Blog - prosinac 2011
utorak, prosinac 27, 2011



Zadnji dani i sati ove godine brzo otkucavaju. Iako već sada znamo da će nam se želje za boljim životom u 2012. godini  teško ostvariti, svi u ovo blagdansko vrijeme sanjarimo neke svoje snove.

A što ja kao ekolog želim vama, sebi, našem gradu i dolini?

Da nam iz Luke ne praši više, i da spas ne čekamo samo od kiše!

Da političari mirno ne spavaju, dok nam se ulice urušavaju!

Da nam se ne desi više nikada, da nam na glavu padne fasada!

Da se imanje konačno podijeli, i svatko dobije ono što želi.

Da nam Neretva i dalje blista, plava i čista, puna turista.

Da nam Dolina zlatna ostane, i zbog ljepote da hit postane.

Al' neće bit tako ako je istina da nas čeka turska lužina.

Još uvijek ne znam za kiseline, ali i lužina strašno me brine.

I na kraju kažem vam svima, teška će biti iduća godina!


Ipak je želim  punu veselja uz ispunjenje  snova i želja!!!

 

lijepa-nasa @ 22:42 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
nedjelja, prosinac 25, 2011
             Božić je blagdan mira i nade, i zato uvijek, ali baš uvijek uoči toga blagdana nekako sve utihne u iščekivanju velikoga trenutka rođenja maloga Isusa. Taj nadnaravni mir obavije jednako i vjernike i nevjernike. Ponoćna misa  početak je velikoga, najljepšeg dana. I ove je godine naša pločanska crkva bila ispunjena vjernicima, pjesmom i  radošću. Ono što upada u oči je veliki broj mladih koji se pričestio na ponoćki. Bila je milina gledati ih i znati da će baš oni nastaviti tradiciju i vjeru svojih roditelja. Crkveni zbor je vrlo dobar, a svojim pjevanjem  unijeli su  atmosferu radosti i mistike među vjernike. Jednom riječju, bila je ovo jedna od ljepših ponoćki: svečana, duhovna bez onih zastrašujućih pucnjava petardi  koje nikako ne idu uz blagdan Božića.

            No, nije Božić svakome bio ovako lijep! Danas smo na putu za Split  (na Božićni obiteljski ručak kod sina) bili zaustavljeni u Podaci. Nažalost, tamo se gasio požar koji je planuo u jednoj obiteljskoj kući iza 23 sata  uoči samoga Božića. Jedan nam je vatrogasac rekao da su ga gasili punih šest sati. Jutros do 10 sati još se nisu utvrdile sve činjenice. Vlasnik kuće je  starac od preko 80 godina,  živi sam i sakuplja različiti otpad. Mještani misle da je zapalio  svijeću i ostavio je bez nadzora. Kompletna kuća je izgorjela, a velika je sreća da vatra nije zahvatila i okolne zgrade. Starac nije ozlijeđen, ali je u Božićnoj noći ostao bez doma.

Foto: Ana Musa


lijepa-nasa @ 23:04 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
subota, prosinac 24, 2011




LJUBAV I RADOST, MILOST I BLAGOST, DOM PUN SREĆE NA SVIJETU NAJVEĆE! BOŽIĆNOG  VESELJA, ISPUNJENJE ŽELJA   OD SRCA ŽELIM  SVIMA, NERETVANIMA,VELIKIMA I MALIMA!

 SVIM LJUDIMA DOBRE VOLJE  ČESTIT BOŽIĆ I SRETNA NOVA GODINA!




lijepa-nasa @ 16:28 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
četvrtak, prosinac 22, 2011
Danas je u knjižnici pločanske Srednje škole fra A. K. Miošića održan skup u povodu dvadesete obljetnice stručnog seminara povjesničara u osvit stvaranja Hrvatske države. Tiskana je i brošura kojoj je nakladnik Grad Ploče, a glavni i odgovorni urednik je profesor Ante Kovačević. Ravnateljica škole, profesorica  Ina Žderić, koja je ujedno i lektor ove brošure otvorila je skup naglašavajući da je i ova posjećenost – osobito mladih, dokaz da je tema državnosti interesantna i nakon 20 godina.

Prvome skupu povjesničara nakon 50 godina na temu «Razvoj hrvatske državnosti» organizator je bio upravo profesor Kovačević, a domaćin općina Ploče. Seminar je   održan  u veljači 1991. godine u Gradcu,  koji je u to doba teritorijalno pripadao općini Ploče. Trodnevni znanstveni seminar povjesničara južne Hrvatske održavao se u prijelomnom razdoblju stvaranja neovisne i samostalne hrvatske države, u trenutku velike političke napetosti .

Na tom povijesnom  sastanku, unatoč velikome i sveopćemu strahu bilo je nazočno više od 120 sudionika sa područja svih primorskih županija, a raspravljali su o razvoju hrvatske državnosti od 9. stoljeća do danas. Sudionici i predavači su bili eminentni znanstvenici iz cijele Hrvatske: dr.sc. Stijepo Obad sa Filozofskog fakulteta u Zadru, akademik Ivan Beuc sa Pravnog fakulteta iz Zagreba, akademik Hodimir Sirotković, sa Pravnog fakulteta iz Zagreba, dr.sc. Tonći Šitin sa Filozofskog fakulteta iz Splita, dr.sc. Đuro Vladimir Degan sa Pravnog fakulteta u Rijeci i dr. sc. Ivo Rendić-Miočević sa Filozofskog fakulteta u Zadru.

Brojni sudionici se i danas sjećaju učinka koji je imao ovaj povijesni skup, jer se u to vrijeme još uvijek zaziralo od hrvatske države i državnosti. Zato treba od zaborava sačuvati činjenicu da su povjesničari bili među prvima koji su ušli u bitku za hrvatsku državu.







Mladi iz škole su svojim prekrasnim glasovima  uljepšali ovaj skup





lijepa-nasa @ 21:40 |Isključeno | Komentari: 0
utorak, prosinac 20, 2011

                Pučko otvoreno učilište u Pločama konačno je popustilo.  Zapravo, iz nama nepoznatog  razloga popustio je potporni zid koji je dosta dugo i  izdržao, s obzirom na vrijeme i kvalitetu gradnje. Zgrada se gradila za potrebe Jugoslavenske armije, koja je kasnije preselila u današnji Dom kulture.  

                 Ono što je važno: odgovorni već znaju za urušavanje, jer je to opasno mjesto  obilježeno i osigurano, a postavljeni su i semafori.  Što se dogodilo tek ćemo doznati (nadam se!), ali odron je zbilja veliki. Koliko je sama zgrada nakon ove nezgode sigurna za one koji u njoj rade i uče, valjda će utvrditi stručnjaci. Ali nije svako zlo za zlo! Oni koji dobro poznaju prostore učilišta znaju da je od podova i zidova ama baš sve derutno, dotrajalo i neuvjetno. Eto prilike da se konačno obnovi!

 

lijepa-nasa @ 20:53 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
                 Baš mi se ne da pisati. Ne zato što nema tema- ima ih na pretek, već zato što mi se čini glupo i nepotrebno. Uskoro će pet godina (21. siječnja) od  otvaranja ovoga bloga, ali i danas mogu  recitirati Zmajevu Pačju školu: učio ih, učio, od srijede do petka, al' se nisu makli, dalje od početka! Ništa više ne nauči pačurlija ta, nego što je prije znala: pa, pa, pa, pa…

                Je li sav trud bio uzalud? Ja o kišnici, vi o šizofreniji, ja o podzemnom svijetu Neretve – vi ni riječi, ja o mandarinama i imazalilu, vi o klokanima, ovisništvu, o velikim filozofskim glavama, neuzimanju lijekova, hrvatstvu, Maorima, Tararama (što li je to?), didovima; ja o mogućim projektima i suradnji sa Crnom Gorom, vi o ratnim zločinima, -crnogorskim prezimenima, o Aboridžinima, Mesiću, Kačiću, Pasičini….

Ima  među komentarima i pravih bisera kao npr.: Tako je to kada netko zamijeni jedan alat drugim koji ne poznaje. U ovome slučaju je lopata zamijenjena tipkovnicom i eto ti jada…. Sprdaju se primitivci s drugima, a s njima svi ostali… Nema tu lijeka bez batine….

O komentarima gdje se pljuje, vrijeđa, proklinje, laže i mrzi ne želim uopće pisati.

U Neretvi je donedavno bilo jako puno jako dobrih blogova. Imao je čovjek što čitati, uživati, nasmijati se, zabaviti, družiti. A što imamo danas?!

neretvansko dite – prestao sa radom

KOMIN : Primitivizam ne obraća pažnju na preferencije drugoga. On okolicu pokušava prilagoditi sebi, a svaki napor da se on prilagodi okolici mu je prilično stran i kao ideja i kao praksa. Nema Shoutboxa i neregistriranih komentara.

Kula Norinska  piše: A M E N !!! (ugašen blog)

Vidonjac nema mogućnosti komentiranja

Opuzen nema mogućnost komentiranja

MANDARINAprestao sa radom

GLOBALNO SELO prestao sa radom

Stjepan Šuman Blog , piše: sad ćemo malo ovako – ugašen blog

KAMEN U MORU – prestao sa radom

KNJIGA ZA PLAŽU – prestao s radom

luca – ugašen blog

Pločanin – prestao sa radom 

Borovci:  Budući da je Shoutbox postao predmet na kojem se bez imalo srama vrijeđa na nacionalnoj i drugim osnovama, uklonili smo ga.

Što mislite, tko je za ovo kriv???




 

lijepa-nasa @ 00:01 |Komentiraj | Komentari: 20 | Prikaži komentare
petak, prosinac 16, 2011
Ministarstvo regionalnog razvoja, šumarstva i vodnoga gospodarstva Republike Hrvatske, Agencija za regionalni razvoj Republike Hrvatske i Ministarstvo vanjskih poslova i europskih integracija  Crne Gore danas su u Pučkom otvorenom učilištu u Pločama organizirali info dan o  projektnim prijedlozima u okviru IPA Prekograničnog programa Hrvatska-Crna Gora 2007.-2013. godine. Inače, već se uspješno provodi 5 zajedničkih projekata. Potencijalnim prijaviteljima su detaljno predstavljene propozicije kroz predstavljanje Smjernica za prijavitelje projekata, Logičke matrice, Obrasca zahtjeva za bespovratna sredstva i Proračuna, kao i osnovnih uputa o načinu popunjavanja navedenih dokumenata. Rok za dostavljanje prijedloga projekata je od 5. prosinca 2011. do  5. ožujka 2012. godine.

Skup, koji  je bio relativno dobro posjećen pozdravio je gradonačelnik Krešimir Vejić. Na predstavljanju  programa  bili su  predstavnici Grada Ploča, pločanskoga Centra za socijalnu skrb i moja malenkost. Nažalost, puno više zainteresiranih je bilo gostiju izvan Ploča, (čini mi se najviše iz Splita). A radi se o doista velikim sredstvima namijenjenim zajedničkim projektima  za zaštitu okoliša, prirode i kulturnog nasljeđa, zajedničkom turističkom kulturnom prostoru i malim prekograničnim razvojnim projektima zajednice. Hrvatskoj, zapravo Dubrovačko neretvanskoj županiji (sa pridruženim područjem Splitsko dalmatinske županije) je namijenjeno ukupno 1.080.000 eura, a Crnoj Gori 1.350.000 eura. Iako su kriteriji  vrlo strogi, a projekti moraju biti napisani engleskim jezikom, ovo je jedinstvena prilika  da se učini nešto veliko i korisno za dolinu Neretve. Oni koji mogu prijavljivati projekte su: komunalna poduzeća, protupožarne službe, jedinice lokalne i regionalne samouprave i njihove institucije, agencije i druga javna tijela zadužena za zaštitu prirode, nevladine organizacije (udruge) uključujući Crveni križ i agencija za regionalni razvoj, turističke organizacije, uključujući i turističke zajednice, institucije i udruženja u kulturi, centri za socijalnu skrb, zavodi za zapošljavanje, zdravstveni centri.

I na kraju, obavijest za one koji u svemu vide nečiju osobnu korist: aktivnosti financirane iz granta ne smiju stvarati profit. Tko voli – nek izvoli!




lijepa-nasa @ 23:51 |Komentiraj | Komentari: 59 | Prikaži komentare
četvrtak, prosinac 15, 2011
                Svečano okićen, supermarket Tommy u Pločama je jutros otvoren. Bilo je logično da su investitori, u vlastitom interesu, ekspresno dovršili prostor trgovine prije Božića. Navali narode, slavi Božić i Novu godinu, i biraj gdje ćeš trošiti: Konzum, Lidl, Studenac, Tommy…..! Nema čega nema. Osim novca, naravno.

Ipak, mora se priznati da tržnica i novoizgrađeni prostor trgovine sa parkingom djeluju puno drugačije i ljepše nego prije, baš kao jedna cjelina. A odakle su prodavači(ce), ne znam. Važno je da se radi!

 



lijepa-nasa @ 22:31 |Komentiraj | Komentari: 22 | Prikaži komentare
nedjelja, prosinac 11, 2011
Dobila sam danas poruku od dragih «zelenih» prijatelja iz Zagreba, koji su dolazili u Neretvu i  doista je vole. Ogorčeno pišu: Puno kupujemo bas te, Opuzenske mandarine. Naše, domaće, zdrave... Ali počeo sam se pitati - kako stoje tako dugo bez vidljive promjene?  Kad tamo ...? Je li to napredak u voćarstvu? Briga za kvalitetu? Štedljivost i stručnost?

Ili lakomost za profitom?

Meni je to prvi glas, doista nisam znala za ovaj tretman mandarina za tržište. No, kad sam pošla u potragu za temom «Živjele naše mandarine», najprije sam naišla na  Aletrnativa Forum, ali ima  još jako puno blogova i foruma koji o tome pišu! A tek da vidite komentare! Tužno i sramotno! Evo teksta:

Kupila jutros mrežicu s 2 kg mandarina u Konzumu, kao da na poslu"grickam" nešto zdravo... Čitam etiketu, piše opuzenske.... Malo niže na etiketi stoji : "tretirane
imazalilom
". Morala samo to proguglati, kad ono sa index.hr, tekst dr.sc. Ignaca Kuliera:


Neki pesticidi, kao imazalil, prodiru u dubinu ploda i sve dijelove biljke. Nekoliko kapi deterdženta i trljanje ploda pod tekućom vodom pomaže kod glatkih površina kao što je jabuka, ali nije učinkovito za hrapavu koru naranče, pogotovo ne za jagode. Pomaže struganje kore i ljuštenje, osim u slučaju imazalila. Mnogi toksikolozi savjetuju pranje kore svakog voća bez obzira što će se kasnije baciti.
            Pesticidi pogubno djeluju na trudnice i njihovu nerođenu djecu. To skriveno
djelovanje ima kasnije posljedice u povećanom riziku za nastanak leukemije i
ne-Hodgkinova limfoma. Kanadska istraživanja su potvrdila da izloženost žena
pesticidima tri mjeseca prije i tijekom trudnoće znatno povećavaju rizik od spontanog
abortusa. Prema The Independentu, opasni pesticidi otkriveni su na svakoj
naranči od nekoliko stotina uzoraka. Polovica korištenih pesticida je zabranjena, a trećina uzoraka sadržala je znatno više od dopuštenog europskog limita. Najveći dio
pesticida potencijalno je kancerogen i izaziva probleme u središnjem živčanom sustavu dojenčadi i male djece. Povraćanje, glavobolje i oštećenje reproduktivnih organa te sindrom ADHD-a(hiperaktivnost) neprimjetni su znakovi njihova toksično djelovanja. Premaklasifikaciji Svjetske zdravstvene organizacije, sedam pesticida koji se koriste za citrusno voće smatra se visoko i umjereno rizičnim za djecu mlađu od 14 godina. Od izdvojenih pesticida iz uzoraka, šest ih je bilo izrazito karcinogenih. Zanimljivo je da je britanski odbor za pesticide, unatoč poraznim analizama, objavio da nema opasnosti.
Prvi od optuženih pesticida je sitemski fungicid imazalil, koji prodire kroz cijeli plod (ne samo kroz koru), a toliko je toksičan da iritira kožu i izaziva suzenje očiju. Vrlo je stabilan čak i na povišenim temperaturama, a djeluje na reproduktivne organe i dokazano je kancerogen. Prosječno utvrđena količina je 5,2mg/kg, pa je dovoljna jedna veća naranča za prekoračiti dopušteni dnevni limit.
Kancerogeni tiabendazol drugi je pesticid otkriven na narančama u rizičnim količinama, a treći je klorpirifos, vrlo učinkoviti insekticid (nervni otrov) za leteće napasti i vrlo štetan za ljudski organizam.



lijepa-nasa @ 18:51 |Isključeno | Komentari: 88 | Prikaži komentare
subota, prosinac 10, 2011
            Hrvatsko biospeleološko društvo i udruga Baštinik iz Metkovića danas su u metkovskom hotelu Narona organizirali javnu tribinu pod nazivom «Congeria - jedini podzemni školjkaš na svijetu i mi».

        Radi se o rijetkome školjkašu „Congeria kusceri„ – jedinom slatkovodnom podzemnom školjkašu na svijetu čija kolonija živi u Jami u Predolcu , a otkrivena je još 1971 godine.

Uvodnu riječ održao je domaćin Markica Vuica, predsjednik udruge «Baštinik» iz Metkovića, a o tome zašto je značajna podzemna fauna govorio je Branko Jalžić. Helena Bilandžija održala je predavanje o tome tko je i što zapravo Congeria kusceri, a  Sanja Puljas o našoj ulozi u očuvanju podzemne faune.

Meri Rogošić iz udruge Divina Natura nadahnuto je govorila o park šumi Predolac – Šibanica.

         Ekipa Hrvatskog prirodoslovnog muzeja iz Zagreba  u zadnjem  je  desetljeću istražila u dolini Neretve 46 špilja i 11 izvora, ali se Jama u Predolcu ističe po svojoj bioraznolikosti.

Kratki dokumentarac o podzemnom životu «začinio» je ovu vrlo dobro organiziranu, zanimljivu i dobro posjećenu tribinu u Metkoviću.








lijepa-nasa @ 22:17 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
petak, prosinac 9, 2011
Pošto je svijet postao veliko globalno selo, po zakonu  spojenih posuda sve što se danas događa na jednome dijelu kugle zemaljske, već sutra stigne do nas.

Prema pisanju Matrixworlda  napadi na građanske slobode postaju sve očigledniji! Nakon ukinutih prava slobode govora, gubljenja prava na nezagađenu i neotrovnu hranu, na privatnost i informacije, Natural News je objavio članak kojeg je vrijedno pročitati jer je izgubljeno još jedno osnovno ljudsko pravo, pravo na kišnicu koju nam priroda daje.

Mnoge slobode koje ljudi uživaju u SAD-u brzo i nepovratno nestaju, a zemlja transformira od zemlje slobodnih ljudi u zemlju robova.  Vjerojatno nisu ni  svjesni činjenice da mnoge zapadne savezne republike SAD-a uključujući Utah, Washington i Colorado su proglasile nezakonitim skupljanje kišnice na privatnim imanjima za vlastite potrebe, jer su vlasti objasnile kako kišnica pripada nekome drugome to jest (njima) vlastima. Ovaj zakon postaje očigledan indikator koliko malo sloboda ostaje na snazi u SAD-u. Prikupljanje i korištenje kišnice koja padne na nečiji posjed bi sasvim očigledno bio jedno takvo osnovno pravo građana, zar ne?

Koliko god to bizarno zvučalo, zakoni zabranjuju vlasnicima imanja da kišu koja pada na njihove vlastite krovove skupljaju u cisterne, bačve ili pojila. To se dogodilo nakon što su uslijedile velike suše i nakon što su ljudi počeli skupljati vodu za sebe i stoku, a vlade saveznih država shvatile su da bi mogle izgubiti novac ako ljudi to nastave raditi. Takve rigorozne zabrane jasno daju do znanja koliko je ozbiljan problem građanskih prava u Americi i kako se smanjuju građanske slobode, a povećava sveopća kontrola vlade.

Danas je većina ljudi u SAD-u programirana tako što smatra kako treba od vlade dobiti dopuštenje za osnovna građanska prava, umjesto da shvate kako im je vlada obvezna omogućiti ta ista osnovna građanska prava. Amerika je stvorena da služi ljudima i da štiti njihove slobode i prava kroz rad vlade. Umjesto toga svjedoci smo kako vlada SAD-a uništava sveopća prava građana koja trenutačno graniče s ludilom. Primjer toga ludila je zabrana fundamentalnih prava na skupljanja kišnice ili kupovine svježeg nepakiranog mlijeka od farmera.

Sve dok ljudi misle da su im građanska prava omogućena od strane njihovih vlada (a ne obrnuto) ljudi će biti porobljeni  robovi. Prava na vodu kišnicu je jedno od osnovnih prava građana koje je erodirano birokracijom koja traži svaki mogući način da poveća kontrolu nad ljudima.

Ako mislite da ovo nije iznimno važno pravo, morate shvatiti da je slijedeći logičan korak represije naplata i pravo vlasništva nad zrakom koji dišemo. Nakon svega bi vlade mogle izmisliti da je zrak u stvari njihovo vlasništvo, i mogli bi uvesti takse i porez na zrak, koji bi  morali plaćati, jer je zrak svima potreban za život.




lijepa-nasa @ 22:53 |Komentiraj | Komentari: 33 | Prikaži komentare
ponedjeljak, prosinac 5, 2011
                 «Ovi izbori samo su uvod u jedne nove izbore poslije kojih će se mapa Hrvatske potpuno «zacrveniti» i socijaldemokracija će biti vladajuća opcija u Hrvatskoj», proročanski je  prije točno dvije godine u Rijeci rekao  tada predsjednički kandidat SDP-a, a danas predsjednik RH  Ivo Josipović. Obećanje je izvršeno. Njegovo se predviđanje obistinilo u potpunosti, a sinoć je čak i veliki  broj dama iz pobjedničke «crvene» stranke imalo žarko crvene toalete (Opačić, Borzan…).  

                Ne gajim iluzije niti vjerujem da će biti bolje. Sigurna sam samo da više nikada neće biti onoga strašnog lopovluka koji nas je sustavno uništavao.

Ima u vrhu HDZa likova od kojih mi se diže želudac od gađenja kad ih ugledam, a smučilo mi se i sinoć  nakon govora predsjednice Vlade i HDZ u kojemu  nije smogla snage da čestita svojim suparnicima. Ta pogreška i ignorancija   neoprostive su čak i sa stanovišta pristojnosti običnih građana Hrvatske.

                 No, ništa manje negativaca nema ni među novim izabranicima. Dapače! Puni sebe, arogantni, naduti, bahati…… To je npr. SDP-ovka  čijem je mužu zbog  odavanja službene/odvjetničke  tajne nekoliko godina  zabranjeno bavljenje pravom, ili onaj što je ubio dvoje ljudi u Mađarskoj, a non stop blebeće o moralu!

A splitski svećenik Grubišić totalno mi je odbojan! Njega vole svi oni koji mrze crkvu i njezine vrednote. Čovjek koji sam sebe proglašava etičnim, a svoje političke suparnike idiotima za mene nema nikakve vrijednosti. I kako to odjednom nikome ne smeta što se tamo neki pop petlja u politiku?! Svatko pametan zna da je to samo zato jer pljuje po vrijednostima crkve  i po svojoj odori, zapravo po odori svih koji je nose.

                Prvi puta se u novoj Hrvatskoj dogodilo da i zeleni imaju svoga predstavnika u Saboru, i to zajedno sa onim jednim jedinim HSS-ovim zastupnikom. Ali neka, važno je započeti, bit će toga više u vremenima koja dolaze, jer zeleni stalno dokazuju svoje vrijednosti.


                 Žalosno je što o dijaspori ama baš nitko ne vodi računa ni na koji način, jer očito je da političari  ne znaju koja je to snaga. Ne kao glasača, nego kao potencijalnih ulagača silnih sredstava u svoju domovinu. Domovinu koja ih je odbacila, zanemarila i zaboravila. Strašno je čuti da Hrvati iz Australije i Novog  Zelanda poručuju Hrvatima u BiH da nisu sami već da je uz njih 300 hiljada Hrvata Australije. A gdje je tu matična država?! Po običaju – baš je briga! A treba samo vidjeti kako se prema dijaspori odnose  veći i pametniji narodi od nas: Poljaci, Talijani, Židovi….I Srbi nam mogu biti uzor: oni nađu financijere za stotine i stotine autobusa koji iz Srbije dovoze građane svoje države koji imaju i državljanstvo RH. Svaka im čast, tako i treba. Ali kad samoorganizirano dođu Hrvati iz BiH, i to po istom osnovu, onda se dignu svi mediji Hrvatske, a i dobar dio građana, pogotovo u graničnome dijelu, jer misle kako im ovi biraju vlast. Ta bi vlast sada trebala biti totalno sretna jer je na izborima u Pereciji (tako BH Hrvati posprdno i s gorčinom zovu Hrvatsku) od ukupno 411.758 osoba s pravom glasa, glasalo samo 21.114 ili tek 5,13 posto.

                Kukuriku koalicija nije niti izašla s kandidacijskom listom za dijasporu, za njih ta kategorija građana Hrvatske očito ne postoji.

Hrvatska moja, zacrveni se i pocrveni od srama ako uopće vidiš kamo ideš!



NAPOMENA: Pošto je u vrlo kratkom vremenu u komentarima napisano niz objeda, uvreda i gluposti koje sam obrisala, zadržavam pravo da ne dozvolim komentiranje. Svojim blaćenjem nećete me ni najmanje pokolebati!


lijepa-nasa @ 23:10 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
petak, prosinac 2, 2011
Hvala Bogu, nastupa vrijeme mira i tišine. Već mi se ozbiljno smučilo: koji god program uključim, odasvud iskaču glavuše sa iskolačenim očima, prijetećim pokretima i silnim izljevima ljubavi prema Hrvatskoj i Hrvatima. Na nekim programima bilo ih je po 25 - 30 komada odjednom. Strava! Sve neki zaslužnici kojima je zapravo najvažnije da užicaju još koji glas za sebe.

Što se mene tiče, doživljavam ih kao robovlasnike i svjetske poslušnike, i nikome tko je već vladao ovom jadnom zemljom i narodom ne bih dala ni da primiriše blizu Sabora. Ali tko mene pita?

Ono što mogu u ovome trenutku je pročitati neki lijepi tekst. To nije teško, jer imamo mi u Pločama književnih potencijala. Danas mi kaže kolegica Jelena Tadijanović kako su je zvali iz grada Našica da im dozvoli uklesati njezine stihove na spomenik braniteljima koji se uskoro tamo otvara. Zar to nije prekrasno? A Ana Karlović redovito piše izvrsne tekstove koje odnedavno objavljuje na svome blogu  KANAA.

Evo njezina teksta koji nema veze sa izborima, ali je prigodna naziva:   A USNE ŠUTE

                  Dijelim s vama događaj od nekada ranije, čini se običan, ali sam ga s nekim razlogom tada zabilježila. Zahvaljujem vam što mi dozvoljavate da ga unesem u vaš život.
                 Organizirana je večer glazbe i poezije, na koju me pozvala profesorica glazbe, ujedno i organizatorica. Na klaviru će, rekla mi je, svirati najbolji iz njene klase, oni koji su se kvalificirali za međunarodno natjecanje, a  poeziju će govoriti učenici gimnazije.
 …Oduševljeni su vašim pjesmama i predložili su da ih čitaju…., a k tome, večer je humanitarnog karaktera, pa dođite sa nekim simboličnim prilogom…. napomenula je.
                     Obradovala me je zaista i obećala sam dolazak. Drago mi je, nešto se događa u svom ovom mrtvilu, a k tome, oživjet će moje pjesme. Zapravo, sva sam bila važna.
                     A baš jučer sam pričala sa jednom profesoricom u mirovini, o mojim zbirkama i obećala joj ih donijeti. Zamolila me da planiram vrijeme, jer bi voljela da joj tada i pročitam neke.
Učini mi se da je ovo prilika da čuje moje pjesme iz usta pravih stručnjaka govorenja, pa je obavijestim o događanju. Naravno, drago joj je, ali kaže problem joj je popeti se uz sve te stepenice, spomene još svoje godine i da joj je hladno, ali obeća da će se potruditi doći.
                   Čini mi se da sam cijeli taj dan potrošila u pripremu. Frizura, pa složila odjeću, obuću, jer izgledom kazujemo koliko cijenimo događaj. Muvam se još po kući u nekim sitnim poslovima, tek je četiri, a to je u šest, kad se javi poznanica i kaže da je imala dobru volju i da se već spremila, ali joj je toliko hladno de neće uopće izlaziti. Obećam, da ću joj sve vjerno prepričati kad dođem sa zbirkama i da se ne treba žalostiti.
                  U predsoblju dvorane nekoliko ljudi među kojima je i organizatorica. Srdačno se pozdravimo. Pitam gdje mogu ostaviti prilog, a netko mi pokaže na kutiju pred vratima i doda da se prilog ostavlja na kraju večeri. Mudro, dotaknuta duša će dati veći prilog.
U dvorani me dočeka previše hladnih, bijelih, plastičnih stolica, koje je tek nešto uveseljavao žuti papir na kojemu je bio ispisan program. Desetak ljudi je sjedilo, osamili se, a nekoliko njih je u prolazu tiho razgovaralo.
Uzmem pregledati program. Na samom vrhu je Vesna Parun, pa Dragutin Tadijanović i Dobriša Cesarić. Tu su imena još nekoliko pjesnika amatera.
Ah, kako mi je drago da ljudi skupe dovoljno hrabrosti izaći vani sa svojom intimom, jer pjesma to jest.
Ugoda glazbe i divne pjesničke riječi se razliju po dvorani i rastope svu hladnoću i srca i prostora.
Tadijanović sa svojom majkom koja bijelo platno tka i Cesarić sa svojim povratkom
Ko zna (ah, niko, niko ništa ne zna.
Krhko je znanje!)
Možda je pao trak istine u me,
A možda su sanje.

udaraju na najtananije žice naše duše, a dječji prsti gotovo mađioničarski lete preko tipki klavira.
A onda Vesna, „Ti koja imaš nevinije ruke“.  Slušam i razmišljam, vidim kako ga predaje Njoj, prepušta ga onoj koja ima nevinije ruke, opraštajući se. Pjesma mi potakne sjećanje na moju Mirjanu i tko zna po koji put je čujem kako kroz plač govori… Ti si ga Gospe voljela više nego ja… Dogodilo se to na dan Male Gospe. Koliko tuge, a koliko snage joj je trebalo da prebrodi taj i sve ostale dane koji su slijedili. Zoran je imao tek 21 godinu.
Skoro sam zapela u tim mislima kad čujem da netko lijepo govori moju pjesmu „a usne šute“

Venama tutnji krik duše moje,

pogled mi mute suze,

a usne šute.

Ne znam, dade li mi više

il mi više uze.

                                                                         Napisala: Ana Karlović




lijepa-nasa @ 22:10 |Isključeno | Komentari: 18 | Prikaži komentare
četvrtak, prosinac 1, 2011
            Kraj tržnice ubrzano raste veliko zdanje nove trgovine. Kažu da će to biti  Tommy, a zapravo uopće nije važno kako se zove lanac i koja je to trgovačka kuća!

Jer uz autoceste (gdje se najviše drpisalo) samo se to i otvara u ovoj našoj Hrvatskoj. Pitanje je - tko će kupovati? Jedino dobro je što će nekoliko trgovaca dobiti posao, samo daj Bože da budu iz Ploča. Jer obzirom na to kakva se kod nas politika zapošljavanja vodi, čisto sumnjam da će to zapasti Pločane.  Naši dični susjedi dobro su zastupljeni  u Pločama, gdje im zbilja ide! Imaju oni svoje ljude u carini, u Fini,  u MIORu, i u Luci, naravno,  u školama, na željeznici…… Ma nema gdje ih nema. Ovdje zarađuju svoj kruh (koji uzimaju pločanima), a mrze ovaj grad iz dna duše. Dokle ide animozitet prema Pločama  svjedoči i  slučaj kada se nedavno ovdje otvarala  jedna trgovina, a reklama za to otvorenje se emitirala na radio postaji u Metkoviću, ne u Pločama. Suludo, ali istinito!

Nedavno su nam u obje škole bili predstavnici Hrvatskoga arhiva iz Dubrovnika i temeljem zakona pokupili su (odvezli) sve imenike od otvaranja škola do 2000. godine. Znate li gdje su pohranjeni? U Metkoviću, naravno. Mi smo u obje škole bili nemoćni, to je grijeh političkih struktura ovoga grada od prije četiri godine, kada su naši odbili, a Metkovčani jedva dočekali ponudu za otvaranje arhiva. I kada našem čovjeku zatreba duplikat svjedodžbe za bilo što, sada mora putovati u Metković, što je trošak, i tamo u arhivu pisati molbu za taj duplikat, a uz takav zahtjev se uvijek plaća i biljeg, dakle, opet trošak. Kod nas u školi to je bilo besplatno, naravno. Bizaran primjer, ali i to smo izgubili.

No, pošto  je svima znani dragi barba sada manje utjecajan, možda ćemo i mi imati manje kadra iz njegova grada.

Prema službenim podacima Hrvatskog  zavoda za zapošljavanje,  31. listopada 2011. u Pločama su bile 624 nezaposlene osobe. Za naš mali grad to je velika brojka.

Činjenice su neumoljive: Luka se širi i modernizira, a što je tehnologija modernija i naprednija, radnika treba sve manje. Dio starijih lučkih radnika poći će u mirovinu, a dio onih mlađih sigurno će se morati prekvalificirati za tu modernu tehnologiju. Novih radnika više neće trebati. A osim luke – što još imamo? Ništa!

S druge strane, sam grad više se nema gdje širiti i rasti. A nema ni potrebe, jer ljudi odlaze, raseljavaju se. Tko u to sumnja treba znati da je prije petnaestak godina naša osnovna škola imala preko 1000 učenika, a sada ih ima nešto preko 500. Svake godine nestaje po jedan razred djece. Iako se stalno priča i piše o pločanskoj svijetloj budućnosti, to je čista laž. Svijetlu budućnost ima samo luka I njena malobrojna vrhuška, ne i ljudi u Pločama. Oni doista nemaju perspektive, i sami to vide, jer nas je već 1000 manje na ovogodišnjem popisu od onoga prije 10  godina. Možda sam ja pesimista, a  možda je to i neki (nečiji) tajni plan!

Raste novi trgovački prostor na tržnici


lijepa-nasa @ 00:19 |Isključeno | Komentari: 36 | Prikaži komentare
Brojač posjeta
1605705
linkovi
Nema zapisa.
Arhiva
Index.hr
Nema zapisa.