Blog - veljača 2012
ponedjeljak, veljača 27, 2012

Ne znam kako vama, ali meni je potreban predah od svega što mi se događa u zadnje vrijeme, a najbolji lijek za sve oduvijek je bio i ostao smijeh. Našla sam za vas i sebe jednu šaljivu stranicu , ali od svega  mene su najviše oduševile ove dvije slike.

Prva nosi naziv: Ekologija prije svega. Preskupe solarne ploče na krovu i kanta za smeće, kao i satelitska antena na ovoj podrtini od blata,  i simpatični stanari pred ulazom meni su prava nadrealistička slika! Nisam odgonetnula što je ovo na desnoj strani "kuće"?A ispod ove druge fotke piše: Poetska duša, nema šta!

Tu se zbilja nema što dodati, osim da osobno  ne mislim baš tako!



lijepa-nasa @ 23:46 |Komentiraj | Komentari: 41 | Prikaži komentare
petak, veljača 24, 2012
Krah hrvatskog sela i seljaka toliko je očit da ga nikakve šarene laže više ne mogu sakriti. Dokle je Hrvatska došla u uništavanju svega što smo imali i proizvodili danas je jasno i najglupljem glupanu.

Nekoliko lupeža-novinara objave na TV ili na čitanim portalima tobožnje istine o vođama seljačkih prosvjeda na način da prosječnom  čovjeku bude muka. Narodna poslovica kaže: " Nije opasno čitati, opasno je svemu pročitanom vjerovati"! Lažu nas gdje god mogu, izludili su hrvatskog čovjeka da više ne zna što je istina, a što laž.

Diljem Hrvatske sela su nam  uništena i opustošena, žalost je kroz njih proći. Propali su nam i ratari i stočari, uništeni i voćari i vinogradari, maslinari, mljekari… svi se guše u zalihama koje nitko ne otkupljuje. Hrvatski seljak je spao na prosjački štap, on je doslovno na koljenima, a hrvatsko selo je propalo. Velikim korporacijama i jeste cilj uništiti naše selo, da svi moramo kupovati njihovo uvozno, jeftino i nezdravo smeće.  Očigledno je da hrvatski seljak nema šanse na tržištu jer je uvozni lobi, koji trenutno upravlja državom strahovito jak, i  većinu proizvoda uvoze uz podršku države.

Prodaja i zakup državne zemlje je najveće zlo koje se dogodilo našim selima. Podijelila su se  sela, posvađane su mnoge  obitelji, susjed sa susjedom ne govori! I dok se mi tako međusobno glođemo i svađamo, slušamo glumatanja naših političara u Saboru, opredjeljujemo se lijevo-desno, zlo je već dugo i duboko u nama i među nama. Mi zapravo ne vidimo što nam (smišljeno) rade. I lijevi i desni, potpuno isto, jednako pokvareni, i jednako nam rade o glavi. Oni imaju za domaći rad baš to: da unište i najmanji trag vlastite proizvodnje! Moramo biti ovisni o EU smeću, i to 100%. Mi zapravo moramo doći u situaciju da uvozimo i masline, i vino, i voće, i stoku, i meso, i vunu, i šibice, i sjeme……..ma sve! Tko to ne vidi, treba se ozbiljno zabrinuti za svoje «sive stanice». Predložila sam prije sedmicu dana da se u planu razvoja grada predvidi gradnja jednoga centra, zapravo banke za očuvanje sjemena i sadnica. Ljudi moji, ne znam što učiniti da vam otvorim oči da vidite ono što vam kriju.

Zemlja koja ne proizvodi vlastitu hranu već ovisi o uvozu ne može biti održiva. Pametni ljudi, pa i u Hrvatskoj, već su započeli sa prikupljanjem! Kontrola zdravog sjemena izuzetno je važna, jer GMO sjeme je sjeme uništenja. Siromašni  poljoprivrednici u Indiji upali su u dužničko ropstvo nakon što su povjerovali obećanjima multinacionalnih korporacija poput Monsanta o bogatim prinosima ukoliko budu otkupljivali i sijali njihovo genetski modificirano sjeme. Ideja je da poljoprivrednik mora svake godine nanovo kupiti sjeme jer ne može sačuvati svoje prošlo sjeme, nema ga! Zbog toga je u Indiji  kriza u proizvodnji hrane dovela do samoubojstva čak 200 tisuća farmera. Svi imate Internet, provjerite ako vam zvuči nevjerojatno!

Što će kod nas biti, samo Bog znade. Sjećam se da je i prošle godine u ožujku bila je velika pobuna seljaka. Tadašnja premijerka Kosor, koja je  inače zabranila da se bilo kakvi prosvjednici mogu približiti njihovim veličanstvima  na Markovu trgu, i nije baš marila za seljačke muke. Danas, ni godinu dana kasnije, žustro ih brani i brine za njih zbog noćnih hapšenja, što je zbilja sramotno! E, sada današnji premijer Milanović mudro zbori kako se nada da je hapšenje seljaka bilo civilizirano! Može li hapšenje biti civilizirano?!




lijepa-nasa @ 00:21 |Isključeno | Komentari: 42 | Prikaži komentare
utorak, veljača 21, 2012

Kominka  IVANKA PAUL ex ORŠULIĆ, koja od najranije mladosti živi u Parizu, a čije je srce uvijek u ovoj dolini, zapravo u Kominu, u ove je dane najtužnija što nije tu, u svome selu, sa svojim narodom. Vedra duha, uvijek spremna na šalu po čemu je i u Francuskoj poznata, napisala je prigodnu pjesmu za kominski krnjeval.

KRNJEVAL U KOMINU

Di su naši stari običaji,

Malo šoldi sritni uživali.

Di su vršve i jeguje, 

Nema fešte bez rakije.

Di su Marko i lomača, i povorka. Oporuka.
Di su pura i kotlača, da okonča crnu zimu,

Nasrid mula u Kominu.

Di su cure i mladići da se s njima narod diči.

Sa Kominom žensko vlada, propala je svaka nada.
Linguze su, podvijaju ruke. Ne zna šta su bičve ni teluke.

Kafarice planduju u ladu. Neretva se zgrušala u smradu.

Sve su krupne debelih guzica . Troše pare kad je nestašica.

Ja vam velim da sam sve u pravu, taman s ovim riskirala glavu.

                                            Ivanka PAUL veljača 2012

lijepa-nasa @ 21:04 |Isključeno | Komentari: 68 | Prikaži komentare
ponedjeljak, veljača 20, 2012
               Čini se kao da se u našemu kraju  izmjenjuju zima i jesen, a sve je nekako ekstremno. Ekstremni snijeg  koji se još uvijek, dvadeseti dan ne da skinuti sa naših ulica valjda će dokrajčiti ova obilna današnja kiša. Prema informaciji na portalu  Dalmacijanews,  u zadnja 24 sata u dolini Neretve palo je više od 30 litara kiše po metru kvadratnome, pa se snijeg ubrzano topi.Zbilja ga više ne bih željela vidjeti  ni u snovima, a kamoli na javi– barem ne ove godine.

              Nadam se da uslijed ovakve kiše neće doći do  zamućivanja vode koju pijemo, jer smo u prvim snježnim danima imali vrlo zamućenu vodu. Kao i  mnogi tih dana, napunila sam posude vodom, jer je često dolazilo do njenog nestanka. Bila sam neugodno iznenađena kada sam vidjela crvenu zemlju na dnu posude. Vjerujem da je ovo bila tek sporadična pojava, jer čista i  zdrava voda život znači! Svega 1% pitke vode na Zemlji je ispravno i potpuno neškodljivo za čovjeka.

Današnji prizor sa ulice u Pločama:naslage snijega, a kiša lijeVoda naša svakidašnja, veljča 2012.





lijepa-nasa @ 23:47 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
petak, veljača 17, 2012
             Usprkos snijegu kojega ima još poprilično puno, pločanski maleni i mladi danas su se veselili, kao što i priliči u ovo doba godine. Dan je baš bio super za maškare, ne prehladan i vedar, pa su do izražaja mogle doći najrazličitije maske i kreacije.

Bilo je stravičnih, ali i onih koje izazivaju nježnost. Glazba je treštala, plesalo se i veselilo i mlado i staro.

Svaka čast Mjesnom odboru Ploče koji je uložio puno truda da ovo uspije, a osim što su dobri organizatori, bome su i dobri glumci.

Treba pohvaliti i učitelje koji su  pokazali kreativnost u maskiranju i baš su bili odlični!

Vlado Grozni

Pčelica Maja ne boji se pahuljica


Jedna se namaškarala da sliči na drugu. Koja?

Miš i kaubojka

Sestra Mirjana

Prelijepa ekipaZnate li tko je ovo?







lijepa-nasa @ 22:01 |Isključeno | Komentari: 2 | Prikaži komentare
utorak, veljača 14, 2012
              Poznato je da je delta rijeke Neretve ihtiološko-ornitološki rezervat, a Prud kod Metkovića, te  lokacije Pod Gredom i Orepak u donjem toku Neretve su  ihtiološki rezervati. Ihtiologija je  grana zoologije koja se bavi proučavanjem riba, a ornitologija proučava ptice. Jasno je da su navedene lokacije ptičji i riblji rezervati, što je jedan od načina zaštite prirode.

Divlja guska je tipična ptica selica, ovih dana jako uočljiva na ušću Neretve. U jednom dokumentu iz 19. stoljeća piše da se u studenom na Neretvi tada skupljalo po nekoliko tisuća primjeraka divljih gusaka. Stanište ovih ptica zimi su po oranicama, livadama, močvarama i ušćima rijeka.

Današnji TV prilog iz studija Metković pokazao nam je velika jata ovih ptica kako kruže nad neretvanskim poljima. Vidjeli smo velike površine sa tisućama sadnica raznih  kupusnjača – sve totalno uništeno, pojedeno. Pojele ih baš te divlje guske. Što se može reći na jednu tako tešku optužbu. Najgore je vlasnicima tih proizvoda, koje smo onako ogoljene vidjeli kako jedva izviruju iz snijega. Ljudi su (opravdano) ogorčeni, štete su silno velike, ali predsjednik opuzenske lovačke udruge tvrdi da bez obzira na to, oni ne smiju pucati u ptice, a tko to bude činio, zna se – slijedi kazna.

No, je li to baš  tako? Prema Pravilniku o lovostaju, lov na divlje guske zabranjen je od 1. veljače do 31. listopada, i predstavnik lovaca to očito zna. No, nazvala me večeras gospođa koja voli prirodu i životinje, i ogorčeno kaže kako lovci nemilice ubijaju divlje guske na ušću, i treba nešto učiniti da se ptice zaštite. Ja to ne mogu tvrditi, jer nisam vidjela, ali ću se pobrinuti da istinu utvrde oni koji su za to plaćeni.

A da ih treba  zaštititi – treba,  obvezno i odmah. Čisto sumnjam da ih radi odmazde ubijaju vlasnici uništenih proizvoda. Pucaju oni koji nezakonito ubijaju i liske, i na tome zarađuju. Ptice nemaju razum, samo instikt za preživljavanje, i mogu li one biti krive? Sve je u prirodi poremećeno, baš ovih dana to zorno vidimo. Jedna naša sugrađanka ostala je bez svoga četveronožnog ljubimca koji je otišao malo dalje od kuće, a u međuvremenu je pao snijeg, i on se više nije znao vratiti kući. Dezorjentirani su svi, i ljudi i životinje. Stručnjaci moraju objasniti zašto su ptice učinile to što su učinile. Postoji razlog, a to je opet čovjek koji bezočno  uništava sve oko sebe. Ne treba biti neki posebni ljubitelj životinja da bi se zahtijevala zaštita ove sitne divljači, jer štiteći njih, štitimo sebe. U lancu održivog razvoja sve je više puknutih karika, sve je više rupa, koje će u konačnici najviše zla donijeti baš nama, ljudima.

 

lijepa-nasa @ 22:52 |Komentiraj | Komentari: 51 | Prikaži komentare
Duge zimske, hladne, snježne večeri prava su prilika da se obitelj druži uz toplu peć, i da se kao nekada davno, djeci pričaju neretvanske narodne priče i legende.

Moja omiljena knjiga kojoj se vrlo često vraćam i čitam je  «U kralja od Norina», a u njoj je Maja Bošković Stulli, rođenjem Slavonka, Osječanka, prije 25 godina  sa velikom  ljubavi sakupila kod starih ljudi izvorne  priče, pjesme, zagonetke i poslovice s Neretve.

Zahvaljujući njoj i danas  žive strašne priče o kralju Norinu (Norunu), posljednjem vladaru drevnog grada Narone. Kad mu je  nestalo njegovo kraljevstvo, on je  stolovao u Kuli Norinskoj koja se i danas uzdiže na lijevoj obali Neretve. Postoji legenda Glava kralja Noruna: « Ima jedno  brdo blizu Krvavca, pa  govoru kada se gleda s lijeve obale Neretve, odaje sliku neke glave i za nju govoru da je to kralja Noruna glava.“ U legendi Zvono kod Kule norinske priča kaže: Vozili su zvono za opuzensku crkvu Svetoga Stipana, i učinija vrag  nevrime, i utopila se lađa i zvono u lađi kod Kule norinske. Našli su šototajera, norioca, da nađe zvono, i on je doli uša u vodu i naša je zvono, a u njemu veliki muć od jegulje, crn ovaj leži. U to se pretvorio kralj Norin. I šototajer se uplašija i vratija se gori. Tako su zvona ostala u vodi.“ Drugi put potonulo je pred kulom veliko sidro. I opet su poslali ronioca da ga izvadi. A kula je pod površinom Neretve imala devet katova, a ne samo dva kao danas, pa kad je u nju ušao šototajer, vidi strašnog kralja kako puši lulu, a umjesto dima iz lule i ustiju mu se dimi jato plotica. Reče mu kralj: “Dođeš li drugi put, neš izać živ!»  I nije tija više ronit. A oni njemu nisu virovali, davali su mu puno novaca da iđe, a on: ‘Ma neću više ić doli, neću nikada’, i nije tija taj norac više ić...   Ondak se jedan utopio, a koji god se tutek utopio, niko se tute nije škapula, više ga nisu našli. A sve zato što je ta kula strašna. Pripovida je stari Jakšić da tu dođe jedna ko nevera, neki vjetri, đavli, tu je dole onaj kralj od Norina i kad se izvali čovik u vodu, ne mogu ga više izvadit.“ Neki vjeruju da na utopljenike zli kralj pušta svoje jegulje i one vuku jadnika dolje da više nikad ne vidi vanjskog svijeta.

Ovo su kratke priče iz navedene knjige, ali bit će njih još, to se blago ne smije zaboraviti. Jer, onaj tko zaboravlja svoju kulturu i povijest, nema ni budućnosti.




 

lijepa-nasa @ 00:37 |Komentiraj | Komentari: 17 | Prikaži komentare
subota, veljača 11, 2012
                 Ovo je čisto ludilo od vremena. Večeras prije nepunih pola ure grmilo je i sijevalo sve u šesnaest! Prije desetak minuta pogledala sam kroz prozor, a vani pada tako gusti snijeg da se nije vidio prs pred nosom. Sada trenutno pljušti kiša. Noćas nije bilo struje, pa je došla, pa opet nestala, pa došla – i tako bezbroj puta. Pa onda nestalo vode. Što je sljedeće na redu?

           Prema pisanju portala Javno.hr, novi podaci pokazuju da se Zemlja polagano, ali sigurno kreće prema novom ledenom dobu. Te informacije, potvrđene su s više od 30.000 mjernih stanica u Britaniji. U međuvremenu, vodeći klimatski stručnjaci izjavili su za "Daily Mail" da Sunce, nakon emitiranja neobično visoke razine energije tijekom 20. stoljeća, sada ide ka "velikom minimumu" zračenja topline, što znači da nam prijete hladna ljeta, oštre zime i kraća vremenska razdoblja nepogodna za uzgoj hrane.  Međutim, također je moguće da će novi pad solarne energije biti dubok kao "Monderov minimum" (prema astronomu Edwardu Monderu), veoma hladno razdoblje između 1645. i 1715., kada su se zamrzle londonska rijeka Temza i svi kanali u Nizozemskoj. Sada se smrzavaju naše najveće rijeke – Dunav i Drava, a bome i Jadransko more.

          Martin John Rees, britanski astronom i nekadašnji predsjednik Kraljevskog društva u svojoj knjizi "Our Final Century" upozorava kako vjerojatnost da će čovječanstvo opstati dulje od 2100. godine nije veća od 50 posto. U prilog Reesovom upozorenju govori i najnoviji izvještaj Međunarodnog udruženja za klimatske promjene u kojem se ističe da će u narednim desetljećima vrijeme postati toliko ekstremno da će zaprijetiti cijelom planetu. Porast razine mora ugroziti će priobalna područja, a ekstremni vremenski uvjeti – vrućine, hladnoće, obilne kiše, suše i oluje biti će opasnost za cijeli svijet. Hoćemo li na vrijeme reagirati na ovu prijetnju pokazat će vrijeme, ali unaprijed znam da će mnogi od vas koji ovo čitate samo odmahnuti rukom u nevjerici i pomisliti da  su to samo puke priče ekologa. No, nažalost, svi smo svjedoci da se nešto opasno događa s klimom na cijeloj kugli zemaljskoj.

lijepa-nasa @ 23:48 |Komentiraj | Komentari: 18 | Prikaži komentare
četvrtak, veljača 9, 2012
        Vjerujem da je i djeci već dosadio snijeg, jer više ne primjećujem klince iz moje ulice u snježnim igrama kao prvih dana. Ili je tome kriv roditeljski strah od lomova? U svakom slučaju, valja sutra u školu. Nadajmo se da nova (najavljivana) ciklona neće imati iste posljedice, i da do Uskrsa više neće biti obustave nastave.

             A da bi djeca sutra 100% bila sigurna, danas su učitelji uzeli lopate u ruke, a grad je poslao bager i kamion, i svi prostori oko škole gdje se djeca zadržavaju, a odrasli parkiraju očišćena su  kroz jutro. Malo je neobično vidjeti profe kako lopataju, ali se mora priznati da su dobro odradili posao. Usput su se šalili, a jedan je bogme i dobro tresnuo, ali bez posljedica. Kao i svugdje ima linčina, draža im je olovka od lopate, ali sada nećemo o tome.

            Važno je da je škola spremna, očišćena i ugrijana, a čak su za djecu stavljena i upozorenja o padanju snijega sa krova.

Bager čisti "globalno",


a profe "lokalno"


Dva fizičara iz dvije škole


 

U očekivanju toploga čaja


Naš vrijedni Tonko


Neki rade, neki se zezaju, a neki samo gledaju


Stigla je pomoć iz srednje škole


Čisto k'o suza


Dok jedni čiste, drugi (susjedi) prave nered








lijepa-nasa @ 22:05 |Komentiraj | Komentari: 17 | Prikaži komentare
srijeda, veljača 8, 2012
                              Ovo "konačno" ne odnosi se na prestanak snježnih neprilika, već na čišćenje Vukovarske ulice. Osmoga dana snježne mećave evo i mi stigosmo na red. Baš sam  s guštom slikavala komunalce dok su radili. Nije  lako, puno je automobila ostalo parkirano uz cestu, jednostavno nema mjesta za manevriranje. Na pojedinim mjestima ostale su gomile snijega (koji su radnici odvozili kamionom), ali se do tih gomila zbog parkiranih auta zbilja nije moglo. Primijetila sam da zbog neočišćene ulice najviše roncaju oni koji nisu lopatu uzeli u ruke, smatrajući valjda da sve trebaju učiniti drugi.

                              Rečeno mi je da su se danas u Rogotinskoj "otkinule" ledene gromade sa krova, koje su pale na nekoliko auta. Bome sada treba dobro paziti kuda se krećemo, da nas kakav ledeni komad ne iznenadi i opali po glavi.

                             Obitelj iz Vukovara javlja da je tamo jutros oko sedam sati bilo minus dvadeset. Mila majko, valja to preživjeti. Ni tamo djeca ne idu u školu. Kod nas zbog leda, kod njih zbog hladnoće.  Iako učenici još neće u školu, sutra je za sve prosvjetare iz osnovne škole obvezan radni dan. Doduše, nas nekolicina je radila i do sada, valja zaraditi plaću.



 

lijepa-nasa @ 18:59 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
utorak, veljača 7, 2012
             Već je sedmi dan snježne „idile” u Pločama. Polako se nazire da dolazimo u red i normalu, iako je još uvijek sve okovano snijegom i ledom. Stanari Kominske ulice kukaju da su  zaboravljeni, kao da je drugima bolje. Naša Vukovarska je uska i ralica ne može kroz nju proći, pa je ulica i sada  puna snijega i totalno zaleđena, pogotovo ujutro i navečer. Stanari sami pokušavaju što mogu, ali nije dobro, čudo da još nitko nije slomio noge. Komunalci, pomagajte, jer ako se netko slomi, vas će tužiti i od vas tražiti odštetu. Čitam da u Splitu to sada masovno rade ovi slomljeni na ulicama.

           Na opću radost, proradila je i Radio postaja, pa sam jutros čula (nažalost, ne cijelu emisiju) razgovor sa gradonačelnikom. Pošto su se građani izravno uključivali, bilo je svakakvih pitanja – opravdanih i neopravdanih. Posebno sam zapamtila gradonačelnikovu tvrdnju u stilu: da imamo trafostanicu lakše bismo premostili ove probleme sa strujom i prije bismo riješili problem. To se zove navođenje vode na svoj mlin, što je očigledno. HEPovi lobisti koriste ovu situaciju sa strujom  kako bi zbunili građane i izazvali revolt protiv nas koji već zbilja dugo ukazujemo da se trafo MORA graditi na planiranoj lokaciji, kod groblja. MORA se graditi i radi Luke i radi nas građana, a ne radi HEPove dobiti. To su beskompromisni monopolisti koji će učiniti baš sve da ona bude što bliže već (bespravno) izgrađenim dalekovodima. Žalosno je  što dio građana ne želi shvatiti da se nitko ne bori protiv trafostanice, već protiv HEPovih interesa i njihove samovolje. A svima nam je jasno da Luci Ploče ta trafostanica treba kao kruh nasušni. I tako krene začarani krug: Luci treba struja, građanima treba struja ali i zdravlje, a HEPu treba dobit. Što veća-to bolje! Nadajmo se da zadnja neće biti njihova, već naša. A stalno me proganja jedna misao: snijeg pada posvuda, bura zavija po cijeloj Dalmaciji, pogotovo u zaleđu, i led je u cijeloj zemlji, a dalekovodi pucaju baš kod nas? Jesu li bili kvalitetni ti slomljeni dalekovodi, da se nisu možda štedjela sredstva pri njihovoj izgradnji.

Puno je ljudske dobrote  i solidarnosti ovih dana došlo do izražaja. Imamo mi i  mlade, samozatajne  sugrađane o čijim djelima u ovim teškim danima nitko ne govori. TONKO MATIJAŠEVIĆ,  mladi profesor kineziologije iz naše škole član je Hrvatske gorske službe spašavanja (HGSS) ovih dana svojim Neretvanima  u brdskim dijelovima  dolazi na  skijama i donosi hranu, drva, lijekove, prevozi izolirane bolesnike na dijalizu. Jednom rječju – uskače gdje god zatreba. Svakako mu treba zahvaliti i čestitati, jer on je čisti volonter, nema nikakve naknade za ovaj rad iz ljubavi prema svome bližnjemu.

Sedmi je snježni dan (rekao bi Kerum), ali nažalost, ne i zadnji! Čvrsti smo mi, izdržat ćemo!

Brda snijega u ulici T. Ujevića, pred školom


Iako nema učenika, naš Beđo pokušava smanjiti ta brda


Vukovarska ulica danas, 7.2.2012. puna snijega kao prvi dan

Pokušavam nahraniti ptičice. Najprije doleti jedna, pa druga, pa treća.....

Na kraju, evo savjeta kako savladati zaleđene ceste . Muškarci 



i žene




lijepa-nasa @ 19:46 |Komentiraj | Komentari: 22 | Prikaži komentare
ponedjeljak, veljača 6, 2012
Na momente se čini kako baš ništa ne funkcionira u gradu, ali kad se bolje sagleda situacija, stanje je izvanredno i neuobičajeno.

Jesu li zakazale službe u gradu? To ćete reći vi, građani! Možda nisam dovoljno informirana, ali nisam čula da itko obilazi stare, da im se donosi barem kruh i mlijeko po ovoj poledici. Jer jutros je grad totalno okovan ledom. Glavna prometnica je očišćena i suha, ali treba doći do nje. U našoj Vukovarskoj ulici mogu proći samo oni najhrabriji – i pojedinci, i automobili. Građani su čistili ispred ulaza, ali ulica je neočišćena, a jučer je nakratko zatoplilo, počeo se snijeg otapati, a preko noći je sve to skupa postalo jedna ledena ploča, pa tko voli, nek' izvoli. Zvala sam direktora Komunalnog da nam pošalje soli, i bome je poslao. Možda bi i ranije, ali nema vozila, sva su na terenu.

No, nije mi jasno kako se može dozvoliti da most ostane neočišćen? A kažu da nije očišćen, nisam vidjela.

Ispred škole je prava ledena pista. Vidim poveću grupu ljudi  kako čisti one velike stepenice koje vode u školu. Ali to nisu komunalci, to su naši branitelji. Nakon savršeno očišćenih stepenica, podijelili su se u dvije grupe, pa jedna čisti pred Osnovnom, a druga grupa pred Srednjom školom. Kažu, «letimično» su se, usput, sinoć dogovorili sa Gradom, i eto ih! Za njih to nije ništa novo! Tko hoće, tko neće – oni se ne misle, gdje god treba pomoći građanima i svome gradu, tu su, kao i u ratno vrijeme. Ali nisu sami. Sa njima su i Torcidaši, zajednički rade. Kasnije ih i jedne i druge  srećem  kod Dječjeg vrtića, čiste punom parom. Tamo su im se pridružili i vatrogasci, koji već nekoliko dana ne staju od posla. Oni vozaju HEPovce po terenu, i usput «ulijeću» gdje stignu.

«Soli» se po cijelome gradu, a rečeno mi je da nam sol daje Luka.

Čini se da je ova nevolja ujedinila sve, sa ciljem da nam bude lakše. Ili mi se to ipak samo čini. Ne vidim nigdje nikakve obavijesti što se događa u Kominu, Rogotinu, Staševici, Šarića Struzi. Ima li nam itko reći je li tamo očišćeno, je li došla struja, kako se ljudi snalaze, pomaže li im itko? Meni je neshvatljivo da na službenim stranicama grada nema ni riječi o ovome što se događa. Sva sreća da imamo neslužbenu stranicu koja nam maksimalno pomaže informacijama!  

Naš vrijedni Beđo ne odustaje, čisti li ga, čisti, a snijega je puno


Ekipa branitelja i Torcidaša silaze sa stepeništa pred obje škole



Na redu je vrtić, branitelji i Torcidaši čiste gdje god treba, a i vatrogasci su tu



Stepenice poslije čišćenja

Prostor ispred škole poslije  čišćenja.Ovo bijelo nije snijeg već sol

Nije mi jasno zašto ovo smeće nije odvezeno,ako je do Baćine prohodno

lijepa-nasa @ 15:48 |Komentiraj | Komentari: 31 | Prikaži komentare
nedjelja, veljača 5, 2012
Sav čemer i jad novoga doba i moderne tehnologije ogoljen je do srži u ova zadnja dva dana. Priroda je pokazala svoju moć, a ljudi su vidjeli kako su «maleni pod zvijezdama» (Opomena A.B.Šimića) i nemoćni pred snagom prirode.

4. i 5. veljače 2012. godine ostat će zasigurno upisani u povijesti ovoga kraja kao katastrofični dani. Očekivali smo nevolje, ali ne ovolike! Kada su se jučer, 4. veljače  zbog olujnog nevremena i snijega srušili dalekovodni stupovi na dalekovodu Opuzen - Ploče, ostali smo  bez struje mi u Pločama, Komin, Rogotin, (za Opuzen i Staševicu ne znam, ali vjerujem da su i oni), pa sve tamo do Drvenika, dijela Hvara i dijela Pelješca. Potpuno nespremni za dvodnevni nestanak struje, bez grijanja, ljudi su se  snalazili kako je tko mogao i znao. A bilo je teško! Ne rade telefoni, uz prazne baterije mobitela i nedostatka signala, ostali smo bez ikakve komunikacije. Tko još ima radio na baterije? Malo tko, a tako bi nam dobro došle vijesti, jer nemamo pojma što se događa oko nas. Nema kruha, trgovine su uglavnom zatvorene, nema novina, nema novca jer ne rade bankomati. Mogu misliti kako je teško obiteljima sa malenom dječicom i bolesnicima  po ovoj strašnoj hladnoći. A sipalo je jučer neprestano, ne znam otkud toliko pahuljica iznad naše doline. Bože, što će biti s mandarinama, maslinama, vinogradima....? Mislim da im nema spasa, baš kao ni svim srušenim plastenicima. Tužno je vidjeti naše palme na rivi. Moja mlada maslina pod prozorom ljubi snijeg, potpuno se skršila pod njim!


Priča susjed kako je jučer, dok je snijeg onako ludo vijao, sreo drugoga susjeda kako polagano bira gdje će zakoračiti. Pita ga kuda će po tome nevremenu, a on mu odgovori: «Iđem malo prošetat po snigu, smrza sam se doma!» I danas sam čula slične priče: izlazilo se vani, bez obzira na onako nevrijeme, jer je u kući bilo jednostavno nemoguće hladno. A dan dug, i noć duga – nikada toliko kao jučer i noćas. Danas, 5. veljače, u nedjelju osvanuo je prekrasan, sunčan dan, pa  iako je bilo čak hladnije nego juče, opet je sve izgledalo ljepše i lakše. Susjedi su se sakupili u ulici, čiste se auti i staze od onih silnih naslaga snijega. No, svejedno se smrzavamo! Ima i jedna dobra stvar u cijeloj ovoj nevolji. Davno zaboravljen običaj druženja prijatelja i susjeda u ova je dva dana ponovo oživio. Oni koji imaju sreće (i pameti) pa lože na drva i ugljen doma su pozivali one koji to nemaju. Uz pucketanje vatre piju se opet zajedničke kave, ljudi pomažu jedni drugima.

Sada je lakše, struja je nekima došla oko 17 sati, a nama u drugome dijelu grada oko 18,30. No, kažu da Komin, Rogotin, Banja i Šarić Struga još uvijek nemaju struje. A ni nama u Pločama nije dugoročna. Ovo je, navodno,  samo privremeno rješenje, i od naše potrošnje ovisi dokle ćemo i to imati. Ako pretjeramo, opet ćemo se smrzavati. U svakom slučaju, treba napuniti mobitele, kupiti brašna (za uštipke na plinu), dignuti nešto novca i uživati u svakome toplom trenutku. Kažu, čeka nas repriza smrzavanja, i to vrlo brzo, možda već i sutra.

Za praktične informacije o putevima i prohodnosti otiđite na blog MATIJEVIĆI, Ante Šprlje koji ga uređuje ima uvijek nove, točne, vrijedne i važne informacije za sve.

Naša crvenkapica u snijegu


Slomljene grane na sve strane


Naše palme kao tužne vrbeZagrijavanje, slika za Blanku!




lijepa-nasa @ 21:31 |Komentiraj | Komentari: 30 | Prikaži komentare
petak, veljača 3, 2012
              U ovoj bijeloj nevolji, kada nam uz snijeg nestaje i struje i vode, svi smo nekako  okupirani  dnevnim preživljavanjem. Jutros sam napunila veliku teću snijegom, otopila ga i tako došla do vode za kavicu sa susjedom, ali i za druge potrebe.  Nestašica je i kruha, pa čak i vode u bocama. Ulicama je krstarilo vozilo koje je čistilo snijeg, ali ne znam koliko uspješno, jer se više nisam usudila promoliti nos izvan kuće.

Za  sada nitko ne razmišlja kakve će posljedice ovaj led i niske temperature  ostaviti na biljkama. A zasigurno  neće biti dobro. Linda Markota iz Rogotina poslala je nekoliko fotografija iz svoga vrta ispred kuće. Slike pravog ledenog doba!

Evo i nekoliko  sličica koje sam snimila jutros po gradu:







lijepa-nasa @ 20:24 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
četvrtak, veljača 2, 2012
Što je ovo, narode moj? U Bosni bi rekli: kijamet (sudnji dan)! Vidjela sam danas  kako maleni uživaju, ali mislim da dijelim mišljenje većine odraslih kad kažem: k vragu više snijeg i zimske radosti! Evo je 23 sata, a snijeg pada k'o lud, kao da ne misli stati.

Klinci opet sutra neće u školu, bit će vriske i veselja, samo što će se ova dva dana morati nadoknaditi u dvije radne subote. Ni jedna radost nije badava!

Iskreno se nadam da sa svoga balkona još zadugo neću gledati ovakve slike!



lijepa-nasa @ 22:56 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
srijeda, veljača 1, 2012
Odavno nismo imali takvu bijelu idilu!

Najavljivali su meteorolozi nepogode, ali nitko nije mislio da to može biti baš ovako. Riječ je o snijegu, naravno. Počelo je laganim, skoro nevidljivim pahuljicama, da bi sve jače i jače padale. Već oko 14 sati zabijelilo se sve oko nas, i pada neprestano, a sada je već oko 17 sati. Što li će biti do ujutro, samo Bog znade. Slušala sam danas na Radio Pločama kako se jedna slušateljica žali da joj sa jedne strane kuće pada kiša, a sa druge snijeg, pa joj je voditeljica savjetovala neka svakako ide tamo gdje je snijeg, jer je ljepše. Kažu da je u to vrijeme u Kominu padala kiša, ali evo sam upravo saznala da je sve zabijelilo i u Metkoviću, pa vjerujem da više nitko nije preskočen u našoj dolini, da su svi bijeli!

Nekome na žalost, ali mališanima i mladima svakako na radost. Milina ih je gledati kako guštaju, a na igralištu iza škole nacrtali su u snijegu veliko srce.

Ipak se usrdno nadam, radi nas starijih, da će ovo čudo od pahulja uskoro prestati. Jerstvarno u životu nisam vidjela ovolike «krpe» koje padaju s neba, kao da netko sa neba baca grudve na zemlju. Strava od pahuljica!

           A trebalo je danas pisati o močvarama, jer sutra, 2. veljače je  Svjetski dan močvarnih staništa, koji se obilježava od 1997. godine u spomen na prihvaćanje Konvencije o vlažnim staništima (Ramsarska konvencija) u iranskom gradiću Ramsaru 1971. godine.  Na Svjetski dan močvarnih staništa poduzimaju se razne akcije u svrhu podizanja javne svijesti o vrijednostima i važnosti močvara, te promicanje očuvanja i zaštite močvara.

Mi smo ljudi iz močvare, ali trenutno ne možemo baš ništa učiniti osim gledati kroz prozor u bijele pahulje koje i dalje uporno padaju.Vani je 0 stupnjeva!

Počelo je lagano............a onda su padale  sve gušće pahulje, i sve se zabijelilo



Ovako velike pahuljice nisam nikada vidjelaU 18,30 i dalje pada





lijepa-nasa @ 17:06 |Isključeno | Komentari: 21 | Prikaži komentare
Brojač posjeta
1605777
linkovi
Nema zapisa.
Arhiva
Index.hr
Nema zapisa.