Vukovarski dječak
Sjedim uz Vuku na nekoj ploči,
Nepoznat me dječak gleda u oči,
Pogled mu suzan, vrlo tužan,
Zaključih, im'o je život ružan.
Kad ga upitah: Što me gledaš?
Uzvratio mi je: Zar ništa ne znaš?
Potom nastavio uz drhtaje
Pričati jezive doživljaje.
Najprije reče: Ja sam bez roditelja,
Bez braće, sestara, bez prijatelja.
Moja je sva rodbina u jami,
Sklap'o sam oči tati i mami.
Na ruci su mi zaklali brata,
Bacili sestru s petog kata,
Gurnuli su staroga djeda,
U mrzlu Vuku ispod leda.
Dan i noć sam kopao raku,
Za svoju dobru i dragu baku.
Čim su stupili na Mitnicu,
Izvadili su oči jednom stricu,
Drugoga su za razonodu,
Stavili u vrelu vodu.
Ta bizantijska čudovišta,
Silovala su tetku kod Sajmišta,
Na kraju su se neljudske strvi,
Umivale u njenoj krvi.
Ujaku su ogulili kožu,
Drugi završio život na nožu,
Treći, oh Bože, u krušnoj peći.
Ja sam slučajno uspio pobjeći.
Okrenuo je onda dječak glavu,
Pljunuo očajan na žutu travu,
A ja ostao zabezeknut,
Pa sam morao uza nj kleknut.
Stišćući u grču zube i šake
Proklinjao sam četničke manijake. (nepoznati autor)
