Blog - prosinac 2013
ponedjeljak, prosinac 23, 2013

SVIM NERETVANIMA I POSJETITELJIMA OVOGA BLOGA

OD SRCA ŽELIM




I




lijepa-nasa @ 17:02 |Isključeno | Komentari: 29 | Prikaži komentare
četvrtak, prosinac 12, 2013


            Ne želim dizati paniku, ali danas sam iz vrlo pouzdanog izvora saznala da postoji mogućnost da se u Pločama pretovaruju tvari od kojih su Sirijci proizvodili kemijsko oružje. Naime, predsjednik Ivo Josipović, premijer Zoran Milanović  i ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić složili su se da prihvate molbu SADa i UNa što  je odbila čak i Albanija, a uz nju  odbile su, navodno i Norveška, Turska, Grčka, Italija i Belgija. Ali Hrvatska ne bi bila Hrvatska da to nije prihvatila.

             Naravno da se pretovar ne može događati u Zagrebu, a kako Rijeka ima vrlo jaki lobi u ovoj Vladi, normalno da su odmah otklonili mogućnost da se pretovar organizira u toj luci. Split je već podigao silnu graju da oni to neće prihvatiti, i što onda ostaje? Ploče!!!  A  pretovarat će se metilfosfonil difluorid (DF reagens) i izopropilni alkohol čijim  miješanjem nastaje sarin, najjače kemijsko oružje ikad upotrijebljeno u ratu. E, to žele sa specijaliziranog američkog broda  prekrcavati u našoj luci – a pitanje je  zašto baš kod nas, a ne u Siriji ili Americi. Iz Ploča bi to užasno  smeće, navodno, išlo na uništavanje  na Atlantik. Otrovi stižu brodom, pa ako država i dalje  bude krila destinaciju,  kad dođe u Ploče prepoznat ćete ga po oznaci  MV Cape Ray.  Iz Sirije će brod isploviti koncem siječnja ili početkom veljače.

           Kako ovaj cijeli problem rješava država (na čiju štetu?), naravno da ni gradonačelnik Ploča  ne zna za to, niti ga je itko obavijestio (pitala sam ga), a vjerujem ni župan kojega ću u ponedjeljak na Županijskoj skupštini to upitati. I što će se dogoditi  ako dođe do incidenta s ovim opasnim kemijskim supstancama, za što Hrvatska nije opremljena.  




 

lijepa-nasa @ 18:03 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
ponedjeljak, prosinac 9, 2013


Bliži se veliki blagdan svih kršćana - BOŽIĆ, i zato će članak koji vam poklanjamo mnoge podsjetiti da trebaju biti bolji i čestitiji ljudi. No, u svakom žitu ima kukolja, pa tako i među čitateljima ovoga bloga ima nekolicina doista zlobnih, pokvarenih i dvoličnih ljudi, zbog kojih zaključavam komentare! Ja sam samo obična žena, i ne mogu praštati kao ON, pa vjerujem da ću na ovaj način sačuvati pojedince od novoga grijeha.

U  SUSRET  ROĐENJU  BOGOČOVJEKA -  MORALNOG  KRITERIJA  ČOVJEČANSTVA

Piše: dr.  Filip Šalinović


             Prošećimo se malo kroz bujicu života, gdje možemo sresti čovjeka u izvornom obliku. Kao što nas nadahnjuje zalazak Sunca, zvjezdano nebo i golo drveće u određenim prilikama, tako ćemo uskoro,probuditi zanimanje i pokrenuti misao u susretu s Bogočovjekom. Nikakvim neobojenim doživljajem, hladnim i profesionalnim mudrovanjem,bez unutrašnjih pobuda i nadahnuća, nećemo susresti onoga,koji dolazi s neba i ovoga na zemlji, živa u nama i pokraj nas,koji je u nama ostavio doživljaj kao svoj trag. Neće nam biti iskren naš vapaj i uzdisaj k Bogu,neće nam biti iskrena naša vjera i pobožnost,ako smo zli prema najvrijednijem stvorenju, gdje toplo i iskreno ne doživljavamo drugog čovjeka u svim njegovim nevoljama i patnjama.

            Božjim darom i ljubavi ljudskom, iz vječnosti smo uselili u vrijeme da bi trenutku vremena poklonili vječnost. Te vrijednosti nećemo pokloniti na deklarativnoj i normativnoj razini,dok ne identificiramo STVARNOST koju je teže upoznati nego Boga. Iz tog skrivanja pred stvarnošću proizlaze svi naši problemi,koji su dramatično eskalirali do velikih razmjera. U ovakvom turbulentnom vremenu, neozbiljnom i neodgovornom, gdje se sustavno isključuje Bog,a čovjek postaje mjerom,koja se uvažava,prestaju vrijediti moralni,Božji zakoni. Ponavljajući stare pogreške,opet nam neke pseudoveličine  svojim razmišljanjima i djelovanjima  zagađuju život. Mislili smo da smo izašli iz jedne totalitarne ideologije, a sada nam najvulgarnije  naturaju  neoliberalizam s poremećenom skalom svih vrednota,uvijenog u evropske vrijednosti,kao i neke  propale i otrcane ideološke stavove i uvjerenja. U ovakvom društvu,koje nije izvršilo dekomunizaciju,poklisari partije, nisu se usmjerili prema programskoj politici,već mentalno zarobljenoj Hrvatskoj,nameću neke druge vrijednosne kriterije,neprimjereno biću hrvatskog čovjeka i njegovom identitetu.  Dobro potpomugnutim iz masonskih loža,mnogi se nisu pomirili s činjenicom da je država Hrvatska stvorena i sve čine da u njoj osnovne institucije ne funkcioniraju,zapravo ih najpodmuklije razaraju. Nedavno stvorena koalicija u Njemačkoj sa SPD-om je klasičan primjer države uređene na jakom identitetu njemačke nacije. Među njima postoje političke različitosti,ali  identiteti su neupitni. Kod nas je najveća kriza - kriza identiteta,pa kad nam aktualna vlast svoje svjetonazore nameće i ozakonjuje,onda je to pored gospodarske,najveća kriza jednog naroda. U ovoj našoj, još uvijek partijskoj državi, na razne načine,ubija se Bog i čovjek zajedno,kao nerazdvojene veličine. Gubitkom Božanskog,tj. savjesnog kriterija,čovjek postaje zvijer,jer mu ništa nije sveto,ni nenadomjestivo.

Zato se iskreno okrenimo putovanjem od zemlje do neba,prema Bogočovjeku,moralnom kriteriju čovječanstva. Pustimo to SVJETLO SVIJETA da uđe u nas,naše obitelji  i u našu dragu Domovinu.

I veliki Goethe je napisao:"Ne očekuj ništa veliko od čovjeka,koji ne zna s Bogom razgovarati."

Kada su Hrvati prestali biti barbari i prihvatili kršćanstvo u sedmom stoljeću,oni su to vrlo ozbiljno shvatili. Papi Agatonu su obećali da nikada neće voditi osvajačke ratove,nego će se uvijek  samo braniti. Neki to znaju,a oni,koji to prvi put čuju,neka dobro zapamte. Time bi Hrvati,zapravo,trebali biti uzor "uljuđenoj" Europi,čiji narodi vole tuđe teritorije. No,kao što se može pretjerati u krepostima,tako su i neki Hrvati počeli pretjerivati,pa su to napadanje shvatili kao alibi za predaju.Tako su oni, koji vole Hrvatski teritorij, proglašavaju svojim,uvjerili dio Hrvata,kako je obrana vlastitoga doma zla i naopaka stvar.

Ne treba biti pretjerano pametan,nego je dovoljno uzeti kartu Hrvatske i vidjeti njen oblik,pa da bude jasno,kako se Hrvati kroz stoljeća sve više uvlače u sebe i povlače se pred nasilnicima,koji im žele oglodati meso do kosti. To obećanje dano Papi dio je našeg identiteta.

U svim nevoljama,povijesnim i sadašnjim,progovarao je i progovara svekoliki NARODNI GENIJ,kojega nitko i nikada neće uništiti,a koji nas je uz pomoć Božju i zagovorom majke Božje, doveo do ovih dana.

Kao izlaz iz ove opće nacionalne depresije,okrenimo se Bogočovjeku i njegovom remek djelu,njegovoj veličini i njegovim nedostacima.

Sveti Augustin je napisao:"Nema u ni jednom čovjeku toliko blata,da se ne može pronaći malo zlata."

Naborano lice i znojno čelo,to je ON.  Kad ugledate žuljave ruke,izbrazdani vrat,sijede kose ili golu glavu,skinite kapu i predstavite se, to je čovjek u slici Bogočovjeka. Ne dajte se smesti u raspoznavanju,jer su različiti njegovi pojavni oblici,raznoliki radni stavovi,pa i njegova imena,mnogobrojna su. Naći ćete ga sa frulom na paši,sa sjekirom u šumi,s plugom na njivi,s čekićem u radionici,s perom u uredu. Filozof,istraživač,učenjak,pisac,privrženik lijepog morala….Prenio je sebe u svoja djela,njegov osobni duh,postao je nešto izvan njega.

Cijeli svijet je gusto posijan čovjekom. Nikada nismo sami, jer i kad smo samcati u svojoj sobi,čovjek je s nama u onom namještaju oko nas,u onom zrcalu na stolu,u slici što visi na zidu. Ruke nježne majke i nevine djece,blag dodir drage osobe i srdačan stisak iskrena prijatelja. Ispucane ruke zemljoradnika i kvrgavi dlanovi radnika slika su čovjeka. Grudi majke,utroba majčina,a ta utroba to je on. Kako je nenadoknadivo toplo srce čovjekoljuba i domoljuba. On ima dušu,a od nje - ima li nešto ljepše i veće?

ON je neumoran borac,a njegov život od kolijevke do groba  je velika borba i patnja. Uvijek u ratu na dva bojna polja:sa samim sobom i s drugim čovjekom. Suđeno mu je da radi za čovjeka, preko nemilosrdne borbe s njim. Zar to nije veličina i tragika u isto vrijeme?

Umjesto da ga ponekad osuđujemo, mogli bismo ga sažalijevati. Jadan li je ljudski život i vijek! Kada ga stavljaju u lijes, na čelu mu se sjaje kapljice znoja iz zadnje njegove bitke. Ni onaj neugodan odnos s drugim čovjekom ne smije se drugačije promatrati,već kao sastavni dio te neminovne borbe. A borbe nema bez brazgotina, padanja, udaraca i krvi. Da bi završio svoju ulogu,da bi zaradio crni lijes i lopatu vlažne zemlje,suđeno mu je da se muči i da muči druge oko sebe. U tome je njegova bijeda i njegova veličina.

Čovjek je čudo i misterij,on je možda onaj grubi gnoj,na kojemu može izrasti i zamirisati najljepše cvijeće.

Samo misterijem duboke vjere,možemo shvatiti i Boga i čovjeka. To je njegov smisao i dolazak s neba na zemlju radi čovjeka.

Neka nam iskrice Božićnog svjetla uljepšaju trenutke,a dragi Bog neka nas uspješno provede kroz vrijeme Božića i Nove Godine!




lijepa-nasa @ 14:57 |Isključeno | Komentari: 0
četvrtak, prosinac 5, 2013




              Inspekcija Ministarstva zaštite okoliša i prirode iz Zagreba poslala nam je dopis u kojemu javlja da su zaprimili našu prijavu i proslijedili je u Dubrovnik, a iz Ploča mi je danas  javljeno  da je na  prostoru koji smo prijavili zbog ilegalnog odlaganja opasnoga otpada bila i policija  i inspekcija. Najvjerojatnije su uzeli uzorke pa ćemo uskoro saznati i što nam to pakiraju neki nesavjesni pojedinci, kao da se ne radi i o njihovim životima.

             Druga vrlo  dobra vijest je da je  i grad Ploče podigao tužbu zbog izdavanja lokacijske dozvole za branu na Neretvi, pa ako našu odbace uz tvrdnju da nismo stranka u postupku, ostaje ta koju je podnio Grad.

              Zadnja tri dana bila sam u Zagrebu na jesenskom seminaru „Dijalogom s civilnim društvom do boljega okoliša“ koji su organizirale Zelena akcija iz Zagreba i Zelena Istra iz Pule, a financirala ga je Delegacija EU u RH i Ured za udruge Vlade RH. Odavno nisam bila na nekom tako kvalitetnom seminaru sa odličnim temama iz prava okoliša. Poučavali su nas kako dolaziti do istine, kako pokretati sporove, kako koristiti međunarodne konvencije, kome se obraćati, i još mnogo dobrih stvari. U cjelodnevnim predavanjima nađe se i po koja pauza za kavu ili čaj. I tako, došao jedan naš uvaženi sveučilišni profa da me odvede na kavicu, a  ja naručila zeleni čaj, pa se onda i on odlučio za isto. Pa jesmo li zeleni, neka sve ostane u tome tonu. Šok (za mene) je uslijedio kada je konobar ta dva čaja naplatio pedeset kuna. Nisam mogla sebi doći od čuđenja, ma kao da je on osobno išao u Kinu ubrati tih nekoliko listića. A oni iz unutrašnjosti stalno  pričaju kako je na moru sve strašno skupo. Uvjerena sam da ni u Dubrovniku na Stradunu čaj nije tako skup. Što se može, ako voliš  zeleno, računaj da ćeš tu ljubav skupo platiti.

Najvažnije face na seminaru


 

lijepa-nasa @ 18:10 |Isključeno | Komentari: 7 | Prikaži komentare
Brojač posjeta
1605777
linkovi
Nema zapisa.
Arhiva
Index.hr
Nema zapisa.