Blog - prosinac 2007
petak, prosinac 28, 2007

Nekako je red da se na kraju godine zbroji sve što se činilo i učinilo, pa ćemo vam predočiti  najvažnije  tekstove koje smo od kraja siječnja – kada je otvoren ovaj blog – do danas objavili. Bilo bi dobro da se vratite unazad, jer kada tekstove od prije 5, 6 ili 8 mjeseci čitate sada, tek tada ćete vidjeti koliko smo vam točne informacije davali cijelo ovo vrijeme.

Kraj siječnja: objavili smo  najbolje članke iz naših eko novina Lijepa naša neretva, a već 29. siječnja pokazali smo vam šokantne slike prašenja u gradu.

Veljača: Balkanske impresije-posjeta Crnoj Gori i Skadarskom jezeru, klimatske promjene kao najveća prijetnja, emulgatori-često opasni dodaci našoj hrani; objavili smo Kominsku (Oliverovu) verziju «Malo nas je, al nas ima», pokazali vam mali dječji karneval, objavili članak Ivana Barbira o ušću (Tiho umire ptičja dolina), žalosnu istinu o prljavštini našega ušća, gdje se toliko dugo ne čisti da je čak i na spužvi uz more niknula trava, zatim Oliverove sličice iz povijesti Neretve (pobuna zbog meljoracije), priču naše Dobrile Sršen o Norinu, izvještaj o borbi Lijepe naše protiv Gornjih horizonata, te obilježavanje Svjetskog dana močvara:

Ožujak: neke naše riči, savjet o mandarinama, što može jesti vaša krvna grupa, otkriće azbesta iza tvornice, nestali azbest sa groblja, konferencija za tisak sa Društvom Žrtve azbesta, prekrasni članak Luke Braila Pošto pluća u Pločama, obilježili smo Svjetski dan voda, pisali o zagađivačima istine koji timski rade na prikrivanju  učinaka Gornjih horizonata na Neretvu, azbesta na zdravlje ljudi, o rasutim teretima i uzaludnim prijavama, o priopćenju Ministarstva zaštite okoliša kojim potvrđuje da su uzorci uzeti sa groblja i iza tvornice doista opasni azbest, te o sanaciji (koja do danas nije izvršena), a objavili smo prekrasnu pjesmu Maslina autora Tonija Krilića Skuše iz Baćine.

Travanj: Prenijeli smo sa portala Alert članak Zaustaviti trovanje azbestom u Pločama, mali istraživači iz naše škole istražili su kakvi su uvjeti života u našemu gradu, zabilježili smo susret pučkih klapa iz Doline Neretve u Kominu, prenijeli vam iz Lijepe naše Neretve članak Joke Batinovića Jendečenje je najteži posao u Neretvi, pisali o čekanju da se nešto poduzme u vezi sanacije azbesta, pisali o Neretvi i njenom značaju, o zamućenim vodama Matice, o očuvanju Neretve koje je nekima trn u oku.

Svibanj: pokušali smo (uzalud) animirati naše glavešine i Radio postaju za ideju Romea Ibriševića koji po cijeloj Hrvatskoj provodi akciju odvoza starih olupina, a imali smo namjeru odvesti olupine sa Baćinskih jezera! E, da ne bi, to je za Ploče misaona imenica-pa tko bi to proveo? Objavili smo članak Gorana Zolnaića o utjecaju GMO proizvoda na ljude, članak o proglašenju Parka prirode Donja Neretva, te stravične posljedice zagrijavanja zemlje za 6 stupnjeva, ponovo o Parku prirode, o sumnjivoj vodi Matice i kupanju u njoj, o lovu ribe agregatima, o akciji «Umjesto trave posadimo cvijeće» - sadnje cvijeća po gradu koju su u organizaciji Centra za socijalnu skrb proveli mladi iz naše Udruge, o problemima zaslanjenosti poljoprivrednih površina pisao nam je Nebojša Jerković iz Kule Norinske, a dobili smo i dva pisma Ministarstva zaštite vezane uz naše akcije oko azbesta i prašenja rasutih tereta;

Lipanj: pisali smo o misterioznom otkazivanju javne rasprave o Parku prirode, a u članku Probudi se, Neretvo pišemo opet o razlozima otkazivanja javnog izlaganja, o glupavoj i nerazumnoj Indexovoj top-listi, pozivamo ljude na javnu tribinu o azbestu koju organizira naša Udruga sa Društvom Žrtve azbesta, pišemo o svemu što se događalo na toj tribini, zatim u članku Domoljubi i izdajnici opet o raznim načinima na koje se  (u)zbunjuje narod Neretve u vezi Parka prirode. U članku OPTUŽUJEM  optužila sam činovnike gradskih i općinskih vlasti u dolini Neretve što su onemogućili  lokalno stanovništvo upoznati sa svim relevantnim činjenicama o dobrim i lošim stranama  uspostavljanja Parka prirode Delta Neretve. U članku Blagoslovljeni možete čitati o izletu mladih Lijepe naše na Baćinska jezera, i o svim ljepotama s kojima se tamo mogu sresti izletnici. Pokušali smo pomoći i kolegama  iz Lećevice, i opisali smo njihovu dugu bitku za očuvanje izvora pitke vode, i našem sudjelovanju na njihovom prosvjedu, a pisala sam i o idiotskom i štetnom projektu kanala Dunav Sava.

Srpanj: opet pišemo o Gornjim horizontima, o problemima kanalizacije u dijelu Rogotina, o osvježenju hranom u vrućim ljetnim danima, opet uporno slikom i riječju prikazujemo život u crnom, zadimljenom gradu, prenosimo sa H alter portala članak Marine Kelave Bitka za Neretvu o Gornjim horizontima, azbestu, prašenju, odustajanju od Parka prirode, prikazujemo vam karte sa predloženim granicama Parka prirode;

Kolovoz: u postu pod nazivom Bager pisala sam o čudnovatom razgovoru sa gospođom iz Odjela za pravne i inspekcijske poslove zaštite prirode u Upravi za zaštitu prirode pri Ministarstvu kulture RH. Žele raditi nešto oko đige, a evo sada se pokazalo da je to ova plaža koju su upravo napravili na Opuzenskom dijelu ušća, a govore da je to zaštita poljoprivrednih površina. Svašta! Bio je i maraton, pa smo, naravno i o tome pisali i predložili da ga netko uključi u disciplinu za Olimpijske igre. U Govoru srca objavili smo namjeru prodaje stare zgrade na ušću, kao i  stihove Anđelke Vlahović iz Komina. Tada smo već imali 60.000 posjeta, što smo obilježili, ali smo pisali i o nekim čudnovatim bolestima u Neretvi, koje se sve češće javljaju. Pišemo i o poremećaju u hranidbenom lancu, objavljujemo stihove A. Vlahović o trupi; u postu Alea iacta est ili kocka je bačena pišemo o formiranju Organizacijskog odbora Građanske inicijative i namjeri organiziranja prosvjeda protiv lučkog prašenja.  Pod nazivom Slike govore više od riječi prikazali smo vam amaterski film Tome Dropulića u kojemu se zorno vidi što nam  luka radi. U članku Obranimo naše ljudsko dostojanstvo zajedno objavili smo tekst iz letka kojim pozivamo građane na mirni prosvjed.

Rujan: Kroz ovaj smo mjesec pisali povijest grada, objavljivali smo sve što se događalo oko prosvjeda, kojekakve poruke koje smo dobivali iz Luke od njenih «organa», o prijetnjama, o tome zašto baš sada organiziramo prosvjed, objavili smo članak još iz svibnja 2006. u kojemu je naša Udruga prosvjedovala zbog prašenja, objavili smo ogromni članak iz Ferala, autora Vladimira Matijevića pod nazivom Zrak opće opasnosti, opet o prašenju, te u članku Zločin i kazna izvode iz Kaznenog zakona, a koji se odnose na kaznena djela protiv okoliša. Pišemo o pesticidima i zdravlju, o školjki zvanoj Filipinska kućica, o rasprodaji svega, i o Hrvatskoj kao najobičnijoj samoposluzi., opet objavljujemo stihove o Neretvi iz pera Anđelke Vlahović, o svakodnevnom paljenju močvare oko Vida, o sufinanciranju skladištenja i otkupa mandarina i jabuka od strane Vlade.

Listopad: U Stručnjacima opće prakse malo smo se narugali samima sebi, jer zaštitari okoliša trebaju mnogo toga znati ako žele učinkovito raditi. Zabilježili smo da smo 3. listopada imali i 100.000 posjeta.
U članku Vlade Barbira, prof. o Pločama može se naći sve o našem gradu, a u Parku moga djetinjstva autorice Jelene Tadijanović o tuzi i sjećanju na prošlo vrijeme djetinjstva i starome, posječenom parku. A malo smo se osvrnuli i na naš list Lijepa naša Neretva. U Građanskoj svijesti pišemo o dojavi uništenja stabala oko Slanoga, i zaustavljanju devastacije zbog našeg prosvjeda. Počinju radovi na Opuzenskom ušću, a nitko ne zna što se to radi; uglavnom, nešto se radi. Bila sam u Sarajevu na Međunarodnoj konferenciji zelenih, i tamo pokrenula pitanje Gornjih horizonata, što je naljutilo srpske kolege. U članku Nije bilo uzalud pišemo o odjecima našega prosvjeda i odgovorima prozvanih, obilježili smo Dane zahvalnosti, dane plodova zemlje, ili kraće – Dane kruha, koju je inače pokrenula središnjica  naše Udruge u suradnji sa Ministarstvom prosvjete. U članku Eh, da mi je… pišemo o posjetu planinara iz Zagreba Neretvanskome kraju, a u Putopisu malih zelenih o našem izletu na Cetinu i Radmanove mlinice, gdje smo u radnom dijelu sadili masline. Prenijeli smo iz našeg lista članak Joke Batinovića sa Banje Lokalne novine na području grada Ploča, a pedagog Nikica Glavor nam je napravio test Koliko znam o AIDSu i podsjetnik za učenike, učitelje i roditelje  o posljedicama zlouporabe droge.


Studeni: Pisao je pedagog Glavor i o uspješnom učenju matematike, a ja sam napisala putopis od istoka do juga, preko Bosne. Imali smo i operaciju «Maslina» - mladi iz Udruge sadili su iza naše škole masline.
U članku Azbest kao sudbina opet, po tko zna koji puta pišem o azbestu i njegovim pogubnim posljedicama, sjetili smo se i Vukovara na dan pada grada, a u članku Dagnje upoznajemo javnost sa namjerama Zagrebačkih branitelja i neke tajanstvene firme pod nazivom Mytilus iz Rogotina, ali  pišemo opširno, skoro studijski o gospodarskoj grani uzgoja školjkaša, što nam je sačinio naš Nenad Medak, Splićo iz Komina. Objavili smo i poziv na prezentaciju uzgoja školjki u jezeru Parila. Bili su izbori, pa smo malo (uzalud) navijali za naše zelene predstavnike.


Prosinac: I evo nas u zadnjem mjesecu, ali i zadnjim danima ove godine. U članku Ljubav i znanost opet govorimo o sastanku, školjkama i  stručnim mišljenjima znanstvenika dr. Branka Glamuzine i dr. Jakše Bolotina, obojice iz Dubrovnika. Pišem i o namjeri Grada da mijenja Prostorni plan radi uzgoja školjki, što je za mene porazno, a u javnosti je prošlo bez ikakvog odjeka. Ljudi očito pojma nemaju što to znači, pa su nezainteresirani.  Sa radošću sam pisala o propasti tih planova sa školjkama, i o reagiranju Kominskoga puka. U članku Problemi nabrojani su svi trenutni najveći eko-problemi u našoj Dolini,  a u Srbi dovode Ruse u luku (Ploče) obavještavamo vas o namjerama nekih pojedinaca iz Luke da ovdje, uz sve što nam čine sagrade još jedan terminal za ukapni plin, kiseline, lužine i opasni otpad. Rekli bi Bosanci: Mašala!
Mi smo vam ukratko iznijeli neke detalje iz Studije iliti stručne podloge koja je već napravljena, po narudžbi Luke Ploče Trgovina.
Možda vam je bilo dosadno i naporno sve ovo pročitati, ali iza svih tih silnih članaka stoji ogroman rad, trud, nada i vjera da MOŽEMO učiniti puno, i borba za okoliš se nastavlja. Vjerujem da ćete nas i dalje čitati i podržavati u toj borbi, jer ne smijemo dozvoliti da mladima predamo uništenu i spaljenu zemlju i otrovanu vodu i zrak. 


Sretna vam, zdrava, bogata i vesela bila cijela  2008. godina!









lijepa-nasa @ 02:18 |Komentiraj | Komentari: 24 | Prikaži komentare
srijeda, prosinac 26, 2007
                   Teško je u ovo Božićno vrijeme govoriti i pisati o onome što nas rastužuje!
Kada je u rujnu  ove godine Građanska inicijativa podigla Pločane na prosvjed zbog svakodnevnog lučkog prašenja i trovanja, udruga mladih Ploča PUMa neustrašivo je stala na našu stranu, i srčano pomagala u svim aktivnostima. Kao i svaka zdrava mladost, nisu imali nikakve računice u glavi, nisu – kao mnogi «odrasli» kukavički uzmaknuli zbog straha od moćne luke, a mogli su! Pratila sam tada njihova razmišljanja na Pločanskom forumu, hrabriji su oni od mnogih među nama. To je zrela, odgovorna i poštena mladež ovoga grada i svoje Domovine!
                   I umjesto da im pomognemo gdje god možemo, uzmičemo kao zadnji jadnici! Pred kim, pred čim? Bog je samo jedan i jedini, i nema toga u ovoj dolini suza tko može reći da je samo njegov, da samo on ima ekskluzivno pravo ljubiti Boga, niti može i smije drugima nijekati pravo na to. Božji je nauk da se pođe tražiti izgubljena ovca, a ne tjerati od sebe one koje su u stadu. Imam puno godina, rođena sam i gojena u katoličkom duhu, krštena sam odmah nakon rođenja, kao mala Hrvatica (za razliku od onih Velikih, što se busaju u Hrvatske grudi, koji su se pokrštavali devedesetih godina), osim posmrtnog pomazanja primila sam sve Svete sakramente,  svoju sam djecu tako odgojila, i ne dozvoljavam nikome, pa ni don Petru da govori da je veći katolik ili Hrvat od mene. Zato s pravom mogu reći: pretužno je i prežalosno na Badnji dan paliti štalicu od trstike koju su mladi ovoga grada s ljubavlju napravili svojim rukama. Tko je to učinio ja ne znam, ali Bog zna!
                 Jesu, pogriješili su mladi ako župnika nisu obavijestili i uključili u izradu jaslica, ali dobar župnik bi došao k njima, pitao ih što to rade (a radili su gotovo uz samu crkvu), i ako kao župnik  zna da nemaju dovoljno vjerskoga znanja – poučio ih i pridobio, sam im se nametnuo. Ti mladi ljudi su budućnost ovoga grada, i zašto njih bojiti u crvene, zelene plave…Zar se oni trebaju bojati don Petra, zar trebaju bježati od vjere i crkve, jer jedan svećenik, njihov župnik,  proziva ih s oltara. A zašto? Zato što su bili nakani napraviti žive jaslice, a da njega nisu pitali! Rekao je Gospodin: tko je bez grijeha, neka prvi baci kamen! Ima li itko od nas ljudi bez grijeha? Tko je taj što će u ime MOJE katoličke vjere upirati prstom u mladost i djecu ovoga grada, i određivati tko je dobar vjernik a tko  kurva, tko je nekršten, tko je vrag , tko je HDZ a tko SDP…..Strašno! Zašto su jaslice zapaljene? Ako to i ne saznamo, onaj ili oni koji to učiniše trebaju znati da zlo učiniše! A ako vjeruju u Boga, zar se ne boje, on je vidio tko pali lomaču.
              Djeco grada Ploča,  oprostite nam, jer često ne znamo što radimo. Veliko je bogatstvo u srcu imati ljubavi, jer kad nje ima, ima i razumijevanja za sve što je On stvorio, za ljude i prirodu! Mnogi od nas su na svome životnom putu izgubili tu ljubav, a neki je nikada nisu ni imali!
Isus je rekao: tvoje će te riječi opravdati, tvoje će te riječi osuditi!

               
lijepa-nasa @ 02:11 |Komentiraj | Komentari: 33 | Prikaži komentare
nedjelja, prosinac 23, 2007
              Puninu radosti za Božić i obilje Božjega mira i blagoslova u Novoj 2008. godini,
želimo našim dragim Neretvanima ovdje i u svijetu, ali i svim
posjetiteljima i  suradnicima ovoga bloga.        


             Hvala vam što ste bili uz nas, što ste nam pomagali na sve moguće načine da čuvamo ovo što nam je Bog svojom milošću dao. Nadamo se i vjerujemo da ćemo tako nastaviti i u idućoj godini..

ČESTIT VAM BOŽIĆ I SRETNA NOVA GODINA!!!







 

lijepa-nasa @ 18:40 |Komentiraj | Komentari: 24 | Prikaži komentare
subota, prosinac 22, 2007

Božićno vrijeme u svim ljudima izaziva neke posebne osjećaje. To je doista vrijeme ljubavi i dobrote, i zato sada nećemo govoriti o ružnoj svakodnevici! Ima u Neretvanima beskrajno mnogo  poezije, i želim vam predstaviti dvije prelijepe, meni osobito drage pjesme koje smo objavili u našem listu za mlade LIJEPA NAŠA NERETVA.
Pjesmu TAJ DAN napisala je Anđelka Vlahović iz Komina, koja je za nju  dobila nagradu fondacije «Agostina Piccoli», a pjesma je objavljena u listu Moliških  Hrvata RIČA ŽIVA. U njoj se govori o velikoj tuzi zbog napuštanja zavičaja  i  zazivanja svetinja kojih se Neretvani nikada nisu odrekli.
Pjesmu NERETVANKA  napisao je Mario Jerković iz Kule Norinske, a posvećena je svim ženama sa Neretve, njihovom teškom životu i stalnoj borbi za svoju obitelj.
Obje pjesme posvećujem Neretvanima u bijelome svijetu, i svim dragim ljudima koji vole ovaj predivni kraj! 


 TAJ   DAN

 DOŠA JE I TI DAN!
TRIBALO JE SVE SKUPIT,
DICU UMOTAT, PRIKRSTIT KUĆU.
LAĐA JE VEĆ ČEKALA.
TURNILI SMO SE!
SVEMOGUĆI, ČUVAJ MOJU DICU
NEKA SE ONI SPASU!
SVEVIŠNJI, OKRENI VITAR U NAŠE IDRO,
BLAŽENA DIVICE, I TI SI MORALA POĆ.
O, ZBOGOM, RODNO MI MISTO,
BOTURI, KROVI, ŽUKE, PRISTUPČE MOJ!
VINOGRADI, TRUDI MOJI,
PISMO MOJA, LAKU NOĆ.
NEĆE SUZA DA ME LIČI
U PRSIMA BOL ME GRČI!
DUŠMANINE,
ZBOGOM….ZBOGOM….
PROKLETO TI IME DOK GOD ŽIVIŠ
ZAŠTO ME OD OVOGA GRUMENA DILIŠ?
VAL ZA VALOM SVE TO PIŠE,
ZASPALA SU DICA.
MINULA JE RIKA  IZA NAS DALEKO,
ZVIZDA PUNO NEBO.
U DUŠI MI NEKI SPOKOJ
PREDOSJEĆAJ, BIT ĆE DOBRO!
NE ZNAN DANE, NE ZNAN NOĆI
U MOLITVI  I  SAMOĆI.
TI SI, DIVO, BILA S NAMA,
ODE TEBI FALU DAJEN,
TEBE ŠTUJEN, TEBE   MOLIN,
U SE   VIKE   VIKOV   AMEN
!


      NERETVANKA

Lancala si i nosila brime,
   Vozila si trupu svakog dana;
  Kolona si za sve naše cime,
   Od žukve ti ruke pune rana.


            A obje su od zlata ti ruke
               U njima krtol i dite što jeca;
          Pivala si od sreće i muke
            Lila suzu kada zvono kleca.


  Neretvanka, Neretvanka
  Moja baba, moja majka.
  Neretvanka, Neretvanka,
I Kuljanka, i Desanka.


             Neretvanka, Neretvanka,
             Dobra žena, moja majka,
            Neretvanka, Neretvanka,
            Opuzenka,  Metkovčanka.


     Na zidu raspelo i sveta slika
   Molitve tvoje nemaju broja.
   E, da je bilo pure i mlika,
           I sad mi vonja raštika tvoja.     


                Uvik si prva otvarala škure,
              I našu robu na riki prala,
             Kopala lozu i plela sture,
             Na svemu ti, majko, fala!


   Neretvanka, Neretvanka…..

     








lijepa-nasa @ 00:41 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
srijeda, prosinac 19, 2007

          Tko danas nije pročitao Slobodnu Dalmaciju, neka je kupi pod hitno, jer  o planiranoj prodaji zemljišta nema ništa na internetu, već na 11. strani ove novine, autora Ante Šunjića.
       Ukratko: Vlada Republike Srpske  obećala je Rusima terminal u Pločama, i jamči firmi Njeftegazinkor, u 40% vlasništvu Ruske Federacije, kupnju zemljišta (k.o. Komin) u luci Ploče za gradnju terminala za tekuće terete. To je onaj isti teret o kojemu sam  ovdje nedavno pisala, dakle ukapljeni plin, lužine i kiseline i opasni otpadi.
Još piše da se gradonačelnik Ante Karamatić ovome oštro protivi. Naravno da se protivi, a ne mogu vjerovati da ima onih kojima to odgovara, osim onih kojima će "kapnuti" u džep.


Razmišljam, da meni daju pola Ruske federacije sa svim nalazištima nafte, ugljena i zlata, nakeljila bih ih nogama kao Kominjani neki dan svoje nezvane goste, da zauvijek odu odavde glavom bez obzira. Jednostavno mi je neshvatljivo da netko može prodavati svoj zavičaj, i zdravlje i živote svojih sugrađana. Onaj tko to radi nije čovjek, za mene je to obično kapitalističko smeće, a priče o napretku i fenomenalnom poslovanju čista je izdaja!
Ovoga puta, nadam se da ćemo doista svi u Neretvi zbiti redove, i ne dati ni pristupiti ruskom trovaču i njegovom kapitalu u Neretvu. Sramotna indiferentnost najvećeg dijela Neretvana je razlog zašto su razni bjelosvjetski torbari navalili na naš kraj kao hijene.
       Pročitajte na ovome blogu tekstove od početka veljače ove godine, sve što sam vam pisala i poručivala, ostvarilo se u ovom kratkom vremenu, i zato nema razloga da mi ne vjerujete. A vjerujte da je studija za ovaj terminal spremna za javni uvid i raspravu, umotana u tako predivne fraze da ćete jednostavno poželjeti taj terminal. Onaj tko je pametan drži se stare mudrosti: ne vjeruj Danajcima ni kad ti darove donose. Ljudi, uništit će nas!








lijepa-nasa @ 16:07 |Komentiraj | Komentari: 20 | Prikaži komentare
utorak, prosinac 18, 2007

Zbog neproglašenja Parka prirode Delta Neretve, koji je zaustavljen tajanstveno, naprasno i neopravdano, dan prije nego je trebala započeti javna rasprava o njemu, a javni uvid je već bio u tijeku, u Neretvi se događaju nevjerojatne stvari. Vlastodršci sa najnižih  do najviših, državnih nivoa, ili ne rade ništa u zaštiti okoliša, ili nas za vlastiti interes truju, ili prepuštaju inicijativu drugima, izvan ovih prostora, pa umjesto najavljenog i čvrsto obećanog Parka sada imamo sljedeće stanje:
1. 16.12. u Kominu je od strane firme Mytilus (koja navodi adresu iz Rogotina, a sjedište joj je inače u Istri) prezentiran projekt proizvodnje školjkaša u najljepšoj, boćatoj laguni Ušća Neretva, slanom jezeru Parila, koje ima 170 hektara. Grad Ploče  je tržio od Drž.zavoda stručnu podlogu o tome uzgoju radi izmjene Prostornoga plana. Prema mišljenju dr.sc. Branka Glamuzine i dr.sc. Jakše Bolotina, vrhunskih stručnjaka za akvakulturu sa Dubrovačkog sveučilišta i Instituta za more i priobalje, vidljivo je da se u tome jezeru, odnosno laguni, radi opstanka drugih vrsta, te zbog osjetljivosti  i izuzetne važnosti  ekosustava lagune Parila u regrutiranju riblje mlađi, bioraznolikosti prirodnih populacija školjkaša, rakova i drugih organizama NE SMIJE dozvoliti nikakva degradacija ovoga prostora, koje će biti područje Nature 2000. Zbog toga je Lijepa naša putem Županije predlažila da se od Ministra kulture hitno zatraži preventivna zaštita  ornitološko ihtiološkog rezervata Parila.
2.
Već dva mjeseca se na dijelu ušća s Opuzenske strane rade veliki radovi gdje gliboder izbacuje iz dubine u plićak pržinu, i sada se jasno vidi prekrasna pješčana plaža ispred privatnog kampa Rio. Slučajno? Kažu u medijima da je to obrana od zaslanjivanja, saznat ćemo i to. Nismo vidjeli tablu sa oznakom radova, gdje obvezno mora pisati naziv radova, tko je investitor i projektant, izvođač radova, nadzor nad radovima, broj građevinske dozvole i službe koja ju je izdala.  A da li uopće postoji  građevinska i lokacijska dozvola još nismo saznali. Radovi se izvode u moru, na ušću, i sada se kroz medije plasira tvrdnja da  je to obrana od zaslanjivanja kanala. Ma kojih to kanala, ja ne vidjeh nikada zadnjih 30 godine da je more preplavilo cestu kod Galičaka između Kominskog i Opuzenskog ušća.
3. Luka Ploče Trgovina, u 100% vlasništvu Luke Ploče d.o.o sačinilo je stručnu studiju za novi, treći terminal za ukapni plin, opasni otpad i kemikalije (kiseline i lužine). A ovo sve je udaljeno nekoliko stotina metara  zračne linije od zaštićenog Ramsarskog područja ušća.
4. U rujnu smo imali prosvjed u gradu protiv trovanja od strane luke, koja je stacionirala stotine tisuća tona rasutoga tereta pokraj kolodvora, na samoj periferiji grada, i to: visokokalorični antracit, zatim boksit, glinicu, te petrol koks. Taj je teret prašio danonoćno po gradu i okolici. Ovo je kupljeno i «skladišteno» /na zemlji/  za talijane, kojima odvoze u manjim količinama, jer talijani ne žele trovati svoje građane pa od Ploča naručuju manje količine, samo za tekuće potrebe. Do dana današnjega nisu nam prezentirani podaci o kvaliteti zraka, a Luka stalno govori da su u dozvoljenim okvirima,  pa naša udruga sada traži novac okolo od privatnika, da možemo angažirati neovisne stručnjake, jer želimo u središtu grada postaviti mjernu postaju sa ekranom (kao u mnogim gradovima) gdje bi građani sami, u svakom momentu vidjeli kvalitetu zraka koji udišu. Prema nezvaničnoj informaciji Županija je na zahtjev naše Udruge odvojila 50.000 kuna za ispitivanje kvalitete zraka u Pločama, ali o tome nemamo službene informacije.
5. Stotine tona  azbestnog praha i krupnoga azbestnog otpada zbog kojega smo u ožujku alarmirali grad, županiju, Ministarstvo i podnijeli kaznenu prijavu Državnom odvjetništvu (koje nam do današnjega dana nije  dostavilo nikakvu povratnu informaciju) još uvijek stoji na otvorenom platou, na rubnom dijelu grada. Sanacija na Pločanski način je izvršena tako da su se ti silni azbestni otpadi prekrili velikim najlonima, sve uz znanje Ministarstva zaštite, a najloni su se od vjetra u međuvremenu iskidali, i otvorene vreće pune praha opet su  spremne za  prašenje. Osoba koju je Ministarstvo prozvalo kao odgovornu tvrdi da nije kriva, formirala je novu firmu (bio je Plobest novi, a sada je Plobest novi produkti) i nikome ništa. A bome nismo ni mi građani krivi, valjda Ministarstvo to zna.
6. Gornji horizonti (o kojima smo upravo mi prvi obavijestili javnost u Hrvatskoj) i zaslanjenje Neretve je stalni problem o kojemu ova udruga govori od 2005. godine.
Mislim  da  u Hrvatskoj nema ovako malog prostora sa tako velikim eko problemima.




 

                 

 

lijepa-nasa @ 20:14 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
nedjelja, prosinac 16, 2007
                     Evo izvještaja za one koje interesira. Dakle, u Kominu smo danas imali "izmjenu mišljenja", ne mogu baš reći konstruktivnu, ali je barem bila uspješna. Moram neke stvari i sama priznati, jer smo svi imali saznanje da se radi o alohtonoj  (stranoj) Filipinskoj kućici, što nije bila istinita informacija, jer zainteresirani planiraju autohtonu (domaću) kućicu, i ne bi oni cijela Parila, nego samo dio. Pristali bi i na ograničenu koncesiju, ako narod vidi da je prevaren, imaju pravo otkazati ugovor, a za monitoring bi zadužili domaćeg čovjeka.

Ljudi pristojni, tiho iznose ono što žele, mještani pozorno slušaju, ali kako vrijeme ide, sve više gunđaju. Čim je prvi govornik završio svoje izlaganje, odmah sam zatražila riječ i pročitala mišljenje struke, odnosno dr.sc. Branka Glamuzine, naravno, uz napomenu da isto misli i dr.sc. Joško Bolotin. Bome ja zaslužih pljesak Kominjana, a odmah iza toga Silvija Krmić je pročitala kritičku poruku Nenada Medaka iz Splita, koji je vrlo kratko živio u Kominu, ali ga cijeli život nosi u srcu. I opet pljesak za Nenada. Sastanku su, osim zainteresiranih potencijalnih koncesionara bili nazočni i Davorin Marković, ravnatelj Državnog zavoda za zaštitu prirode, i dožupan Dubrovačko Neretvanski Ivo Karamatić. Ljudi su pristojno saslušali govore, pojedinci, vrlo rijetki diskutirali su u smislu da bi to možda bilo i dobro, Neretva je totalno devastirana (što je istina), al kad je onda započela tirada Kominjana, šta da vam kažem. Bit svega je: tko vas je zvao, ovdje niste dobrodošli, ne treba nam vaš projekt ni vaše školjke, i ajte ća, oklen ste i došli.

Na ovo se opet čuo gromki aplauz, i - odoše nepozvani gosti odakle su i došli! Za sada - Parila ostadoše naša!




lijepa-nasa @ 20:00 |Komentiraj | Komentari: 20 | Prikaži komentare
        Gledam na brojaču posjeta, trenutno ovaj blog čita 25 posjetitelja. Kladila bih se da su sve Kominjani i Rogotinjani, njih najviše interesira i brine namjeravani projekt.

Mene osobno vrijeđaju komentari tipa: neka rade što god hoće! Bome neće raditi što hoće, radit će ono što narod želi, a u skladu je s prirodom i ekonomskim interesima toga naroda, i ništa više. Iskreno se nadam da su prošla vremena jednoumlja, iako neki pokušavaju sakriti informacije od ljudi.
No, nisam samo ja upoznata sa Aarhuskom konvencijom koja kaže: javnost mora znati! I znat će, ja  ću vam ko krtica dolaziti do njihovih tajni i razotkrivati ih kao i do sada. Nije ovo ni monarhija, ni diktatorska država.
Držite se Kominjani, imate nas zaštitare okoliša, na našoj je strani istina, kod nas nema muljanja i sakrivanja, nema mijenjanja Kominskog za Kominsko, to danas treba razotkriti!
Imam puno materijala koji govori nama u korist, podržite me danas kako samo vi znate! Sretno!
lijepa-nasa @ 11:33 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
petak, prosinac 14, 2007

                      Još jedan znanstvenik iznio je svoje mišljenje o uzgoju školjkaša u jezeru Parila. To je cijenjeni dr.sc. Jakša Bolotin, znanstveni suradnik sa Instituta za more i priobalje u Dubrovniku, predavač na studiju akvakulture  Sveučilišta u Dubrovniku, član Hrvatskog biološkog društva, čije je područje rada akvakultura, marikultura, biologija i uzgoj školjkaša. Njegovo je mišljenje potpuno suglasno sa dr.sc. Brankom Glamuzinom, pa ga sada neću iznositi, samo mu želim zahvaliti što je za nas prikupio neke vrlo značajne informacije:

1. nema u planu nikakvih stranih vrsta (pacifička kućica) u uzgoju, samo jadranska kućica Tapes (ruditapes) decussatus
2. uzgojna površina bi se udaljila od obale 70-100 m;
3. neće se postavljati nikakve mreže po dnu, niti se ograđivati parcele uzgajališta
4. uzgoj će se obavljati iznad dna na sustavu kolaca na kojima će visjeti mrežasti kontejneri sa školjkašima;
5. kretanje po uzgajalištu trebalo bi biti isključivo barkama na vesla, bez uporabe motornog pogona (je, kako da ne, sigurno će vozit trupe).


              Ono što sam sama saznala je činjenica  da je Grad Ploče doista tražio za potrebe izmjene Prostornog plana Grada Ploča za ušće delte Neretve i lagune Parila izradu stručne podloge za mjere i prijedloge uvjeta zaštite prirode, pa je logično pretpostaviti da se radi o ozbiljnim namjerama. No, ta im podloga ne ide baš na ruku, struka je pažljivo odradila svoj dio posla i ukazala na sve što se može događati u tome prostoru.


 



 

lijepa-nasa @ 21:26 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
srijeda, prosinac 12, 2007

             Postaje mi sve teže ostati dosljedna sebi, i zadržati volju za (potpuno volonterski) rad, kada vidim odnos velikog broja Neretvanskih pojedinca prema svemu što se događa. Govore mi da sve gledam katastrofično, da nema toga tko može uzeti ne samo Parila, nego ni djelić Neretve. Pritom sjede doma, guzicom nisu mrdnuli jer imaju puno problema doma: dica, kuća, posao i ostala demagogija, a pojma nemaju, jer ih ne interesira, kakve se mreže pletu. U prisvajanju Neretvanskoga prirodnog bogatstva nema lijevih i desnih – ima samo lopovčina i lažljivaca  koje na otimačini zajednički rade.
            Puno sam uvreda, prijetnji i nipodaštavanja  pretrpjela kroz ovaj skoro  12 godišnji rad sa djecom i odraslima, a mislim da je ova udruga jedina u  Pločama koja nema prostor za rad. U vrijeme kad smo mi formirani, nije bilo civilnoga društva i udruga, a neki dan mi kažu u općini da čekam red za prostor! Čekam evo jedanaest i pol godina, i vjerujem da neću dočekati. A javljaju se divni ljudi kao što je Zdravko Srzentić, Matko Radonić, Marija Sršen – nude nam tone papira i arhive, Ante Dodig želi nam klupama i stolicama opremiti prostor, iza nove godine dobit ćemo nekoliko računala, sve imamo-samo prostor nemamo. Danas su mi djeca rekla da će se oni sami organizirati i poći u općinu. Dvije su mi cure rekle da će se i potući ako treba! Smiješno i žalosno do neba!
            Osobno sam uložila neizmjerno mnogo svoga vremena i novca da istina o tzv. Švedskom zdravstvenom centru dođe do medija i Neretvanskih ljudi, da bi sada i najveći zagovornici priznali: je, to je bilo obično pranje novca! Istinu o azbestu u Pločama i napuštenim azbestašima također sam preko ove udruge obznanila javnosti i molila Saborske zastupnike da pomognu nama i Društvu «Žrtve azbesta». Jučer mi kažu da je prof. Banac, sada predsjednik HHOa i na TV i na Radio Zagrebu jasno i javno rekao da će sve učiniti da se taj problem konačno riješi. Ne znam tko će ovo prisvajati, ali znam da to opet nećemo biti mi!  Velikim trudom, bez kune vlastitih sredstava, kroz više godina tiskamo edukativni eko list za mlade Lijepa naša Neretva (ukupno 8.400 primjeraka lista), a da iz ovoga grada ni zrno pomoći nismo dobili. Ja sam konačno odustala, a to znači da više nema lista, jer je malo budala koje će bez ikakve naknade ovoliko raditi. Organiziram ljude da se dignu protiv trovanja prašinom, a svi ste vidjeli kako je završilo. Lokalni novinari ni slova o tome u Slobodnoj Dalmaciji nisu htjeli napisati. Mala udruga kontra velike luke. A ona opet sprema novi terminal sa otrovima, da Neretvani imaju gdje raditi i prehranjivati djecu, ta ona je luka hraniteljica.
             Evo sad prilike sa školjkama: dajte Parila i imate 100 zaposlenih. Doduše, vrlo brzo te će se laži raskrinkati, ali ako prihvatite školjke, one će plivati u moru zagađenom iz terminala gdje će biti skladišta otrova, kiselina, lužina, nafte, ukapnoga plina, rasutih tereta. Sve za razvoj! Ni Park prirode nam nije potreban, sad je već kasno, kad sve unište i prigrabe – što on može donijeti? Radovi na Opuzenskom ušću nikoga ne interesiraju, iako sam više puta o tome pisala. Tamo nema nikakve table, kakva mora biti svuda gdje se radi po zakonu, na kojima piše: naziv građevine, investitor, projektant, izvođač radova, nadzor,  broj građevinske dozvole i tko je izdao tu dozvolu! Je, kako da ne! Dva mjeseca gliboder dere ispred kampa Rio, kilometri cijevi izbacuju pržinu i prave pred kampom ogromnu plažu, a meni kažu da radove izvode, navodno, Hrvatske vode, bez lokacijske i građevinske dozvole, opet navodno, jer me onda ne mogu tužiti za klevetu. Od tih silnih navoda ja ove radove gledam kroz prizmu USKOKa – treba istražiti što se to radi našim zajedničkim novcem, i kakvu će to stara austrijska điga imati korist od tih radova. Puno je toga još ostalo što treba reći, ali  znam da vam je tlaka čak i čitati duže tekstove, stat ću. Bojim se samo ako me ova trenutna malodušnost savlada, na radost nekih stat ću potpuno.
Želim zahvaliti onim malobrojnim koji podržavaju ovaj rad, a svakako treba istaknuti Nenada Medaka iz Splita čija ljubav za Komin i Neretvu nema cijene. Danas mi je autobusom poslao tisuću letaka u kojima poziva puk na nedjeljni sastanak u Kominu. I letke, i prijevoz sam je platio, i još tvrdi kako to nije ništa. A napravio je i kompletni obračun korisnosti projekta uzgoja školjki, radi čega je više po Splitskim knjižnicama nego doma. I našeg dragog Olija moram pohvaliti, on mi je i inače pomagao informacijama i fotografijama, a sada je čak i iz Zagreba potpuno u ovom problemu Parila. Vidim da se i u Kominu stalno javlja jedna ekipa na čelu sa Zdeslavom u obrani svoje djedovine, što znači da ima nade za Neretvu.


                        


 

lijepa-nasa @ 17:16 |Komentiraj | Komentari: 17 | Prikaži komentare
ponedjeljak, prosinac 10, 2007

Komin će 16. prosinca 2007. godine u 14 sati imati  izuzetno značajan  skup koji sam nazvala Nedjeljom u 2, po poznatoj TV emisiji. S jedne strane će na pozornici biti oni koji nam hoće uzeti Parila, a u «parteru» ćemo biti svi mi koji to(nadam se) nećemo dati. Oni će nama držati predavanje  o napretku, bogatstvu, razvoju, korisnosti, EUniji , očuvanju i pitaj Boga čemu, a sve potkrijepljeno preporukama i odobrenjima kojekakvih činovnika iz raznih državnih ureda.

No, mi imamo apsolutno jače argumente: ljubav i znanost! O ljubavi neću govoriti, svi oni koji će toga dana tamo biti doći će iz istih pobuda: sačuvati ono što je od pamtivijeka, od Boga dano – samo i jedino bilo i bit će NERETVANSKO!

Uz ovaj neoborivi argument, imamo i mišljenje struke, i to najstručnije struke!

Poznati i cijenjeni   prof.dr.sc. Branko Glamuzina , pročelnik Odjela za akvakulturu Sveučilišta u Dubrovniku, naš Neretvanin, Rogotinjanin, od kojega nitko ne može bolje poznavati ovu materiju jer je rođen i odrastao uz  Parila, a danas je znanstvenik baš iz toga područja.

Ovdje ću iznijeti samo najvažnije dijelove njegovoga stručnog mišljenja o uzgoju školjkaša u laguni Parila, ušće Neretve, uz napomenu  prof.dr. Glamuzine  da mu nisu dostavljeni niti opis, niti namjeravani uzgoj, niti ciljana vrsta. Cjeloviti tekst naći ćete u subotnjem broju Dubrovačkog vjesnika., a ako zbog duljine teksta ne bude sve objavljeno, ostatak teksta naći ćete na ovome blogu u subotu uveče,  prije nedjeljnog sastanka. Dakle, evo dijela  stručnog mišljenja:

                  S obzirom na tip dna (muljevito), uvjete temperature i slanosti (niske zimske temperature od 6°C i slanosti blizu 1-2psu), jedina vrsta koja se može komercijalno uzgajati je filipinska kućica, Ruditapes philippinarum. Iako smo radi niskih zimskih temperatura i posebice niskih slanosti u većem dijelu lagune skeptični prema ekonomsko-financijskim rezultatima uzgoja. Filipinska kućica se u velikim količinama uzgaja u Europskoj Uniji, posebice u Italiji, Irskoj i Španjolskoj. Mlađ se može kupiti u većim količinama u Italiji, Španjolskoj i Irskoj. Vrsta je vrlo robusna, otporna na bolesti i vrlo brzo raste. Način uzgoja koji je primjenjiv u uvjetima lagune Parila je uzgoj u velikim plastičnim dvostrukim mrežama koje se stavljaju na dno i prekrivaju muljem. Mreže se koriste radi zaštite od predatora, prije svega ptica, rakova i puževa. Jasno je da se mrežama sasvim mijenja autohtoni sastav dna lagune, jer ono postaje monokulturno, a životinje koje žive u dnu, od jegulje i glavoča, do niza rakova, kozica i puževa, da navedemo samo gospodarski značajne, nestaju iz okoliša. Ovo je posebno važno radi očuvanja jegulje, Anguilla anguilla, koja je danas najugroženija vrsta ribe u Europi, a kojoj upravo laguna Parila, predstavlja jedino preostalo bočato stanište na prostoru istočno-jadranske obale. Slična važnost je i za očuvanje i unaprijeđenje populacije kozice-gambora, Melicertus (Penaeus) kerathurus, čija mlađ upravo lagunu koristi za novačenje, a živi upravo u mulju. Nakon desetak godina loših ulova, upravo je u laguni Parila tijekom 2006. zamijećen veliki broj ličinki i mlađi ove vrste, koja je izuzetno značajna za ribarstvo neretvanskog kanala.

Poznavajući prirodne značajke lagune Parila i postojeću tehnologiju uzgoja školjkaša u Europi, dakle je nesumnjivo da investitor može jedino biti profitabilan uzgojem filipinske kućice. Sve ostale ideje se ne uklapaju u ekonomsku logiku akvakulture, te o njima možemo samo nagađati, a to nije predmet stručnog pristupa.
Što se tiče uzgoja drugih vrsta kućica ili „vongola“, može se raspraviti o mogućnosti uzgoja kokoške („vongola poverace“), Chamalea gallina i autohtone europske kućice, Ruditapess decusatus („vongola verace“).
Poznato je da na ušću Neretve uz samu vanjsku stranu lagune Parila postoji veće naselje kokoške, koje godišnje može dati i do 100 tona komercijalnog ulova. Međutim ona je ograničena na tipično pjeskovito dno, te ne živi u mulju lagune. Inače se ova vrsta nigdje ne uzgaja radi postojanja velikih prirodnih populacija. Njezin uzgoj u laguni nije moguć radi muljevitog dna i niskih slanosti tijekom zime.
Autohtona europska kućica, Ruditapess decusatus, se pokazala nepogodnom za uzgoj, radi velikih mortaliteta, osjetljivosti na bolesti u mrjestilištu i uzgoju, i sporog rasta. Uslijed toga je u europske vode upravo i unešena filipinska kućica  koja je danas  osnova uzgoja kućica u svim zemljama EU. Osim na razini znanstvenih istraživanja, ne proizvodi se komercijalno niti mlađ niti konzum autohtone kućice. Morfološki su vrste vrlo slične te ih je jako teško razlikovati. Alohtona filipinska kućica je unesena u Jadransko more sredinom 1980-ih u područje Venecije. Prvi unos od 10 milijuna ličinki je deklariran kao autohtona kućica, a tek kasnije se ispostavilo da se radi o japanskoj.

Temeljem svih iznesenih činjenica mišljenja smo da:

     1. Laguna Parila mora bit zaštićena kao ihtiološko-ornitološki rezervat u najvećem mogućem stupnju zaštite, radi osiguranja uspješnog novačenja niza vrsta riba i rakova, kao osnove održivog lokalnog ribarstva na širem području delte Neretve i Neretvanskog kanala.  

   2. Ulaskom komercijalnog uzgoja u prostor lagune ona bi definitivno izgubila značajke rastilišta mlađi i utočišta ugroženih vrsta s nesagledivim lokalnim i regionalnim posljedicama. Koncesioniranjem dna lagune se de facto cijeli prostor pregrađuje i „privatizira“ po uzoru na uzgajališta dagnji i kamenica, te u njih nije moguć pristup drugih korisnika prostora. Time se na mala vrata privatizira cijela laguna Parila, te se ostali korisnici, od lokalnih ribara, stanovništva, lovaca, turista i sl., sasvim isključuju iz njezine upotrebe.

     3. Uzgoj školjkaša bi se vjerojatno orijentirao na unos alohtone filipinske kućice, o čemu bi trebalo izraditi posebne studije radi poduzimanja mjera njenog neširenja  u druge prostore, s nesagledivim posljedicama, eliminiranja autohtone kućice i njena postupnog nestajanja.

    4. Moderno gospodarenje lagunom Parila mora uzeti u obzir i njezine biološko-funkcionalne značajke što se tiče populacija riba i novačenja mlađi, njezin značaj kao staništa za price močvarice i nemjerljiv socio-ekonomski učinak na šire lokalno ribarstvo. Dati pozitivno mišljenje za uzgoj školjkaša na ovom području, značilo bi zanemariti cijeli ovaj širi društveni i biološko-ekološki okvir, i direktno štetno djelovati na niz drugih direktnih i indirektnih korisnika.

     Treba istaknuti da je današnje stanje gospodarenja lagunom daleko ispod potrebnih mjera i zaštite i upravljanja, da je dio lagune (kao i laguna Galičak) izgubio svoj funkcionalni značaj, te je potrebno poduzeti i nova istraživanja i nove mjere unapređenja prostora, kako bi laguna Parila postala prestižni zaštićeni prostor kakav zaslužuje, kao zadnja preostala veća boćata laguna na hrvatskoj obali. Moderno uređenje i zaštićene, lagune Parila i Galičak, mogu postati značajan turistički resurs južne Hrvatske, na isti način kao i gornji dijelovi delte danas, te važno odgojno-obrazovno središte srednjeg i visokog obrazovanja u zemlji i šire, bilo u sklopu budućeg Parka prirode ili kao samostalni prostor.
                                                        Pročelnik Odjela za akvakulturu
                                                          prof.dr.sc. Branko Glamuzina




 



 

lijepa-nasa @ 19:56 |Komentiraj | Komentari: 16 | Prikaži komentare
subota, prosinac 8, 2007

Iako sam obećala da ću nastaviti pisati o planiranoj gradnji  opasnog terminala, ipak ću se ponovo vratiti na temu  namjeravanog uzgoja (pitaj Boga kakvih) školjki u Parilima! Naime, pročitala sam članak u najnovijem Dubrovačkom vjesniku gdje se o tome govori kao o gotovoj stvari.  Da ne pametujem dalje, evo članka pa čitajte!


U UVALI PARILA - STO BRANITELJA UZGAJAT ĆE ŠKOLJKE

 
Branitelji s nestrpljenjem očekuju 16. prosinca kad će predstavnici Udruge hrvatskih branitelja – dragovoljaca Domovinskoga rata, okupljenih u firmi Mytilus, u kominskome Domu kulture izvršiti prezentaciju načina uzgoja i proizvodnje školjaka na području delte rijeke Neretve.
Javnost doline Neretve, braniteljska populacija, s nestrpljenjem očekuju 16. prosinca kad će predstavnici Udruge hrvatskih branitelja – dragovoljaca Domovinskoga rata, okupljenih u firmi Mytilus, u kominskome Domu kulture izvršiti prezentaciju načina uzgoja i proizvodnje školjaka na području delte rijeke Neretve, u uvali Parila. Djelatnici Mytilusa, svjesni osjetljivosti ovoga projekta, naglašavaju kako u svojim redovima imaju stručnjake za ovu vrstu djelatnosti, koja će, kako tvrde, značajno podići kvalitetu života na ovome području. Uvažavajući činjenicu što je prostor predviđen za uzgoj školjaka zaštićen, Zavod za zaštitu prirode Ministarstva kulture Republike Hrvatske, koji vodi ravnatelj Davorin Marković, na traženje Grada Ploča izradio je stručnu podlogu o zaštiti okoliša. Gradsko poglavarstvo Ploča je primilo na znanje informacije o projektu pa će svoj konačan stav iznijeti nakon što mu bude dostavljen projekt uzgoja i proizvodnje školjaka, usuglašen sa nadležnim Ministarstvom. Projekt se, tvrde njegovi inicijatori, radi isključivo u suradnji s Ministarstvom kulture – Zavoda za zaštitu prirode, Ministarstvom poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva i uz potporu Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, a, kako tvrdi Joško Mudnić, najveći dioničar i osoba zadužena za komercijalne poslove u Mytilusu, u početnoj fazi bit će zaposleno najmanje pedeset branitelja, nakon čega će taj broj porasti na sto. «Nije nam cilj», tvrdi Mudnić, «da se obogati mali broj ljudi, zato ćemo zaposliti što više branitelja čija neto plaća neće biti manja od tisuću eura». O kakvoj proizvodnji je zapravo riječ? Na prostoru od preko milijun i pol metara četvornih, od čega će na korisnu površinu za uzgoj biti određeno 800 tisuća metara četvornih, uzgajat će se školjke namijenjene prvenstveno izvozu, jer će domaće tržište biti premalo za plasman takve količine. Godišnja proizvodnja bit će veća od tri kilograma po metru četvornome. Područje Parila izabrano je zbog činjenice da je riječ o idealnome terenu za takvu vrstu proizvodnje, s odgovarajućom pličinom i boćatnim morem, gdje, uslijed miješanja slatke i slane vode, slanost dostiže razinu između 20 i 24, za razliku od otvorenoga mora gdje je slanost 36. Mlađ školjke proizvela bi se u Splitu, a odmah bi se prenijela u Parila. Sve bi se obavljalo ručno, pomoću trupica i čamaca, bez ikakve upotrebe motora. Kako je mulj u Parilama izrazito bogat fitoplanktonima i organskim tvarima, koje Neretva nanosi iz svoga sliva, dovoljno bi bilo, uvjeravaju nas, jednostavno pobacati mlađ i čekati godinu dana dok ne bi bila postignuta konzumna veličina. Nakon toga bi se «špurtelima» i grabljama, točno određene veličine, školjke sakupljale po dnu. Tako bi se istovremeno obavljalo kalibriranje, jer bi male školjke ostajale dok ne postignu zadovoljavajuću veličinu, a velike bi se odvajale za prodaju. Svaki ribar – kooperant ulovio bi zadanu dnevnu količinu školjki da se svima zaposlenima osigura egzistencija. Da bi se osigurali neophodni uvjeti za razmnožavanje školjki, cjelokupno uzgajalište bilo bi podijeljeno na pedesetak zona. Školjka se razmnožava ispuštajući svoju mlađ koja se formira na sprudovima i obali uzgajališta, odakle se nosi u određene zone gdje se obavlja pošumljavanje i gdje je godinu dana zabranjen lov. Na jednoj splavi koja će se nalaziti u blizini uzgajališta, vagale bi se i otkupljivale školjke. U Mytilusu naglašavaju da školjke neće ugroziti ni ribe ni rakove ni druge organizme koji obitavaju na tome području, jer se radi o prirodnome filtru mora koji kupi sve otpatke i prerađuje ih. Zagovornici projekta naglašavaju kako im nije cilj otkrivati toplu vodu, nego samo prenijeti slična iskustva Talijana, Španjolaca i Portugalaca, koji su se već istaknuli u takvoj proizvodnji.   Ante  Šunjić
                                                       
 
lijepa-nasa @ 22:41 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
petak, prosinac 7, 2007

Zaštitari okoliša dobro znaju da svaka studija utjecaja na  okoliš ovisi o onome tko je naručuje i plaća. Vrlo često se struka prodaje za novac, za što imamo zorne  primjere Pićanjske tvornice kamene vune, Karlovačke pivovare, Siska…. Zvučna imena pojedine struke potpišu studiju, i onda naručitelji mašu s njome javnosti i nama zaštitarima, jer mi im jedini stojimo na putu do realizacije. Krupnom kapitalu svi su putovi otvoreni!

Iz studije o utjecaju na okoliš za izgradnju terminala za skladištenje i pretovar tekućih tereta u luci Ploče koju je naručila Luka Ploče Trgovina d.o.o. (LPT  je u 100% vlasništvu Luke Ploče) jasno je vidljivo da je sve što je planirano - naj: najsuvremenije, najsofisticiranije, najsigurnije, najzaštićenije, a kao argument spominju čak i radnu (kontrolnu) posjetu naše udruge, gdje su nama i medijima  dokazivali  visoke standarde sigurnosti!

Sada se trude dokazati da bi u normalnom radu terminal  imao vrlo mali utjecaj na okoliš. Što znači to vrlo mali, ne kažu.  Ne mogu reći: terminal nema nikakvog utjecaja, a kad priznaju da je vrlo mali, vjerujte da je on veliki, dobro veliki! Ali u slučaju bilo kakvog većeg incidenta (opet ne kažu kakvog) utjecaj na sve sastavnice okoliša može biti ZNATAN. A samo je usputno utvrđeno da tijekom izgradnje i rada planiranog zahvata može doći do utjecaja na sljedeće komponente okoliša: tlo, more, zrak, biljne i životinjske zajednice, a bit će povećana razina buke. Koliko vidim, nitko nije pošteđen!

Tvrde da je u listopadu 2005. godine započet jednogodišnji ciklus ispitivanja kakvoće zraka, odnosno ukupne taložne tvari, ali im je, navodno,  još uvijek prekratko razdoblje trajanja mjerenja, pa rezultati, tobože, nisu vjerodostojni. A one koje imaju su NIŽE od graničnih vrijednosti! Ma moš mislit, svi smo mi ludi, i unatoč ljetos svima očiglednih činjenica ogromnih količina prašine, tim gore po činjenice.

Ljudi, nešto ću vam predložiti: vi koji imate love odvojite nešto za našu udrugu pa ćemo mi organizirati neovisne stručnjake, i imat ćemo prave rezultate. Kad mogu malena sela po Hrvatskoj to raditi, zašto ne bi i mi. Evo, gospodin Grgurinović iz Australije uplatio nam je prvih 1.000 kuna. Još nekoliko puta toliko, pa da vidite kakve ćemo rezultate dobiti! A bome ako imate love, to možete i sami napraviti, platiti neovisne stručnjake, pa da vidite! Nastavak slijedi!


                           




            


 

lijepa-nasa @ 21:56 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
srijeda, prosinac 5, 2007
    Hoće li sada narodu Neretvanskom biti jasnije zašto su glavešine na vlasti odgodile  proglašenje Parka prirode? Parila treba dati u koncesiju, a u luci Ploče se doista planira još jedna monstrum-gradnja. I kada sve privatiziraju, koncesioniraju i zauzmu pozicije, onda će reći: idemo u proglašenje Parka, da oni u njemu mogu zarađivati.U tome će parku biti  zaštićeni azbest, prašina raznih  rasutih tereta, opasne kemikalije, ukapni plin. Sve osim ljudi i  prirode.
    LUKA PLOČE TRGOVINA (u 100% vlasništvu Luke Ploče d.d.) naručila je studiju o utjecaju na okoliš za izgradnju terminala za skladištenje i pretovar tekućih tereta .
    Gospoda namjeravaju sa svojim partnerima sjeverno od Naftnih terminala Federacije d.o.o. (bivši Energopetrol) za tekuće terete izgraditi novi, kombinirani terminal tekućih tereta, sustava za tretman tekućeg i krutog otpada, te pogona za čišćenje i servis kamionskih i vagonskih cisterni u luci. Opet na Kominskom području, naravno. U pitanju je dio kat.čestice zem.br. 4559/1, k.o. Komin, a ovo zemljište se nalazi unutar granice građevinskog područja predviđenog za građevinske namjene. Kažu, terminal će se graditi na površini od  140.000 m/2.
      Cjelokupna  studija umotana je u  fine i suptilne izraze, da se «Vlasi» ne dosjete. Tako se npr. ne govori o kiselinama i lužinama, nego o  kemikalijama, a na dva mjesta o opasnim kemikalijama, o  UNP iliti ukapnom naftnom plinu, o SKLADIŠTU OTROVA, ali ne kažu kojih, o punilištima kamionskih cisterni sa tekućim  naftnim derivatima, sa ukapnim plinom, o punilištima vagonskih cisterni sa tekućim naftnim derivatima, sa ukapnim plinom, sa kemikalijama,o  punilištu boca sa skladištem praznih i punih boca.
    Puno toga još ima, potpuno sam u šoku od onoga što vidjeh da nam se sprema, a kako ni vi ne biste mirno spavali potrudit ću se da vam za idući put pripremim što će nam se sve događati ako se ovo prihvati. Mislim da je krajnje vrijeme da Neretvani konačno upale crveno svjetlo sa znakom STOP!                




lijepa-nasa @ 23:25 |Komentiraj | Komentari: 23 | Prikaži komentare
ponedjeljak, prosinac 3, 2007
           

Negdje sam pročitala da se javnost ne smije uznemiravati neprovjerenim informacijama. Ali ja nisam javnost, a danas mi je potpuno uništen dan jednom takvom informacijom iz vrlo pouzdanog izvora.

Naime, saznala sam da se Pločama, navodno,  sprema još jedan novi terminal: za kiseline i lužine. Ako je to istina, najbolje da nas zatvore u taj svoj terminal i sve nas potamane odjednom, jer je i to bolje nego umiranje na rate! Truju nas azbestom i rasutim teretima, pa bi sad dodali kiseline i lužine.

No, treba doći do sigurne i provjerene informacije, a ako je to istina onda se Pločani zbilja moraju zamisliti i razmisliti! Kiseline i lužine?????

Borba protiv ovoga zla mora biti jedinstvena.  Na kraju, želim zahvaliti uredništvu portala KAMELEON na pomoći i solidarnosti. Pročitajte kako su Hrvatskoj javnosti prikazali problem Parila.




lijepa-nasa @ 22:19 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
subota, prosinac 1, 2007

               Ako ste   sretnik koji do sada nije imao kontakta, a time ni  problema sa Hrvatskom birokracijom, evo vam prilike da saznate barem djelić načina njihovoga (ne)rada, koji je za građane pravi horor.

              Na internet stranici  Hitro.hr piše da je to servis Vlade Republike Hrvatske za ubrzanu komunikaciju građana i poslovnih subjekata s državnom upravom. Je, malo morgen!

Crko nama spremnik za gorivo koji opslužuje Osnovnu i Srednju školu u Pločama, ali je sagrađen na prostoru osnovne, i za sve  eventualne nesreće ili nezgode bit će kriv ravnatelj naše, osnovne škole. A on zna što to znači kao potencijalna eko-bomba i poduzima hitne mjere: treba sagraditi novi spremnik. Ovome sadašnjem je 35 godina, vjerojatno i  nije  urađen najkvalitetnije,  a u nas  su česti  potresi, pa je nafta lagano počela otjecati kroz nastale pukotine!  I idemo u realizaciju izgradnje, jer je Županija Dubrovačko neretvanska imala razumijevanja i odvojila dostatni novac.

             Najprije smo morali u Općinskom sudu u Pločama tražiti Izvadak iz zemljišnih knjiga, i u Metkoviću građevinsku dozvolu za školu iz 1969.godine, zatim naći stručnjaka za izradu Glavnog projekta za izgradnju spremnika za loživo ulje. Uz sve to potrebno je Uredu državne uprave u DNŽ, Ispostava Ploče, Odjeljak za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstva i imovinsko pravne poslove  priložiti i Zahtjev  za izdavanje dokaza o pravu na gradnju, da bi nam oni relativno brzo izdali Lokacijsku dozvolu. U njoj su  navedeni i oblik i veličina građevinske čestice, i namjena građevine i veličina i površina od 20 m/3, i Rješenje o građevinskoj dozvoli, i kopija Katastarskog plana, i Uvjerenje o identifikaciji k.č.

Mislili smo da je to sad gotova stvar, ali kako da ne!

Došli smo sa svim tim silnim papirčinama  u taj isti odjel, samo drugi ured Drž.uprave, a službenica lijeno i nezainteresirano kaže da je sad nekakav novi zakon, pa nam treba Potvrda glavnog projekta. Što je sad to? - pitamo mi iz škole, a ona opet onako sporo i lijeno kaže da njima  moramo napisati zahtjev za izdavanje te potvrde. Pitam je kakav je to zahtjev, a onda priskoči jedan mladi kolega, kojemu je očigledno bilo neugodno i veli da ga on ima u računalu. Isprinta on nama taj zahtjev, a na njemu  piše da nam treba još SEDAM nekakvih papira. Sad opet pitam onu lijenu, zar trebamo sve te papirčine. Ne znam ja, to je novo, kaže ona. A kako ću ja znati, dragoga ti Boga, vičem ja. 1.400 djece i mladih treba se smrzavati jer vi ne znate koji nam papiri trebaju. Onda se ona umilostivi i zaokruži nam broj 1: Glavni projekt 3x s uvezanom konačnom lokacijskom dozvolom, broj 4. (pazi sad ovo) Ovjereni parcelacijski elaborat i potvrda nadležnog tijela o usklađenosti oblika i veličine nove građevinske čestice s lokacijskom dozvolom, broj 5. Dokaz da investitor ima pravo graditi, broj 7. Ispunjeni obrazac Hrvatskih voda IM-1 (iskaz mjera za obračun vodnog doprinosa).

I što ćemo mi sada sa ovim? pitam ja lijenu! Morate poći i Jedinstveni upravni odjel kod….(reče mi ime). Pođoh ja u drugu zgradu kod imenovane gospođe, kad ono, Gospe moja, ova još gora. Dobar dan – nazvah ja, a ona u silnom poslu, ne diže oči od računala! Opet ja – Dobar dan, al' puno jače, i umilostivi se pogledati me. Zna mene gospođa vrlo dobro, jer sam s njom imala svađu radi ušća i Baćinskih jezera (još radi po karti cara Franje Josipa), al' se uredno predstavim i kažem što bih (otprilike) trebala. Je, kaže gospođa, no morate prije podnijeti zahtjev. Pa podnijela sam već zahtjev u onom drugom uredu, kažem ja. Da, ali sada trebate postaviti zahtjev Poglavarstvu da vam odobravaju gradnju. Ma koju gradnju, kažem ja, to je skladište za naftu koje je ugrađeno u zemlju, nije to građevina. Nema šanse, gospođa je neumoljiva. Sretnem njezina šefa, poludjela sam totalno, a on mi se – ruga. Kažem – pisat ću o vama, on kaže:  piši, pa što onda.

Poglavarstvo još nije bilo, potvrde nemamo, naftu smo morali istankati u stari, šuplji spremnik koji propušta, jer djeca se moraju grijati. Sa svakom litrom nafte, u zemlju curi i novac utrošen  za nju, ali i veliki zagađivač okoliša!

Činovnicima je toplo, plaće im veće od prosvjetarskih, baš njih briga za naše probleme, za djecu, za nečiju odgovornost.

Eto vam, ljudi, hitro na Hrvatski način. Znaju li u našoj Vladi kakvi im ljudi rade na terenu. Što je najtragičnije, sve su ovo ostaci činovništva iz Juge, sa onim poimanjem odgovornosti, a mladi koji dolaze samo hitro uče od njih, i priča se nastavlja……..

lijepa-nasa @ 14:00 |Komentiraj | Komentari: 23 | Prikaži komentare
Brojač posjeta
1609106
Arhiva
Index.hr
Nema zapisa.