Blog - prosinac 2009
utorak, prosinac 29, 2009
           Sva je sreća što volim putovati, jer doista često i puno putujem! A svako novo putovanje  novi je izazov, i uvijek novi doživljaj!
Božić smo, kao i svih zadnjih   godina proveli u Dalmaciji, sa mlađim sinom!
Odmah iza Božićnih blagdana selimo se na istok Domovine, u Vukovar, gdje Novu godinu provedemo sa starijim sinom i njegovom obitelji. Nažalost, nikako ne možemo sastaviti sve nas zajedno, velika smo obitelj, i svi imamo svoje obveze.
No, za promjenu, odlučili smo sa obala našega Jadrana i Neretve do obala rijeke moga djetinjstva, Dunava, putovati preko Plive i Vrbasa, ustvari, preko Banja Luke!
U tome gradu nismo bili skoro 20 godina, od otkrivanja spomenika banu Jelačiću u Zagrebu. Tada smo zadnji puta posjetili naše drage prijatelje koji su nam vjenčani  kumovi!
U međuvremenu je zaratilo, život nas je razdvojio, ali smo uvijek ostali  u vezi! Naš je kum intelektualac, sveučilišni profesor, i vrlo je teško podnio rat i sve što se u ratu događalo. Obolio je, depresivan i nesretan! Prošlo ljeto želio nas je iznenaditi, doputovao je u Ploče, ali nas tamo nije bilo! Zato smo se sada mi uputili preko Banja Luke, da vidimo njega i obitelj!
               Put do Gruda je nikakav, ali prema  Posušju  je izvrstan! Dalje je Šujica, Tomislavgrad, pa prema Kupresu. Čim smo mu se približili, sve je zabijelilo, i što smo bili bliže gradu, snijeg je sve jače padao.
Gradić je neugledan, otužan, malen….. No, gradi se!
            Onda smo došli do poznatih Kupreških vrata
            A kada smo izašli, jednostavno smo ušli u gustu, gustu maglu.
            Kako smo iznenada ušli u tu maglu, iznenada je i nestala, a pred nama je bilo carstvo bjeline, nešto prekrasno
            Približili smo se Bugojnu,  a onda kraljevskom gradu Jajcu, i poznatom svetištu sv. Ive u Podmilačju
            Više ne znam jesmo li još uz rijeku Plivu, ili smo uz obalu Vrbasa, meni su obje rijeke iste, uz obje su kanjoni i prekrasna, ali pomalo zastrašujuća divljina.
U Banja Luci smo  vozili polako, grad je veliki, a  usput smo ga razgledali. Interesantno, nigdje, ama baš nigdje, niti jedne naznake svečarskih dana. Vjerojatno ne žele ni na koji način prije Nove godine da im grad bude okićen, da ne ispadne kako slave naš katolički Božić.  Inače, grad je vrlo lijep,  malo se Bosne osjeti u njemu.  Doduše, vidjeli smo tri džamije, to su valjda one za koje  ih je svijet natjerao da dozvole obnovu. Ljudi su ljubazni, kad ih molimo za pomoć pogledaju u našu DU registraciju, ali nismo imali baš nikakvih neugodnosti, naprotiv.
No, moram reći da je Banja Luka toliko daleko od Bosne, kao npr. Split  od Jugoslavije, što znači da više ništa nemaju zajedničko. Oni koji studiraju izvan Banja Luke idu u Beograd, kakvo Sarajevo, koji se liječe od teških bolesti, opet u Beograd, potpuno su okrenuti Srbiji, u svakom pogledu. Požalili su nam se kako je Dodik počeo graditi cestu prema Hrvatskoj granici koja je vrlo blizu, ali naši nisu zainteresirani. Podsjetilo me to na Slovence, koji (tko zna iz kojih razloga) ne žele cestu prema našoj granici, pa smo mi prema ovome dijelu BiH kao Slovenci prema nama.
Nakon izlaska iz Banja Luke dolazimo u mjesto Laktaši, koje je okićeno i svijetlo kao božićno drvce, pa vjerujem da tu žive katolici, jer dalje do Gradiške (granice) više nigdje nije bilo ničega.
A nakon prelaska granice odahnuli smo, svoje je ipak svoje, i tu se najbolje osjećam. 
Autoput, brza vožnja prema Županji, skretanje prema Vinkovcima, i Vukovar je tu! Eto mene sa predivne plavo-zelene obale Neretve, pokraj moga širokoga, lijenoga Dunava.
lijepa-nasa @ 21:24 |Komentiraj | Komentari: 18 | Prikaži komentare
četvrtak, prosinac 24, 2009

U zimsku ponoć širom svijeta
stiže poruka iz Nazareta.
Prenijela ju je zvijezda svjetleća:
“Narodi, mir vam budi!
Mir, spokoj i sreća.
Dijete se rodi.
Krist, kralj nebeski
Tvoj i zemaljskih ljudi.”
Zato svima u životu
Neka bude Isus vodič
Uz Isusa malenoga,
Nek vam bude SRETAN BOŽIĆ!!!

Sretna vam i blagoslovljena Nova 2010. godina!!!
lijepa-nasa @ 14:05 |Komentiraj | Komentari: 29 | Prikaži komentare
ponedjeljak, prosinac 21, 2009
             Iako Rogotinsku stranicu čitam svaki dan, na njoj  pratim vijesti iz Ploča, Poglavarstva i Ostala događanja, na linkove ili Događanja u mjestu  nikada nisam otišla, tako da nisam imala blage veze niti da je link Lijepe naše bio na Rogotinskoj stranici, niti da je skinut, a kako ne živim u Rogotinu i ne poznajem ljude, nisam pratila događanja u mjestu. Sasvim slučajno  sam večeras  pogledala «ulijevo» na stranici, i privukao me naslov «Malo zabave za javnost», i tako sam saznala da i mene ima u toj zabavi.
Moram priznati da najčešće idem na blog Komina (kojega iz nepoznatog razloga nema već četiri dana i baš mi nedostaje), i uvijek preko te stranice ulazim na Rogotinsku, koja je, po mome mišljenju, najljepša, najbolje osmišljena i upravo radi Ante Šunjića, najinteresantnija, jer uvijek ima najnovije vijesti o događanjima u našemu kraju.
Doista je moja velika pogreška što mi nikada nije palo na pamet da link Rogotinske stranice treba biti na blogu Lijepe naše, i tu sam grešku upravo  ispravila, bez obzira da li će naš link biti, ili neće biti na njihovoj stranici. I ne smatram da je to nikakva reklama, već samo način da ljudi koji čitaju i ovaj blog, i stranicu Rogotina lakše i brže dođu do nje!
              Znam i za probleme objavljivanja vijesti iz pločanskoga kraja u Slobodnoj, to za mene nije novost.
              A pljuvanje po ljudima na neretvanskim blogovima je, nažalost, uobičajena navada, osim ako se na tim blogovima ne pišu bezopasne pjesmice. Kominka pod nickom «Luca» je radi pljuvanja po njenoj obitelji odustala od bloga, pljuju po «Mandarini», po meni se najviše pljuvalo na Pločanskom forumu, ali me ne štede ni na vlastitome blogu, a radi prijetnji vješanjem i nazivanjem najgnusnijim imenima u Slobodnoj Dalmaciji bila sam prinuđena podnijeti prijavu policiji, i taj je postupak upravo u tijeku. Pljuje se na Kominskome blogu po svemu i svakomu, na blogu Kule Norinske isto kao na kominskome, na stranici Pločanske stranke najviše pljuju Dina Doboša….. Vjerojatno sam nekoga izostavila, neka mi ne bude zamjereno.
Na blogu Lijepe naše najviše je neregistriranih posjetitelja, i isto takvih komentara! Nekoliko sam puta (nakratko) zabranjivala komentare neregistriranih, ali kako se radi o eko-blogu, vrlo je važno imati povratnu informaciju, odnosno mišljenje i prihvaćanje čitatelja. Zato sam dozvolila komentare i neregistriranima, a moje je mišljenje da je svaki komentar slika onoga koji komentira, a ne onoga o kome se komentira. Ljudi koji o drugima pišu bljuvotine, a skrivaju se iza nicka «nepoznat netko» za mene su beskarakterni, plašljivi, frustrirani  i neiskreni jadnici. I nikako mi nije jasno kako se ispod moga  posta o kiselom kupusu, kiselim kišama i CO2 nađe tema  o linkovima i Anti Šunjiću! No, dobro reče u svom komentaru neregistrirana  Suzi:»Za dobrim se konjem prašina diže»! Ne treba previše važnosti davati nevažnim likovima!
   
lijepa-nasa @ 23:17 |Komentiraj | Komentari: 35 | Prikaži komentare
nedjelja, prosinac 20, 2009
Danas sam putovala kroz BiH. Krenuli smo iz sunčanih i ne tako hladnih Ploča, ali kada smo bili bliže Mostaru, dobro je zahladilo i u automobilu. Mostar je pod sniježnim pokrivačem, Velež se bijeli, i sve okolo je bijelo, bijelo. Iza Mostara bilo je već jako, jako hladno.
Bio je to pravi temperaturni šok za organizam!
Znam da se sada mnogi pitaju: govori se o globalnom zatopljenju, pa kako je onda moguće da temperature tako osciliraju!
Djelomični odgovor nalazi se na Net.hr:
Nakon nekoliko vrlo ledenih dana Hrvatsku bi trebalo zahvatiti naglo zatopljenje. Upravo to zatopljenje je varka, jer ono pridonosi otapanju leda na polovima. Prosjek temperatura uobičajenih za Zagreb u ovo doba godine obično iznosi od najviša 4 do najniža - 2 Celzijeva stupnja pa će temperatura do - 15 stupnjeva svakako izlaziti iz tog prosjeka. 
Hladan val, najavljuju u DHMZ-u, trebao bi potrajati do srijede kada se u cijeloj zemlji očekuje zatopljenje, a mjestimice će temperaturne razlike iznositi i do 25 stupnjeva. Upravo to zatopljenje varka je koja podupire teoriju proizašlu iz istraživanja britanskoga geologa Villiama Pattersona. Naime, zatopljenja pridonose otapanju leda na polovima.
Patterson je dokazo da je scenarij iz filma 'Dan poslije sutra' vrlo moguć, te da Zemlja može ući u ledeno doba za samo šest mjeseci, a ne za 13.000 godina kako se do danas vjerovalo. Prema tom apokaliptičnom scenariju, otopljeni led sa Sjevernog pola ohladio bi Golfsku struju i doveo do katastrofalnih posljedica – većina ljudi koja sada živi ne bi uspjela preživjeti ledeno doba.


lijepa-nasa @ 20:02 |Komentiraj | Komentari: 26 | Prikaži komentare
petak, prosinac 18, 2009
         Danas su najmlađi klinci u našoj školi imali goste kakve obožavaju svi maleni: lutke!
Lutkarskom smo predstavom uljepšali našoj  djeci ove svečane dane i ozarili njihova lica u iskrenom veselju.
         Mutogras je ime lutkarsko-glazbeno-glumačke udruge iz Podstrane kod Splita. Udrugu su osnovali razvojačeni branitelji u mirovini, invalidi rata s dijagnozom PTSP. Uvježbali su i sjajno savladali vještinu animacije lutaka-marioneta i našli smisao života u tome što svojim predstavama svugdje razveseljavaju djecu, a po njihovim izjavama, i njima je to prava terapija, jer su puno mirniji  i staloženiji otkako ovako uveseljavaju dječicu!




Foto: Višnja Grančić
lijepa-nasa @ 22:38 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
četvrtak, prosinac 17, 2009
Dogodi li vam se nekada da se zastidite zbog tuđih postupaka, iako niste ni krivi, ni dužni. Meni se to dogodilo jutros, pri dolasku u školu.
U neposrednoj blizini zgrade u koju dnevno uđe više od 1.000 osnovnoškolskih i srednjoškolskih učenika, nepoznat netko iz ulice Tina Ujevića ležerno je odbacio plastičnu kantu sa zelenom bojom za ličenje. Ali, nije lik samo odložio kantu, nego je «uredno» izvrnuo njen sadržaj, pa se zazelenilo svuda naokolo.
Takav vandalizam nije baš čest, i zbilja bi se trebao žestoko zastidjeti onaj tko je to učinio. Ali, pločani su totalno indiferentni kada je okoliš u pitanju: mogu ih trovati, zasipati prašinom, kopati more, betonirati kanale, bacati otpad na sve strane – njima sve svejedno, za njih je to nevažno. Govoriti pločanima (ali i neretvanima uopće) o zaštiti okoliša, to je kao soliti more – uzaludan posao, ništa ne dopire do svijesti!
Velika većina vjerojatno i ne zna da je bacanje boja u prirodu i okoliš zabranjeno.
Ne znam  da li naš Grad uopće ima plan gospodarenja otpadom. Iskreno se nadam da ima,  jer prema Zakonu o otpadu gradovi i općine odgovorni su za gospodarenje komunalnim otpadom, a i krajnje je vrijeme za sanaciju  i zatvaranje «crnih točaka» koje su visoko opterećene opasnim i neopasnim otpadom.
Planom bi trebalo predvidjeti i provođenje edukativnih radionica sa ciljanim grupama stanovništva o pravilnom postupanju s  otpadom, čime bi se smanjilo stvaranja divljih odlagališta,  a povećao udjel  odvojeno prikupljenog otpada, postiglo bi se  smanjenje količine otpada koje se odlaže na odlagališta, smanjili bi se  štetni utjecaji otpada na okoliš,   i udjel biorazgradivog otpada u komunalnom otpadu, izdvajala bi se goriva iz otpada….
Stanovništvo Grada Ploča potrebno je kroz radionice, pisane materjale i predavanja educirati o potrebama razvrstavanja otpada, o pravilnom postupanju s otpadom, o štetnosti divljih odlagališta za okoliš, o pravilnom korištenju energije i mogućim uštedama  u domaćinstvima, o mjerama i akcijama koje se namjeravaju poduzeti kako bi se spriječilo neovlašteno odlaganje otpada, a naravno, i o kaznama. Tada  nam se zasigurno ne bi događalo ovakvo divljaštvo i nekultura kakvim je jutros obojen prostor ispred školske zgrade.



 


 



lijepa-nasa @ 23:29 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
srijeda, prosinac 16, 2009
U rukama mi je knjiga - monografija pod nazivom AZBEST KARDELJEVO.
Knjigu mi je darovala jedna bivša radnica Azbesta, u znak zahvalnosti zbog moje  borbe za radnike.
Ne znam da li je svjesna koliko je ovo vrijedan dokument. Doduše, kao što se od žita mora odvojiti kukolj, tako se i ovdje mnoge tvrdnje moraju odbaciti, jer ima toliko mnogo socijalističkog uljepšavanja da je svakome jasno kako ovo nije  zrcalo prave stvarnosti iz toga doba.
Knjiga je tiskana u povodu 30. obljetnice  «postojanja i rada, borbe za  ekonomski i društveni prosperitet i napredak» (citat iz knjige).
Izdavač knjige je «Azbest» Kardeljevo, sa Mladenom Družijanićem i Milanom Zinaićem na čelu, urednik je Viktor Kipčić, tekstove je priredio Luka Šiljeg, a uredništvo su činili: Mario Bulum, Ivo Družijanić, Joško Karamatić, Viktor Kipčić, Vice Rončević, Luka Šiljeg, Dujo Todorić, Ante Žderić i Stipe Žderić.
Pod naslovom: SVE GENERACIJE AZBESTA  abecednim su redom tiskana imena svih radnika koji su ikada radili u «Azbestu», a ima ih – za ne vjerovati – više od 1.800. Eto današnjim liječnicima i povjerenstvima koja rade sa azbestašima najtočnijeg dokumenta, gdje nema muljanja: njihovi su ih poslodavci iz 1985. godine složili po strogom abecednom redu, a postoji i dodatak zbog tehničke greške jer su u knjizi izostavljena imena i prezimena 73 radnika.
Tvornica je započela sa aktivnim radom 1955. godine, kada je imala73 radnika, a 1985. godine  imala ih je  876.
Radne jedinice Azbesta bile su (prema tekstu iz knjige):
Azbestno-tekstilni i brtveni proizvodi sa 324 radnika, Obloge kočnica i kvačila sa 205 radnika, Metalna proizvodnja i održavanje sa 124 radnika i stručne službe sa (čak) 237 radnika.
Mene je zainteresiralo poglavlje o uvjetima rada, naročito priča o ventilaciji, jer čak i tada, u strogo kontroliranim izjavama stoji da su «prekoračenja maksimalno dopuštene koncentracije utvrđena na SVIM strojevima u Predionici, kod SVIH tkalačkih strojeva u Tkaonici, kod bruseva i pila u pogonu Frikcija, kod REISS-stroja u pogonu Filca, i kod radnika u skladištu gdje su se pakirala azbestna platna. Kako se u 1967. godini dograđuje i proširuje Predionica  u kojoj se ugrađuje nekoliko strojeva (vlačara, končanica, predilica i stroj za premotavanje prediva), uvjeti rada postaju TEŽI…»
Već 1968. godine je otkriveno 20 radnika s početnom azbestozom. Bilo je to prije 41 godine, a znamo kako je danas.
Ovu knjigu doista vrijedi pročitati!
lijepa-nasa @ 22:48 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
ponedjeljak, prosinac 14, 2009
               Ono što sam jučer pročitala u jednim dnevnim novinama nasmijalo me do suza. Radi se o članku pod nazivom «Stop kiselom kupusu radi spasa planeta».
               Autor članka tvrdi kako se «danski domaćini zalažu za zabranu kiselog kupusa diljem svijeta jer ta hrana izaziva neugodne posljedice u ljudskom organizmu, ali i okolišu». Tvrdi se kako milijuni Nijemaca jedu kiseli kupus koji ima za posljedicu loš zrak unutar tijela. Izvana se zrak preko tih ispušnih plinova još dodatno zagrijava zbog čega nastaju i kisele kiše.
               Postoji i organizacija koja se zove «Žene protiv kiselog kupusa», i one se bore da se u prijedlog sporazuma  uvrsti i svjetska zabrana upotrebe kiselog kupusa.
Eto ti ga na: za kisele kiše djelomice je kriv i kiseli kupus. Doduše, nisam pročitala da neki znanstvenik to tvrdi, ali kada se takva jedna vijest plasira u dane  konferencije Ujedinjenih naroda o klimi u Kopenhagenu na kojoj se vode  pregovori, svakako zvuči ozbiljnije nego što takva vijest zaslužuje.
             Svakako treba reći da postoji  povezanost između topline i CO2. Znanstvenici koji su  mjerili potrošnju kisika i otpuštanje CO2 kod čovjeka, utvrdili su  da su oni povećani nakon unošenja hrane i fizičkog napora. 
Mislim da je ova "velika vijest" o kiselom kupusu «maslo» najvećih svjetskih zagađivača, da skrenu pozornost sa sebe, jer istina je da ljudska aktivnost proizvodi znatno više CO2 od svih ostalih stakleničkih plinova zajedno.
             Osobni automobili, avioni, teška industrija, fosilna goriva, krčenje šuma…….su glavni krivci za proizvodnju ugljičnog dioksida (CO2) koji se  svakodnevno pušta  u atmosferu. No, to svakako nije kiseli kupus.
                         
lijepa-nasa @ 19:03 |Komentiraj | Komentari: 35 | Prikaži komentare
subota, prosinac 12, 2009
                  Vjerujem da pratite summit o klimi, koji će trajati 12 dana u Kopenhagenu. Ovaj veliki skup  trebao bi donijeti konkretan sporazum o smanjenju emisije plinova s učinkom staklenika, koji bi naslijedio Protokol iz Kyota, kojemu valjanost istječe 2012. godine.
                  Hrvatska je  jedna od rijetkih zemalja koja je zatražila povećanje dozvoljenih emisija stakleničkih plinova do 2020 godine. Valjda za onu termoelektranu koju namjerava graditi u Pločama. Zato nije  čudo da je Hrvatskoj u Kopenhagenu dodijeljen «fosilni Oskar», kojega je, na žalost, dobila zasluženo!
Mi kao da ne vidimo što nas čeka, a crno nam se piše!                
                 Neki znalci su se  potrudili pa su za cijeli svijet napravili mape s raznim razinama visokoga mora, ovisno o količini otopljene vode s ledenih polarnih kapa i planinskih ledenjaka.
Stvari se odvijaju pet puta brže nego se mislilo prije samo dvije godine.
Tijekom proteklih nekoliko godina govorilo se o porastu razine mora za oko 1 milimetar godišnje.
Tada još nisu imali potpuni uvid u pravo dubinsko stanje na Antarktiku i Arktiku, posebno na Groenlandu...
Sad govore o 5 milimetara godišnje. Naime, uz zatopljenje i otapanje ledenjaka, u igri je i trivijalna fizikalna pojava  - oceani zagrijavanjem povećavaju i svoj volumen... 
U Sibiru je u manje od 100 godina zabilježen prosječni porast temperature oko +3°C, pa sad svake godine iz tla izbijaju milijarde kubika slobodnog metana koji je 40 puta jači staklenički plin od CO2.
Time svaka mala promjena ima dvaput dramatičnije utjecaje,  kad jedna promjena lančano izaziva sukcesivne promjene u drugim pojavama, pa i na mjestima i u procesima gdje ih nitko nije očekivao.
Već se zna  da bi New York mogao do 60-tih ili 70-tih godina - a sto posto sigurno do kraja  21. stoljeća, biti potopljeni grad - zasigurno bez metroa. 
Bojim se da ista količina nevolje neće zaobići ni Ploče niti Neretvu. To vam je efekt spojenih  posuda. 
Desetke mladih stručnjaka i studenata iz svih krajeva svijeta obrađuju podatke iz sve brojnijih bušotina s kojima se dobivaju tzv. ledene jezgre (Ice Cores) u kojima je iz dana u dan, kao u bar-kodu u trgovini, zapisana povijest na tim mjestima. Sloj po sloj.
I sad se svaki dan saznaje sve više....   To je precizan pogled i povijest - 1000 godina, 100.000 godina, milijun godina...
A slika je loša i sve je više nepoznanica.
                  Najvažnije je da takvog naglog porasta temperature do  sada nije bilo u razdoblju od najmanje milijun godina, a tajna tisućljetnog dramatičnog zahlađenja (Younger Drias) na kraju zadnjeg ledenog doba još uvijek je nepoznatog uzroka. Ipak, i takva je dokaz kojom se brzinom, u godinu-dvije, klima na Zemlji može preokrenuti na glavu.
Evo linka gdje se može  pogledati svaku točka na svijetu,  pa i Ploče i dolina Neretve, sa označenim poplavljenim zonama prema odabranom porastu razine mora. Slika izaziva strah!        http://flood.firetree.net/

Ovako će izgledati  Ploče i dolina ako se nivo mora poveća za 2 metra.....

a ovako ako se poveća 7 metara!

 
 
lijepa-nasa @ 21:19 |Komentiraj | Komentari: 17 | Prikaži komentare
četvrtak, prosinac 10, 2009
                 Važnost Parila, i uopće dijela oko ušća Neretve poznata je kroz povijest. Odlukom Mletačkog senata iz 1775. godine  odbija se Splićanima  dozvola za ribarenje jegulja, jer lokalno stanovništvo  ima prednost. u odnosu na sve ostale. I Mlečani su znali da Neretvani bez Parila i ušća ne mogu!
                  Tim se riječima na današnjem međunarodnom znanstveno stručnom skupu u Opuzenu obratio prof.dr.sc. Branko Glamuzina, prorektor za  znanost i znanstveno-istraživačke projekte na Dubrovačkom sveučilištu.
Skup se održava od 10. do 12. prosinca 2009. pod nazivom: Ribe i ribarstvo rijeke Neretve: stanje i perspektive. Organizatori skupa su Sveučilište u Dubrovniku i Dubrovačko neretvanska županija, a  otvorio ga je  dr. sc. Boško Skaramuca,  redoviti profesor  dubrovačkog Sveučilišta.
Današnja predavanja su bila izuzetno zanimljiva i  kvalitetna, pogotovo predstavljanje rezultata projekta «Recentne promjene voda delte Neretve i njihov utjecaj na ribe i školjkaše, lokalno ribarstvo i socio-ekonomski položaj lokalnog stanovništva.
Od Ploča do Metkovića su 224 ribara koji se bave malim ribolovom, i 238 rekreativnih ribolovaca. Ministarstvo pomorstva i turizma priprema novi Zakon o ribarstvu koji bi napokon uredio neke sadašnje nedoumice. Po njemu će biti dozvoljen tradicionalni, a ne više mali ribolov.
Treba napomenuti da je jegulja vrlo ugrožena, zapravo najugroženija vrsta riba u Neretvi, ali i u  cijeloj Europi. Populacija jegulje je pala i do 99%, a nekada se izlovljavalo i do 200 tona jegulje. Jedini način obnove je poribljavanje s divljom mlađi – staklastom jeguljom.  Bilo kakav drugi vid gospodarenja bi zbog dugih migracija  i sporog rasta jegulje dao rezultate tek za desetak godina. Sada lokalno stanovništvo mora voditi računa da se previše ne izlovljava ni riba, ni školjke.
Bilo je dosta govora  o značajkama pojedinih staništa i promjenama uvjetovanim zaslanjivanjem voda delte Neretve, pa i o projektu Gornji horizonti i prevođenju voda.
             Snažan prodor morske vode u korita Neretve i Crne Rijeke sve do Desanskog jezera  i grada Metkovića izražen je najviše tijekom ljeta, ali u dubljim dijelovima Neretve tokom cijele godine. Crna Rijeka je u ljetnim mjesecima potpuno zaslanjena od Ploča do Banje. Zaslanjenost je velika, čak do 33 promila kod Opuzena, a 15 promila ispod mosta u Metkoviću, na dubini od 1 metra.
U laguni Parila su u plićim dijelovima tijekom kolovoza zabilježene temperature iznad 35 stupnjeva, što je  neprikladno za novačenje mlađi morskih organizama.
U tijeku je završna priprema projekta navodnjavanja donje Neretve, koji uključuje i izgradnju pomične pregrade na Neretvi, pa bi se problemi zaslanjivanja trebali uskoro smanjiti.
             Za sutra je predviđen okrugli stol na temu: Perspektive ribarstva delte Neretve u svjetlu pridruživanja EU i osnivanja Parka prirode Donja Neretva.

prof.dr.sc. Branko Glamuzina

                                                          Foto: Zdravko Srzentić

 
lijepa-nasa @ 21:23 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
utorak, prosinac 8, 2009
             Noćas iza tri ujutro mala ekipa iz Ploča – Crni, Braco i ja krenuli smo u Zagreb na sastanak u Saboru vezan za probleme ostvarivanja prava radnika oboljelih od profesionalne bolesti zbog izloženosti azbestu. U Dugopolju nam se pridružuje Anđelko, predstavnik Vranjičkih salonitaša. Prati nas velika magla, prst se pred okom ne vidi.
            Gradonačelnik Vejić dao nam je auto i vozača. Dino vozi maestralno  to svemirsko vozilo, tako da smo u Sabor stigli sat prije sastanka. Idemo se u u saborski kafić osvježiti. Tri čaja i dvije kave – 19 kuna. Nismo sebi mogli doći od čuđenja, jer smo dva sata prije negdje uz auto-cestu takve iste napitke platili 50 kuna. Al' je fino biti sabornik!
             Sastanak je započeo u točno određeno vrijeme. Uz Marijanu Petir, predsjednicu Saborskoga odbora za zaštitu okoliša, tu su i predstavnice Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, glavni povjerenik HUS Dalmacije Marić, te dr. Sonja Padovan Janković, ravnateljica Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu (HZZOZZR) i  dr.sc. Marija Zavalić, specijalist medicine rada iz Hrvatskog zavoda za zaštitu zdravlja i sigurnost na radu,, stručnjak za oboljenja vezana uz azbest.
              Rad je započeo pojedinačnim iznošenjem problema radnika u ostvarivanju prava pri utvrđivanju profesionalnog oboljenja, rješavanja mirovina i odštetnih zahtjeva. Gospoda iz Povjerenstva su tako saznala da nije baš sve onako kako propisuju zakoni, da se ljudima odbijaju davati zelene uputnice, da im se naplaćuju pregledi koji su propisani kao besplatni, da ih liječnici ne žele primiti kao svoje pacijente, da ima ljudi kojima je utvrđena profesionalna bolest azbestoza, a nakon godinu dana te bolesti više nema iako je azbestoza apsolutno neizlječiva.
Od dvije liječnice saznali smo da je odštetne zahtjeve podnijelo 580 radnika bivšega Azbesta/Plobesta iz Ploča, 196 Salonita iz Vranjica i 109 Uljanika iz Pule. Iz Azbesta/Plobesta 449 osoba je i sudskim putem tražilo odštetu. Radnici koji su podnosili zahtjev za odštetu putem Povjerenstva za rješavanje odštetnih zahtjeva  morali su uz dokumentaciju dostaviti i izjave da nisu odštete već naplatili putem suda. Sada se ispostavilo da su mnogi dali lažne izjave, i da su se već naplatili, i od takvih će se tražiti povrat sredstava. No, činjenica je i da je sud davao imena ljudi  koji su se navodno naplatili, ali je u daljnjem postupku dokazano da nisu, što znači da i oni imaju netočnu evidenciju i dodatno zagorčavaju ljudima život.
U obradi je 567 predmeta, do sada je obrađeno 308, a naplatilo se ukupno 100 radnika Salonita i 95 Azbesta/Plobesta.
Liječnice traže nove dijagnoze, jer se mnogima u međuvremenu stanje pogoršalo, mnogi i ne znaju da su teško bolesni. Neki odbijaju ići na preglede, jednostavno imaju psihološke barijere, boje se, a morali bi svake 3 godine na besplatne kontrolne preglede.
Od 1. siječnja 2008. na snazi je Zakon o zdravstvenom osiguranju zaštite zdravlja na radu i ustrojen je HZZOZZR  na čijem je čelu dr. Padovan. Ona je rekla da je navedeni  Zakon  donio još jednu novinu u članku 10. prema kojem na njihovu zdravstvenu zaštitu imaju pravo i nezaposlene osobe i umirovljenici (bivši radnici azbesta) koji su na radnom mjestu bili izloženi karcinogenima ili fibrogenim prašinama i kod kojih postoji mogućnost da tijekom svog umirovljeničkog staža ili nezaposlenosti zbog toga obole. I oni imaju sva prava besplatnog liječenja i kontrole s osnove ozljede na radu bez obzira što nisu išli po toj osnovi u mirovinu., što znači  da Zakon vodi računa kako o radno aktivnom stanovništvu tako i o umirovljenicima i nezaposlenima.
Zabilježene su sve naše primjedbe, i dogovoren je način daljnjeg prikupljanja dokumentacije, inspekcijski pregledi liječnicima u Pločama i Metkoviću koji odbijaju radnike ili im naplaćuju preglede, a u siječnju će biti sastanak Saborskoga odbora za zaštitu okoliša da se vidi što je konkretno napravljeno u proteklih godinu dana od zadnjega sastanka u Solinu.
Sve u svemu – obostrano vrlo koristan sastanak.
Magla nas je pratila sve do Zagreba

Predstavnici pločansko-vranjičke radničke klase

Marijana Petir rado je pozirala!



lijepa-nasa @ 22:39 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
subota, prosinac 5, 2009
6. prosinca je blagdan svetog Nikole  koji je  je zaštitnik mornara, škverana,  lučkih radnika, svjetioničara, trgovaca, putnika, ribara, zaručnika i djece. Na  starim zavjetnim slikama sveti Nikola prikazan je sa sidrom u jednoj ruci i  svijećom u drugoj, te s obrisima jedrenjaka u pozadini.
Priča se da je jednom davno još kao mladi biskup u Smirni krenuo na prekomorsko hodočašće u Svetu zemlju. Na tom tegobnom putovanju njegov posustali brod zapao je u nezapamćeno nevrijeme. Poigravalo se njime kao s orahovom ljuskom na uskovitlanoj pučini, pokušavajući ga povući na morsko dno. Ali mladi biskup, posve pribran, smjernim je molitvama naložio orkanskim valovima da se utišaju. Tako je i bilo: surim ozračjem istočnog Sredozemlja odjednom je prevladala potpuna tišina, i tako su se svi spasili. Zato je on svetac mornara.
Dan Svetog Nikole i dječji je blagdan. Priče kako je spasio dječaka Bazilija iz ropstva, oživio ga i vratio u roditeljski dom, te kako je spasio troje male djece koje je zli mesar htio ubiti učinile su ga zaštitnikom i čuvarem djece.
Nema djeteta koje ne zna za njega i njemu se ne veseli. Noć uoči Svetog Nikole djeca spremaju cipelice, čiste čizmice, stavljaju ih u prozor i s nestrpljenjem čekaju jutro da odmotaju darove. Nikolu prati Krampus koji nosi šibe za neposlušnu djecu.
            Djeca mu radosno pjevaju:
Sveti Niko svijetom šeta, traži djecu svoju,
jer za svako dobro dijete ima stvarcu koju.
 I pred našom stat' će kućom jer smo dobri bili,
pa smo dragom svetom Niki danas vrlo mili.
za njim ide crni Krampus, on se šibe laća,
ako djeca dobra nisu, šiba im je plaća.
tra-la-la-la-la-la-la. doć' će sveti Nikola,
tra-la-la-la-la-la-la, doć' će sveti Nikola.
              I djeca iz naše škole raduju se svome svecu. Ukrasili su za njega svoje učionice, hodnike…. Učiteljica Dubravka  sa svojim trećim razredom prekrasno je uredila svoj razred, ali nisu zaostali ni drugi! Krampus tu nema što tražiti!








lijepa-nasa @ 19:08 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
petak, prosinac 4, 2009

Evo napokon i jedne dobre vijesti za naše azbestaše:

                Hrvatski sabor danas je dopunio Zakon o uvjetima za stjecanje prava na starosnu mirovinu radnika profesionalno izloženih azbestu, čime je oboljelima od te profesionalne bolesti priznato pravo na starosnu mirovinu bez obzira na životnu dob i godine staža.  Do sada su mirovinu pod posebnim uvjetima ostvarila 102 oboljela od azbestoze, a u Vladi očekuju da će taj broj, uz najnovije zakonske dopune, do 2013. porasti na 250.  Vlada predlaže i da im se mirovina poveća za 26 posto, čime će se izjednačiti s mirovinama korisnika prava na dodatak uz mirovinu.

Osim toga, dobili smo i poziv u Hrvatski sabor za utorak, 8. 12.2009. gdje će se na sastanku raspraviti o ostvarivanju prava radnika sa azbestom i poteškoćama sa kojima se susreću u ostvarivanju tih prava.

Marijana Petir održala je riječ i nije nas prevarila. Vidjet ćemo u utorak što će biti dalje!

lijepa-nasa @ 17:35 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
srijeda, prosinac 2, 2009
              Bauk cijepljenja kruži internetom. Nema dana da ne pristigne nekakav mail sa tom temom. Čitajući sve to, čovjeka obuzme nekakva strepnja, jer negdje u podsvjesti ipak postoji zrno sumnje da tu nešto ima.
Možda je doista  za ovaj debakl sa (ne)odazivom stanovništva  na cijepljenje protiv virusa svinjske gripe možda kriv (ili zaslužan) baš internet, kako večeras rekoše na HTV vijestima, ili činjenica da svatko tko se odluči na cijepljenje mora potpisati neki pristanak. Pristanak na što? Kažu, pristanak na cijepljenje!
                       Ministar Milinović se ne cijepi jer nije kronični bolesnik. Doktori izjavljuju da su u kontaktu sa bolesnicima već stekli neki imunitet pa im cijepljenje nije potrebno. Slovenski predsjednik Pahor je, tobože, htio biti «maneken» cijepljenja, ali nije dao tv kamerama u ordinaciju da snime to cijepljenje, što znači da samo priča šuplje priče.
Oni koji se, unatoč svemu, odluče na cijepljenje, moraju biti spremni na sljedeće reakcije organizma (izvor: Internet):
crvenilo i bolne otekline na mjestu uboda injekcijom, kao i glavobolja, temperatura, umor, bolovi u zglobovima i mišićima. Često može doći i do oticanja limfnih žlijezda, svraba ili krvarenja u području uboda iglom, pojačanog znojenja, drhtavice ili do pojave simptoma, sličnih gripi. Povremeno se mogu promatrati opći simptomi, kao što su strepnja, omamljenost, utrnulost ruku i nogu, pospanost, nesanica, mučnina, osip na koži, vrtoglavica, opća slabost, povraćanje, proljev ili bolovi u stomaku.
Večeras sam od kolegice iz Zagreba dobila mail  pod nazivom «Na  vrhu  injekcije  smješten  je  čip»
         By Dr Ryke Geerd Hamer ( New German Medicine)
„Jučer 28. 08.2009. Dr. Ryke Geerd Hamer, držao sam uvodno predavanje o  GNM u Badenu kod Beča. Sa mnom je bila moja supruga i oko 40 slušatelja. Na kraju rasprave došli smo i do teme o svinjskoj gripi, kada se ustala jedna gospođa i objasnila sljedeće:
             Njezina prijateljica radi u bečkom poduzeću za proizvodnju lijekova. I ona ju je obavijestila da se doista u injekcijama za cijepljenje protiv gripe na vrhu  injekcije nalaze nano-djelići, koji se doduše ne mogu vidjeti prostim okom, ali zato kod povećanja od 12 puta lako se mogu doseći dječjim mikroskopom.
          Suradnicima poduzeća za proizvodnju lijekova objašnjeno je da ovi nano-djelići u tijelu funkcioniraju kao tvrdi disk u računalu i tako se mogu nagomilavati svi mogući podaci a u buduće će si tako uštedjeti e-kartu. Ova mjera odnosi se za omogućavanje točnog izračuna stanovništva i za 'zaštitu beba'. Pretpostavlja se naime da bi puno majki pred vlastima svoju novorođenčad učinilo nezamjetljivom, jednostavno ih  'ne prijavivši'.
          Gospođa je na predavanju nadalje obavijestila da i ona radi u zdravstvu. Jednog svog pacijenta, pravnika, upitala je kako se može izbjeći  ovo čipiranje (dobivanje čipa).  On joj je objasnio da on kao uostalom i svi iz više društvenog sloja znaju za to čipiranje. Za ovu godinu planirano je: nema prisilnog cijepljenja već samo putem tiska pokrenuti ljude na samovoljno cijepljenje. Ako bi ih se malo dalo čipirati, sljedeće godine provest će se obavezno cijepljenje. Izuzete bi bile određene osobe kao policija, medicinsko osoblje, političari itd. On kao pravnik zna za sebe mogućnost kako izbjeći cijepljenje čipom, ali za većinu nema bježanja.“
Dr. Ryke Geerd Hamer       Ing.  Helmut Pihlar
 Svatko ima svoje viđenje! Osobno, ne želim vjerovati da nam se baš ovako crno piše.
lijepa-nasa @ 22:17 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
utorak, prosinac 1, 2009
Drveće je vrlo važna komponenta našeg eko-sustava. Znanstvenici tvrde da drveće produljuje životni vijek, i da je život uz drveće sretniji.
Također tvrde da je u siromašnim četvrtima velikih gradova život bolji tamo gdje ima mnogo drveća, jer  stvara civiliziraniju atmosferu.
Priroda smiruje ljude i omogućuje im da se lakše nose sa svakodnevnim problemima.
No, jutros je priroda pokazala i svoju drugu stranu! Tamni oblaci i mrak usred  dana, veliki pljusak i orkansko jugo sa nestancima struje stvarali su apokaliptičnu sliku. Grad je na kratko vrijeme potpuno zamro!
Kod Doma športova vjetar je prepolovio jedno stablo koje je potpuno zakrčilo put, pa neko vrijeme nisu mogli proći ni ljudi, ni automobili!
No, brzo su došli radnici (vjerojatno «Izvora») i ponovo osposobili cestu za promet. Ostalo je nakrivljeno stajati pola stabla koje se rascijepilo na dvoje. Nije baš lijepa slika, a pitanje je vremena kada će opet naletjeti ovako orkansko jugo ili bura i oboriti i tu drugu polovicu. Hoćemo li opet imati sreću da nitko ne strada?!







Fotografije: Ana Musa
lijepa-nasa @ 23:06 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
Brojač posjeta
1605705
linkovi
Nema zapisa.
Arhiva
Index.hr
Nema zapisa.