Blog - studeni 2013
petak, studeni 29, 2013


                Jučer smo, zajedno sa još jednom udrugom koja nije iz Neretve,  poslali tužbu Upravnom sudu  zbog – po našem viđenju – nezakonitog  izdavanja lokacijske dozvole za  branu ispod Opuzena, na području k.o. Komin, odnosno Grada Ploča. Kako kao udruga nismo stranka u postupku, bojimo se da će naša tužba biti odbačena, pa za svaki slučaj  idemo i na Europske institucije.

               Otkako se bavim zaštitom okoliša bezbroj puta sam dobivala razne prijave, za različite stvari, na najrazličitije načine.  Ponekad su to bile pritužbe koje nisu imale veze sa ekologijom, a ljudi u očaju traže pomoć  i tamo gdje im se doista ne može pomoći. No, uvijek sam nastojala takve uputiti na pravu adresu. Jutros sam dobila dojavu od jednog  dvadesetpeto godišnjeg  ojađenog   mladog čovjeka. Rekao  je svoje ime i prezime,  zanimanje, čak i datum rođenja, i tražio da nešto učinim. On ne krije svoje ime, ali za njegovo dobro,  ja ga za sada neću napisati.  Prijavio  je odbacivanje oko 50 kubika  opasnog azbestnog otpada  i rekao lokaciju. Taj mladi čovjek djelovao mi je  potpuno izbezumljeno, a između ostaloga,  također je rekao da nema sredstava ni za kruha, ali da ovako više neće ići, da će prijaviti – ne samo to, već još neke lokacije gdje se krije otpad, na  sve strane. Imam puno životnog iskustva, i zato želim biti oprezna, jer frustracije i bijes nisu dobra kombinacija, i jezik zna biti brži od pameti. Za svaki slučaj podnijela sam  prijave inspekciji Ministarstva zaštite okoliša i prirode u Zagrebu i policiji, pa ako je dojava točna, onda ide i prijava   DORHu. U dopisu se traži  provjera  i podnošenje kaznenih i/li prekršajnih   prijava protiv nepoznatih počinitelja zbog opasnosti  za Ustavom RH zajamčeno pravo ljudi na zdravi život  i ugrožavanje okoliša. Nadam se da će i mediji reagirati, jer pedeset kubika azbesta u prirodi tko zna koliko već  godina stravična je spoznaja.



lijepa-nasa @ 15:28 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
četvrtak, studeni 21, 2013
                             Dok sam ovih dana Opuzencima pokazivala  znamenite lokacije po Vukovaru, jedna me je gospođa upitala što više volim: Neretvu ili Vukovar. Nisam znala i ne znam odgovor na to pitanje, jer kad sam u Neretvi, jedva čekam vidjeti svoj Vukovar, a  kad sam ovdje, Neretva mi silno nedostaje. Onda je žena upitala: „A priroda?“. E, tu nema dvojbe, tu ću uvijek isto odgovoriti: za mene nigdje  nema takve prirode kao u Neretvi, ona je po svojoj ljepoti doista jedinstvena.

                   Zato nije čudo što sam usred Vukovara danas imala sastanak sa jednim poznatim kolegom ekologom radi Neretvanske brane. Za one koji ne znaju valja napomenuti da je 5. studenog o.g. Grad Ploče zaprimio dokument o lokacijskoj dozvoli za zahvat u prostoru sustava navodnjavanja Donja Neretva , koju je izdalo Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja na zahtjev Hrvatskih voda. U dozvoli piše da je zahtjev osnovan, iako je čak i Lučka kapetanija Ploče u svome dopisu  Ministarstvu pomorstva, prometa i infrastrukture navela da je iz dostavljene dokumentacije nejasno kako će se odvijati plovidba prema luci i iz luke Metković, koja je otvorena za međunarodni promet.

Uvidom u raspoloživu dokumentaciju i laiku je jasno da zahtjev NIJE OSNOVAN, jer ima bitnih pogrešaka pri ocjeni prihvatljivosti, i nedostatak maritimne studije koju inače uvjetuje Ministarstvo pomorstva, prometa i infrastrukture, pa je tim čudnije da je  Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja i bez te studije izdalo lokacijsku dozvolu.

U svakom slučaju,  naša tužba na Studiju o utjecaju na okoliš  zahvata brane ispod Opuzena stoji na Upravnom sudu već tri godine, i ne znam kako se  bez završene procedure može krenuti u izdavanje lokacijske dozvole. Idemo sa novom tužbom, ovoga puta zbog nezakonito izdane  lokacijske dozvole, pa kud puklo. Inače, ako mi izgubimo spor onda postoji zakonska mogućnost da mi budemo tuženi  zbog nanesene štete investitoru.  Ali, o tom potom.

Pošto je od samog početka i Grad Ploče bio protiv ovoga zahvata, iskreno se nadam da će i oni u zakonskom roku podnijeti tužbu protiv ove lokacijske dozvole . 



lijepa-nasa @ 18:53 |Isključeno | Komentari: 125 | Prikaži komentare
utorak, studeni 19, 2013


                   Još u listopadu  zvali su Opuzenci i zamolili da im budem pri  ruci za Dane sjećanja u Vukovaru.  I tako se dogodilo da smo u isti dan  - 17. studenoga trebali biti i sa Pločanima i Opuzencima, pa smo se u obitelji podijelili: suprug i sin bili su domaćini za 60 pločanskih branitelja, a brat i ja za 85 opuzenskih branitelja i građana. Jednima smo organizirali ručak, a drugima smo bili vodiči po svim značajnim mjestima vukovarskog križnog puta. Opuzenci su  uz moga brata  imali za vodiče legendarne vukovarske branitelje Antu Jurića i Josipa Blaževića. Jedan mladi Vukovarac kojemu je kao trogodišnjem dječaku  17.11. 1991. otac ubijen i zapaljen, poželio je da sa neretvanskim  braniteljima  obiđe sva ta mjesta, iako nema ama baš nikakve veze sa Neretvom. U međuvremenu nam je na kratko u dom prispjela i devetočlana ekipa branitelja nama vrlo dragih Baćinaca, a u bolničkom muzeju susreli smo i Metkovce, pa se stekao dojam da je cijela Neretva preselila u Vukovar. Pred bolnicom sam navečer na molitvi srela i našeg župana Dobroslavića i predsjednika Županijskoga vijeća Dubrovačko neretvanske županije, i  baš smo se srdačno pozdravili.

Sa ponosom mogu reći da se o Neretvanima puno priča, jer su donijeli više od deset tona mandarina   u Vukovar. Pred Stožerom  za obranu hrvatskog Vukovara Dragana Bjeliša i Dragana Dragobratovića  dočekala je ekipa novinara, pa su govorili za Radio Vukovar i Hrvatski radio, snimala ih je televizija  i dobili su knjige o Vukovaru na dar. Mandarine koje su u Stožeru dobili, proslijedit će djeci sa posebnim potrebama, a tone mandarina dobila je škola „Blago Zadro“ i crkve svetog Filipa i Jakova,  Gospe Fatimske i  nova  crkva na Mitnici. Na nedjeljnim misama su svećenici zahvalili na daru i rekli da će se sve to podijeliti narodu.

                Kolona sjećanja 18.11. nikada nije bila tako velika. Sami novinari priznali su da je došlo sto tisuća ljudi, ali bilo ih je  više. Silne rijeke ljudi i vozila slijevale su se sa svih strana. Svi su čekali oko bolnice, mogao je ići tko gdje hoće, ali ljudi su stali u stavu mirno kada je zasvirala himna, minutom šutnje odali su počast poginulima, i na poziv članova Stožera  krenuli su prema groblju. No, čak i oni koji su bili u protokolu obilježavanja pred bolnicom, nakon minute šutnje otišli su  i priključili se narodu.  U neko doba kolonom se proširio glas da su predstavnici vlasti nakon održanog protokola krenuli,  a pred njima se stvorio red lampaša. Za pretpostaviti je da su ih stavili predstavnici  Stožera, no vojska ih je učas pokupila, jer ih nije bilo puno. Svjedoci  sa kraja kolone tvrde da su crne limuzine već bile upaljene, i da očito Vlada i ministri nisu ni imali namjeru ići u koloni, jer su, navodno, imali dojave što će se dogoditi.  Jesu li doista znali da će ostati sami, izolirani i da će im narod  okrenuti  leđa.

              Ne vjerujem da je itko sretan zbog ovakvog razvoja događaja, i to baš na ovaj pretužni dan, ali poruka koja  je danas  iz Vukovara  poslana u Hrvatsku i svijet  dokaz je da mnogo toga u državi ne štima. Problemi se moraju   početi rješavati, a ne se opet staviti na stranu i bježati od istine i naroda. Nadam se da pravovjerni novinari i analitičari neće tvrditi da je danas od vukovarske bolnice prema Memorijalnom groblju krenulo 100.000 hrvatskih šovinista, nacionalista i zatucanih ognjištara, koji su, naravno, članovi HDZa. A vjerujte,  to nije istina. Bila je to tužna i domoljubna  Hrvatska koja ne zaboravlja žrtvu Vukovara, ni manje ni više od toga.

 























lijepa-nasa @ 10:47 |Isključeno | Komentari: 0
četvrtak, studeni 14, 2013
                           Danas je Stožer za obranu hrvatskog Vukovara održao konferenciju za tisak na kojoj  su govorili član Stožera Dragutin Glasnović i Robert Horvat, drugi sudionik nemilog incidenta oko razbijanja  dvojezične ploče na zgradi Policijske postaje Vukovar.

Glasnović je rekao da  u Vukovaru nema sukoba Hrvata i Srba nego da se u gradu vodi sukob političkih stranaka preko leđa Vukovaraca. On tvrdi da čak ni Srbi ne žele ćirilicu, nego žele raditi i normalno živjeti.

Horvat, koji je  također branitelj, sa svojim je prijateljem  Darkom Pajčićem  doista  pokušao razbiti ploču. S druge strane ulice odjednom se pojavio policajac (sada se već zna da je to Saša Sabadoš, potražite na portalima tko je on) koji  je uhvatio  za glavu i snažno je „pribio“ uz zid zgrade, tako da je njegov prijatelj odmah pao, i ostao bez svijesti, a iz usta, nosa i ušiju mu je počela teći krv. Želio je pomoći prijatelju, jer je shvatio da će se ugušiti u vlastitoj krvi ako ostane tako ležati na leđima, pa ga je počeo okretati na stranu. Unatoč tome što je došlo nekoliko  policajaca koji su ga htjeli onemogućiti u tome (?) uspio mu je izvući jezik i okrenuti ga, te smatra da mu je to spasilo život. Njega je za vrat uhvatio policajac Mažar, i tako ga odvukao u postaju, a u međuvremenu je i on ostao bez svijesti, i također završio u bolnici. Ne zna tko je zvao hitnu pomoć, ali on je i u momentu dok je ovo govorio na konferenciji bio potpuno izvan sebe, nije mu bilo dobro, i žurno je, uz pomoć dva branitelja, napustio tiskovnu konferenciju. Skupio je tek toliko snage da se sa izlaza vrati i kaže novinarima koliko ih prezire što u medijima prikazuju potpuno drugačiju sliku, i što unaprijed zna da neće objaviti ništa od onoga što je rekao, i što je jedina istina.

Dragutin Glasnović i Robert Horvat na konferenciji za tisak




Oko ranjenog čovjeka sve je puno ljudi, a nitko mu nije pomogao







                    No, u cijeloj ovoj gužvi treba reći da nam u Vukovar iz Ploča i Opuzena dolazi  oko 150 branitelja (dolaze i iz Metkovića, ali ne znam koliko njih) na Dan sjećanja na žrtvu Vukovara, i naravno, donose tone mandarina za mlade i stare Vukovarce. Cijeli sam dan trčala od škole do škole, od crkve do crkve da pripremimo ljude za njihov dolazak i dar, kojemu se svi raduju. Klincima iz škole „Blago Zadro“ nije ni malo teško doći u nedjeljno jutro da pozdrave neretvanske branitelje, a isto je i u školi na Mitnici. U dvije crkve na misi će svećenici reći da im neretvanski branitelji donose darove za vukovarski puk.  Sretna sam što je moja obitelj na neki način spona između najistočnije i najjužnije hrvatske županije.  Sa pločanskim braniteljima smo dogovorili  zajedničko druženje u našemu domu, a za opuzence smo  osigurali branitelje koji će 17. 11. biti vodiči po vukovarskom križnom putu.

              Nisam zaboravila ni lokacijsku dozvolu  za branu ispod Opuzena, i tu se punom parom radi na obaranju i dokazivanju nezakonito donesenog rješenja o lokacijskoj dozvoli. Mislim da ću vas    tijekom idućega tjedna   moći  obavijestiti o konkretno poduzetim mjerama.

Pozdrav Neretvi iz Vukovara!

lijepa-nasa @ 19:12 |Isključeno | Komentari: 0
srijeda, studeni 13, 2013




                    12.studenog 2013. - tužan dan u Vukovaru, tako tužan da mi se na momente čini kako je sve samo san. Zove me bratova supruga, kaže, Ante (moj brat) je uhapšen. Ne mogu sebi doći, što se, zaboga, dogodilo. Kaže, kad su se vraćali doma ispred policijske postaje ugledali su čovjeka u lokvi krvi kako nepokretan leži  na asfaltu. Zakočili su u šoku, i brat je zavikao na policajca koji je tu bio,a ništa nije činio, opsovao ga je zašto ne pomogne čovjeku, i to je bio povod za hapšenje. Na betonu je u krvi ležao  hrvatski branitelj koji je u rat pošao sa 17 godina, a svi su branitelji posebno osjetljivi na ova događanja u Vukovaru.  Kažu da je prije toga čovjek  bacao kamenje na  dvojezičnu ploču, želio ju je uništiti.   Zbog toga je dobio od hrvatskog policajca tako jak udarac da se složio na zemlju nepokretan, u lokvi krvi, a da na to  nitko iz policije nije reagirao. Naravno da je brat poludio, i ne znam što im je rekao,  pa se policajac uhvatio za pištolj (ali ga nije  izvukao iz korica), i na sreću je sve ostalo na verbalnom sukobu,  pa je završio u pržunu. Ova se vijest munjevito proširila Vukovarom, i  građani su odmah počeli zaposjedati policijsku postaju, pa je u momentu kada je glasnogovornik izašao pred postaju da službeno objasni što se dogodilo, mnoštvo građana počelo zviždati i vikati da laže, tako da se nije čulo što je govorio. Na Radio Vukovaru je rečeno kako su zatvorene ulice (kao u konc logoru, da se ljudi ne okupljaju), te kako je čovjek lakše ranjen. Ljudi bliski  stradalom branitelju kažu da je završio u Osječkoj bolnici zbog frakture lubanje i krvarenja na mozgu. Otkada je to lakša ozljeda?     

                   Sinoć je Stožer održao konferenciju za tisak gdje su pokušali javnost objektivno informirati, ali jutros čujem izjavu ministra Ostojića na Radio Vukovaru kako je čovjek bio mrtav-pijan i sam je tresnuo o pod. Toliko o objektivnosti.



Ploča radi koje je prolivena krv hrvatskog branitelja


 

Hrvatski branitelj nepokretan leži na betonu pred ulazom u postaju


 

Pere se krv hrvatskog branitelja pred ulazom u Policijsku postaju Vukovar





                  Netko nepoznat je na mjestu gdje je u krvi ležao hrvatski branitelj zapalio lampaš, kao podsjetnik na krvavi čin. 

Iako su zatvorili glavnu cestu, pred policijom su se u tren našli građani




Prvi ljudi Stožera - glasnogovornik Vlado Iljkić i predsjednik Tomislav Josić na izlazu iz policije




Moj brat Antun Čulina - priveden pa nakon nekoliko sati pušten!








lijepa-nasa @ 13:26 |Isključeno | Komentari: 24 | Prikaži komentare
petak, studeni 8, 2013


           Prof. dr. sc. Branko Glamuzina sa Sveučilišta u Dubrovniku, Odjel akvakulture priredio nam je u Narodnoj knjižnici Ploče sjajnu Neretvansku večer. Doduše, jegulje je bilo samo na platnu, ali smo zato o njoj saznali puno novih stvari za koje sam sigurna da ih ni najbolji poznavatelji  nisu znali. Posebno je dobro što su na predavanje došli i bili vrlo aktivni mladi neretvanski ribari. Sa profesorom je dogovoreno da nam uskoro opet dođe, i nastavi prenositi svoje znanje, ovoga puta o plavome raku. Nadam se da će se ribari javiti na vrijeme kad ih pozovemo, i donijeti na degustaciju te nama neprijateljske, alohtone plave rakove.

I umjesto da mi obdarimo profesora, on je darivao veliki broj posjetitelja svojim Zbornikom ribe i ribarstva Neretve, a jedan je momak osvojio kao nagradu najnoviju knjigu profesora Glamuzine jer je znao točan odgovor na pitanje o fazama razvoja jegulje. Sjajna motivacija za ubuduće!

           Iako je Europska jegulja stara preko 20 milijuna godina,  danas je, nažalost,  ugrožena vrsta, i u Neretvi je ima sve manje. Procjena je oko tridesetak tona godišnje, pa će se izlaz tražiti u  uzgoju u mrijestilištima. Vidjeli smo razne vrste jegulja, i razne načine na koje se u pojedinim zemljama degustira. Neretvani su jedinstveni po pripremi jegulje s ražnja, ali i tome će uživanju uskoro biti kraj, jer se jegulje (valjda, ne znam, ali tako je rečeno) žive nabijaju na ražanj, a temeljem Zakona o zaštiti životinja zabranjeno je životinje ubijati, nanositi im bol, patnju i ozljede. Navodno, kazne za prekršaj bit će ogromne. Neretvani su jedinstveni i po spremniku za jegulje, tzv. buraću, što opet nema nitko u Europi, a ovdje se koristi više od dvjesto godina.

            Kako će, i hoće li uopće Neretvani prihvatiti umjetni uzgoj jegulja, pitanje je budućnosti. No, činjenica je da ona sustavno nestaje, i da se to konačno mora spriječiti.

Nakon izuzetno zanimljivog predavanja posjetitelji su postavljali razna pitanja, pa je, naravno, postavljeno i pitanje o utjecaju planirane TE na ugljen na život u moru i Neretvi. Profesor je optimista i vjeruje da Ministarstvo neće dozvoliti gradnju u neposrednoj blizini područja Nature 2000, ali da se kojim slučajem izgradi, to bi bila katastrofa ne samo za more, podmorje i Neretvu, nego dugoročno i za cijelo područje Neretve, Pelješca, Stona i dio Makarskog primorja.

O predavanju opširnije možete pročitati na portalu Rogotin u članku ZBOGOM JEGULJI NA RAŽNJU?




 











lijepa-nasa @ 15:19 |Isključeno | Komentari: 16 | Prikaži komentare
utorak, studeni 5, 2013

Pozivamo Vas da u četvrtak,  7.11. 2013. svakako dođete u Narodnu knjižnicu Ploče  u 19 sati na sjajno predavanje prof.dr.sc. Branka Glamuzine, našeg Neretvanina,  redovitog sveučilišnog profesora  na Dubrovačkom sveučilištu, stručnjaka  za prirodne znanosti, biologiju i zoologiju od kojega svi možemo puno toga čuti i naučiti. Ako vas zanima kakva je budućnost Neretvanske jegulje i svega što preživljava u rijeci Neretvi, svakako dođite!



lijepa-nasa @ 19:44 |Isključeno | Komentari: 18 | Prikaži komentare
ponedjeljak, studeni 4, 2013


Odustalo se od gradnje TE u Pločama kako je planirao HEP – 2x800 MW. No,namjera je da nam se „uvali“ termoelektrana kapaciteta  600 MW sa opterećenjem do 69% i potrošnjom od  1.400.000 t uglja  tijekom jedne godine rada, što je opet više nego što se planira u Plominu.

Spaljivanje ugljena je vodeći uzrok nastanka smoga,kiselih (sumpornih) kiša i otrovnog zagađenja zraka. To konkretno znači da se tijekom rada TE na ugljen u okoliš emitira :

 1.Ugljični dioksid(CO2):

U količini od  3.5 miliona tona  CO2 (CO2 se smatra  glavnim uzročnikom  globalnog  zatopljenja.)

2.Sumporni dioksid (SO2): 

·          Termocentrale na ugljen su glavni izvor zagađenja sa SO2 ,pogibeljno za ljudsko zdravlje  jer stvaraju čestice acida koje mogu dospjeti u  pluća ljudi i tako biti apsorbirane  u krvotok.    SO2 također uzrokuje kisele kiše, koje nanosi štetu usjevima, šumi, i tlu,  te zakiseljuje jezera i rijeke . Ako se ne vrši odsumporavanje tad se  u okoliš  emitira 14.100 tona SO2 godišnje. Ako se primjenjuju sva danas poznate metode  kontrole emisije, uključujući odsumporavanja dimnih plinova (dimnjak četke ), emitira se 7.000 tona SO2 godišnje .

·     3.Dušični oksid ( NOx ) :

NOx zagađenje uzrokuje stvaranje ozona s tla i smoga, što može izgorjeti plućno tkivo, pogoršati astmu te čini ljude osjetljivijima na kronične bolesti dišnog sustava .Ako se ne primjenjuju sustavi zaštite u okolinu se emitira 10.300 tona NOx godišnje. Kod primjene najmodernijih načina zaštite, uključujući i tehnologiju selektivne katalitičke redukcije,emitira se  3300 tona NOx godišnje.

4.Čestice: ( također se spominju kao čađa ili leteći pepeo)

Mogu uzrokovati kronični bronhitis,pogoršavaju astmu, izazivaju izmaglice i smetnje vida ali i preranu smrt. Nekontroilranim spaljivanjem  TC ovakvog kapaciteta   emitira 500 tona malih lebdećih čestica svake godine . Baghouses instaliran unutar dimnjaka može smanjiti emisiju i do 99 posto čestica 

 5.Živa :

 TC  u  USA proizvedu i emitiraju  više od polovice ukupne količine žive  i toksičnih teških metala koji uzrokuje oštećenje mozga i srčanih problema.Samo 1/70 dio žličice žive na 144.000 m2 –površine jezera učini riblje meso zabranjenim za ljudsku konzumaciju. TC   emitira oko 170 tona žive svake godine . Tehnologija ubrizgavanja aktivnog ugljena može smanjiti emisiju žive i do 90 posto kada je u kombinaciji s baghouses .( ACI tehnologija se trenutno nalaze na samo 8 posto TC u SAD ).

Ostale štetne tvari emitirane po TC, ako su nekontrolirane, uključuju približno:

. 55 kg  olova,  2 kg kadmija , drugih toksičnih teških metala i uranija u tragovima.Baghouses mogu smanjiti emisije teških metala i do 90% . 

. 720 tona ugljičnog monoksida, što uzrokuje glavobolje i dodatni stres za osobe s bolestima srca.

.220 tona ugljikovodika, hlapivih organskih spojeva ( VOC ), koji stvaraju ozon.

.100 kg  arsena, koji će izazvati rak u jednom od 100 ljudi koji piju vodu koja sadrži 50 dijelova na milijardu .

 EIA Data Nescaum. “Control Technologies to Reduce Conventional and Hazardous Air Pollutants from Coal-Fired Power Plants.” March 31, 2011. 
Kruti otpad


Oko  125 tisuća tona pepela i 193 tisuća tona mulja iz dimnjaka se mora sastrugati   svake godine . (Na nacionalnoj razini USA , najmanje 42 posto  ostataka  nakon spaljenog ugljena transportira se u odlagališta otpada neoznačen).

Otrovne tvari odložene  na otpad , uključujući  arsen, živu, krom i kadmij  mogu zagaditi izvore pitke vode i oštetiti vitalne organe ljudskog tijela i živčanog sustava .

Istraživanje je  pokazalo  da je jedno od svakih 100 djece koja piju podzemne vode kontaminirane arsenom  iz  otpada TC,  izloženo povećanom  riziku  za dobijanje  raka .       Odlaganjem otpada iz TC i  ekosustavi se oštećuju  ozbiljno a ponekad i trajno.

Ispuštanje vode

Kroz sustav  termoelektrana na ugljen, s protočnim sustavima hlađenja, prođe 70 do 180 milijardi litara vode tijekom jedne godine.Ta voda vraća se natrag u jezero, rijeku ili more . Toplija je ( do 20-25 ° C ) od vode u koju se ulijeva, stvara" toplinsko  zagađenje " koje može smanjiti plodnost  i povećati  ugibanje  ribe .

Termolektrane na ugljen u svoje rashladne vode dodaju klor i druge otrovne kemikalije  kako bi smanjili rast algi. Te kemikalije također se ispuštaju natrag u okoliš .

Otpadna toplina

Velik dio topline proizvedene iz spaljenog ugljena se  gubi.TC na ugalj  koristi samo  oko 35 posto toplinske vrijednosti ugljena  za proizvodnju električne energije . Većina  topline se ispušta u atmosferu ili apsorbira u rashladne vode

TERMOCENTRALA NA  PRIRODNI PLIN

 1.Ugljični dioksid    -emitirana količina CO2 po joulu utrošene energije za 44%  je manja od

Svi ostali elementI koji zagađuju okoliš  su u tisućama puta manjim  količinama nego kod pogona na ugalj.

Ugljični monoksid - 40 ppm

Sumpor dioksid - 1 ppm

Dušikovog oksida - 92 ppm

Čestice - 7 ppm

Usporedba štetnog utjecaja na okoliš ugljena i prirodnog plina kao pogonskih goriva za termocentralu  snage  600 MW

količine koju emitira TC na ugljen.


 

Uz primjenu najmodernije zaštite i filtera

Bez primjene zaštite i filtera

Zagađivač

TC  na  Ugalj

TC  na Plin

Ugljični dioksid (CO2)

3.5 mil tona

1.54 mil tona

Ugljični monoksid (CO)

720 tona

28 tona

Sumporni dioksid (SO2)

7.000 tona

700 kg

Dušični oksid (NOx) 

3.300 tona

64 tone

·         Čestice: ( također se spominju kao čađa ili leteći pepeo)

5 tona

4 tone

Živa

20 tona

0

Ugljikovodik (CH2)

220 tona

0

Ostali teški metali (olovo,kadmij,arsen,uranij..)

200 kg

0

Kruti otpad          (Pepeo,mulj,....)

350.000 tona

0

 

lijepa-nasa @ 14:56 |Isključeno | Komentari: 23 | Prikaži komentare
petak, studeni 1, 2013


  Kad se rađamo, naše duše se polažu u grob našeg tijela. Grob taj– naše tijelo– postupno se ruši i naša duša se sve više oslobađa. Kad tijelo umre, duša se sasvim oslobađa. (Lav Tolstoj)
Život kratak, a smrt  stalna, ja joj ne znam dan ni čas!
Ako vrijeme gubim sada, može propast i moj spas!
Imam samo jednu dušu, nju mi dade vječni Bog!
Propadne li ona ludo, nema većeg od zla tog!
Bog me vidi , Bog će sudit': Il' pakao, ili raj!
Il u paklu strašan oganj, il' u raju divan sjaj!
Sve se jednom svršit mora ; samo vječnost ostaje!
Vječna slava spašenima, vječna muka za sve zle!
Raspeti moj Spasitelju,  duši mojoj sada daj;
Pokajanje, oproštenje, poslije smrti vječni raj!





lijepa-nasa @ 00:40 |Komentiraj | Komentari: 17 | Prikaži komentare
Brojač posjeta
1605705
linkovi
Nema zapisa.
Arhiva
Index.hr
Nema zapisa.