiji otpad.

Može se pretpostaviti da taj otpad dolazi iz BiH, jer je naprosto nemoguće da je ovo sporadična pojava. Nisu to plastične boce, stječe se dojam kao da je jedan kompletni deponij gurnut u rijeku. Cijelom širinom Neretve, velikom brzinom jurio je otpad u manjim i većim količinama. Već je pao mrak, gledala sam uporno u nesvakidašnje mutnu  vodu, a smeće je i dalje žurilo ka ušću.

Najvjerojatniji mogući razlog ovoj nevolji je nagli rast nivoa Neretve, pa se u gornjemu toku «otkinuo» neki deponij. Ovaj je zaključak logičan, jer – prema tvrdnji gosp. Ercega, na području RH gdje Neretva teče, nema ni jednog jedinog divljeg deponija. Gdje će završiti ovo silno smeće vjerojatno ćemo saznati sutra!

No, političari iz dvije zemlje moraju početi hitno rješavati ovaj problem, inače će nam se naša ljepotica definitivno pretvoriti u veliko, ružno smetlište na vodi.

I još je nešto jako  vidljivo: sve su nam vode narasle do maksimuma, i ako nastavi padati kiša, poplava je pitanje dana.






lijepa-nasa @ 21:18 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
MJESTO ZA SVE NAŠE LOPOVE
Još jedno razočarenje, još jedan u Remetincu! Nekako smo već svi oguglali na to, svaki tjedan kapitalac jedan! Vinko Mladineo bio je dugogodišnji (od 2004.) ravnatelj državnog Fonda za zaštitu okoliša i energetske učinkovitosti. Tereti ga se zbog zloporabe položaja i ovlasti, i pod sumnjom da je  u poslovnim aranžmanima s Fimi medijom iz Fonda izvukao više od 5 milijuna kuna. Često je dolazio u Ploče, ali za Ploče nije učinio ama baš ništa, osim što nam je sagradio azbestnu kazetu, a imao je namjeru još jednu uvaliti Pločanima. Vranjičani su se stalno bunili, jer je, navodno,  za saniranje tvornice  "Salonit"  do sada potrošeno preko 90 milijuna kuna  za  neadekvatne i nekvalitetne radove. Udruge su još u  kolovozu 2007.  prvi puta podnijele kaznenu prijavu u kojoj su jasno ukazale na niz zlouporaba.

Za saniranje Azbesta/Plobesta  apsolutno nije mario, a na višekratni upit hoće li sanirati azbest sa Baćinskog deponija, jasno je odgovorio: NE!

Ljetos je – nakon pune tri godine od našega traženja, u Pločama bio stručnjak kojega je on poslao da odredimo lokacije na kojima bi se mjerio broj čestica azbesta u zraku. Bio, locirao, otišao i više se nije niti javio. Kakvo mjerenje, kakve trice! Očito su imali važnijega posla.

Tragično je da je najveći dio novca za koji ga se sumnjiči utrošen u navodnu edukaciju o azbestu. Napokon će se (nadajmo se!) saznati na koji način  su izvučeni ti silni milioni. Da su ih barem dali oboljelima od azbesta, sigurno se nitko ne bi bunio.

Ovako nam ostaje samo poželjeti da  Remetinac proširi «kapacitete» kako bi bilo mjesta za sve naše lopove.




 

 

lijepa-nasa @ 00:23 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
nedjelja, studeni 21, 2010
PSE LUTALICE TREBA NAUČITI I ČITATI I PISATI
Problem pasa lutalica je u Pločama stara stvar. Sjećam se prije nekoliko godina kada sam upitala tadašnjeg gradonačelnika  kako to da su psi-lutalice odjednom nestale, sa podsmjehom mi je rekao da je bilo ljeto i mnogo turista koji su ih nosili sebi doma. Ustvari, preko noći su ih potamanili. Znam to jer sam i sama imala psa. Radilo se to svake godine u dubokoj noći, kada su ih  ubijali, a ujutro bi ih sakupljali. No, ne baš rano, pa se događalo da su ih mrtve i  okrvavljene sa velikom tugom i suzama gledala školska djeca.

              Grad je, u skladu sa Zakonom, dužan rješavati problem pasa lutalica. Ubijanje pasa nije nikakvo rješenje, a nasilno ponašanje prema životinjama zaslužuje osobitu pažnju. Ono može biti prvi znak patološkog nasilja koje dovodi do ljudskih žrtava. «Svatko tko je stekao naviku gledanja na život bilo kojeg živog bića kao bezvrijednog, u opasnosti je da dođe na ideju da su ljudski životi također bezvrijedni», napisao je humanist dr. Albert Schweitzer.

               Zašto pločanski psi lutalice ne znaju čitati? – članak je koji svakako treba pročitati na  stranici  ploce.com.  No, nije im grijeh samo to što ne znaju čitati, bilo bi im pametnije da znaju pisati, jer bi tada mogli pismeno zatražiti da im se sredstva predviđena u budžetu grada  isplate za planiranu namjenu, odnosno za njihovo zbrinjavanje. I to znam iz iskustva sa Gradskim ocima. Ovako će i njihove pare nestati u rebalansu. Našim je vlastodršcima svejedno radi li se o vrijednom ili bezvrijednom, o najvažnijem na svijetu - djeci, ili o njihovim ljubimcima -psima (lutalicama), ni za jedne ni za druge ne odvajaju sredstva. Ima mnogo, mnogo važnijih stvari!


 Male lutalice odmaraju ispred "svoga doma" na vojnom području






Stara navada nekih Neretvana - psa treba ubiti i baciti, a djeca neka gledaju i uče!  Foto: Ana Musa





lijepa-nasa @ 22:57 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
petak, studeni 19, 2010
BIO JE GRAD

           «Bio je Vukovar. Bio je grad. Imao je svoju Vuku i svoju obalu Dunava. Imao je svoje barokne palače i svoje trgove. Svoje ulice i mostove, drvorede i parkove. Imao je svoje dvorce i tvornice, predgrađa i nebodere. Imao je sedamsto godina i osamdeset tisuća stanovnika. Bio je Vukovar. Bio je grad.»

             Ovo je uvod u jedan tekst od prije 19 godina, objavljen ponovo jučer u Slobodnoj Dalmaciji. Njihov je novinar obišao grad nekoliko dana nakon pada. A što je tamo vidio? Užas, užas i opet užas. Grad su srušili oni koji ga nisu voljeli, a stalno su govorili da je njihov! Strani novinari plakali su kao djeca, šokirani nad onim što su vidjeli.

             Vukovar je na početku te 1991. godine imao više od osamdeset tisuća stanovnika, a poslije pada grada u njemu ih je ostalo tisuću.

Ne smije se zaboraviti da je u Hrvatskoj od 91. do 95. godine poginulo preko 400 djece (samo u Vukovaru 86), a ranjeno ih je 1.200. O ovim zločinima nad djecom  se ne govori,  djeca - žrtve u medijima  se uopće ne spominju.                                                           

Devetnaest godina poslije cijela se zemlja  prisjeća tih dana i patnji.

Lijepo je bilo sinoć vidjeti  malene pločanske učenike od 1. do 4. razreda  koji su  sa svojim učitelji(ca)ma ispred  škole sa upaljenim svijećama ispisali riječ VUKOVAR.














lijepa-nasa @ 19:19 |Komentiraj | Komentari: 41 | Prikaži komentare
srijeda, studeni 17, 2010
TO NIJE BIO GRAĐANSKI RAT

Vukovarski dječak

Sjedim uz Vuku na nekoj ploči,
Nepoznat me dječak gleda u oči,
Pogled mu suzan, vrlo tužan,
Zaključih, im'o je život ružan.

Kad ga upitah: Što me gledaš?
Uzvratio mi je: Zar ništa ne znaš?
Potom nastavio uz drhtaje
Pričati jezive doživljaje.

Najprije reče: Ja sam bez roditelja,
Bez braće, sestara, bez prijatelja.

Moja je sva rodbina u jami,
Sklap'o sam oči tati i mami.

Na ruci su mi zaklali brata,
Bacili sestru s petog kata,
Gurnuli su staroga djeda,
U mrzlu Vuku ispod leda.

Dan i noć sam kopao raku,
Za svoju dobru i dragu baku.

Čim su stupili na Mitnicu,
Izvadili su oči jednom stricu,
Drugoga su za razonodu,
Stavili u vrelu vodu.

Ta bizantijska čudovišta,
Silovala su tetku kod Sajmišta,
Na kraju su se neljudske strvi,
Umivale u njenoj krvi.

Ujaku su ogulili kožu,
Drugi završio život na nožu,
Treći, oh Bože, u krušnoj peći.
Ja sam slučajno uspio pobjeći.

Okrenuo je onda dječak glavu,
Pljunuo očajan na žutu travu,
A ja ostao zabezeknut,
Pa sam morao uza nj kleknut.


Stišćući u grču zube i šake
Proklinjao sam četničke manijake.      (nepoznati autor)



lijepa-nasa @ 15:37 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
ponedjeljak, studeni 15, 2010
SVI ĆETE U (KO)MORE
                      Lijepi dani naprosto mame čovjeka iz kuće, pa sam tako i sama ovih dana malo prošetala. Ali gdje god se okrenem, kamo god  pođem, u očima mi stalno oni  ogromni dalekovodi. Čini mi se kao da se množe, svaki put kada pogledam prema izvidnici, sve ih je više. Konačno će i Gradsko vijeće o tome prozboriti 22. ovoga mjeseca, a o mogućim problemima  se može pročitati na blogu SRZA.

                  Prošli tjedan u Pločama je bila prijateljica iz Slovenije, koja je prije 25 godina ovdje živjela i radila. Ostala je vjerna svojoj ljubavi za Ploče i Baćinu, i tako je odgojila i svoju djecu, a sada već i njeni unuci  ljetuju na jezerima. Veliko iznenađenje i veliku radost doživjela sam kada sam bila u Austrijskom Gracu, gdje u otmjenome dijelu njezina kći ima prekrasnu vilu, i kada mi je otvorila vrata svoga doma na čijemu je zidu bio ogromni mural Baćinskih jezera. Ta mi je prijateljica rekla da joj se Ploče nikada kao sada nisu učinile zapuštene i jadne, i zašto nešto ne učinimo za ovako lijepi grad! Pročelja zgrada i fasade  su prava katastrofa od sivila i zapuštenosti. I dobro je napisao pjesnik Mladen Kušec: Ljudi su lica ulica, pa ako su gradovi sivi, upamtite: ljudi su krivi!

Krivi su za stvaranje smetlišta na svakom koraku, za štramac odbačen usred grada, za odbačene ruzinave  bačve (tko zna što je u njima) uz cestu odmah iznad stare crkve, za borove koji su prava prijetnja uz cestu za groblje. Jedan je bor toliko snažan da je njegovo korijenje uspjelo raspuknuti čak i kamen.

Netko je na  jednoj fasadi napisao zgodan grafit: Svi ćete u komore, ali je prva dva slova prekrižio, pa ispada da ćemo svi u more. Komore su me podsjetile na one plinske, ali ne vjerujem da bi itko zaslužio takvo «pranje», no trebalo bi kompletni grad u more, da ga dobro opere od nakupljene prljavštine.


























lijepa-nasa @ 23:46 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
četvrtak, studeni 11, 2010
BEZ KOMENTARA
               Prije petnaestak dana zatražili smo od državnog  Zavoda za javno zdravstvo iz Zagreba i Dubrovnika informacije da li postoje  epidemiološke studije o kretanju karcinoma u našemu kraju, te biomedicinske podatke o štetnosti azbesta, pesticida, o udisanju i akumuliranju svih vrsta ugljena u našim plućima te elektromagnetskim zračenjima trafostanica, dalekovoda i kablovskih raspleta, kao i o utjecaju na naše zdravlje zbog dugogodišnjeg skladištenja i pretakanja naftnih derivata. Odgovor iz Dubrovnika nismo (još) dobili, ali je zato iz Zagreba, na punih pet stranica stigao iznenađujuće brzo, a potpisao ga je ravnatelj prim.mr.sc Željko Baklaić,dr.med. Zaprepašćujuća je tvrdnja da su od 2002. do 2008. mortalitetne stope s osnovnom dijagnozom mezotelioma i pleuralnog plaka (uzrokovane azbestom) niže od hrvatskoga prosjeka, te da 2007. u našoj županiji nije oboljela ni jedna osoba od mezotelioma. Ne postoji nikakva epidemiološka studija, a najvjerojatniji razlog za ovako drastično neistinite podatke je  činjenica što naši bolesnici mahom umiru u splitskoj i zagrebačkim bolnicama, pa se tamo i pribrajaju. I inače se za statistiku kaže da je to skup netočnih podataka, što je u ovome primjeru posve očigledno.

            No, iz dostavljenog materijala posebnu pozornost privlače sljedeće iznesene znanstvene tvrdnje:

  1. Azbest: Sve tri glavne  vrste  azbesta (bijeli-krizotil, smeđi-amozit i plavi-krocidolit) su karcinogene ukoliko u organizam ulaze udisanjem, što je slučaj  u Pločama;
  2. Pesticidi: Za razliku od akutne toksičnosti čiji su učinci dobro dokumentirani, relativno su nedovoljno poznati zdravstveni učinci  dugotrajnije izloženosti pesticidima. Istraživanja ukazuju da su pesticidi povezani s nizom bolesti, uključujući maligne tumore (npr. rak prostate, Non-Hodgkin limfom), neurološke poremećaje (npr.  Parkinsonova bolest), oštećenja reproduktivnog sustava (pobačaji, prirođene malformacije, problem neplodnosti), astmu, , poremećaje rasta i razvoja. Posebno osjetljiva na utjecaj pesticida su djeca.
  3. Ugljena prašina: Međunarodna agencija za istraživanje raka (IARC) uvrstila je ugljenu prašinu u grupu mogućih karcinogena za ljude. Nakon desetak godina izloženosti, čestice ugljene prašine se nakupljaju u dubokim dijelovima dišnih putova, oštećuju stanice, potiču stanje kronične upale. Svake godine 1-2% ljudi sa jednostavnim crnim plućima dobiva teži oblik bolesti, što se naziva progresivna masivna fibroza u kojoj velika područja pluća (promjera najmanje 1 cm) postaju ožiljkasto promijenjena. Ožiljkavanje može uništiti plućno tkivo i krvne žile u plućima.
  4. Neionizirajuća elektromagnetska zračenja:  Znanstvene spoznaje o zdravstvenim učincima elektromagnetnog zračenja niske frekvencije (npr. dalekovodi i trafostanice) temelje se na velikom broju epidemioloških studija, a zdravstveni učinci obuhvaćaju reproduktivne, kardiovaskularne i neurodegenerativne poremećaje. Najkonzistentniji su podaci vezani za  povećani rizik leukemije kod djece. Međunarodna agencija za istraživanje raka (IARC) klasificirala je elektromagnetsko zračenje niskih frekvencija kao mogući karcinogen za ljude
  5. Petrokemijska industrija: Ukratko, neke vrste nafte imaju karcinogeno djelovanje.
Ovo je samo sažetak sa pet stranica  dragocjenoga teksta Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, koji ne želim komentirati. A vi?!




lijepa-nasa @ 23:48 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
srijeda, studeni 10, 2010
PRAVA DJECE
             Već dva puta pokušala sam prestati raditi sa mladima iz Udruge Lijepa naša, ali oni se baš ne daju! Uporni su i nikako se ne mogu pomiriti sa rastankom. Ipak se mi družimo od njihovog trećeg razreda, a sada su već drugi srednje. Ima ih i nešto mlađih, koji su  kasnije pristupili, ali većina njih je već skoro osam godina u Udruzi. Nažalost, sa malenim članovima iz trećeg i četvrtog razreda uopće ne radimo, jer se nema gdje!                                                              Sinoć smo imali sastanak u jednome kafiću, jedino to nam je preostalo.

No, bilo je veselo, kako samo sa mladima može biti. Uz pizzu i sok dogovarali smo akciju za Božić, izradu kalendara naše Udruge koji će nam napraviti Nenad Medak, naš dokazani prijatelj i član iz Splita/Komina, te brošuru zavičajnoga jezika  pod nazivom Jezik roda moga – stara Neretva. Tu nam i svi vi, koji poznajete stare neretvanske riječi možete pomoći i na mail Udruge slati nam zaboravljene neretvanske izraze  koji iščezavaju iz svakodnevne uporabe. Svaki član je dobio zadatak da od svojih baka i didova, tetaka, susjeda…. prikupi po najmanje deset takvih riječi, pa ćemo vidjeti kako dalje!   Djeca i mladi su naša budućnost, a tako malo im dajemo, jer život nas tjera da se borimo za golu egzistenciju, pa nam djeca nekako ostaju u sjeni, često prepuštena sama sebi. Zato je dobro što se tijekom ovoga mjeseca organizira akcija “Živim život bez nasilja“. Nositelji ovoga projekta su MUP RH i UNDP, a partneri u provođenju aktivnosti su:  Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti (Obiteljski centri), Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa, Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi, Ministarstvo pravosuđa, Agencija za odgoj i obrazovanje te Udruge civilnog društva.  Akcija je namijenjena učenicima osnovnih i srednjih škola, nastavnicima, roditeljima, te cjelokupnoj zajednici. U svim školama tijekom studenog prikazivat će se razni televizijski spotovi o nasilju u obitelji.

             Osim učenika, i roditelji imaju priliku za neke nove spoznaje u odgoju djece. Povodom Međunarodnog dana prava djeteta, dubrovačka podružnica Udruge RODA (Roditelji u akciji) uz suradnju sa Zavodom za javno zdravstvo Dubrovačko-neretvanske županije i potporom Dubrovačko-neretvanske županije, diljem Županije organizira besplatne seminare i radionice.

              U Dječjem vrtiću Ploče  će se u petak, 12. studenoga u 17,30 sati  za roditelje djece predškolske i osnovnoškolske dobi održati  radionica za roditelje "Ne! po guzi". Voditeljica  radionice je  Anita Milanović Lambeta, prof. psihologije. Tema je doista interesantna, pa preporučamo svim mladim roditeljima da se svakako odazovu, jer će tamo čuti puno dobrih, novih i korisnih savjeta.



lijepa-nasa @ 00:05 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
utorak, studeni 2, 2010
ILI MI ILI ONI
Kao i svake godine, blagdan Svih svetih provela sam sa obitelji u Vukovaru. Tamo su grobovi mojih najmilijih, i osim za vrijeme okupacije, u te sam dane uvijek tamo.



Život je čudan, jer se na grobovima mrtvih sretnu mnogi živi prijatelji, i u tim kratkim susretima saznajemo gdje je danas tko od nas. Vukovarci su valjda  najraseljeniji stanovnici Hrvatske, ali svake godine na  1. studenoga svi su u Vukovaru, na grobljima. I svi koje sam srela, odreda su ogorčeni zbog dolaska lika iz Srbije. Spremaju se mirni prosvjedi, i to na čudan način, jer bi u četvrtak, na dan dolaska toga gosta građani trebali biti poredani uz cestu od vodotornja prema Ovčari. A bome govore da će i po okolnim selima nešto organizirati. Ukratko, narod je uznemiren!

Na povratku doma u Ploče, između Zenice i Sarajeva vidjela sam uz cestu jednu veliku poruku koja me od srca nasmijala. Ne znam tko koga kopira, naši mafijaši Bosance, ili bosanski mafijaši naše, ali poruka je zbilja sjajna, naročito onaj dio: ili mi, ili oni!







lijepa-nasa @ 22:01 |Komentiraj | Komentari: 33 | Prikaži komentare
Brojač posjeta
1609258
linkovi
Arhiva
Index.hr
Nema zapisa.