Blog - ožujak 2012
subota, ožujak 31, 2012
                      U okviru Mediteranskog sajma  u Dubrovniku, 29. ožujka održan je   okrugli stol  sa temom: Je li u Dubrovačko-neretvanskoj županiji moguć razvoj koji čuva okoliš? Cilj Okruglog stola je u svjetlu održivih pristupa razvoja ocijeniti aktualnu upotrebu prirode i okoliša Dubrovačko-neretvanske županije, te skrenuti pozornost na prikladna održiva rješenja. Tema moga izlaganja je  bila:  Pravo na zdravi život u dolini Neretve. Imala sam čast biti sudionica toga stola sa imenima kao što su: dr.sc. Branimir Molak, doktor tehničkih znanosti sa Međunarodnog instituta za razvitak Hrvatske, Ivo Lučić, novinar, speleolog i karstolog, Mladen Iličković, novinar Hrvatske televizije i direktor Zaklade Energetski neovisna zemlja, te profesor Tomislav Lerotić, predstojnik Odsjeka za dizajn vizualnih komunikacija na splitskoj Umjetničkoj akademiji. Iz doline Neretve za okruglim stolom sudjelovala je i kolegica Meri Rogošić iz Metkovića, prof. sociologije i predsjednica udruge Divina Natura. Evo zaključaka koje  zajednički upućujemo javnosti i nadležnim vlastima:

Izražavamo zabrinutost  načinom razvoja koji ne vodi dovoljno računa o održivosti, općim interesima i interesima građana, te zanemaruju argumente struke i lokalne javnosti. Suprotno, aktualni razvoj promiče interese kapitala i nepotrebno uništava prirodu i okoliš, najvažniji resurs i temeljeno opće dobro u Hrvatskoj i Dubrovačko-neretvanskoj županiji. Ono što politički glasnogovornici često prezreno nazivaju „neiskorištena“ i „beskorisna“ priroda, najveći je privlačni element turizma, glavne grane juga Hrvatske.

Upozoravamo  da se iz službenih krugova održivi razvoj prečesto diskreditira kao nešto nemoguće, što je laž i besmislica, jer razni oblici održivog razvoja u naprednim zemljama postaju središnje gospodarske aktivnosti; ili se pak mnoge štetne tehnologije i zahvati, osobito u energetici i upravljanju otpadom, lažno prikazuj kao obnovljivi, odnosni održivi pristupi, što je nekorektno i neprihvatljivo. Također, upozoravamo da Hrvatska do sada nije dovoljno vodila računa o zaštiti od negativnih prekograničnih utjecaja, osobito iz Bosne i Hercegovine, ali i sama nije obazriva u obrnutom smjeru. 

Pozivamo da se ozbiljnije potakne održivi razvoj na svakom području života, a osobito na gorućim pitanjima turizma, upotrebe prirode i prostora, u energetici, zaštiti voda i u upravljaju otpadom;  da nadležne vlasti odustanu od štetnih projekata kakvi su Ombla, Srđ, Tri sestrice i svih sličnih koji za male novce uništavaju najveću hrvatsku prirodnu vrijednost; da prihvate javnost kao partnera u odlučivanju, a znanost kao podlogu u donošenju odluka; te  da usklađuju realizaciju okolišne politike sa susjednim zemljama, štiteći interese okoliša s obje strane granica.




Ivo Lučić



Meri Rogošić



Branimir Molak



Mladen Iličković

 

Tomislav Lerotić




lijepa-nasa @ 00:22 |Komentiraj | Komentari: 70 | Prikaži komentare
utorak, ožujak 27, 2012
                  Posljednji dani prvog proljetnog mjeseca su na izmaku. Baš sam poželjela malo vidjeti ušće, prošetati po pržini  i uživati u onim jedinstvenim mirisima i bojama proljeća, mora, borova.... svega pomalo, i svega pomiješano!

                  Plima je bila baš velika, a i Neretva i more su bili  uzburkani i valoviti. Iako je još bilo sunca na obzoru, maestral je tako jako puhao da sam se doslovno smrzla . Zato sam mislila da osim mene i ptica  u ovo hladno, vjetrovito kasno poslijepodne na ušću  neće biti nikoga. Prevarila sam se! Grupa mladih Pločanskih, Splitskih i Slovenskih zaljubljenika jahanja po valovima i skakanjima iznad njih odvažno je u svojim specijalnim odijelima upravo izlazila iz mora. Surfaju i kitaju kao usred ljeta - njima nije hladno, a ja se smrzla dok sam ih gledala. Ne mogu reći da sam sretna što su tu, ali kad ih čovjek vidi onako mlade, vesele, zdrave i pune adrenalina, ne može ih ne voljeti.

                  Nekako se opet počelo šuškati o parku prirode Donja Neretva. Mislim da je to danas najobičnija glupost, jer je svaki kutak naše doline potpuno devastiran. Ne znam gdje bi, na kojim područjima  uopće mogli proglasiti taj petnaest godina obećavani i sanjani park. Na Opuzenskom dijelu ušća, na onoj pržini uz samo more netko je podigao kućicu. Zastala sam šokirana, ne vjerujući da dobro vidim. Prije nekoliko godina Hrvatske su vode tu vršile tobožnju refulaciju, iako nikada u životu nisam vidjela da je neki morski val prešao cestu i potopio one zemlje preko puta. Sada se vidi da je to zapravo bila izrada plaže na račun države (tj. nas) za nečije privatne interese. Da li privatnoga kampa RIO, ili možda lika koji je preko noći tamo sagradio stambeni prostor, tek ćemo vidjeti. Ili su možda mudri Opuzenci naprosto napravili plažu za sebe!

                 Na samome ušću opet je netko  zapalio močvaru. Baš zgodno! Kad nema tršćaka, onda se ni ptice nemaju gdje gnijezditi, i više nitko neće moći reći da treba ptice štititi. Nema se više što štititi!   Stručnjaci uzalud neretvanima govore i o caklenjačama  kojih više skoro nigdje nema i također su važna staništa. Ali, koga briga za to!

Dio močvare uz Vlašku, koji vidimo sa magistrale potpuno je izgubljen, tu su sada razne ceste i čvorišta.

Večeras sam neke važne ljude obavijestila i o nakani Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja da nastave projekt pregrade ispod Opuzena. Ne briga njih ni lokalno stanovništvo, ni lokalna politika, ni eko udruge, ni Brisel - iako su svi jednodušno protiv te lokacije. U četvrtak gospoda planiraju javni uvid u idejni projekt. Grad Ploče nema namjeru slati svoga predstavnika na taj uvid, i koliko sam upoznata, poslali su i službeni dopis u tome smislu! Bahatost središnje vlasti i desnih i lijevih odavno nam je poznata. Znate onu: Država - to sam ja!


Cijena napretka, što se može!

Htjela sam slikati uzburkano more na Opuzenskom dijelu ušća, a uslikala sam kućicu na plaži uz more



A more je izgledalo ovako:

Njima očigledno nije hladno






Sve je više eko svijesti. Netko je pokupio smeće u kese, treba ih samo odnijeti



Naravno da ima i smeća refuže



Je li ovo staro drvo isječeno, ili je slomljeno?



Ušće je puno otpilanih i slomljenih grana





Zapaljena močvara, nema tršćaka, nema ptica




Na povratku  - predivni zalazak sunca u moru dana Gospodnjeg 27.3.2012.




lijepa-nasa @ 22:21 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
subota, ožujak 24, 2012
                             Proljeće je u punome zamahu. Na sve strane život buja i cvate, a u prirodi nas bezbroj najrazličitijih boja odmara i očarava. I moje slomljeno drvo se vratilo u život,sve što je ostalo od njega bijeli se u cvatu.

                     Kada pogledate sliku toga drveta, i grančicu u mojoj vazi, svatko će pomisliti da je to grana sa drveta. A nije! Naša mlada profesorica Anja Grgić od najobičnijih kokica sačinila je granu u cvatu! Kakva predivna kreacija!





lijepa-nasa @ 16:19 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
srijeda, ožujak 21, 2012
                        Već se devetnaest godina 22. ožujka obilježava kao Svjetski dan voda. Ove godine moto obilježavanja je "VODA I SIGURNOST HRANE". Lijepo je vidjeti da je na službenom državnom plakatu  fotografija naše doline, koju je snimio gospodin TOMO ROGOŠIĆ iz Metkovića.



Naša će udruga zajedno sa učenicima dramske skupine iz Osnovne škole "Vladimir Nazor" Ploče prigodno obilježiti ovaj, za ekologiju važan datum! Svi ste pozvani u Gradsku knjižnicu u 18,30 sati Program obilježavanja : Glazbena točka "More",  simpatični igrokaz naših klinaca "Neretvo, Bogon si nan dana", Voda u stihu i riječi, prezentacija "Vode u zavičaju", Igrokaz "Zemlja i voda", "Činkvine o vodi", Klapa"Mindel".......Nekoliko predivnih slika Nenada Medaka poklonit ćemo desetorici posjetitelja.

Budite sretni što niste među milijardu ljudi koji nemaju pristup pitkoj vodi i što vaše dijete ne spada u onih 3.800 djece koja svakoga dana umiru od posljedica nedostatka vode. Mislite na naše vode, mislite na sutra, ali s dobrim namjerama krenimo od danas!

lijepa-nasa @ 21:18 |Isključeno | Komentari: 6 | Prikaži komentare
utorak, ožujak 20, 2012
Srpski povjesničar Jovan Pein sinoć je Hrvatima održao pravu  lekciju o četnicima-antifašistima. Lik je prije točno 10 godina bio direktor Arhiva Srbije, a povod što ga je urednik pozvao je  aktualni sudski postupak u Srbiji kojemu je cilj rehabilitacija četničkog pokreta i četničkog vođe Draže Mihailovića.  Sada je valjda svakome  jasno da Srbi drže puno više do svojih četničkih zločinaca nego što mi držimo do naših domovinskih heroja.  U TV emisiji "In Medias Res" srpski povjesničar je poslao sljedeće poruke: da Hrvati prvo moraju raščistiti sa svojim primitivizmom; da je Vukovar 1991. bio srpski grad, pa su ga valjda zato i mogli rušiti; da je Šešelj  antiglobalist i antifašist; da Hrvati uzimaju sve tuđe (prisvojili smo i Tomislavovu krstionicu, on tvrdi da ona zapravo pripada Italiji); da su katolički  svećenici za ustaše počinili ratne zločine; da četnici nikada nisu činili nikakve zločine. Četnički ideolog je, bez da trepne okom poručio Hrvatima  "da pogledaju dokud je bila Srbija, a dokud Hrvatska" i da "Hrvati danas govore srpskim jezikom".

Nažalost, u Hrvatskoj je malo poznato da je „čiča Draža”, srpski „heroj-četnički vođa-antifašist” svoj prvi spomenik u Hrvatskoj imao još 1992. godine baš u „srpskome” Vukovaru. I to u vrijeme kad je gradonačelnik u  njemu  bio dični član Hrvatskoga sabora – Vojislav Stanimirović.

Emisija nas je samo podsjetila koliko smo jadni mi u Hrvatskoj, zahvaljujući sustavnom 20-godišnjem negiranju vlastite vrijednosti, što  zajednički potiču mediji i političari! Gade mi se odreda svi hrvatski političari i njihova blijeda, bijedna i nikakva politika! Ne štite dostojanstvo svojih građana, još manje svoje države! Mi smo kao mala, ničija i svačija kolonija u kojoj tko god iz bijeloga svijeta želi pljuje građane Hrvatske-posebice Hrvate, njihovu povijest, heroje,  kulturu – sve!

Meni  sve ovo više nije politika. To je najprljavije moguće zagađenje okoliša! Ne Hrvatske, već globalno! Tonemo u smeću!

 

Spomenik Draži koji je do početka 1997. bio u Vukovaru preseljen je u Beograd, a 1998. postavljen je u Brčkom

lijepa-nasa @ 20:08 |Isključeno | Komentari: 101 | Prikaži komentare
ponedjeljak, ožujak 19, 2012
                  Kolege iz BiH  poslali su obavijest  kako su nakon više od šezdeset godina  sa suhoga dna Jablaničkog jezera izronili nadgrobni spomenici muslimanskoga groblja i barke, pošto u jezeru nema ni kapi vode.

                  BH portali pišu da  dno jezera izgleda kao pustinja u Sahari, tamo su sada samo blato i pržina. Nekada je tu u selima  bujao život, do polovice prošloga stoljeća, kada je sve prekrila voda umjetnog  jezera dubine od oko 30 metara. Sada, prvi puta nakon 1950. godine vode nema, iako je u obližnjoj rijeci Neretvi ima. Kako je to moguće

                Iako je ove zime  svuda okolo po BiH, kao i kod nas obilato bilo snježnih padalina,  toliko da su pojedinci čak mislili kako će Neretva opet poplaviti, trenutno vlada suša i  pojavio se manjak struje. Nevjerojatno, ali naši susjedi sada uvoze struju. Suša koja je počela u kolovozu prošle godine smanjila je proizvodnju na samo četvrtinu. Struja se sada kupuje na stranom tržištu po visokoj cijeni. Neki stručnjaci kažu da nije u pitanju suša, nego  posljedica pretjeranog ispuštanja vode na brani hidroelektrane Jablanica, jer  je nivo Neretve ostao isti je kao i ranije.

                 Pogrešne računice kad-tad se obiju o glave onih koji donose  krive odluke. Hoćemo li mi u našoj dolini osjetiti posljedice onoga što se događa samo dvjestotinjak kilometara uzvodno?

Dno Jablaničkog jezera: Foto Reuters Pixell

lijepa-nasa @ 22:17 |Isključeno | Komentari: 4 | Prikaži komentare
utorak, ožujak 13, 2012
                  Na blogu KOMIN ima članak pod nazivom “Tko je odobrio devastaciju mula?” Ispod ovoga teksta veliki je broj uglavnom vrlo negativnih komentara. Ljudi su ogorčeni zbog devastiranja, a nitko im ništa ne govori, I nemaju pojma što se događa.  Nisam tamo bila, i nisam vidjela, ali i ono što se vidi na slikama Nenada Medaka zbilja djeluje otužno i  devastirajuće. Smatrala sam da treba pitati one koji znaju u čemu je problem, tko to podiže i zašto.

E, pa dragi ljudi, ustavu su postavile Hrvatske vode, i to za vaše dobro, i dobro Komina. Rečeno mi je da će ih biti još! Poznato je da je u prošlogodišnjim poplavama najviše stradao baš Komin. Zato su tamo započeli radovi i postavljaju se te ustave za buduće vrijeme kad Neretva opet onako nenormalno naraste , da to bude zaštita  od poplave na desnoj strani Neretve. Ne ulazim u to je li odabrano baš pravo mjesto, nisam stručnjak i ne mogu o tome pisati, ali vjerujem da su namjere dobre, i da to nije nikakvo pranje novca kako neki pišu. Uostalom, u svrsishodnost tih ustava sigurno ćemo se svi imati priliku uvjeriti. Što kasnije to bolje!

Obzirom da poštujem ljude koji čitaju ovaj blog, zbog nekoliko bolesnika ne želim zaključavati komentare, pa se neki uzalud trude pišući kojekakve budalaštine u nadi da ću prestati. Postoje i oni kojima sam odbila suradnju jer ih ne cijenim i ne želim s njima gubiti vrijeme uzalud, i to su u komentarima MUD-ovi, i razni (a zapravo isti) likovi tobože iz Australije i raznih neretvanskih mjesta. 


Neregistrirani koji se pita  zašto su požari sve češći u zadnje vrijeme mogu samo reći da vjerojatno  mislimo isto ili slično: podmetnuto.  No, za takve tvrdnje trebaju čvrsti dokazi, a kako ih je vrlo teško naći, nije baš uputno širiti paniku. Ali, zbog zbilja iznimno velikog broja požara u zadnje vrijeme čak i na TV povremeno čujemo te zlokobne riječi o podmetnutom požaru.  

Uzroke požara, uz policiju, istražuju i inspektori za zaštitu od  požara koji tvrde da su većinu otvorenih  požara  izazvali poljoprivrednici  paleći korov ili suho granje. Tako npr. požar koji je planuo 12.3. na Visu uzrokovali su majka i sin koji su palili korov. Često je uzrok i nepažnja, zatim bura koja  uvijek pospješuje širenje  požara.

Uzrok požara u kojem je 11.3. izgorio prijamni centar Parka prirode Kopački rit je tehnički kvar (kratki spoj) na računalu koje je bilo smješteno u potkrovlju zgrade. 23.2. požar u kladionici u Poreču  razbuktao se  uslijed zagrijavanja strujnog produžnog kabela. Uzrok često zna biti i pregrijana utičnica, iskrenje razvodne kutije i sl. Ostaje nam čekati kraj istraga i vjera da će se pronaći pravi razlozi tolikih požara.

lijepa-nasa @ 21:09 |Isključeno | Komentari: 57 | Prikaži komentare
četvrtak, ožujak 8, 2012
Danijel je mladi dečko iz Pule,  član inicijative PUT (Pula u tranziciji) i ima svoj san. A san se zove  SOLARNA MIROVINSKA REFORMA. Evo njegovog razmišljanja:
Hrvatska ima dovoljno novca da napravi jednu veliku solarnu elektranu, koja će besplatno sunce koristiti za proizvodnju besplatne električne energije... i tu proizvedenu besplatnu energiju će onda prodavati hrvatskim građanima (jer građani ionako tu energiju kupuju svakodnevno)...
A novac koji je time i na taj način zaradi  može se koristiti za rješavanje svih gorućih pitanja u Republici Hrvatskoj. Od tog novca se mogu
- isplatiti sve plaće državnim službenicima
- isplatiti sve mirovine umirovljenicima (čak i ovim ratnim)
- isplatiti sve stipendije studentima
- isplatiti sve plaće prosvjetnim radnicima
itd itd…. Zašto? Zato jer HEP uvozi 60% energije izvan RH, a kada bi taj postotak energije dolazio sa naših krovova, onda bi svaki naš krov imao zaradu, koja bi išla vlasniku krova. Dakle, novac ne bi izlazio iz zemlje nego bi ostajao u zemlji... ostajao bi nama...
jer bi solarni panel sa tvoga krova, prodavao struju HEPu, a ti bi onda svaki mjesec dobivao još jednu plaću. Tako i tvoj kolega, tako i moj kolega……
Ako sve kolege s jednom idejom stisnu u jednu točku... tada imamo nešto što se zove kritična masa!!!
U Hrvatskoj imamo dovoljno i krovova, i sunčanih dana da možemo ne samo zadovoljiti potrebe za el. energijom, nego je  možemo i izvoziti.

Na svu tu zaradu bi se plaćao i PDV, što znači da bi sama država prosperirala.

Ali što se događa? Događa se to da će doći jedan Rus, jedan Amerikanac, i jedan Englez,  te će onda oni uložiti u tu proizvodnju, i sav taj novac koji bi mogao spasiti Hrvatsku, oni će odnijeti izvan Hrvatske...  i nekih 200 ljudi u zemlji će se obogatiti, a svi ostali, među koje spadamo i mi, samo će imati skuplju struju koju nećemo više moći plaćati....

Mi ne tražimo da se promijeni zakon, niti tražimo nešto novo, nas ne zanima tko je kriv, tko je koga zeznuo, tko je kome ukrao, tko je pronevjerio novac...

Nas zanima rješenje!!!!!!!!!!!!!!!!

Nas zanima da se zakon iz 2007 godine  (NN br.33/2007)  provede u cijelosti, jer to je zakon o povlaštenim proizvođačima.

Građani!!!

Ako uzmete vaš zadnji račun za struju, pogledajte koliko vi osobno izdvajate za poticanje obnovljivih izvora energije. Na vašem računu za struju detaljno piše koliko vi osobno svaki mjesec pošaljete novca u HROTE (Hrvatski operater tržišta el. energije).

HROTE je 2009. godine mjesečno sakupljao 12 milijuna kuna.

HROTE je 2011. godine mjesečno sakupljao oko 20 milijuna kuna.

HROTE svaki mjesec povećava količinu sakupljenog novca, zbog povećanja broja potrošača el. energije i zbog povećanja cijene struje.

Sav taj novac je predviđen za poticanje gradnje postrojenja obnovljivih izvora energije.

1 MW solarana elektrana u 12 godina donese zaradu od 34 milijuna kn isplaćenih iz HROTE, odnosno iz vaših džepova, a HROTE neslužbenim računanjem, može isplatiti ovog trenutka 144 MW od novca kojeg je sakupio samo tijekom siječnja 2012. mjesečno od vaših računa!!!!

Zatim tu istu sumu može isplatiti i od novca kojeg je sakupio u veljači 2012., itd itd…

Dakle, radi se o vašem novcu kojeg se već uzima iz vaših džepova i u siječnju i u veljači...

 taj novac se uzima još od 2007. godine kada je zakon stupio na snagu...

Kada bi svi krovovi u Puli imali po jednu elektranu spojeni u veliku mirovinsku elektranu,

svim umirovljenicima u Istri bi iz toga mogli isplatiti mirovinu preko 7000 kn, mjesečno, svaki mjesec.

Zar to nije bolje od drugog mirovinskog stupa, koji u 4 financijska fonda samo gubi vaš novac... i to nepovratno... obećavajući vam mirovine koje realno neće biti dovoljne za osnovne egzistencijalne potrebe...

U roku od godinu dana Hrvatska ima dovoljno resursa i znanja da postavi jednu takvu elektranu na 10.000 krovova u našem gradu, te da već nakon prvih nekoliko mjeseci rada te elektrane... proda  dovoljno struje da isplati investiciju, i da ta daljnja zarada uđe u sve socijalne programe: da isplati mirovine, plaće državnim službama, stipendije studentima, plaće prosvjetnim radnicima…..

Da bi se to pitanje pokrenulo potrebna je kritična masa...Trebaju se pokrenuti sve državne službe, svi umirovljenici, svi studenti, svi prosvjetni radnici….

Zato jer postoji  inicijativa i rješenje,  sada se prvo u tišini trebamo svi povezati, a zatim počinje nešto na što vlast neće biti imuna! A niti svijet!

Hrvatska će postati gospodarski fenomen, jer imamo što nam treba: sunce sja svaki dan.

U gradu Puli postoji inicijativa. Uskoro će se ta inicijativa probuditi i u ostalim gradovima.

Ozbiljno razmislite o činjenici da je rješenje na dohvat ruke, i da Hrvatska ima dovoljno novca da to rješenje provede u djelo u roku od godine dana...

To je, eto, Danijelov san! Kad bi više ljudi razmišljalo ovako, taj san bi bio realan i ostvariv! Ali, tko u ovoj zemlji osluškuje pametne ideje mladih?!




 

lijepa-nasa @ 23:25 |Isključeno | Komentari: 47 | Prikaži komentare
utorak, ožujak 6, 2012
Tko se još sjeća Gornjih horizonata? Naša je udruga prva u Republici Hrvatskoj  o tome visokorizičnom projektu obavijestila hrvatsku i neretvansku javnost još 2005. godine. Izgradnja sustava hidroelektrana Gornji horizonti realizacija je ideje stare 47 godina, i najvažniji  kapitalni projekt u istočnoj Hercegovini. Projekt Gornji horizonti ozbiljno prijeti pomanjkanjem voda u Neretvi i njezinim pritokama nizvodno od Mostara. Neumoljiva  logika da će bilans voda reduciranjem hidrološkog podzemlja biti ozbiljno narušen govori o tome da višak vode u slivu Trebišnjice znači manjak u slivu Neretve. Jer, radi se o prevođenju voda što će utjecati na dotok podzemnih i površinskih voda u Neretvu. Ako ste zaboravili, da podsjetim: dovršenjem ovoga projekta, a zbog pomanjkanja vode, stručnjaci predviđaju slanu pustinju u našoj dolini.


2006. godine prokopan je tunel koji kupi vode iz Fatničkog polja i prevodi ih u akumulaciju Bilećkog jezera. Tunel između Fatničkog polja i Bilećkog jezera, dugačak 15, 6 kilometara, a tunel Dabarsko polje - Fatničko polje dug je 3,2 kilometra. Prema najnovijoj informaciji,  taj veliki i (za nas u dolini Neretve) štetni projekt Republike srpske ide dalje. Jučer je SRNA na svome portalu objavila članak koji vam prenosimo u cijelosti i izvorno.

Eksproprijacija zemljišta za „Gornje horizonte“

5. MARTA - Eksproprijacijom zemljišta za projekat "Gornji horizonti" na području opština Bileća, Berkovići i Nevesinje biće obuhvaćeno oko 1 000 hektara, od čega će akumulacija u Nevesinjskom polju obuhvatati 850 hektara, izjavio je pravobranilac Republike Srpske Slobodan Radulj.

Prema njegovim riječima, eksproprijacijom će biti obuhvaćeno više od 4 000 parcela i oko 100 objekata, a biće potopljeno mnogo sela, dva seoska groblja i jedno arheološko nalazište.

"Prije dva mjeseca dobili smo svu potrebnu dokumentaciju i ovih dana pripremamo nacrt odluke za Vladu da se utvrdi opšti interes", rekao je Radulj za "Alternativnu televiziju" i dodao da je plan eksproprijacije dostavljen u svaku opštinu.

Riječ je o eksproprijaciji za potrebe hidroelektrane "Dabar" koju su osnovale Hidroelektrane na Trebišnjici i "Elektroprivreda RS" koja je do sada za ovaj posao izdvojila 42 miliona KM.

 SRNA

lijepa-nasa @ 23:57 |Isključeno | Komentari: 12 | Prikaži komentare
ponedjeljak, ožujak 5, 2012
             Zakonom o lovstvu uređuje se  uzgoj, zaštita, lov i korištenje divljači i njezinih dijelova. Najveći dio lovaca vrlo je osjetljiv kada ih se (neargumentirano) proziva ili optužuje. A ove je zime zbog ekstremnoga snijega i hladnoće svima bilo vrlo teško, životinjama najteže.

             Zašto je došlo, i da li je uopće došlo do pomora divljih gusaka (ali i lisaka, šljuka….) u veljači ove godine?

             Neretvani obično kažu: lov i ribolov stoljetna je tradicija neretvanskoga čovjeka! Je, živa istina! Ali u prošlim vremenima ljudi su se prehranjivali na taj najnormalniji i najprirodniji način. Bilo bi smiješno da neretvanin pored obilja ribe i ptica ne može ubiti ni jednu pticu, uloviti ni jednu ribu.

No, kad se ubije po 50, 100, čak i više ptica – što je to, i kako se to zove? Tko to radi?

                Iako nitko nije direktno optužio lovce, gospodin Nino Bogunović, član Lovačkog društva «Vranjak» iz Ploča kao lovac osjeća se povrijeđen, i kao da svi upiru rukom u lovce. Zato poručuje javnosti da lovci iz njihove lovačke udruge rade točno po odredbama svoga Statuta na uzgoju, zaštiti, lovu i korištenju divljači koje uz gospodarsku funkciju obuhvaća i funkciju zaštite i očuvanja biološke i ekološke ravnoteže prirodnih staništa divljači, njegovanje lovačke etike i običaja, te zaštite prirode i ljudskog okoliša. O etičnosti potvrđuje i poruka sa kalendara lovidbe za 2011. godinu, gdje uz sliku muflona piše: Lovci, krenite u lov na nas kada nas bude koliko i vas!

Bogunović posebno inzistira na činjenici da lovci nisu ni lovokradice ni krivolovci. Ali nažalost,  istina je da je među njima i jedan mali broj takvih.


                 U  125. broju lovačkoga lista Dobra kob (u izdanju Slobodne Dalmacije) objavljen je članak pod naslovom «Kapitalac  na punome mjesecu» i nadnaslovom «Ulov života pločanskog lovca Nina Bogunovića". Iz članka je vidljivo da je gosp. Bogunović u lovištu Rilić- Baćinska jezera uspio odstrijeliti vepra kapitalca teškog oko 160 kilograma. Ono što je važno, u članku doslovno piše da je «odstrjel obavljen po pravilima lovačke etike». Novinar napominje da je Nino Bogunović priznati lovac i vrsni poznavatelj lovne kinologije.

A  gosp. Bogunović kaže da su takvi i ostali članovi lovačkoga društva «Vranjak» i da u lovištu Striževo nema nezakonitosti od strane lovaca.

                 No, ja bih dodala: jesu li ove hladne, oštre zime lovci učinili sve što su trebali i mogli za divljač? Jesu li – kao neka druga lovačka udruženja - organizirali prehranjivanje ptica. Zimska prihrana divljači je zakonska, ali i etička obveza kako divljač ne bi gladovala u zimskim mjesecima kada joj u prirodi nedostaje hrane.

Ili su tragovi u snijegu samo put do dobre lovine , bez ikakvih obveza?

 

 





lijepa-nasa @ 21:05 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
petak, ožujak 2, 2012
Bila sam baš iznenađena kad su mi jutros rekli da sam bila na trećem dnevniku HRTa sinoć iza ponoći. Moju su izjavu objavili u sklopu Sanaderove afere sa mafijašima i LNG u Pločama. Znam da već dugo nisam davala nikakve izjave, pa mi nije bilo jasno o čemu se radi. Kad ono – radi se o izjavi od prije tri godine, iz  ožujka 2009. godine. I radi se o terminalu LNG koji se planirao u Pločama, i za koji je, navodno, šeik iz Katara obećao dvije milijarde eura. Nekako paralelno, zapravo dvije godine prije započeli su pregovori o terminalu u Omišlju vrijednosti jedne milijarde. Nositelj ovoga projekta je bio  konzorcij Adria LNG, a partneri su bili E.ON (Njemačka) 39,17 % OMV (Austrija) 32,47 %, TOTAL (Francuska) 27,36 % i  GEOPLIN (Slovenija) 1,00 %.  Terminal u Pločama  tražio je, zagovarao i dogovarao tadašnji predsjednik Mesić. No, poznata je činjenica da Sanader nije bio sklon LNG terminalu u Pločama pa je Mesić nailazio na tihu opstrukciju u realizaciji tog projekta. Premijer Sanader bio je sklon  gradnji LNG terminala u Omišlju na Krku.

25. ožujka 2010.  Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva je čak objavilo Rješenje da je zahvat izgradnje terminala za ukapljeni prirodni plin (LNG terminal) na otoku Krku prihvatljiv za okoliš uz primjenu mjera zaštite i program praćenja stanja okoliša. No, uskoro se Adria bez objašnjenja povukla iz toga projekta, a emir je već u travnju 2009. izjavio da je odustao od terminala u Pločama. Od dva smo došli u ništa!

Ni tada, ni sada ništa mi nije jasno! Što mislite, tko je tu koga i zašto, za koje pare?  Stvarno mi nije jasno kakve veze imaju moje tadašnje izjave  (da Ploče i Pločane puste na miru, ili da izmjeste i grad i građane kad već raspolažu tolikim milijardama) sa ovom aferom.

Možda ste zaboravili, pa ponovo objavljujem svoj članak o tome projektu objavljen 1. ožujka 2009. godine na ovome blogu:

IMAMO GA , IMAMO

Konačno je jasno kao dan: imamo ga, imamo!!!
Pitate se: tko ili što ima? Pa mi, Neretvani imamo!
Koga ili čega imamo: TERMINAL LNG, naravno, ne valjda janjetinu (a i nje će biti s onima koji dolaze)!
Kome ili čemu (treba to što imamo)?: Kataru i Bosni terminal a Hrvatskoj lova, Neretvanima ostaje katastrofa (ili figa, što vam je draže).
S kim ili s čim? S emirom Mohamedom bin Hamad al-Thanijem od Katara, Shell-om, Exonn-om i Enel-om.
Joj, kako će nam biti super! Već sada bismo trebali početi pripremati dobrodošlicu dragim gostima. Nije mala stvar ako teritorij u Neretvi, u Hrvatskoj za stranca traži predsjednik Mesić (www.mesic_und_katar), jer navedeni emir je njegov veliki prijatelj i još veći ljubitelj Hrvatske, a možda čak i Hrvata, to je vezana prodaja. (opaska: naučili smo već da oni koji vole Hrvatsku uglavnom izrazito ne vole Hrvate!)
Taj katarski emir je jedan od najbogatijih ljudi na svijetu, i glavni je financijer Al-Jazzere.
Blagoš nama, rekli bi Crnogorci!
E, ali emir ipak malo više voli Bosnu i Sarajevo, pa unatoč velikome prijateljstvu sa predsjednikom Mesićem, i velikoj ljubavi prema Hrvatskoj, ipak prije ide u Sarajevo da njih pita hoće li ili neće graditi taj terminal za ukapljeni naftni plin, i što kaže Haris (valjda Silajdžić), tako će biti, i nikako drugačije. Je li novinar Slobodne Dalmacije dobro prenio činjenice ili ja možda ne razumijem, ali čini mi se, ako hadži Silajdžić kaže: Ne mere, to se čudovište neće graditi, unatoč velikoj ljubavi i prijateljstvu!
Sad se naši trebaju umiljavati Bosancima, ne bi li se ovi umilostivili pa rekli emiru: gradi, treba nam!
I tako, svuda oko nas izjave o ljubavi, prijateljstvu, zajedničkim interesima, a o Neretvi i neretvanima nigdje ni slova.
Da pokažemo kako smo i mi dio tih uvezanih timova, kako smo dobri , zlatni i poslušni, možda bismo za dobrodošlicu mogli sagraditi jednu malu džamijicu u Pločama, kada dođu naši veliki islamski dokazani prijatelji i dovedu svoje ljude da se osjećaju k'o doma, jer se i inače u Hrvatskoj, (osim Hrvata), svi osjećaju k'o doma!
Za one koji ne razumiju ovaj tekst pun gorčine preporučam da pogledaju naslovnicu današnje Slobodne Dalmacije: KATAR NUDI 2 MILIJARDE EURA ZA TERMINAL U PLOČAMA
Želim naglasiti da nisam fobična, da veoma volim Bosnu i Hercegovinu (jer sam studirala u Sarajevu), ali više od svih zemalja ovoga svijeta volim Hrvatsku, a u Hrvatskoj Neretvu!
A u toj ljubavi nisam sama, ima nas najmanje 40.000! Pita li se nas o ičemu?!!!!




lijepa-nasa @ 22:32 |Komentiraj | Komentari: 19 | Prikaži komentare
Brojač posjeta
1605705
linkovi
Nema zapisa.
Arhiva
Index.hr
Nema zapisa.