Blog - travanj 2007
ponedjeljak, travanj 30, 2007

    Danas smo od prijatelja i suradnika  iz Udruge za zaštitu okoliša  Zeleni-Neretva Konjic zamoljeni za pomoć zbog problema  koji nas je i zabrinuo i razljutio. Po svemu sudeći, u pitanju je zastrašivanje novinara, ali  i svih koji se bore za istinu.
    Naime, radi se o tužbi koju je firma  «Intrade energija» uputila Regulatornoj agenciji za komunikacije (moš mislit naziva) zbog emitiranja dokumentarnog  filma Trn u oku od strane BHRT1 autora Dinne Kassala, koji  često i srčano obrađuje ekolosku problematiku, naročito onu vezanu uz rijeku Neretvu, koju očigledno od srca voli.
    On kaže da su  ovu rijeku ljepoticu napali bez razloga, jer   BiH  ima dovoljno struje, a ipak se planira izgradnja novih hidroelektrana. Gospodin Kassalo smatra da je Neretva već  osakaćena nizvodno od Konjica, a sad su navalili na onih preostalih dvadesetak najatraktivnijih kilometara uzvodno. Ne znaju, jadni,  da je nedirnuta rijeka najveće bogatstvo.
    Očito je Kassalov film «Trn u oku» zasmetao vlasnicima krupnog kapitala koji iskorištavaju sve slabosti BiH (kao i kod nas) za svoje bezgranično bogaćenje po cijenu uništenja najvrjednijih resursa. Sada je u pitanju zajednička rijeka Neretva, ali i sloboda jednoga mislećeg umjetnika!
    Prenosimo vam izvorni dopis naših eko-prijatelja iz Konjica, dugogodišnjih dosljednih boraca za očuvanje Neretve, i molimo za što više vaših komentara, kako bi dužnosnici s obje strane Neretve shvatili da rijeka nema granica. Sve što se uništi u gornjemu toku, reflektira se kod nas, u dolini Neretve! SVI MI ŽIVIMO NIZVODNO!

Balvan u oku

    Slovenačko – bosanska kompanija Intrade energija je sredinom aprila mjeseca uložila prigovor Regulatornoj agenciji za komunikacije (RAK) zbog emitovanja filma „Trn u oku“ na BHRT1 autora Dinne Kassala. Prema tvrdnjama Intrade energija emitovanje navedenog filma je prouzročilo veliku štetu njihovoj firmi te od RAK-a traže mjere zabrane daljeg emitiranja filma kao i naknadu štete od strane BHRT1 u iznosu od 250.000 KM.
    Intrade energija je u zadnje vrijeme poznata bh. javnosti kao firma koja je od vlade FBiH po samoinicijativnoj ponudi zatražila koncesiono pravo za gradnju sistema hidroelektrana na Gornjoj Neretvi. Obzirom da je taj zahtjev naišao na veliki otpor bh. Javnosti,  koncesiono pravo za gradnju im još uvijek nije dodijeljeno, a po svim pokazateljima neće ni biti. To je vjerovatno najveći razlog zašto je ova firma za svoj poslovni neuspjeh pronašla krivca u emiteru i autoru filma „Trn u oku“. Iako se iz teksta prigovora RAK-u (koji je kucan na 6 gusto kucanih strana) ne može jasno vidjeti što je, u stvari, pravni osnov tužbe. Ipak se može nazrijeti suština prigovora.
    Prema navodima iz prigovora autoru se prebacuje da film nije dokumentarnog već igranog tipa, te da su svi oni koji su davali usmene izjave, u stvari glumci, odnosno da je film namjenski režiran sa namjerom da nanese štetu Intrade energiji. „Javni  BHT servis je producirajući i emitirajući ovaj film nastavio otvorenu medijsku kampanju koja se vodi protiv kapitalnih razvojnih projekata iz oblasti energetike u FBiH, pri čemu bez ikakvog povoda, učestvuje u medijskom linču prema kompaniji Intrade energija.“, navodi se u dijelu prigovora upućenom Regulatornoj agenciji za komunikaciji. 
    Ne trebamo ovom prilikom napominjati da je kampanja protiv izgradnje hidroelektrana na  Gornjoj Neretvi vođena gotovo cijele prošle godine te da su svi oni, koji se pojavljuju u filmu i čije su izjave prenijete faktografski, višestruko isticali svoje stavove putem medija mnogo ranije. Ali to tada, kada je dodjela koncesije bila sasvim izvjesna, nije bilo važno. Međutim, danas je očigledno je da je Intrade energija u međuvremenu ostala „zaboravljena“ te da joj je hitno potreban dodatni publicitet kako bi nanovo aktualizirala svoje planove za gradnju brana na Neretvi. 

      
lijepa-nasa @ 23:47 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
četvrtak, travanj 26, 2007

    Rijeka Matica izvire na vrhu  polja Jezero, području grada Vrgorca ,te vijuga sredinom polja do tunela u Krotuši  kroz kojeg se veći dio ulijeva u  Baćinska jezera, a ostatak podzemnim tokovima iz Crnog vira u Norilj. Izvor je života za okolno stanovništvo te osnovni preduvjet za razvoj intenzivne poljoprivrede. Spajajući područja grada Vrgorca, Ploča te općinu Pojezerje.
   Rijeka ali i područje uz rijeku dio su složenog ekosustava u kojem živi veliki broj biljnih i životinjskih vrsta ,tako npr. u podzemnim vodama u Bunini otkrivena je svojedobno i čovječja ribica, tu je još i pijavica , koja može živjeti samo u najčistijim vodama, što govori o kvaliteti njene vode.
   O posebnom ukusu riba koje u rijeci žive nadaleko se pročuo glas, čak i u inozemstvu ,preko sve većeg broja turista koji su posjećivali ovo područje. Spomenut ćemo tek nekoliko vrsta; jegulja, za koju je uvriježen  narodni naziv ugor ,plotica, gobica, makalj, ukljiva itd.
   Tako je bilo do prije desetak dana! Ako je suditi po najnovijem događaju, stanje bi se moglo značajno promijeniti.
   Naima od prije desetak dana građani su na predjelu Podvinje, od vrgorskog mosta uzvodno u dužini od 300-400 metara primijetili da je rijeka neobično zamućena. Kako u zadnje vrijeme nije bilo većih kiša ,isključuje se mogućnost zamućivanja njome uzrokovanom.
   Na ovom području inače ima veliki broj jama-vrila kojima  iz podzemlja  odnekud izvire  voda. Vrila su omiljeno okupljalište riba tako da se u njima penju vrše .Kako ovo neobično onečišćenje  traje duže vrijeme građani su opravdano zabrinuti. Srećom ekolozi Lijepe Naše uvijek prvi reagiraju . Vaš reporter na mjestu događaja zatekao je dogradonačelnika grada Vrgorca- Ivicu Pandžića, direktora Hrvatskih voda Vrgorac -Antu Tolića, te vodočuvara Ivana Dodiga.
   Poduzeti su i prvi koraci , vodočuvar je uzeo nekoliko uzoraka vode i proslijedio ih mjerodavnima na daljnje analize. Za primijetiti je da se onečišćenje taloži bliže dnu dok je voda na površini « čanjgava «.
   Špekulira se da je mogući uzrok zagađenja obližnje smetlište na Ajdanovcu koje se nalazi na uzvišenju nedaleko odavde, ili kanalizacijski sustav koji iz Vrgorca otpadne vode odvode u Buninu ispod koje se nalaze velike podzemne akumulacije , što je istraživanjima i dokazano. Neki su otišli još dalje u prebrzom zaključivanju , te tvrde da je uzrok zagađenje miniranja na Ravči gdje se radi autocesta.
   Za sada nisam primijetio uginule ribe ili takvo što ,bilo kako bilo pratit ćemo stanje i pravodobno izvještavati ,prvenstveno zbog toga što vodu iz Matice mnogi koriste za piće.

                                               Ivan Barbir


lijepa-nasa @ 22:42 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
utorak, travanj 24, 2007

    Evo nas opet zajedno.
    A što je bilo? Pa, crklo računalo. Iz čista mira eksplodiralo. Trebalo je puno umijeća i živaca pa sve opet dovesti u red!
    U međuvremenu stigla obavijest o uginulim ribama. Kaže doktor: nije uginula od zagađenja! Ali ne kaže od čega je bio onaj nedjeljni pomor. Vjerovatno će nam to zauvijek ostati tajna.
    A kreće se i „slučaj azbest“.
    Imam obavijest da je na svjedočenje pozvana petočlana ekipa na svjedočenje u Državno odvjetništvo! Ipak se kreće!
    Udruzi se javljaju  i novi svjedoci tajnih odlaganja azbestnog otpada.
    Naravno da ćemo i o tome pisati.


lijepa-nasa @ 20:53 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
nedjelja, travanj 22, 2007

    Zbog tehničkih problema malo kasnimo sa upisom novih postova. Užurbano se radi na uklanjanju problema.
    Ispričavamo se našim dragim posjetiteljima i nadamo se da ćete nas i dalje posjećivati.  Do utorka bi sve trebalo biti riješeno.
    Veliki pozdrav!
lijepa-nasa @ 20:05 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
srijeda, travanj 18, 2007

    Od ukupno 213 km dužine rijeke Neretve, samo 22 su na području Republike Hrvatske. A baš ta 22 kilometra su najljepša i nama najvažnija.
    Delta Neretve započinje već u Počitelju (BiH), ali područje u RH sadrži najveće i najvrjednije ostatke sredozemnih močvara u Hrvatskoj, i jedna je od malobrojnih preostalih u Europi. Sa stanovišta biološke i krajobrazne raznolikosti, radi se o području od međunarodne važnosti, i jednom od najvrjednijih područja u Hrvatskoj. Delta je važna prvenstveno za ptice, kao odmorište za selidbe prema Africi, i za zimovanje ptičjih populacija iz sjeveroistočne i srednje Europe. Ušće Neretve, s plićacima i sprudovima najznačajnije je za selidbu ćurlina, čigri i galebova, a močvarna područja (tršćaci, vodene površine) za selidbu i zimovanje pataka i liski, te tršćaci, okolne livade i šikare za različite pjevice.
    Delta Neretve je radi svojih prirodnih vrijednosti predložena strateškim dokumentima (Nacionalna strategija i akcijski plan zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti i Strategija prostornog uređenja Republike Hrvatske) za zaštitu u kategoriji parka prirode. Također je uvrštena u Ramsarski popis močvarnih područja od međunarodne važnosti temeljem Ramsarske konvencije o močvarnim staništima, te je obveza Republike Hrvatske osigurati odgovarajuću zaštitu i upravljanje ovim prostorom.
    Nažalost, prirodne vrijednosti su ovdje izuzetno ugrožene i izložene mnogobrojnim pritiscima, a u velikoj mjeri i degradirane.
    Danas su na torn kultiviranome području očuvani tek rascjepkani ostaci nekoć jedinstvene sredozemne močvare. Pet lokaliteta, u ukupnoj površini od 1.620 ha zaštićeno je u kategorijama ornitološkoga i ihtiološkoga rezervata, odnosno zaštićenoga krajobraza.
    Usprkos alarmantnom stanju ugroženosti u delti Neretve, temeljne vrijednosti još uvijek su prisutne, a uz aktivne mjere zaštite i revitalizacije, stanje bi se moglo značajno popraviti.
    Ušće Neretve zaštićeno je u kategoriji ornitološko-ihtiološkog rezervata, radi njegove važnosti za selidbu i zimovanje ptica, te za mrijest riba.
    Ovaj prostor uključuje nekoliko ugroženih stanišnih tipova od kojih su neka zaštićena temeljem Zakona o zaštiti prirode - Pravilnik o vrstama stanišnih tipova, karti staništa,  ugroženim i rijetkim stanišnim tipovima te o mjerama za očuvanje stanišnih tipova (NN br. 7/06), a na europskoj razini temeljem EU Direktive o staništima: estuariji (NATURA: 1130), obalne lagune (1150), muljevite i pješčane plićine, suhe za vrijeme oseke (1140), velike plitke uvale i zaljevi (1160), zajednice caklenjače (Salicornia) na mulju i pijesku (1310), sredozemne povremene bare (3170).
    Sagledavajući svaki stanišni tip zasebno, uočava se veliki značaj ovoga prostora. Ovdje se nalaze najreprezentativnije površine močvara pod halofitima (zajednice caklenjače), a naročito je važna velika površina sa caklenjačom na samom trokutu kojega čini ulaz Neretve u more. Lagune Vlaška i Parila (uz znatno manju lagunu Pantan kod Trogira) jedini su očuvani lokaliteti ovoga stanišnog tipa na našoj obali. Ističu se Parila, gdje boćata voda predstavlja vrlo pogodan prostor za mrijest ribe, te za ishranu i razvoj riblje mlađi. Prostrane muljevite i pješčane plićine na ušću Neretve također su najreprezentativniji predstavnici ovoga staništa. Plićine su od velike ornitološke važnosti za zimovanje i selidbu ptica močvarica - za čaplje, žličarke, različite vrste ćurlina, liske, galebove, čigre i druge..
    Svakako moramo zaustaviti daljnju degradaciju ovoga područja, i ponajprije ga namijeniti ekološkom i ruralnom turizmu. Zbog izuzetne važnosti ovoga područja, za svaki planirani zahvat koji može imati štetni utjecaj  potrebno je provesti ocjenu prihvatljivosti zahvata za prirodu, i treba dobiti dopuštenje Ministarstva kulture. Kao Ramsarsko područje, Neretva je i potencijalno područje EU ekološke mreže NATURA 2000 pa je obveza  RH čuvati ovo područje i po Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju EU.
    Ove obveze nisu nečije puste želje, one su propisane zakonima i konvencijama koje je Republika Hrvatska potpisala i prihvatila!

lijepa-nasa @ 21:31 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
nedjelja, travanj 15, 2007

    Dani prolaze, a ništa se ne događa!
    Azbest i dalje postojano stoji na istim mjestima u gradu! Doduše, pokriven je najlonom (baš primjerena zaštita okoliša, nema što!) pa trenutno ne praši! Naši lokalni novinari  su na fotkama  prikazali  nekoliko vreća toga smrtonosnog otpada, zanemarivo, bezvezna uzbuna. U Županijskom eko stožeru pojma nemaju o ovome! Da se to događa u Dubrovniku znao bi cijeli svijet! Ali Ploče …..  
    Iako je naša Udruga  digla uzbunu, nemamo pojma što se događa, nas se ne obavještava! Kakvo civilno društvo, kakve trice!
    Grad nam piše da se «prima na znanje obavijest Udruge «Lijepa naša» o azbestnom otpadu i zahtjevu za njegovo saniranje». Državno odvjetništvo šuti! Ustvari, svi šute! Šute i građani, kao da se radi o životu i zdravlju na nekoj drugoj planeti!
    A evo samo dvije-tri rečenice o problemu:
    Azbest i proizvodi koji ga sadrže skladište se i transportiraju u posebno zapečaćenim kontejnerima na kojima mora biti naznačeno da se radi o azbestu.
    Azbestna vlakanca igličaste strukture nošena vjetrom zabadaju se u plućne membrane uzrokujući teške oblike azbestoze pluća, rak pluća, rak debeloga crijeva i rak poplućnice- mezoteliom. To je smrtonosni tip tumora pluća koji se pripisuje jedino azbestu. Do toga mogu dovesti čak i male koncentracije azbesta u plućima.
    Pa vi sad šutite!
    Ni o uzroku ugibanja riba na ušću 1. travnja nema nikakvih vijesti. Iako sam opetovano molila stručnjake sa Instituta mora i priobalja da nas obavijeste, jednostavno se ne oglašavaju! Doduše, Udruga ne plaća analizu uginule ribe, jer nema sredstava, ali predstavnica Županije je ponudila da će oni platiti!
    Vrijeme čekanja se nastavlja!
    No, varaju se oni koji misle da će nas njihovo ignoriranje i šutnja obeshrabriti! Ako i dalje  sve ostane ovako, znači nikako, spremni smo  problem rješavati izvan Hrvatske. Nažalost, to nam jedino ostaje!

lijepa-nasa @ 21:39 |Komentiraj | Komentari: 17 | Prikaži komentare
četvrtak, travanj 12, 2007
IZ 7. BROJA EKO LISTA "LIJEPA NAŠA NERETVA"

    Jendečenje je: probijanje,prokopavanje,iskopavanje i kopanje jendeka (kanala), kako bi se od močvare stvorilo plodno tlo. S obje strane močvarne parcele prokopao bi se jendek iz kojeg se materijal izbacivao na parcelu i tako se ona podizala,odnosno postala "viša“ tj. teren bi se bacanjem novog materijala nadvisivao i postajao obradiv. Sve do suvremenih tehnika meljoracije Neretvani su bosi (nije bilo čizama) s "BADILJEM" (lopata posebno kovana samo za jendečenje) i motikom u ruci i svojom fizičkom snagom stvarali od močvare plodno tlo.
    Osim kopanja i probijanja novih jendeka i stari jendeci su se svakih nekoliko godina čistili.To se radilo tako da se vodeni mulj izbacivao sićem (kantom) i motikom, a onaj tvrdi badiljem. Čistilo se do dubine koja je bila iskopana prvi put. To je ujedno bila i gnojidba zemlje. Komad zemlje koji bi stao na badilj i bacao se van zvao se LOTA. Prilikom jendečenja jendek bi se podijelio u više dijelova, dio se negdje zvao VANELO, a negdje ZVONO.Početak i kraj parcele zove se UZGLAVNICA. Na kraju i na početku jendek bi se pregradio (da ne ulazi voda), a te su se pregrade zvale PRAG.
    Jendečiti nije mogao svatko. Uglavnom su to bili snažni, jaki i zdravi muškarci. Rijetke su bile obitelji u Neretvi u kojoj nije netko mlad umro od posljedica jendečenja, tog teškog i napornog posla. Dnevnice se obično nisu naplaćivale.Vrijedio je obicaj -ja tebi, ti meni- dnevnicu u jendeku. Jedna dnevnica u jendeku vrijedila je za 2-3 dnevnice učinjene na nekim drugim poslovima na zemlji. Za jendčenje se pripremala specijalna hrana, kao za pir.U svakom selu u Neretvi postojali su muškarci koji su jendečili, a među boljim i čuvenijim  bili su ljudi iz Komina i Rogotina.
    Jendek (kanal) koji spaja Banju i Šaric Strugu 1956/57. godine u dužini oko 1 km. probijen je i prokopan isključivo tada jedino dostupnom tehnikom, motikom, badiljom i golom fizičkom snagom. Jendek je bio dubok i širok toliko da se njime mogla voziti ladja (staro neretvansko plovilo), što je u to doba bio pravi podvig.

                                                                       Joko Batinović, Šarić Struga


lijepa-nasa @ 20:59 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
utorak, travanj 10, 2007

    Na Uskrsni ponedjeljak u Kominskom Domu kulture upriličen je susret pučkih klapa iz Doline Neretve. Ovu prekrasnu manifestaciju organizirala  je  Anđelka Vlahović, vrijedna predsjednica  KUDa «Danica Hrvatska», a program je vodila profesorica Silvija Krmić.
     U prepunome Domu vladala je prava svečarska atmosfera! Uz prigodne recitacije najmlađih Kominki, redale su se pučke klape: najprije pučki pjevači župe sv. Ante iz Komina koji se spominju još davne 1782 godine, kada je nakon molitve slijedila pjevana sveta Misa. 
    Podrujnička ženska pjevačka skupina izmamila je veliki pljesak, baš kao i ženska skupina iz Krvavca. Redale su se zatim ženske skupine iz Rogotina i Stabline, te izrazito kvalitetna  muško-ženska klapa iz Opuzena. No   svi su bili vedri i raspjevani kao slavuji, i nagrađeni velikim, srdačnim pljeskom. Kao šećer na kraju, uz prave ovacije, nastupila je  jedna od najboljih hrvatskih klapa – već legendarna klapa  Luka Ploče.
    Svim gostima i posjetiteljima pjesmom su  zahvalili domaćini susreta -  Kominke  KUDa «Danica Hrvatska».
    Uz poruku da će se samo ovako sačuvati od zaborava prelijepi neretvanski stihovi, molitve, priče, uspavanke, svi običaji, posebna je zahvalnost upućena baki Drini Šuman koja neumorno poučava kako treba ljubiti svoje.
    Nadamo se da nije samo puko obećanje da ćemo se vidjeti  i iduće godine u isto vrijeme, i da će ovaj susret prerasti u tradiciju.
lijepa-nasa @ 22:18 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
subota, travanj 7, 2007

    Uskrs je najznačajniji kršćanski blagdan koji svojom svjetlošću  rasprši tmine grijeha, blagdan svih ljudi svijeta što u Krista vjeruju, blagdan u kojem  je On raskinuo okove smrti za sve nas.
    Za Uskrs se odlazi na jutarnju misu ili se na Veliku subotu odlazi na svečano bdijenje.
    Dio  narodnih običaja vezanih uz blagoslov jela stara je crkvena i pučka tradicija u Hrvata.
    Na Veliku subotu ili u rano jutro na sam Uskrs hrana se odnosi u crkvu na Uskrsnu misu gdje je svećenik blagoslivlja. U košarama se nose  jaja, kruh, pršut, sol i kapula. Nakon blagoslova  vjernici odlaze kućama na Uskrsni objed i slavlje...
    Proslavimo u miru i ljubavi  ovaj veliki kršćanski  Blagdan!
    Svima želim SRETAN USKRS!


lijepa-nasa @ 15:10 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
četvrtak, travanj 5, 2007

    Dođe nam, evo, i Veliki petak! Treba barem malo zastati u ovome Velikome tjednu i upitati se: jesam  li dobra osoba, je li Isus uzalud umro radi nas ljudi? Što činimo jedni drugima?
    Na Veliki petak treba postiti, a glavno jelo je riba.
    I baš o ribi našoj Neretvanskoj ću reći nekoliko riječi! Tek da mi duši bude lakše pred nastupajući Uskrs!
    U nedjelju, 1. travnja – kao i svako nedjeljno jutro šetala sam po ušću Neretve. Bila je velika oseka – davno takvu ne vidjeh! A na obali mora u plićaku, zapravo u blatu, u dijelu između dva svjetionika ugledah uginulu ribu. Onda dalje vidjeh još jednu, pa još, pa tri na istome mjestu! Što učiniti, koga zvati kad nitko nedjeljom ne radi! Uzela sam jedan uginuli primjerak od tridesetak centi i kasnije ga poslala u Institut za more i priobalje u Dubrovnik, te obavijestila nadležnu službu u Županiji. Sada ćemo čekati rezultate analize da saznamo zbog čega je toga nedjeljnoga jutra bilo toliko uginulih riba na obali!
    Zabrinuti smo jer znamo da su baš ovih dana radnici bivšeg  Azbesta iz Ploča izjavili da  se u more  - na predjelu Višnjice pokraj gradske plaže, godinama sustavno bacao azbestni otpad, znamo  da nam na periferiji grada već dvije godine praši 140 tisuća tona  najrazličitijeg rasutog tereta čije čestice padaju i po gradu (ljudima) i po vodama (ribama)-ovisno gdje puše vjetar, znamo da je prije kratkog vremena u kanalu  danima bila naftna mrlja (ne znam da li je još tamo, nas nitko ne obavještava baš ni o čemu), koriste se ogromne, nekontrolirane količine pesticida i otrova, i zato postoji puno mogućnosti za pomor ribe!
    A uzrok može biti i najbanalniji – možda su ih zbog nekvalitete sami ribari izbacili iz mreže, možda su iz nekog ribogojilišta sa gornjega toka Neretve, pa su uginule kada su dospjele u more.  Možda.....
    Kada mi saznamo rezultate analize, znat ćete ih i vi!


lijepa-nasa @ 22:33 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
utorak, travanj 3, 2007

    Poučeni o tome koji su osnovni uvjeti za život svih živih bića na Zemlji pokušali smo nešto više saznati o osnovnim uvjetima života u našem gradu, o čistoći: zraka, vode i tla.
    Pokušat ćemo naša saznanja i vama prenijeti.
    Naš kraj je lijep i svi se dive prekrasnoj dolini Neretve, ljepoti naših Baćinskih jezera i našem Jadranskom moru. Ali, hoće li naša dolina još dugo biti tako lijepa???
    Bojimo se za nju jer znamo da je mnogi ne čuvaju i ne misle kako će ona izgledati u budućnosti.
    Najveći zagađivač zraka  u Pločama i okolici je odlagalište otpada u Baćini. Često se dogodi da ono danima gori, a cijelim krajem se širi gusti i smrdljivi dim kojeg udišemo i koji ugrožava naše zdravlje. Najgore je stanovnicima Baćine jer su oni najbliži tom odlagalištu.
    Drugi veliki zagađivač zraka u našem gradu je naša Luka. I mi djeca znamo da Luka zapošljava veliki broj naših roditelja i da puno ljudi živi od tog posla, ali kad se digne ona strašna prašina od koje se ne vidi ni Luka ni grad u naše domove se tada useli debeli, crni sloj prašine kojeg mi udišemo i u igri i u spavanju, pitamo se :»Mora li to biti baš tako?»
    Znamo da je to sigurno jedan od glavnih razloga zašto je sve više nas djece s raznim alergijama.
Istražujući čistoću voda saznali smo kako su vode našeg kraja svakodnevno izložene raznim zagađenjima.
    Osim onih gomila krutih otpada koje svi mi vidimo u našim rijekama, moru i jezerima svakodnevno u njih dospijevaju razne otrovne tvari koje su našem oku nevidljive.
    Naučili smo da je naš kraj sastavljen od propusnog tla pa kiše koje padaju speru s tla sve one otrovne tvari koje se nalaze u okolini, a one onda dospiju u vode našeg kraja.
    Tako su naša Baćinska jezera u opasnosti od svih onih opasnih tvari koje se nalaze u odlagalištu otpada koje se nalazi iznad njih kao i sve one prekomjerne otrove kojima se koriste stanovnici Pojezerja da bi zaštitili svoje vinograde i voćnjake od nametnika ili bolesti.
    Nažalost i Neretva i more su izloženi istim opasnostima jer i naši Neretvani čine isto što i stanovnici Pojezerja.  Najgore u svemu tome je što se Klokun, naš izvor pitke vode , nalazi u ovom okruženju  pa se pitamo:»Dospijevaju li sve te otrovne tvari do našeg izvora i kakva voda dolazi u naše domove, kakvu vodu pijemo?»  Zaključite sami!!!
    Kakva je čistoća tla u našem kraju? Sad vjerojatno možete i sami zaključiti jer smo naučili da je u prirodi sve povezano. Ako je onečišćen zrak i voda onda je onečišćeno i tlo.
    U takvom tlu ne mogu rasti zdrave biljke niti će onda biljke dati zdrave plodove, a mi onda ne jedemo ni zdravo voće ni povrće.
    Pitamo vas:»Možemo li se mi mali onda normalno i zdravo razvijati i rasti ?»  Ne možemo!!!

    Svi nam govore:»Na mlađima svijet ostaje!», a kakav ostaje to se ne pitaju.
    Zato mi djeca, MOLIMO, velike ljude koji odlučuju i rješavaju probleme okoliša da misle na nas male, na svoju djecu i omoguće nam da rastemo i živimo u zdravom okolišu.
    Volimo naš mali grad, našu dolinu, naša jezera, naše more i sve ono čime nas je Bog podario i zato neka nam sačuvaju ovo naše blago koje ćemo, kad narastemo nastaviti čuvati za naše potomke.

    Razmislite:  «Kakav je okoliš u našem zavičaju?»

                            Učenici IV.d razreda i učiteljica Marina Kovačević

lijepa-nasa @ 21:45 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
nedjelja, travanj 1, 2007
   


   Prenosimo članak sa jednog internet portala, Alert - nezavisni medij za okoliš:

    U Pločama je 150 ljudi umrlo od trovanja azbestom! Na tihog ubojicu iz Vranjica, tvornicu azbesta Salonit, upozorili su svi hrvatski mediji. Negdje u sjeni i dalje ostaje najveća tvornica prerade azbesta tog otrovnog materijala u bivšoj Jugoslaviji – pločanski «Azbest» - tvornica koja i dalje proizvodi iako je stavljanje azbesta u promet u Hrvatskoj protupropisno. Čekajući konačnu zakonsku zabranu, u skladu s europskim standardima gdje se trovanje azbestom više ne tolerira, Pločani strahuju svjesni svakodnevne izloženosti zagađenju, ali i traže pravdu i načine da opasnost uklone iz okoliša i spriječe buduća oboljenja.

    Pločanski «Azbest» je najveća tvornica prerade azbesta i proizvodnje obloga kočnica u bivšoj Jugoslaviji. «Azbest» je u siječnju 1990. godine preimenovan i upisan kao društveno poduzeće «Plobest» sa 769 radnika. Na dan 31. prosinca 1991. godine procijenjena vrijednost Poduzeća iznosila je 11.087.582 DEM, a umanjena za dugovanja 9.496.618 DEM, što je bio iznos temeljnog kapitala na dan donošenja rješenja o suglasnosti poduzeću na namjeravanu pretvorbu 1993. godine. Poduzeće je pretvorbom 1994. godine registrirano kao dioničko društvo.
 

    U listopadu 1999. godine Trgovački sud u Splitu donio je rješenje o otvaranju stečajnog postupka koji je trajao godinama, i dobrano zakoračio u 21. stoljeće. U vrijeme otvaranja stečajnog postupka društvo je imalo 291 radnika kojima je na dan otvaranja stečajnog postupka prestao radni odnos, a vjerovnici su se od 2000. do 2002. godine namirivali prodajom dijela imovine i iz poslovanja obnavljanjem proizvodnje. U lipnju 2002. godine odlučeno je da se stečaj provede prodajom cjelokupne imovine. Prema izvještaju stečajnog upravitelja iz listopada 2003. godine Društvo u stečaju više nema imovine. Revizijom pretvorbe i privatizacije utvrđeno je da postupci privatizacije nisu obavljeni u skladu sa zakonskim odredbama. U procesu stečajnog postupka najveća stavka tražbine bilo je potraživanje radnika u iznosu od 54.808.937,94 kune, i to s osnova neisplaćenih plaća, drugih naknada iz radnog odnosa i otpremnine, te naknada šteta za oboljenja od azbestoze. Dakle, radnici su uz gubitak radnih mjesta ostali bez 24 plaće, naslijedili su tešku bolest od koje masovno umiru, i trenutno ima 80 registriranih bolesnika od azbestoze, svi sa urednom medicinskom dokumentacijom.

    Zbog nedostatka službenih podataka, prema evidenciji samih radnika, do sada je od azbestoze u Pločama umrlo oko 150 bivših radnika ove tvornice, od kojih većina nije premašila peto desetljeće života. Oko 250 radnika pokrenulo je sudske procese u kojima im je medicina ustanovila dijagnozu azbestoze, ali sudovi je ne priznaju. Preostali živi radnici sada su uglavnom najamna radna snaga na Neretvanskim imanjima.

    Nedavno su osnovali Društvo «Žrtve azbesta» kako bi organizirano krenuli u borbu za naplatu svojih potraživanja, a 12. ožujka ove godine obavijestili su policiju u Pločama i Udrugu Lijepa naša za Dubrovačko neretvansku županiju kako imaju saznanja da se na području grada, ispod samoga gradskoga groblja, nalazi gomila odbačenoga azbestnoga otpada. No, nije to jedino odlagalište, stotine tona toga opasnoga i otrovnoga otpada nalazi se iza hangara bivše tvornice, na otvorenome, u pokidanim vrećama, izložene stalnome prašenju, jer su ruže vjetrova na ovome području izrazito jake. Kažu da se otpad godinama bacao u more, u neposrednoj blizini gradske plaže, na gradski deponij, zakopavan na raznim lokacijama u gradu! Udruga je zajedno s Društvom organizirala i objavila konferenciju za tisak 13. ožujka. Na dan konferencije sami su novinari utvrdili da je otpad sa groblja nestao, ali očito u paničnom odvozu ostalo je dosta razbacanoga praha. Tone azbestnog otpada na platou tvornice i dalje su ostale nedirnute, zajedno sa rezofenom, fenolom i ostalim otrovima.

    Lijepa naša je 16. ožujka podnijela kaznenu i prekršajnu prijavu protiv nepoznatog počinitelja zbog ugrožavanja zdravlja ljudi i okoliša, a policija je poduzela mjere iz svoga djelokruga, a 27. ožujka Ministarstvo zaštite okoliša izdalo je priopćenje da je analizirani otpad na groblju i iza tvornice identičan, i da je to opasni azbest i fenol. Skandalozno je da se u medijima ova strašna činjenica gotovo potpuno prešućuje. Tek kratke vjestice, bez komentara! O tome što se građani Ploča i doline Neretve godinama sustavno truju ne govori nitko. Kao da ovdje, na jugu zemlje, žive manje vrijedni ljudi, pa nije važno što ih se doslovno truje!
    U Jutarnjem listu izašla je kratka izjava Ivice Žulja, direktora Novog Plobesta gdje kaže da ne zna što se nalazi u navedenim vrećama i bačvama iza skladišta tvornice. «Azbest je iz upotrebe u našoj tvornici izbačen prije 15 godina, a te vreće i bačve sam zatekao kad sam došao na mjesto direktora. Mi to nismo dirali, niti otvarali», rekao je.

    «Dok se u Salonitu i njegovom azbestu priča naveliko, mnogi zaboravljaju na tragediju i agoniju radnika pločanskog «Azbesta», najveće tvornice prerade azbesta i proizvodnje kočionih oblaga u bivšoj Jugoslaviji.», upozorio je Dubrovački vjesnik krajem 2005. godine. List je izvjestio da je čak osam doktora, mahom stručnjaka za plućne bolesti, iz Ploča, Splita, Dubrovnika i Zagreba (dr. Silvija Kovač, dr. Fadil Pavičić, dr. Jadranka Tocilj, dr. Rogošić, dr. Antun Petrak , dr. Duško Radić, dr. Dubravka Pavlović i dr. Ivo Dragičević) ustanovilo azbestozu Braci Gradacu (53), umirovljeniku i nekadašnjem skladištaru u tvornici «Azbest». Čovjek je nakon toga doživio još jednu nepravdu – kad je 1996. godine zatražio invalidsku mirovinu na osnovi profesionalne bolesti, komisija u Splitu donijela je rješenje da nema azbestozu, iako nikad nisu izvršili sudski nalog za vještačenje, da bi 1999. godine kad je ponovo zatražio invalidsku mirovinu dobio rješenje u kojem mu odobravaju invalidsku mirovinu na osnovu - azbestoze!

    Prema podacima američkog Centra za kontrolu bolesti, više od 100 tisuća njihovih građana umrijet će u sljedećih 10 godina zbog prošlostoljetne izloženosti azbestu. U Europi se, u sljedećih 30 godina, očekuje više od 400 tisuća smrtnih slučajeva zbog tumora plućne maramice i raka pluća. Znanstvenici procjenjuju da će ukupni broj ljudskih žrtava, ako se uskoro zabrani proizvodnja azbesta u svim državama, iznositi oko deset milijuna.

    Žrtve koje su još žive imaju trajnu invalidnost, a azbestoza je neizlječiva bolest. To je progresivna bolest koja nastaje udisanjem azbestne prašine ili azbestnih vlakana. Ne postoji sigurna uporaba, kao ni sigurni stupanj izloženosti azbestu – svi oblici azbesta su visoko kancerogeni. Azbestna vlakanca igličaste strukture nošena vjetrom zabadaju se u plućne membrane uzrokujući teške oblike azbestoze pluća, rak pluća, ali i rak debeloga crijeva. U konačnici se razvija fibroza, dugotrajna napredujuća bolest pluća nepoznata uzroka.

    Glavni znak azbestoze je dispneja (zaduha, neugodan osjećaj poteškoća u disanju), iako treba naglasiti da prvi znakovi bolesti često ostaju neprepoznati. Prvo se javlja dispneja u naporu, zatim u mirovanju, kao treći simptom javlja se kašalj, a četvrti je bronhitis. Oko 80% bolesnika razvija hipertenziju (povišeni krvni tlak).

    Do razvoja plućnih bolesti koje uzrokuje azbest najčešće dolazi poslije tridesetak i više godina nakon prvog kontakta s azbestnom prašinom, tako da je upravo početak trećeg tisućljeća vrijeme tih naplata. Iz dokumentacije povijesti bolesti azbestoze, koju su nam dostavili oboljeli radnici, uočava se da oni koji su se zaposlili između 20. i 25. godine u Azbestu, i tu su neprestano radili (svejedno da li u pogonu ili uredu) obolijevaju između 40. i 45. godine, i nakon utvrđivanja dijagnoze azbestoze relativno brzo umiru.

 
                                      foto: Z. Srzentić

                                                    
lijepa-nasa @ 00:16 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
Brojač posjeta
1609258
Arhiva
Index.hr
Nema zapisa.