Blog - studeni 2011
ponedjeljak, studeni 28, 2011
Razni ljudi različito gledaju na iste pojave i iste  probleme. Mene su dobro nasmijale čudesne rupe na ovome svijetu, a u jednu od njih i mi se vrlo brzo mislimo strmoglaviti. Uživajte!



Fenomen je približno 40 km udaljen od Belizea. Postoji više takvih modrih rupa na svijetu, ali ni jedna nije toliko lijepa

Rudnik dijamanata Mirny, Sibir. Ovaj rudnik nosi titulu najvećeg rudnika dijamanata na zemlji. Dubok je 525 metara s promjerom vanjskog kruga od 1.200 metara. Zabranjeno je prelijetanje iznad njega jer je bilo slučajeva kada je rupa usisala helikoptere.


Ovo je jedna od najdubljih ručno iskopanih rupa na svijetu 1097 metara dubine. Tu su iskopali približno tri tone dijamanata prije nego su ga zatvorili  1914. godine. Težina zemlje koju su radnici uklonili za vrijeme kopanja je  oko 22,5 milijuna tona.


2007. odjednom se stvorila ova velika  rupa i progutala najmanje 12 kuća i ubila troje ljudi.

Pretpostavlja se da je ovo najveća ljudska iskopina na zemlji. Kopanje je započeto 1873. godine i traje i dan danas Rupa se stalno povećava i trenutno je duboka 3/4 milje i 2,5 milje široka. Kopa se bakar

.

EU Parlament  je jedna od najvećih rupa na svijetu. Ovdje svake godine  nepovratno nestanu  milijarde eura poreznih obveznika



 

 

 

lijepa-nasa @ 22:24 |Isključeno | Komentari: 13 | Prikaži komentare
nedjelja, studeni 27, 2011
             Danas, na sunčani, prekrasni dan sa plus 15 stupnjeva najbolji izbor je bio otići na ušće – mjesto mira i vječite inspiracije. Vjerujem da tamo i bolesni ozdrave, toliko je lijepo. Uz začudno malo ljudi, ali puno ptica i brodova, šetati kroz tu nestvarnu ljepotu veliki je privilegij.

Ušće je apsolutno neponovljivo, naročito u ovakve kasno-jesenske, vedre, tople i mirne dane, sa osekom koja se ne vidi baš često.

Nažalost, uvijek se nađu neodgojeni vandali koji svojom neodgovornošću upropaštavaju  i ono najljepše. Njihova su (ne)djela prepoznatljiva! Kad se tome doda i nemar odgovornih, ostaje nam samo stid! Zar se ne bi mogla zaposliti dva radnika koja bi čuvala ušće. Treba samo staviti rampu i naplaćivati ulaznice svima nama koji tamo želimo uživati! Pa tko voli, nek izvoli! Dobro za prirodu, a dobro i za nas.Ovako........?


Ružno, ružno, ružnije……

A što je ovo zna samo onaj tko je to postavio?


Svaka čast tko ovdje može ući! Bljak!


Kuda vode ova vrata?
Ova je zgrada prava sramota! Čija?




Lijepo, lijepo, najljepše.........



Ovako bistru vodu neki mogu samo sanjati. Neretva je čudo!


lijepa-nasa @ 19:25 |Isključeno | Komentari: 15 | Prikaži komentare
četvrtak, studeni 24, 2011
Postoje aktivnosti koje pored nas prolaze posve nezapaženo. Jednostavno o njima ne pišemo, ne govorimo i ne razmišljamo kao da nas se uopće ne tiču. Pa i novinari su sasvim inertni, jer tema nije atraktivna, iako nas se itekako tiče. Dugo su godina odgovorni zatvarali oči pred raznim lopovlucima, pa i lopovlucima na području ekologije, a sada nam se nebriga debelo razbija o glavu.

Radi se o Neretvi, naravno. Maleni dvadesetkilometarski hrvatski dio te čudesne rijeke neraskidivo je vezan, baš kao spojene posude, sa većinskim dijelom u Bosni i Hercegovini. Zna li itko što se tamo radi i planira na Neretvi i oko Neretve?

Prije punih 6 godina naša je udruga prva uzbunila hrvatsku i neretvansku javnost oko (za nas u Neretvi) izrazito štetnog projekta RS -  Gornjih horizonata.

Isto tako danas hrvatska i neretvanska javnost nema pojma da su Elektroprivreda BiH i Općina Konjic potpisali u ožujku ove godine tzv. „Program prijateljskog okruženja i ugovor o njegovoj realizaciji”, čime i praktično počinje realizacija projekta izgradnje 15 mini hidroelektrana (mHI) na rijeci Neretvici koja se   nalazi između Konjica i Jablanice, i jedna je od većih pritoka Neretve. Projekt će biti realiziran u tri faze. Ali, u sklopu projekta HES Gornja Neretva ( naziv koji koriste oba entiteta u BiH) ima toga još.

Entitetska vlada RS je početkom rujna 2009 dala u koncesiju 40 km toka Neretve od izvora do granice sa Federacijom BiH srpskoj firmi Energy Financing Team (EFT) sa sjedištem u Londonu  za izgradnju  hidroelektrana na području Uloga. Ova nam je firma inače poznata i po financiranju izgradnje sustava Gornjih horizonata. Oko 90 km izvorišnog toka Gornje Neretve od izvora do grada Konjica, nalazi se pred potpunim uništenjem izgradnjom još tri hidroelektrane u Federaciji BiH, pa uz one dvije u entitetu Republika Srpska (i pregrađenim branama visokim preko 140 metara) imamo pet elektrana na malenome dijelu u dužini od svega 50 km. Zar to nije strava?

Izgradnja prve planirane hidroelektrane “Ulog” na Neretvi već je započela, a dovršit će se u naredne 3,5 godine. Predsjednik RS Milorad Dodik je prigodom početka radova novinarima rekao da  je nizvodno uz rijeku Neretvu planirana izgradnja još sedam protočnih elektrana.

Dio voda koje protječu prema jugozapadu istječe na Ombli, vrelu Rijeke Dubrovačke. Sada je tamo vodozahvat za dubrovački vodovod, a upravo je danas objavljena vijest kako EU banka  za obnovu i razvoj (EBRD) kreditira HEP  sa 123 miliona eura za izgradnju HE Ombla - prve podzemne hidroakumulacije u kršu. To je priča kojoj treba posvetiti  posebnu  pozornost. BiH ugrožava Hrvatski dio Neretve svojim megalomanskim projektima, a Hrvatska projektom Omble ugrožava BiH interese svojim neodgovornim odnosom prema neprocjenjivom podzemnom bogatsvu.


Ako je Neretva rijeka dviju država – a jeste, što Hrvatska čini u pogledu zaštite svojih, naših prava, zašto čeka skrštenih ruku i zašto, kome predaje Neretvu?!  Konvencija o procjeni utjecaja na okoliš preko državnih granica (ESPO konvencija) propisuje za zemlje potpisnice, mehanizme konzultacija i suradnje, kada zahvati u jednoj zemlji mogu imati prekograničn i utjecaj na drugu zemlju.  U Prilogu I. Popisa aktivnosti Espo konvencije piše da nizvodni uticaji, veći ili manji, postoje u svakom pregrađivanju rijeke, i naročito su izraženi pri izgradnji HE sa visokom branom i akumulacijom.Zabrinjava činjenica da u Hrvatskoj ne postoji nikakva rasprava o  BH planovima na Neretvi.  Zahtijevamo da Vlada RH o svemu informira hrvatsku, a posebice zainteresiranu neretvansku  javnost.




lijepa-nasa @ 22:40 |Isključeno | Komentari: 28 | Prikaži komentare
srijeda, studeni 23, 2011
Nekako su utihnule rasprave o utjecaju genetski modificiranih organizama na  svakodnevni život čovjeka. Šuti se o tome koliko i kako ovi proizvodi izazivaju određene mutacije koje zahtijevaju permanentnu medicinsku pomoć i ovisnost o lijekovima.  Udruga «Eko – Eko» iz Komina često nas podsjeća na ovu priču, a ovih dana njihovu su poruku vezanu za GMO prenijeli mnogi portali u zemlji, pa prenosimo i mi:

«Od 5. do 7. prosinca 2011. godine u hotelu Palace u Zagrebu održat će se radionica Internacionalnog centra za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (ICGEB) pod nazivom «Pokusna polja i praćenje GMO-a nakon uvođenja u okoliš i stavljanja na tržište GMO-a.» Ovo izgleda kao najnoviji u nizu pritisaka od kojih se po svojoj stupidnosti može izdvojiti gostovanje stanovitog gospodina Jeremy Sweeta u Slavoniji i njegova radionica na temu «Koegzistencija  GMO usjeva i običnih usjeva», jer je nepobitno utvrđeno i potvrđeno širenje GMO polena koje masovno zagađuje biljke u udaljenosti koja se čak ne mjeri metrima nego kilometrima, koliko prevaljuju npr. pčele. Zato se tu teško može govoriti o nekoj «miroljubivoj koegzistenciji».

Najavljena manifestacija je još apsurdnija imajući u vidu da su se u međuvremenu poštujući želju građana sve hrvatske županije proglasile slobodne od GMO-a. A ako se još zna da sve više i više izlaze na vidjelo novi ozbiljni nedostaci genetičkog inženjerstva, definitivno se pokazuje da ti nedostaci nisu puke «dječje bolesti»  koje će se otklanjati u hodu već ozbiljne greške u temeljnim postavkama. Dakle blago rečeno loša znanost u službi beskrupuloznog profita.

Stoga smatramo da ni šuplje izlike o prehranjivanju gladnih, niti o profitabilnijoj proizvodnji, niti o slobodi tržišnog natjecanja ne mogu opravdati takve u osnovi krive i kratkoročno a još više dugoročno ugrožavajuće tlapnje.»

Za Eko-Eko: Goran Zolnaić, prof.

 

lijepa-nasa @ 20:02 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
subota, studeni 19, 2011

               Prije nekoliko dana vidjela sam don Petra, i upitah ga zna li da su  satovi na crkvenom zvoniku neispravni: svaki pokazuje različito, a ni jedan točno vrijeme. «Znam», reče on, «ali nije me briga»! Pomislila sam da je i on konačno slomljen  općom apatijom i nezainteresiranošću građana i politike, da je i on ostao bez snage i motivacije.

No, brzo sam shvatila da  griješim, vjerojatno me je samo zezao. Jer dva dana iza toga on jedini organizira akciju sličnu onoj u svim gradovima Hrvatske pod nazivom: I u mom gradu Vukovar svijetli! Bome ne bi zasvijetlio da ne bi njega i crkve,pred kojom je realizirano ovo sjećanje sa svijećama.

Ne znam zašto ni kako ništa nije organizirao Grad ili Mjesni odbor Ploče, ili možda ja nemam točnu informaciju. Uglavnom, mislim da je jedina Vukovarska ulica u zemlji koja je ostala neosvijetljena ova naša u Pločama. Samo nas nekoliko je zapalilo svijeće na balkonu. Tužno je to i neshvatljivo!

A poklopila se  organizacija obilježavanja 50. obljetnice pločanske  župe Kraljice neba i zemlje i 20. obljetnica pada grada Vukovara što opet obilježava don Petar.

U punoj župnoj crkvi priredio je koncert u kojemu su sudjelovali: Katedralni Oratorijski zbor iz Mostara, Akademski pjevački zbor Sveučilišta u Mostaru, te solisti iz Splita: Žana Marendić Bučević i Antonija Teskera - sopranistice, Vera Obukhova-mezzosopran, Mirjam Bukmir-tenor  i Mario Krnić-bas, te Simfonijski orkestar Mostar i studenti Umjetničke akademije Sveučilišta u Splitu. Dirigent je bio Hari Zlodre.

Kako je sam rekao – ovao je bio davni san don Petra, a ispunio se na najbolji mogući način. Ovaj izvrsni koncert bi trebao biti pouka organizatorima arlaukanja raznih cajki  i svima koji baš takvu glazbu slušaju i nameću drugima.

Don Petar je ovim aktivnostima od svih nas zaslužio veliki pet plus!




lijepa-nasa @ 00:34 |Komentiraj | Komentari: 28 | Prikaži komentare
srijeda, studeni 16, 2011
Ovo su dani sjećanja na najveću tragediju u devetstoljetnoj povijesti grada  Vukovara, ali i cijele Hrvatske. Tisuće ljudi ovih se dana slijevaju  tamo kao rijeka, s mislima na dane  patnje prije dvadeset godina. Političari svih boja će to, po običaju, pretvoriti u vlastitu promociju i promociju svojih stranaka.   A koliko im je zapravo stalo do Vukovara pokazuje i činjenica da je na izbornoj listi trenutno vladajuće stranke, iz Vukovara prva  na listi doktorica Bosanac, i to na devetome mjestu. Mislite li da će dobiti devet sabornika? I tako grad Vukovar, što se tiče vladajućih, po svoj prilici neće imati nikoga u Saboru. Na sreću, postoje i druge stranke kojima je ovaj grad ipak malo više pri srcu! I kada budete gledali i slušali patetične i srceparajuće ode predsjednice Vlade RH o ulozi i veličini Vukovara, sjetite se toga da nije željela baš nikoga iz toga grada u Saboru ove države. Strašno!!! A što se sve događalo u ratnim danima Vukovara, nikada se neće do kraja saznati. Svjedoci i sudionici umiru, a i njihove priče sa njima. Zbog toga je  Hrvatsko društvo logoraša srpskih koncentracijskih logora  predstavilo  u rujnu ove godine tiskane iskaze zatočenih žena nad kojima je izvršen ratni zločin silovanja koji je ostao prešućen i neprocesuiran. Predstavljena je knjiga "Sunčica", urednice Marije Slišković s 14 istinitih svjedočanstava žrtava ratnog zločina srbočetničkih silovanja. Žene žrtve seksualnih iživljavanja u ratu nemaju nikakav status i nikakva prava, to su svjedočile i na to su upozorile žrtve tih gnjusnih masovnih zločina silovanja, koja su do danas nedovoljno poznata hrvatskoj javnosti.  Ovo je zločin koji se dogodio kao dio ratne strategije  agresije Srbije i JNA na Hrvatsku. Silovane  i  ponižene žene se dvadeset godina  nose s posljedicama ratnog stradanja, i dvadeset godina  očekuju zaštitu svoje države. Do danas je nisu dočekale. Zločinci oslobođeni odgovornosti  žive i tu, među nama. Država nije vrednovala žrtve za slobodu, ali one su se napokon oslobodile srama i počele davati svoje iskaze.

ISKAZ POD NASLOVOM:  SUNČICA 

«Sunčica je imala samo osam mjeseci kada je zatočena  sa svojom majkom u okupiranom Vukovaru. Njenu majku su zatvorili u stanu i držali kao roblje za silovanje. Sunčica nije znala što čine njenoj majci, plakala je jer ju je trebala za sebe. Srpski vojnici kojima je svojim plačem ometala uživanje u vršenju zločina, bacali bi svoje teške vojničke jakne na nju.

 Nekim čudom Sunčica se nije ugušila pod tim vojničkim odorama, preživjela je osmomjesečna zatočenica.

 Dvadeset godina poslije Sunčica je odrasla djevojka i zna sve što su činili njoj i njenoj majci.

 Sunčica je jaka, preživjela je okupatorske odore onda i prešućivanje zločina nad njom i njenom majkom danas.

 Hrvatska je satkana od snage mnogih Sunčica".

Na predstavljanju knjige mjesta u prvom redu čekala su na Predsjednika republike, Predsjednicu Vlade, Predsjednika Sabora, Državnog odvjetnika... No, oni su te tužne večeri bili spriječeni. Imali su nekog drugog, važnijeg posla. Naravno i uvaženi predstavnici udruga zaštitara ljudskih prava, uvaženi pusići, teršelićke, čički..., također su se te večeri bavili nečim važnijim. Nije to njima prvi put. O tužnoj sudbini robovlasnički silovanih i maltretiranih žena iz Domovinskog rata svjedočilo se u posljednje vrijeme već treći puta. Uvijek je krema vlasti i zaštite ljudskih prava bila pozivana i uvijek je imala nekog važnijeg posla. Doista, nije lako slušati i gledati žene koje su prošle ta neljudska iživljavanja. Bolje je gospodi na vlasti imati  nekog važnijeg posla.






lijepa-nasa @ 00:25 |Komentiraj | Komentari: 16 | Prikaži komentare
petak, studeni 11, 2011
Stisnulo nas sa svih strana, ni disati se ne može. Depresija, strepnja, neimaština, nesigurnost.....

A u medijima  samo crnilo. Lijevi udaraju na desne, desni na lijeve - ne zna se tko gore i niže ide ispod pojasa. Sve manje se smijem, kao i ljudi oko mene, a baš se volim smijati. Zato sam prikupila malo desno-lijevog ruganja, da se svi barem osmjehnemo!






Kukuriku koalicija











 

lijepa-nasa @ 21:50 |Komentiraj | Komentari: 60 | Prikaži komentare
četvrtak, studeni 10, 2011
Što je to u čovjeku da ga tjera na nered oko sebe. Može li netko uživati u tom neredu i prljavštini. Kako takvi ljudi mogu odgajati djecu, i kakva će ta djeca biti kada odrastu. Nitko ih nema pravo kritizirati, jer djeca nisu kriva. Krivi su  oni koji ih (ne) odgajaju, kojima nije ni najmanje stalo do  preobrazbe svoga životnog i radnog okoliša.

Uvijek se mogu naći razlozi da napadamo vlast, ali treba biti realan, jer nije vlast uvijek kriva, vrlo često krivi smo mi sami.

U mojoj ulici komunalci su poredali desetak kanta za smeće, u koje svakodnevno bacam kućni otpad. Zato mogu s punim pravom reći da mi je slika koju viđam oko njih naprosto gadljiva. Ne razumijem kako je nekome teško ubaciti plastičnu vrećicu sa smećem u praznu kantu, već je naprosto ostavi pokraj nje! Ne razumijem ni to da netko mijenja namještaj, pa sve  pobaca pokraj tih kanti u koje ni teoretski ništa od toga krupnoga otpada ne može stati. Taj netko ima novca za novi namještaj, ali nema za kamion koji bi tu njegovu starudiju odvezao na smetlište.

Žalosna je činjenica da se u mnogim dijelovima Hrvatske otpad prikuplja selektivno, dok kod nas veliki dio stanovništva ni u primisli nema da se otpad baca u kante, a ne pokraj njih, da postoji i kultura stanovanja. S koje li su planete takvi sišli među nas. Zato nije problem u organizaciji odlaganja otpada, već  je to stvar pojedinaca koji ne mare za sliku svoga grada i koji unatoč svemu  uloženom za odlaganje otpada i odlagališta krupnog otpada, smeće i dalje odlažu "na divlje".

Nema tu pomoći, to je stvar odgoja, ali nažalost, i trenutka u kojem živimo.









lijepa-nasa @ 20:55 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
utorak, studeni 8, 2011
Tko još nije čuo za Pervanov dnevnik i njegovih sedam čuda socijalizma, evo prilike da se malo nasmije!

SEDAM ČUDA SOCIJALIZMA:


1. Svi su bili zaposleni.
2. Iako su svi bili zaposleni, nitko nije ništa radio.
3. Iako nitko nije ništa radio, svi planovi su bili 100% ispunjeni.
4. Iako su planovi bili ispunjeni, trgovine su bile prazne.
5. Iako su trgovine bile prazne, svi su imali sve.
6. Iako su svi imali sve, svi su i krali.
7. Iako su svi krali, nikad ništa nije nedostajalo.

U demokraciji nema čuda.

1. Samo rijetki su zaposleni.
2. Zaposleni rade za one koji ne rade ništa.
3. Iako oni rijetki rade za one koji ne rade ništa, plaću ne dobivaju.
4. Oni koji ne rade imaju sve.
5. Trgovine su pune, a većinom kupuju oni koji nemaju ništa.
6. Kradu samo odabrani.
7. Iako kradu, stalno se tuže da nemaju ništa.

Socijalizam je poštena raspodjela siromaštva, kapitalizam je nepoštena raspodjela bogatstva.




lijepa-nasa @ 22:11 |Komentiraj | Komentari: 18 | Prikaži komentare
nedjelja, studeni 6, 2011
Tri dana u Dubrovniku došla su kao dar s neba. Svakome je povremeno potrebno pobjeći od  problema, odmoriti se, naučiti i vidjeti nešto novo. Doduše, Dubrovnik nama nije ništa novo, ali uvijek se nešto nađe. Npr., u blizini hotela gdje smo smješteni pronašla sam  Komin. Doduše, to je restoran, sav  u prekrasnom zelenilu, a na reklami mu nije jegulja nego rak.




Miris ribe iz restorana privukao je tri mace koje su se vrijedno umivale, vjerojatno iza dobre klope.




Pokraj restorana je puno prekrasnih stabala sa plodovima, mislim da su to  maginje, iako baš nisam sigurna.




Organiziran je i posjet Cavtatu, pa se  zaustavljamo da iz visina  pogledamo prelijepi  Dubrovnik. S nama je u autobusu i vodič,  uglađena dubrovčanka koja ne prestaje pričati o Dubrovačkoj republici, o gospodstvu i gosparima, i o tome kako su Dubrovčani u prošlosti posvuda samo kupovali, kupovali i kupovali i širili zapadnu civilizaciju. Nisam mogla odoljeti da joj ne dobacim kako bi trebala malo pričati i o tome kako su i prodavali, npr. Neum, pa mi sada sa sjevera Županije moramo u južni dio ići sa putovnicom. Bilo joj je neugodno, pa je rekla da to nije bila prodaja, nego poklon (još gore!). Poklon Turcima kao zahvalnost što im čuvaju granicu od Mletaka. Htjela je malo ublažiti moju upadicu, pa je napomenula da danas više nema ni Turaka ni Mlečana. Morala sam joj reći da je za nas iz Neretve isto, jer imamo njih, Dubrovčane koji su u odnosu prema Neretvi gotovo isti kao ti narodi iz prošlosti.

Cavtat je zbilja prekrasan, i ima se što vidjeti! Impresionirala me Bukovčeva galerija i staro groblje.









Na povratku nam se ukažu dva ogromna kruzera. Sve ih je više u Dubrovačkim vodama, ali jedan  je mladi taksist rekao da pola Dubrovnika živi od njih, da su im produžili sezonu, i što se njega tiče, oni su dobrodošli gosti. Za razliku od njega, drugi njegov stariji kolega taksist je zgrožen činjenicom da se Dubrovnik na to srozao.Želio bi da se vrate oni slavni dani kad nije baš svaki probisvijet mogao doći u njihov grad.






Tri dana brzo prođu, i valja se vratiti kući, obvezama. Ne bi ni valjalo da je duže potrajalo.

Pred nama je opet granica jedna, granica druga, i granične policije koje pregledavaju putne isprave, zatim Klek gdje pogledom tražim dvorac barba Luke.

Ukazuje se meni najljepša dolina,




i za čas – već smo u Pločama. Iza dubrovačkih bijelih vila i bijelih brodova nisam mogla ne vidjeti ružna, siva, ruzinava, šporka socijalistička pročelja  našega grada! Stvarno su grozna! Ali kako bih drukčije znala da sam u Pločama, zar ne!







lijepa-nasa @ 23:06 |Komentiraj | Komentari: 25 | Prikaži komentare
četvrtak, studeni 3, 2011
                      Zovu me iz jedne zagrebačke tvrtke specijalizirane za poslove zaštite okoliša, a osobito za poslove s opasnim i radioaktivnim otpadom da Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost od njih traži mjerenje čestice AZBESTA u pločanskome zraku., pa će njihovi stručnjaci doći  11. ovoga mjeseca i to obaviti! Naredbodavci ovoga mjerenja očito misle da ovdje žive idioti! Tri godine iza uklanjanja azbestnoga otpada iz Ploča oni dolaze mjeriti čestice. Koje čestice?! Gospodin koji je zvao kaže da  ne mogu ući u firmu Plobest, gdje jedino još ima zaostaloga azbesta, i gdje se sve mora temeljito dekontaminirati! Pa zar  zemljište koje se prostire na 6,4 hektara nije sada u vlasništvu  HŽ Carga? Tu bi, navodno, trebao biti logistički centar na koridoru Vc, a nalazi se   u neposrednoj blizini Luke Ploče koja predstavlja glavni ulaz i izlaz sirovina i gotovih proizvoda za svjetske korporacije koje imaju strateške poslovne interese u Bosni i Hercegovini.

Tu bi se trebalo zaposliti 150 novih radnika, i logično je da se oni ne smiju trovati – a trovat će se azbestom ako se taj prostor ne očisti.

Gdje je tu logika: mjerit će se čestice tamo gdje ih nema, a gdje ih ima tobože se ne može ući u prostor! Zna se da je dekontaminacija vrlo skupi postupak, i mislim da je to jedini razlog zašto se to ne čini. Logično je da dekontaminaciju plati vlasnik zagađenih prostora, a ne država odnosno Fond. No, to ćemo još vidjeti!

Tužno je i tragično što je država iznevjerila povjerenje mnogobrojnih  bolesnih i obitelji umrlih azbestaša. Nalaze se novci za skupa, a (danas potpuno) bespotrebno mjerenje čestica azbesta u zraku, a bolesni ljudi sve češće dobivaju rješenja kojima se odbijaju njihovi odštetni zahtjevi. Nalaze se formalni propusti zbog kojih se odbijaju, a to je čista prevara, jer svi oni imaju dijagnozu azbestoze. Voljela bih da me što više radnika posluša i podnosi žalbe na ta rješenja, jer jednostavno ne mogu izgubiti. Treba ići do kraja, i na Eu sudove, jer tamo su odštete za ovu bolest ogromne. Ne dozvolite da vas varaju!

Pronašla sam tužnu pjesmu, pravu himnu azbestaša koju je napisao izvjesni Vilko, koji živi i radi u inozemstvu, i teško je bolestan od azbestoze:

 ZA KOGA ZVONO ZVONI?!

Moj prijatelju, na kraju si puta, u miru, Bog te je uzeo sebi.
Nema više teškoće sa disanjem, nema više bolova,
tvoj zadnji udisaj je otišao, i ostale su samo uspomene.

Tko će biti sljedeći? Da li možda John?
On nešto teško diše i bori se, a doktor kaže: to je početak?
Ili je Franz, sjećaš ga se? Svi smo zajedno radili ,

mala je razlika u godinama , ali ta prašina će nas uništiti

sve jednog po jednog.
Koliko je to godina unatrag?
15-25….prošli smo puno, a sada ,u najboljim godinama,
umjesto mirovine- samo bolest, muke i smrt.

O Bože, zašto? Samo smo radili kao i drugi, a možda i teže
na vrućini i toj prokletoj Asbestos prašini.
Znate li da smo pokopali prije desetak godina i mnoge druge,
ali ne, “oni nisu bile žrtve Asbestusa “,

oni su umrli od raka na plućima od “pušenja”?

Gazda kaže: tako je, ali danas svi znamo da nije tako,

i neka nam BOG pomogne, da se nekoji izvuku sa manje boli i patnje………
Širimo istinu po svijetu i dajmo na znanje onima koji ne znaju!
Ali danas  cijeli svijet znade……………….
A koliko će ih umrijeti od Asbestusa, a sa njime nikada nisu  radili ?

(Woombat/Vilko)




lijepa-nasa @ 22:03 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
Brojač posjeta
1605705
linkovi
Nema zapisa.
Arhiva
Index.hr
Nema zapisa.