Blog - veljača 2011
ponedjeljak, veljača 28, 2011
Večeras je u Gradskoj knjižnici Ploča upriličena  izložba pod nazivom Venecijanske maske male likovne radionice OŠ fra A. Gnječa iz Staševice. Voditeljica radionice je likovna umjetnica Snježana Đelmić.

Zidovi prostora knjižnice ukrašeni su prekrasnim maskama koje su izradila djeca iz Staševice.

Izložbu su otvorili ravnateljica knjižnice Anita Zmijarević koja je govorila o  posebnosti venecijanskih maski, i pjesnik Damir Šetka koji je uspješno interpretirao teški Držićev (iz)govor.

Venecijanske maske su od davnina privlačile pažnju svijeta svojom ljepotom, a ručno urađene su unikati i prava umjetnička djela. Marin Držić neraskidivo je vezan za Veneciju, gdje je živio zadnjih pet godina života, a tu je   umro i pokopan   1567. godine. Tijekom života bavio se i politikom, i svoja djela je koristio da iznese vlastite stavove i  ismije ljudske i društvene mane koje su mu smetale. Zato su i na otvaranju izložbe venecijanske maske Držić i njegovo djelo bili nezaobilazna tema. Pažljivi posjetitelj mogao je razabrati da na svijetu postoje dobri i loši ljudi, a one dobre teško je prepoznati. Naročito kada im lice sakrije (venecijanska) maska.























lijepa-nasa @ 22:00 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
nedjelja, veljača 27, 2011
               Premijera ekološke komedije Bitka za Neretvu, u kojoj neretvanski ribar uzima stvar u svoje ruke kako bi spasio voljenu rijeku bit će u srijedu, 2. ožujka  2011. u  ugrijanoj dvorani Doma kulture Ploče. Predstava će se održati u 20 sati, a karta je samo 30 kuna. Amateri (uskrsnule) pločanske kazališne družine Mariani sigurno će vas oduševiti. Tekst je kao komediju napisao Jasmin Brajlović,  ali ima puno primjesa ironije i cinizma,  točno opisujući nezainteresiranost struktura za ono što se događa Neretvi.

             Zaplet je posve jednostavan: neretvanski ribar bori se  protiv kompanije koja se u javnosti proklamira kao ekološki osviještena, ali sistematski truje i uništava Neretvu, a kada ribar shvati da za to nikoga nije briga, uzima stvar u svoje ruke. Zbog navodne namjere da dinamitom digne tvornicu u zrak, završava na sudu, pred imbecilnim sucem, tužiteljicom i braniteljicom. Svjedok – direktor tobožnje eko tvornice tvrdi da njihova tvornica proizvodi otrovne tvari koje su potpuno bezopasne. Usput saznajemo kako čitavi niz trovača uz obalu Neretve prebacuju krivnju za trovanje jedan na drugoga, a reklame nam poručuju da kupujemo izvorsku vodu  marke «Mutež» i liječimo se u ljekovitom mulju koji zovu «trulež». Jedina svijetla točka je što se na sudu  pojavljuju ogorčeni Neretvani, koji podržavaju svoga ribara u njegovoj borbi (što se u praksi nikada nije dogodilo),no potkupljeni novinari  prikazuju cijelu stvar oko ove bitke ovisno o interesu sponzora, ali u potpuno iskrivljenom svjetlu.

Pa iako autor u jednome trenutku kaže: «Na jugu ništa novo», svojim dolaskom  pokažite i dokažite da se nešto ipak mijenja. Dođite na predstavu iz dva razloga: jer je to kulturni događaj za Ploče, i jer su i autor djela i izvođači  iz Ploča i okolice.

            A da se u svijesti juga nešto ipak događa dokaz je i sutrašnji nastup dramsko-scenske družine OŠ „Vladimir Nazor“ iz Ploča pod rukovodstvom učiteljice Nade Ivanković u dubrovačkom kazalištu Marin Držić. Tamo će  grupa naših učenika na  županijskoj  smotri literarnog, dramsko-scenskog i novinarskog stvaralaštva  prikazati izvorno neretvanski (pločanski) scenski prikaz teksta «Neretva živi». Svi koji su vidjeli male pločane  kažu da su izvrsni. U dolini Neretve se ipak polako mijenja ekološka svijest! 











Glumci-amateri: sjajni Matko Žderić, Teo Grančić, Kristina Katić, Maja Brajlović, Davor Milošević i Alen Kožo.





lijepa-nasa @ 23:22 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
petak, veljača 25, 2011
Godina je 2035. ili u najboljem slučaju 2040. Nekad plodna dolina Neretve može se vidjeti još samo na nostalgičnim fotografijama iz naše mladosti kada smo ljeti na putu za Dubrovnik ili ušće birali pogodno mjesto uz cestu za ovjekovječiti svoja preplanula tijela, a usput u pozadini «uhvatiti» nestvaran močvarni prizor ili nasade mandarina...

Danas je, kao u nekom kataklizmičkom filmu ostala samo pustara, slana i škrta, sa tek ponekom pojavom zeleno plavih ostataka, nekad prekrasnih staništa na desetine vrsta ptica... Već odavno su presušili krški izvori i vrela. Vodocrpilište Doljani godinama nije u upotrebi, a opstanak onoga u Prudu, odakle vodu za piće dobiva 150 tisuća ljudi iz Dubrovačko-neretvanske županije, a ljeti još toliko njihovih gostiju, postaje upitan zbog sve veće koncentracije sulfata i klorida u vodi.

No, vratimo se u sadašnjost jer upravo je danas pravo vrijeme kad još možemo spriječiti ili bar odgoditi takve crne slutnje.  Zbog naglog smanjenja izdašnosti vodocrpilišta Doljani, građani Metkovića često muku muče sa vodom iz vodoopskrbne mreže jer se koncentracija klorida iz dana u dan mijenja od 500, 600 pa i 700 miligrama po litri, odnosno od dvostruke do čak i trostruke dozvoljene vrijednosti. Koje li ironije, Hrvatska po količini zaliha pitke vode spada u najbogatije zemlje svijeta, a Neretljanima se, valjda kao dobra vijest objavljuje kako svoju vodu baš i ne mogu piti, ali eto mogu na njoj juhu kuhati, samo ju pri tom manje zasoliti...

A sve je počelo davne 1976, godine kada se okupiše socijalističko-samoupravljajući mozgovi, tamo negdje u Sarajevu i izradiše Okvirni projekt znakovita imena «Gornji horizonti». Projekt je to kojim se planiralo prevesti vode iz Nevesinjskog, Gatačkog i Dabarskog polja u korito Trebišnjice, kako bi se izgradile brane i osnažio bosansko-hercegovački elektroopskrbni sustav. Kako bi se to ostvarilo, vode koje teku podzemnim kraškim kanalima manjih rijeka koje se prirodno ulijevaju u Neretvu i dalje u more, prevodile bi se u slivno područje Trebišnjice, odnosno njenih pritoka, te dalje u novosagrađene akumulacije.

Tridesetak godina poslije, Republika Srpska ne gubi vrijeme. Pozivajući se navodno između ostalog i na dug HEP-a od 100 milijuna eura kao uporište za nastavak projekta, već su izgradili tunelsko-kanalni kompleks u dužini od 15-ak kilometara, Fatničko - Dabarsko polje kojim bi se ta voda trebala transportirati. U Federaciji BiH, istini za volju, postoji kritična masa razumnih snaga koje pokušavaju stopirati radove na projektu zbog opravdane bojazni da će se reducirati vode sliva Neretve. No, što doista predstavljaju razjedinjene strukture iz Federacije u kojoj samo hrvatski, najmalobrojniji konstitutivni narod predstavlja X državotvornih stranaka i strančica, naspram bratije iz Republike Srpske koja mudro u svim bitnim pitanjima, godinama svira u istu frulu? Takozvani stručnjaci trude se u svojim kvazi studijama (naravno, financiranim od strane investitora) i rukama i nogama dokazati kako ovaj projekt ne nosi značajnije rizike, mada zasigurno ni sami u to ne vjeruju. Kao da ni činjenice iz nekih prošlih zahvata nisu same po sebi dovoljne. A istina je da su do sada izgrađene brane na Neretvi, od Uloga do Počitelja, oduzele mještanima više od tisuću i pol hektara obradiva zemljišta, da je od brana do jablaničkih turbinskih postrojenja, tj. u pet-kilometarskom toku ostalo samo suho korito rijeke, da su nepovratno izgubljena prirodna mrijestilišta autohtone neretvanske pastrve, da su od nekad poznatih riječnih plaža ostale tek kamenite obale neugodna mirisa prouzročena stalnim oscilacijama nivoa rijeke i da ne nabrajamo u nedogled…Ono u čemu je znanost u načelu suglasna, jeste da bi realizacijom projekta područje od Čapljine do ušća postalo slana pustara. Postoje samo različita mišljenja o tome kada bi se to dogodilo: desetak godina prije ili kasnije. Preusmjeravanjem voda iz njihova prirodnog neretvanskog sliva u sliv Trebišnjice, Neretva bi mogla izgubiti značajan dio svoga hidro-potencijala, koji bi bio anuliran prodorom morske vode. Morska voda koja bi „nadomjestila“ izgubljenu slatku vodu povećala bi salinitet vode do te mjere da bi praktično bio u potpunosti onemogućen uzgoj povrća i voća u dolini Neretve, južno od Čapljine. Zaslanjena voda zauzela bi i podzemne tokove rijeka Buna, Bregava i Bunica koje bi tako postale samo dio lijepih uspomena.  Hutovo Blato, stanište 240 vrsta ptica, dvadesetak vrsta riba, i preko 600 različitih biljaka ostalo bi bez voda iz vrela Londže, Drijena i Oraha, a time bi nestalo i ovo, biološki najbogatije mikrostanište na Mediteranu. 700 hektara mandarinskih nasada u neretvanskoj dolini bi se sasušilo jer bi umjesto vode iz podzemnih tokova dobivalo slanu morsku vodu koja bi te tokove ispunila. O kamenicama i dagnjama iz malostonskog zaljeva mogli bi čitati samo u udžbenicima biologije, jer bi iščezle zbog nedostatka hranjivih tvari koje su do sada bile nošene slatkom vodom Neretve. Sumnjičavi kojima sve ovo skupa zvuči nestvarno, mogu već sada odvezati barke i baciti „peškafondo ili skosavicu“ na metkovske ili čapljinske lignje, kojima su morske dubine inače prirodno stanište, a morski plićaci obitavalište samo u vrijeme mriješćenja.

Energetičarima koji su očito izabrali zelenilo 700 milijuna američkih dolara naspram jedinstvenog zelenila Neretve možda i ne treba zamjeriti. Možda im ne treba zamjeriti niti nepoznavanje Europske konvencije o vodama koja strogo zabranjuje njihovo prevođenje iz jednog sliva u drugi. Možda…

No, svima ostalima, počevši od nas samih koji smo uz Neretvu rođeni, tu ostali ili uz njen tok se u svijet otisnuli, naši unuci zasigurno neće oprostiti ako ostanemo nijemi promatrači potencijalno najvećeg mediteranskog ekocida u novijoj povijesti. Dignimo glas za spas naše kalifornijske doline! Očuvajmo neukrotiv žubor naše Neretve, onakve kakvu ju poznajemo sada, a ne kakvom bi je se mogli u budućnosti samo nostalgično sjećati.

Portal Poskok: dr.sc. Mario Šiljeg, Tehnolog za vode; Član međunarodnog istraživačkog tima „Pure Water

lijepa-nasa @ 19:57 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
srijeda, veljača 23, 2011
              U petak,  25.02.2011. s početkom u 18,30 sati u Gradskom kulturnom centru   u  Metkoviću  Udruga "Narenta" organizira predstavljanje knjige „ Goli na Golom otoku-od Imotske gimnazije do Golog otoka“. Predstavljači su prof.dr. sc. Branimir Lukšić, dr.sc. Ivan Jurić i autor knjige dipl.iur. Dinko Jonjić.

             Ova knjiga je autentično i dokumentarno  svjedočenje čovjeka koji je četiri godine svog života proveo u najzloglasnijem kazamatu komunističke Jugoslavije na kome su robijali danas prešućeni i zaboravljeni hrvatski rodoljubi.

                                               Nikola Grmoja, predsjednik Udruge Narenta



lijepa-nasa @ 00:11 |Komentiraj | Komentari: 36 | Prikaži komentare
nedjelja, veljača 20, 2011
                  Dan je bio divan, miran i topao, a po takvome vremenu najbolje je otići na ušće. Nema ništa ljepše od onoga blaženoga  mira i predivnih mirisa kada se pomiješaju more, Neretva, borovina i trava. Ali na ušću se ne može biti sam, mnogo je poznatih i nepoznatih koji su tu   iz istoga razloga. Poveća grupa mladih, simpatičnih  Opuzenaca ovdje se došla družiti uz gradele i dobru glazbu.

              No, ono što se vidi  na obali s morske strane u isti čas oneraspoloži čovjeka. Tek sada su došle na naplatu one velike gomile smeća što su danima plovile Neretvom, jer onečišćenje morske obale  je doista veliko, a kako je vrijeme oseke, sada se vidi što je plima donijela. Trebat će puno truda  i mehanizacije da se sve ono počisti. Ako će biti dragovoljaca, naša će Udruga kao i lanjske godine uz 22. ožujka - Svjetski dan voda organizirati veliko čišćenje Ušća. Mladi Opuzenci već su se javili, rekli su da će i oni svakako doći.   Očekujemo da se svi javite! Znam da su Kominjani alergični na ovakve akcije organizirane izvan Komina, ali svi mi iz doline Neretve, a bome i šire (puno je BH registracija) uživamo u  ljepotama Ušća, pa je red da ga svi i čistimo, bez obzira što je to k.o. Komin.

Točka X. Europske povelje o vodi  glasi: "Voda je opće nasljedno dobro, čiju vrijednost moraju svi poznavati. Zadatak je svakog da s njom gospodari i da je brižljivo koristi."

Ni sva  prljavština ne može sakriti ni prekriti sjaj i ljepotu ovoga bisera. 

Sam ulazak na ušće je čista strava. Tko je danas vlasnik ovog objekta bivše kominske zadruge?




Ostavljeno smeće iza kampiranja


A ovo je smeće koje je donijela Neretva




Neka je cvjećarna odbacila svoje vreće koje su doplivale na ušće!




Ni kiteri nisu pošteđeni, provaljeno i očerupano je sve!

LJEPOTE UŠĆA: 




U daljini se nazire Luka Ploče







Mladi Opuzenci uživaju u ljepotama ušća




Ušće, Lisna, kod Čakeje:


U mirisu mimoza domaćica čisti prasu za tržište

Sušenje mesa na vjetru,  u maškaduru 
















lijepa-nasa @ 18:48 |Komentiraj | Komentari: 34 | Prikaži komentare
subota, veljača 19, 2011
Svake veljače se na  prostranstvima Neretvanske doline ponavlja  ista slika: da bi se riješili korova na poljoprivrednim zemljištima,  vlasnici na otvorenim površinama  pale vatru koja često izmakne kontroli, pa dolazi do širenja požara i ugrožavanja ljudi i  okoliša.  Poljoprivredna zemljišta  nisu samo oranice, livade, pašnjaci, voćnjaci, maslinici i vinogradi, to su i  tršćaci i močvare.

Gori trava i nisko raslinje, ali uz to idu i mnogo veće štete koje u svome egoističnom nemaru ne želimo vidjeti. Vrlo često gori i plastika koje u Neretvi imamo u enormnim količinama, a gore i rubna močvarna područja, pa se uz  zagađenje zraka, uništavaju i vrijedna staništa i  nestaju gnijezda i mladunčad mnogih vrsta ptica. Pokušajmo samo zamisliti kako  u  plamenom vrtlogu nestaju mnogi  živi organizmi koji tvore  taj složeni ekosustav močvare, osobito mnoštvo gnijezda i mladunčadi.

Ekosustavi na močvarnim staništima su oduvijek -  pored ekološkog značaja, zbog  ljekovitih i jestivih biljaka -  imali izražene i ekonomske vrijednosti.

Spaljivanje biljnog otpada i korova stara je tradicija, pa kada se već ne može spriječiti,   mora se obavljati isključivo uz poduzimanje odgovarajućih mjera zaštite, u skladu sa propisima zaštite od požara, što podrazumijeva i obvezno ishođenje dozvole nadležne Javno vatrogasne postrojbe i njezin nadzor, s  obveznom nazočnošću osobe koja je zapalila vatru i koja uz sebe svakako mora imati  sredstva i opremu za početno gašenje požara (lopatu i posudu s vodom).

Mjere zaštite od požara su uklanjanje i kontrolirano spaljivanje suhih biljnih ostataka i korova, te  prethodna priprema tla na kojem se loži vatra.

Što se tiče sprječavanja požara, najvažnija je edukacija poljoprivrednika  poučavanjem, promidžbom,  ali i strogim kaznama, uz zagovaranje ekologije s težištem na zaštiti tla.

Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti od požara, za izazivanje požara iz nehaja predviđena je novčana kazna od 10 do 50 tisuća kuna, jer mala nepažnja jednom može imati velike posljedice.




lijepa-nasa @ 13:14 |Komentiraj | Komentari: 20 | Prikaži komentare
srijeda, veljača 16, 2011

Dobila sam večeras pismo pomalo čudnoga teksta, jer ne gledam baš puno TV, pa ne znam što prikazuju. No, kada sam malo prosurfala po netu, našla sam to isto pismo na nekim portalima, i jasno mi je da ga je dr. Zvonimir Šeparović doista poslao na mnoge adrese. Reagirao je ogorčen na  dokumentarnu sedmodijelnu seriju “Rat za Dubrovnik” TV Crne Gore, s čijim je emitiranjem Hrvatska televizija započela u utorak, 15. veljače, i to u udarnom terminu u 20.10 sati na prvom programu HRT-a.

Dragi  svi,  molim Vas reagirajmo, prosvjedujmo protiv serije od sedam nastavaka emisije Rat za Dubrovnik crnogorske TV koju je   15. veljače 2011. u udarnom terminu počela emitirati Hrvatska televizija. U prvoj emisiji serije Uvod u rat. čuli smo o nacionalistima,  ustašama, o Tuđmanu kako s Miloševićem dijeli BiH, slušali smo i vidjeli generale  zločinačke JNA Kadijevića i Adžića. Nedopustivo da na Hrvatskoj javnoj televiziji izvodimo crnogorsku verziju Rata za Dubrovnik  jer upravo su  Crnogorci razarali i ubijali Grad  pod zaštitom UNESCO-a. Čuli smo kako će graditi novi stari Dubrovnik, pokazali su snimke Yutela, vidjeli smo kako je 1991. na Žabljaku  Crna Gora proglašena  prvom  ekološkom državom u svijetu! Smak svijeta!  Crnogorci razaraju kulturno središte Dubrovnika, a sebe proglašavaju ekološkom državom. Moramo nešto poduzeti. Javljati se HTV, tražiti da se obustavi prikazivanje te  pokvarljive slikopisne crnogorske promidžbene robe i  suspenziju onih koji su donijeli odluku o emitiranju stranog izdajničkog za Hrvatsku apsolutno  neprihvatljivog programa… Tražimo odgovornost odgovornih HTV-a, skidanje  emisije i ispriku hrvatskim žrtvama srpsko-crnogorskog četničkog divljanje nad Dubrovnikom.

dr Zvonimir Šeparović,  predsjednik Hrvatskog žrtvoslovnog društva




lijepa-nasa @ 22:19 |Komentiraj | Komentari: 18 | Prikaži komentare
ponedjeljak, veljača 14, 2011
Prije točno godinu dana napisala sam članak pod nazivom Moralna kriza suvremenog čovjeka, koji je prenesen na stranice portala  Ploce.com.

Već nekoliko tjedana taj je članak među pet najposjećenijih, odnosno među onima koje ste najviše puta otvorili. Ostale četiri najposjećenije teme su fotografije, a ovo je jedini tekst .Iako je bilo je jako, jako dobrih i vrlo interesantnih  tekstova na ovome portalu, neobjašnjivo je kako to da se jedna naoko nezanimljiva i neatraktivna tema toliko čita. Do danas, taj je tekst otvaran 4.500 puta. Ni na kraj pameti mi nije  da je toliko tisuća ljudi pročitalo taj članak, pretpostavljam da je to, ustvari,  nekoliko stotina ljudi koji  su mu se više puta vraćali. Zašto?

U tekstu je riječ  o odnosu čovjeka prema prirodi, i činjenici da je čovjek glavni stradalnik i gubitnik u propasti eko sustava. Preveliko izrabljivanje i pustošenje okoliša je i ugrožavanje sveukupne ljudske kulture i same egzistencije čovjeka i života uopće i pokazatelj lošeg stanja ljudskih odnosa i ljudske nekulture, te individualnog i kolektivnog egoizma. Prostorno zagađenje zapravo je moralno zagađenje. Svi smo svjesni, drugačiji, bolji svijet je moguć. Kada na kraju dana svatko ostane sam sa sobom i razmišlja o proteklome danu, sigurna sam da misli često zalutaju u neko buduće vrijeme, vrijeme naše djece! Što im ostavljamo, i što činimo da dobiju barem onoliko koliko smo mi dobili.

Večeras sam čula da je premijerka Kosor obećala kako će povući novi Zakon o vodama. Taj zakon je bio smrtna presuda našim vodama, koje više ne bi bile naše, nego onih koji daju više novca vlastodršcima.  Vlast će proći, pojedinci će nestati zauvijek sa političke scene Hrvatske, a zakoni koje oni donose kroje naš život, našu budućnost, našu sreću. Voda nije samo dio prirode, dio ekologije! Voda je doslovno život. Ovoga puta hrvatski su biskupi digli glas, Crkva je digla glas, a i mi ekolozi. No, da nema izbora, zakon bi prošao. Je li to normalno? I tu se ogleda moralna kriza suvremenog čovjeka.  On nezainteresirano i nemoćno gleda kako mu izmiču tlo ispod nogu, i šuti, i trpi! Je li posrijedi strah? Od čega, od koga?

Bog je stvorio prirodu, isto kao što je stvorio i čovjeka, i taj je čovjek dužan čuvati to što mu je Bog dao. A on ne čuva, on uništava, pljačka, izrabljuje i porobljava tu prirodu. I to bez straha! Opet ću citirati velikoga papu Ivana Pavla II.: „Ekološka kriza je moralnog značaja i povezana je s dubokom moralnom krizom suvremenog čovjeka“.

I njegov nasljednik,  Papa Benedikt XVI., od samog početka svoga služenja potiče na očuvanje stvorenoga i na život u jednostavnosti, bez razbacivanja i bezumnog trošenja bogatstava zemlje, prianjajući uz „disciplinu koja traži i odricanja, disciplinu prepoznavanja drugih, kojima stvoreno pripada isto koliko i nama, koji možemo s njima raspolagati daleko lakše; disciplinu odgovornosti u odnosu na budućnost drugih i same naše budućnosti”.




lijepa-nasa @ 22:40 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
nedjelja, veljača 13, 2011
                     Od djetinjstva volim jela od gljiva, a posebno su mi dragi šampinjoni koji su vrlo ukusni, i možda su baš zato najpopularnija gljiva u Hrvatskoj.Ova gljiva je bijele boje i jedinstvene arome. Šampinjoni, osim toga, spadaju u red gljiva koje se naveliko uzgajaju umjetno i prodaju na tržištu, pa  danas nije potrebno ići u prirodu i tamo ih brati, jer se i u Hrvatskoj umjetno uzgajaju. Carstvo gljiva najbogatije je tijekom ljeta pa do jeseni, ali su zbog umjetnoga uzgoja sada  dostupne tijekom cijele godine, konzervirane ili svježe. No,  dokazano je da uzgojena gljiva  nema tako snažna ljekovita svojstva kao gljiva niknula u prirodi.

                   Osim toga, baš danas sam primijetila  da  na deklaraciji tih uzgojenih gljiva piše da su upotrebljive 8 dana od dana branja, ali ne piše datum branja! Proizvođači valjda misle da to i nije bitno! No, ako ih berete u prirodi, jela od gljiva treba  pripremiti odmah nakon branja, eventualno drugi dan ili ih odmah očistiti i konzervirati. Mogućnosti pripreme su neograničene,  gljive se mogu  kiseliti i sušiti  Jela od gljiva nikada se ne smiju podgrijavati, ni držati sirova ili pripremljena u hladnjaku. Također ih nije dobro jesti u velikim  količinama, jer su većinom teško probavljive.

Rijetka je hrana koja se kao gljive može na toliko različitih načina prirediti, i da ima tako dobar okus, potiče apetit, a ujedno ima i visoku hranjivu vrijednost.  Istraživanja su pokazala da šampinjoni imaju antikancerogene sastojke, pa dodatak gljiva u obroke može pomoći u sprječavanju razvoja raka.  

Zato jedite gljive jer su ukusne i zdrave, a nisu ni skupe. 







lijepa-nasa @ 19:36 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
srijeda, veljača 9, 2011
U ulici Vladimira Nazora u Pločama na dva su mjesta postavljeni novi  kontejneri  sa oznakom: KONTEJNER ZA ODJEĆU I OBUĆU! O ovoj sjajnoj ideji i inicijativi nema zapisa ni na službenoj ni neslužbenoj stranici grada, a svi se pitaju što je to, i tko je to postavio: Caritas ili Crveni križ?                                           Foto: A.M.


Po svoj prilici ni jedni ni drugi, nego netko treći! Najvjerojatnije je riječ o firmi koja je u dogovoru sa gradskom upravom  postavila iste kontejnere  i u Metkoviću. Radi se o privatnoj firmi  Iwona d.o.o. iz Podstrane kod Splita. Navodno, kontejneri će se prazniti svakih 15 dana, i nakon razvrstavanja odjeće i obuće u skladištu tvrtke, kvalitetna roba prosljeđivat će se ustanovama kojima je potrebna , a pamučni predmeti će se reciklirati. Sada je sve na građanima, kojima je ovo sjajna prilika da se riješe robe koju godinama ne nose, a žao im je baciti! To ne znači da se u ove kontejnere  ubacuje kućno smeće od robe! Neka svatko pokuša zamisliti djecu i ljude koji su u životu imali manje sreće od nas, i vodimo računa o ljudskom dostojanstvu tih nesretnika, darujmo im samo ono što bismo darivali svojim najmilijima.

U svakom slučaju ovo je vrlo korisna i pametna ideja. Vlasnica kontejnera sigurno je izračunala svoju dobit, i vjerujem da će se veći dio te robe reciklirati. No, svakako će ostati dio koji će se moći pokloniti  Caritasu (lat. ljubav), Crvenome križu ili izravno sirotištima i ustanovama koje brinu za stare i nemoćne osobe te ostavljene mališane. Građani će se osjećati bolje kada znaju da nekome pomažu, a usput će  osloboditi prostor u kući. I na kraju,  gomile gradskoga otpada i smeća  bit će manje za ono što budemo ubacivali u ove specijalne kontejnere.

U ulici Vladimira Nazora još jedna sjajna akcija je u tijeku! Organizatori su – a tko bi drugi -   članovi Udruge branitelja Grada Ploča! Zahvaljujući njima, okoliš Dječjega vrtića zasjat će novim sjajem! Uostalom, branitelji su kroz sve  godine postojanja neovisne nam Hrvatske  ostali skoro jedini koji zaslužuju poštovanje i zahvalnost za ono što su učinili i što čine!

lijepa-nasa @ 20:07 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
utorak, veljača 8, 2011
U potrazi po internetu  za podacima o planiranom županijskom centru za gospodarenje otpadom u Lučevom (Lučinom) Razdolju  u Dubrovačkom primorju. sasvim slučajno sam naišla na stranicu župana Nikole Dobroslavića, jer i na toj stranici imaju neki podaci o tome. Ono što mi je zapelo za oko je naslovnica stranice: Nikola Dobroslavić kandidat za župana, snaga koja pokreće. Mislila sam da je to stranica iz predizbornog vremena, ali ne – vijesti na toj stranici su nove. Kako župan može trpjeti da je na stranici nominiran kao kandidat, zbilja ne znam, ali je očito da onaj tko mu uređuje stranicu to radi vrlo traljavo i neodgovorno, jer župan već jako dugo nije kandidat, nego osoba broj 1. u Županiji Dubrovačko neretvanskoj.

No, cilj ovoga teksta je javno izlaganje Studije utjecaja na okoliš i Tehničko tehnološkog rješenja za utvrđivanje objedinjenih uvjeta zaštite okoliša Centra za gospodarenje otpadom u predjelu Lučino razdolje u Dubrovačkom primorju, koje će se održati u utorak, 8. veljače 2011. godine u 17 sati u prostoru Vatrogasnog doma DVD Slano u Slanom. Poznato je da je prvobitna lokacija Centra za gospodarenje otpadom Dubrovačko-neretvanske županije bilo predviđeno u Badovinjim Rupama, također u Dubrovačkom primorju. No, istražnim radnjama i trasiranjem  utvrđeno je da   lokacija spada u II. zonu zaštite vodocrpilišta te je neprihvatljiva za smještaj objekta za postupanje s  otpadom, pa je predložena nova lokacija u Lučevu Dolu, za koju se kaže da je IV. kategorija. Ali svaka medalja ima dvije strane. Je li ovo područje doista IV. kategorija, i kako i kada je to dokazano? Osim toga, lokacija je udaljena samo 5 km od područja ekološke mreže, gdje će imati izrazito negativne posljedice na Malostonski zaljev (što studija negira), a također je 5 km udaljena od granice s BiH koja je u ovome slučaju, u skladu s ESPOO konvencijom «pogođena zemlja», koja je službeno obaviještena o zahvatu koji bi mogao imati  negativne posljedice. U Studiji se ne kaže da je iz BiH stigao i odgovor  iz Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine. Predsjednik Akademije BiH uputio je pismo predsjedniku Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti Milanu Mogušu, izražavajući zabrinutost dijela javnosti u Bosni i Hercegovini kao i stanovništva Popova polja zbog lokacije gradnje odlagališta otpada Lučevo razdolje u Dubrovačkom primorju,  i traže da se ne  poduzima ništa što bi ugrozilo podzemne vrste Popova polja. Usput naglašavaju da bi u suprotnome i oni mogli napraviti isto pri rješavanju problema otpada u Neumu. Mislim da će u tome slučaju šteta napravljena nama i Malostonskom zaljevu biti mnogostruko veća. Ali, vjerojatno su pare u pitanju kada se vlast toliko uhvatila te lokacije i ne odustaje, iako se lokalno stanovništvo  tome žestoko opire.

Izgradnja ovoga Centra stajat će između 40 i 50 milijuna eura, a poznato je da se na poslovima gospodarenja otpadom doista može izvrsno zarađivati. Nadam se da će gradovi i općine koji će odlagati svoj  otpad u Centru  za gospodarenje otpadom (ma gdje on bio) plaćati  mjesnim odborima sela u blizini ekološku rentu  po toni otpada  (u Puli se npr. plaća 30 posto više).




lijepa-nasa @ 00:09 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
nedjelja, veljača 6, 2011

Dobila sam ovih dana od kolega ekologa  veliku  prezentaciju pod nazivom „Kako nas ucjenjuju poplavama.” Evo skraćenoga teksta te prezentacije, ali bez slika:

Danas su Hrvatske vode nasljednik negdašnje vodoprivrede, “država u državi” s ogromnim budžetom.  Dok je Hrvatska u krizi, Hrvatske vode raspolagale su u 2010. s dvije milijarde i 358 milijuna kuna, što je primjerice 10 puta više nego što iznosi proračun Ministarstva turizma za 2010. godinu. Financiraju se iz državnog budžeta, naplatom radova te obaveznim davanjima građana. Ta davanja čine čak 75% njihovih prihoda, a najpoznatija od tih davanja je naknada za održavanje slivnih voda . Otkud toliki novci Hrvatskim vodama?  Vodoprivreda je uvidjela veliki novac koji je u igri... ...pa je pod izgovorom poplava, ali i ostalog “štetnog djelovanja voda” počela s masovnim i neselektivnim regulacijama i gdje je potrebno, ali i gdje  nije. Znanost je s vremenom pokazala da priča o poplavama nije crno-bijela! Poplave se danas gledaju kao normalna pojava rijeka, nakon velikih kiša ili po topljenju snijega u planinama.  U Europi se stoga promijenila slika o poplavama. Europa se počela prilagođavati poplavama, a ne uzaludno i skupo ih pokušavati spriječiti.

U Europskoj Uniji davno su poznate koristi od očuvanih rijeka. EU štiti svoje rijeke zakonima: Okvirna direktiva o vodama (Water Framework Directive) i potiče vraćanje u prvobitno stanje svojih uništenih reguliranih rijeka, koje  više ne želi svoje rijeke kao regulirane kanale!  Reguliranje rijeka svelo ih je na uzak kanal s malim kapacitetom vode.Takvo kanaliziranje rijeka stvorilo je bujicu odnosno vremensku bombu koje će negdje, prije ili kasnije eksplodirati – odnosno izliti se bez obzira i na najjači nasip ili zaštitu.

Strategija zastarjele obrane od poplava: neka vodeni val što prije ode nizvodnim susjedima, a što će se njima desiti, nije nas briga To je sramotna strategija, a 2010. mi smo već bili ti nizvodni susjedi!

Hrvatske vode namjerno skrivaju nove spoznaje i praksu EU od građana da bi ih uvjerili da se dosadašnja praksa mora nastaviti, a to znači uništavanje rijeka regulacijama!!!  Što je to regulacija rijeke?  Stvaranje ravnog toka, često betoniranih ili u kamen obloženih obala, bez vegetacije. Isušuju se rukavci i mrtvice, poplavne šume i močvare, krešu se meandri, i nastaje beživotna rijeka.  Nametnuli su nam pojam uređene obale, time davši potpuno negativan kontekst prirodnim “neuređenim” obalama. Razlog je jednostavan: neuređeno se mora urediti, a tko će odraditi? Pogađate: Hrvatske vode. Za vrtoglavu cijenu. Također nas brane od štetnog djelovanja voda, dajući negativan kontekst vodotocima u prirodnom stanju kao nečem isključivo štetnom od čega se moramo braniti. Tko će nas braniti? Opet pogađate: Hrvatske vode. Za vrtoglavu cijenu. Posljedice regulacije: Osim što se skupo plaćaju nepotrebni radovi, poremećava se prirodna dinamika rijeke s posljedicama u pojačanom ukopavanju rijeka, što dovodi do snižavanja razine podzemnih voda. Pojačava se i erozija.

Regulacije onemogućavaju prirodnu, besplatnu i učinkovitu obranu od poplava. Čišćenje kanala nije profitabilno, ali regulacija rijeka je!!! Ovi radovi nisu ništa drugo nego pranje novca silnih davanja građana znanih kao “slivne vode”. Poplave će zbog klimatskih promjena biti još gore . Oborine su sve ekstremnije, s tendencijom padanja puno kiše u malo vremena.  “ Mi smo stručnjaci, vi se u to ne razumijete” govore nam u Hrvatskim vodama Ali pogledajte što kaže Europa o tim stručnjacima:

“ U pogledu zaštite od poplava, hrvatska vodna administracija je i dalje usredotočena na tradicionalne, tehnički orijentirane mjere i nije zapravo svjesna pomaka u shvaćanju koji se dogodio u zemljama članicama.” ( iz završnog izvještaja stručnjaka EU).

Vrhunski europski stručnjaci iz Njemačke i Nizozemske pokušavali su naime dvije godine u projektu Twinning implementirati Okvirnu direktivu o vodama u Hrvatskoj, ali bezuspješno. Hrvatske vode manipuliraju terminom “struka” da bi i dalje obmanjivali javnost i zarađivali na regulacijama rijeka van naselja. Nemojmo se zavaravati, jako dobro znaju koje su posljedice regulacija, pa je njihov zločin još i veći!!!  Hrvatska vodna administracija odbija u praksi Okvirnu direktivu o vodama i integrirano upravljanje poplavnim nizinama, jer je dosadašnja praksa vrlo profitabilna...  Ni jedna europska zemlja nema tako očuvane i raznolike rijeke. Kako one nizinske, tako i one kraške! Pod izgovorom obrane od poplava, Hrvatske vode regulacijama van naselja sistematski uništavaju te rijeke.

               Apel Vladi RH:   Pozivamo Vladu RH da krene u efikasno i jeftino gospodarenje vodama, vođeni načelima napredne Europe, te da ne podlegne zahtjevima Hrvatskih voda za novim regulacijama i financijskim opterećenjima građana koji se potenciraju na nesreći pogođenih u poplavama.

Poplave su 'Božje djelo', ali su štete  od poplava uvelike djelo čovjeka. (američki hidrogeolog Gilbert F. White nakon katastrofalnog stradanja New Orleansa).







 

lijepa-nasa @ 20:45 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
četvrtak, veljača 3, 2011
Kad jedna država ima takvo vodno blago kakvo ima Hrvatska, trebala bi činiti baš sve što je moguće u ovome globaliziranome svijetu da to blago sačuva za sebe. No, blago nam trenutno ne otimaju drugi, sami ga se odričemo u korist nebuloznih i štetnih projekata za koje reče jedan uvaženi europski ekolog: ma gdje samo nađu te silne milijune da unište tako nešto vrijedno kao što su hrvatske rijeke.

Na Svjetski dan močvarnih staništa  02.  veljače 2011. kada se   obilježava  i 40. obljetnica  Konvencije o močvarnim staništima od međunarodne važnosti, poznatije kao Ramsarska konvencija bila je sjajna prilika  da grupa hrvatskih nevladinih organizacija (Zelena akcija, Dravska liga, Hrvatsko društvo za zaštitu ptica i prirode i Udruga Lijepa naša za DNŽ), zajedno sa WWF i EuroNatur predaju u Zagrebu, u zgradi Delegacije EU, prosvjedno pismo veleposlaniku Paulu Vandorenu, voditelju Delegacije EU u Republici Hrvatskoj. Ovim pismom, naslovljenim na Povjerenika za okoliš Europske unije, g. Janeza Potočnika i Povjernika za proširenje EU g. Stefana Fulea, nevladine organizacije izražavaju svoju duboku zabrinutost zbog planiranih projekata regulacije rijeka Dunava, Drave, Mure, Save i Neretve , i uništenja jedinstvenih močvarnih staništa u Republici Hrvatskoj. Na tim rijekama se prostiru najveće poplavne šume Europe i žive mnoge ugrožene vrste.

Ova je akcija naše male delegacije posljednja šansa za spas hrvatskih rijeka, jer planirani zahvati regulacije najvažnijih hrvatskih rijeka  u suprotnosti su s nacionalnim i europskim zakonima, pa bi Europska komisija trebala tražiti od Vlade RH da zaustavi ove projekte.

Značajno je napomenuti da je Republika Hrvatska privremeno zatvorila pregovaračko poglavlje o okolišu u prosincu 2010. Ovaj proces sadržavao je i prihvaćanje novog Zakona o vodama te usklađivanje Zakona o zaštiti prirode svim europskim standardima. 

Hrvatske vode žele realizirati projekt brane nizvodno od Opuzena, koja će uništiti  posljednja prirodna područja rijeke Neretve i njene delte koja predstavlja najveće močvarno područje na cijeloj jadranskoj obali i hrvatskom dijelu Sredozemlja, a to je danas tek 20% onoga što je nekada bilo na ovome prostoru.

"Vidljivo je da uoči pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji hrvatsko vodno gospodarstvo vrši snažan pritisak da pribavi sve dozvole i dopuštenja za regulaciju ovih rijeka. To ne može biti u interesu EU niti se takva praksa ne smije dopuštati", kažu nevladine organizacije u svom zajedničkom priopćenju.

Obzirom da hrvatsko vodno gospodarstvo ne pokazuje namjeru da primjeni održivo i okolišno prihvatljivo upravljanje rijekama, udruge pozivaju Europsku uniju da pozove Vladu Republike Hrvatske i hrvatsko vodno gospodarstvo da ne donosi daljnje odluke i ne poduzima nove korake u provedbi navedenih projekata i da organiziraju javnu raspravu za sve zainteresirane dionike kako bi raspravili i ponovno ispitali sadašnju praksu i projekte te pronašli održiva rješenja u skladu s domaćim i europskim zakonodavstvom. Nevladine organizacije vjeruju da će bez odgovarajuće hitne reakcije Europske unije ovi projekti biti odobreni i provedeni, a ciljevi zaštite voda i okoliša biti ozbiljno ugroženi.

Gospodin Vandoren posvetio je našoj delegaciji sat vremena, i ljubazno obećao da će kompletni materijal koji su mu udruge uručile uputiti u sjedište Vijeća EU  u Bruxellesu.

Evo mene pokraj njega: gospodin Paul Vandoren, veleposlanik i šef delegacije EU sa predstavnicima udruga.

 Foto: Ured  Delegacije EU





lijepa-nasa @ 21:11 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
utorak, veljača 1, 2011
                      Rampa  za invalide o kojoj sam pisala prije nekoliko dana nalazi se u neposrednoj blizini škole u kojoj radim. Gledam maloprije – velika je gužva oko te platforme. Pitam jednoga branitelja što se događa, a on mi kaže: svečano otvaranje rampe! Sad mi je jasno zašto su se političari «nacrtali» oko nje! Otvaranje rampe znači da su tu novinari, javnost, slikavanje. Kada se radila ta rampa, nitko, ama baš nitko osim branitelja nije bio tu! Eto ih sad, k'o muhe na 'ovno. To se narodski zove MANIPULACIJA. I to braniteljima! Ali kad njima ne smeta, zašto bi meni, eto im tamo!

No, idemo mi dalje! Zovem prije pet dana gradonačelnika, kažem mu, moram u Zagreb radi Neretve! Velike i važne stvari će biti na dnevnom redu, i planirana brana – između ostaloga, ali još mnogi problemi vezani uz gospodarenje ovom rijekom ljepoticom. Sastanak sa Europskom konferencijom nije baš mala stvar, i nije lako doći do njih, pa molim ako je gradski auto slobodan da mi pomogne. Kako da ne, kaže gradonačelnik, možemo zajedno,  i ja idem toga dana u Zagreb. I tako ja, puna vjere u obećanje prvog čovjeka grada, zovem opet u petak, da znam planirati. Što se događa? Ništa, ama baš ništa: jedanput se uopće nije javio na mobilni, drugi puta je prekinuo zvonjavu. Pametnome dosta! I evo, upravo se spremam busom u 12,10 za Zagreb! Tamo sam u 8 navečer, spavanje kod rodbine; ujutro – sastanci i konferencije, a uveče nazad za Ploče! Valja cijelu noć putovati, u ranu zoru stići doma, već u 8 biti u školi, u 17 sastanak u školi (koji se ne može izbjeći). Nema odmora, nema spavanja!


A sve to radi Neretve i Neretvana! Ponižavanju nema kraja, ali i to je za ljude., preživjela sam ja i gore stvari. A neljudi neka uživaju u svojoj privremenoj, trenutnoj, lažnoj veličini.

lijepa-nasa @ 10:52 |Komentiraj | Komentari: 37 | Prikaži komentare
Brojač posjeta
1605777
linkovi
Nema zapisa.
Arhiva
Index.hr
Nema zapisa.