Blog - travanj 2008
utorak, travanj 29, 2008
Danas sam od kolegice Ane Karlović dobila mail čiji me je sadržaj zgrozio. Ona, kao i ja obožava životinje, pogotovo pse, pa se zato i obratila  meni, jer zna da ću reagirati.
U svojoj obitelji imala sam psa 12 godina, obožavali smo ga svi - ne samo u našoj kući, nego u cijeloj našoj zgradi. Djeca su nam dolazila na vrata, zvonila i pitala: može li Bobi malo izaći da se igramo? Bobi je bio taj pas, naravno. Kada smo ga izgubili, uginuo je u teškim mukama jer ga je neki zlikovac otrovao, više nikada nismo uzeli drugoga, tolika je bila naša tuga! Nikada ga nismo preboljeli.
Tko ne voli životinje, ne voli ni ljude, to je sigurno. I oni su, kao i mi, Božiji stvorovi. I priroda je Božije djelo! Ali od svega u toj prirodi, od svih stvorova, najkrvoločniji je čovjek, jer ono što on može, ne može ni jedna zvijer. Žao mi je ako ću pobuditi užas slikama koje ovdje prenosim, ali drugačije nećete shvatiti dokle ide ljudska surovost i bešćutnost. "Umjetniku" i svima koji ga podržavaju od srca želim istu sudbinu - ni manje, ni više!
Evo teksta i slika koje su me užasnule, a zgrozit će sve koji imaju i mrvu duše:
                   2007 godine, samozvani "umjetnik" Guillermo Vargas Habacuc, pokupio je psa sa ulice, vezao ga užetom u umjetničkoj galeriji, te ga izgladnjivao do smrti. Nekoliko dana, "umjetnik" i posjetioci gledali su mučno i sramotno "remek djelo" temeljeno na psećoj agoniji, sve dok pas nije uginuo.
Izgleda li ovo vama kao umjetnost????
Ali to nije kraj!  THE VISUAL ARTS BIENNIAL OF THE CENTRAL AMERICAN ODLUCIO JE TU "INSTALACIJU" ZAISTA PROGLASITI UMJETNOSCU,  I TAKO JE GUILLERMO VARGAS HABACUC POZVAN DA PONOVI TU OKRUTNOST I 2008 GODINE.
Zaustavimo ga!!!!  Potpišite peticiju!!!! 
UPUTE:  Uđite na stranicu i kliknete "sign the petition". Na slijedećoj stranici "preview your = signature", kliknite na to, pa opet klik za odobrenje potpisa "approve signature".  HVALAAAA!!!!
lijepa-nasa @ 19:32 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
ponedjeljak, travanj 28, 2008
                Kad  god se nađem na perifernim dijelovima grada, nekako instinktivno pogled mi obuhvati sve one silne kamione i cisterne parkirane na najnemogućijim mjestima. Koliko otrovnih plinova progutamo iz tih vozila, koliko  su nam izrovali ceste – a da nikome ništa ne plaćaju. Mi  smo valjda jedini na Jadranskoj obali koji ne naplaćujemo ama baš ništa što sav normalni svijet skupo plaća. Ako lokalna vlast pokušava domaće gradsko stanovništvo «stjerati» na parkirališta gdje moraju plaćati parking za svoje limene ljubimce, zašto to ne radimo i onima koji nam svojim ogromnim kamionima, šleperima i cisternama dobro zagađuju zrak i uništavaju ceste.
              Nezvanična informacija kaže da kroz grad Ploče dnevno prođe (minimalno) oko 120 kamiona, šlepera i cisterni.
               Predlažem Gradskome vijeću da konačno riješi dugoročni problem parkiranja teretnih vozila. Mislim da je već predviđen prostor koji samo treba dovesti u uporabno stanje.
Prosta računica kaže: kad bi za jedan sat parkiranja naplaćivali samo po 10 kuna, (a mnogi od tih vozila i prenoće, ili budu cijeli dan, neki i danima), uzmimo da je prosječni boravak 3 sata – dakle 30 kuna, puta 120 (minimalno) vozila, puta 365 dana, i eto vam milijun i tristo kuna. Dobro Gradu, dobro koncesionaru, a bome bi i vozači bili sigurniji, jer bi vozila bila čuvana. Za one koji se i dalje budu parkirali na nedozvoljenim mjestima po gradu, treba uvesti strogu kontrolu i naplatu od 100 do 150 kuna (kao u drugim gradovima), pa će se svi brzo dovesti u red. Neki naši prijevoznici su mi pričali kako su nemilosrdni prema njima u npr. Sarajevu, a parking je užasno skup.
I još nešto! Vidjela sam na ušću nekoliko vozila mađarskih registracija, tresaju se uz sami svjetionik, i u onim svojim odorama letaju po nebu i valovima, uživaju baš onako maksimalno. Ma neka se vesele, neka lete i plivaju, ali i tu bi konačno trebalo nešto učiniti da plate svoju uživanciju. Sjećam se ušća prije rata, onoga neponovljivog kampa i uživanja u njemu, vlasnik je bila Kominska zadruga, i bome je naš Džordži iliti Jure sve fino i uredno naplaćivao, po danu, po broju osoba i veličini vozila. Nitko se nije bunio, to je bila najnormalnija stvar, i nije mi jasno zašto je sve to sada nenormalno.
                 
 
lijepa-nasa @ 22:29 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
nedjelja, travanj 27, 2008
                   Nisu me iznenadile mnogobrojne žestoke reakcije na slike sa ušća. Željela sam samo ukazati na naš općeprihvaćeni nemar, na okretanje glave od problema, na šutnju, apatiju. Nema tu iznimki, nitko od nas ne može reći da je bolji od onih drugih, da je uredniji, da više vodi računa. Svi smo isti, ma koliko to netko negirao. Potpuno je glupo prebacivati krivnju na "one tamo iz Hercegovine", meni se kosa od toga diže. Ma kakva Hercegovina, kakve izmišljotine.  Nekada nam je dolazila glinica Neretvom iz tih krajeva, i bojni otrovi iz Mostarske tvornice, sada stižu plastične vrećice i drugi sitni otpadi koje bi i djeca iz naše udruge sama počistila. Ali onaj namještaj na ušću, iskidani štramci, televizija zabodena u pržinu, dječja kolica kraj svjetionika , prevrnute kamp kućice, pokidani šatori, tone gnjilih mandarina uz Neretvu - kakve to veze ima sa Hercegovinom, i sramotno je svoje grijehe drugima kačiti. Već sam pisala ovdje: kad pojedini korisnici objekata na ušću preko Neretve mijenjaju namještaj, barkama jednostavno dovezu stari i tu ga ostave; narkomani su potpuno uništili kamp kućice koje godinama trunu ispod borova, u svakoj je stotine šprica; korisnici štandova uz magistralu jednostavno pobacaju u i uz Neretvu sve gnjilo voće i povrće. 
          Sada se može vidjeti pokoji ribič iz BiH uz rijeku, ljudi pecaju satima, pokupe svoje stvari i odu. Pa ne ostavljaju oni kauče, stolove, televizije, fotelje, šatore.
               U svibnju ćemo sa Turističkom zajednicom i Izvorom organizirati čišćenje ušća, jer se bez velikih kontejnera neće moći. Vidjet ćemo koliko će vas doći? Unaprijed znam: nitko, kao ni do sada kada smo sa našom i Kominskom djecom organizirali u više navrata čišćenje, nitko, ama baš nitko od vas koji ovo čitate ne dođe, i neće ni dalje dolaziti.
         Na kraju, poklanjam vam  dvije slike kanala slikane sa gotovo istoga mjesta  1960. i 2007. godine!
Zar nisu fascinantne?!

lijepa-nasa @ 01:04 |Komentiraj | Komentari: 20 | Prikaži komentare
četvrtak, travanj 24, 2008
                Prije tri dana sahranili smo Maru Prodan, još jednu žrtvu azbestoze u Pločama.  Zadnji puta sam je vidjela prije nepuna dva mjeseca,  nije mi jasno kako je uspjela izaći vani, zastala je na časak dok sam je pitala kako je, ali  se njihala, uopće nije mogla stabilno stajati!  Društvo Žrtve azbesta iz Ploča ima okvirnu brojku umrlih  od posljedica azbesta do sada,  a  ja ću kao pravi kroničar  zapisivati imena onih koji upravo umiru. Nažalost, neću znati za one koji umiru razasuti po našoj dolini, ili susjednoj BiH, jer su tisuće ljudi prošle kroz "Azbest".
Oni koji mi prijete sudom neće me ušutkati, mogu oni, kao i LPT  tvrditi kako sam lažljivica, kako samo sebe promoviram (moš mislit promocije od 27 sekundi na TV u vrijeme kad to nitko ni ne gleda) i pritom sami bezočno lagati. Baš mene briga da li me truje sirovina, otpad, ili gotovi proizvod, ali me briga gdje su rezofeni, triklor etileni, ljepilo kleber, bostik..... Puno toga ima u ovoj priči, kojoj očito - sa odlaskom azbesta ipak neće biti kraja, jer je normalno da se branim, ako me se napada. Kao azbestni otpad, i laži treba sanirati. Iskreno, veselim se obećanom sudovanju!
A što se trenutne situacije oko sanacije tiče, stanje je (otprilike) ovako:
- sanacija azbestnoga otpada će, prema današnjoj izjavi na Radio Pločama  trajati do 15. svibnja?!
- prema nezvaničnom izvoru planira se da će trebati ukupno oko 120 specijalnih  bačvi za odlaganje;
- prema istom izvoru troškove sanacije sa platoa bivše tvornice Azbest snosi Novi Plobest d.o.o., a sanaciju izvodi CIAK;
- danas su trebali, a ne znam jesu li došli predstavnici CIAKa pregledati i sanirati teren ispod groblja na kojemu je ostalo razbacanog azbestnoga praha još iz ožujka prošle godine, za sada na račun Min.zaštite. Još nije pronađen krivac/krivci za odlaganje i nestanak preko noći šezdesetak vreća azbestnoga praha sa te lokacije, i to je ono što nas najviše brine.
- Otpad će se odvesti u Njemačku, u GSB Sonderabfall-Entsorgung Bayern GmbHAeusserer Ring50, 851070Baar-Ebenhausen.
Naš dični Grad i njegovo rukovodstvo, kao i još dičnije Županijske strukture baš briga za sve ovo. Oni uspavani ko nedužna Snjeguljica snivaju svoje foteljaške snove, daleko od ovih prizemnih problema! Njih čak i azbest zaobilazi!

Sanacija azbesta u Pločama
lijepa-nasa @ 20:47 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
srijeda, travanj 23, 2008
Kao svake nedjelje kad mogu, i ove sam otišla na ušće, da odmorim dušu i tijelo. Čim se čovjek dokopa one oaze mira, onog mirisnog zraka, krikova galebova, zaboravi na sve brige ovoga svijeta. Tu je moj raj!

Naravno da krenem u obilazak svoga raja. Ribiča ima kao i obično, čak i jedan lik u ronilačkoj opremi  lovi ribu podvodnom puškom. Predivni prizori oduzimaju dah, pa zato šećem sasvim  laganim korakom. A ako se i umorim, nema problema, imam kauč za odmor, parkiran između dva bora uz Neretvu.

Dan je bio prekrasan, vjetar je lagano šumio u visokim krošnjama, i poželjela sam jednu dobru, jaku kavu. Ali, gdje je naći?
Na ušću ni to nije problem, ima kamp prikolica koliko ti srcu drago, biraj i kuhaj! Ja sam izabrala ovu, svidjela mi se jer joj nedostaje cijela jedna strana:

Poslije dobre kave nastavim sa šetnjom, ali  moram dobro gledati pred sebe, smeća ima više nego ribe u Neretvi!
 
Gledam preko Neretve, na drugoj obali sve više ima čvrstih objekata na pomorskom dobru. Tko mari za to, najvažnije je znati čije je ovo ušće,
 

 
i čije je ovo smeće! Ah, ti Hercegovci, sram ih bilo, šta nam rade od našega ušća!
 
lijepa-nasa @ 18:55 |Komentiraj | Komentari: 62 | Prikaži komentare
ponedjeljak, travanj 21, 2008
   Dan planeta Zemlje, 22. travnja, obilježit će se u cijelom svijetu, ove godine pod motom Sačuvajmo klimu!
                       Sve primjetnije su   klimatske promjene, jer se u posljednje  vrijeme  odvijaju znatno brže, što znanstvenici pripisuju posljedicama ljudskog djelovanja. Zbog tih  brzih klimatskih promjena i drugih oblika ljudskog djelovanja, prirodni se svijet ne uspijeva dovoljno brzo prilagoditi, pa mnoge biljne i životinjske vrste gube bitku za opstanak i zauvijek nestaju sa planeta Zemlje. Klima se mijenjala kroz desetljeća i stoljeća, a zbog  znatnog povećanja količine plinova svakodnevno otpuštenih u atmosferu dolazi do ubrzanog zatopljenja koje nosi cijeli niz posljedica. Nažalost, kada bismo danas zaustavili sve negativnosti koje štete  zemljinom omotaču, promjene klime ne bismo  mogli  zaustaviti, već samo usporiti!  Zato je buđenje ekološke svijesti dužnost  svakoga od nas, kao i očuvanje onoga što nam je Bog dao.
A nama u Neretvi bio je doista obilate ruke! Ponekad se čini da svu tu ljepotu i ne vidimo, kao da je nema, kao da je nevažna. Okrećemo glavu od problema, kao da će nestati zato što ih ne gledamo. Hoćemo li znati, hoćemo li moći, hoćemo li htjeti dovoljno voljeti našu Neretvu da je spasimo. Za ono što se događa prirodi u svijetu krivi su svi na Zemlji, ali za ono što se događa u našoj dolini jedini krivci smo mi, samo mi! Drugi ne mogu ništa učiniti ako im mi to ne dozvolimo, ali ako i dalje kroz ovu ljepotu budemo išli zatvorenih očiju, buđenje će biti strašno! Probudi se, Neretvo, krajnje je vrijeme!





















lijepa-nasa @ 22:10 |Komentiraj | Komentari: 19 | Prikaži komentare
nedjelja, travanj 20, 2008
Pošto doma imam MAX TV, ponekad prebacim na kanale susjednih nam država: BiH, Crne Gore, Srbije i (najmanje, radi jezika), Slovenije.
U BiH imam jako puno eko-kolega: u Čapljini, Konjicu, Mostaru, Sarajevu, Banja Luci! Sve su to sjajni i plemeniti ljudi, puno rade na zaštiti okoliša, često su na TV ekranima i volim pogledati što rade.
Na Crnogorskoj TV često ulovim eko-emisije koje su mi super. Oni su inače  prva i jedina ekološka država u svijetu koja se, s više ili manje uspjeha, trudi taj svoj imidž sačuvati od sve nasrtljivijih i brojnijih zagađivača. Para buši gdje burgija neće – kaže naša narodna mudrost.

Slovenski baš i ne razumijem, iako ponekad i tamo pronađem nešto, kao npr. podatak  da je Studija utjecaja na okoliš terminala za ukapljeni naftni plin rađena po postojećim terminalima u Sloveniji.
No, jučer, 19. travnja nabasala sam na Srpskoj TV na jednu sjajnu emisiju koja se zove «Mira Adanja-Polak i Vi». Nisam je, nažalost, gledala od početka, ali čini mi se da  ova novinarka pokušava rješavati životne probleme građana, kao npr.:  zašto  radnici servisa za parkiranje  paukom odvoze samo sirotinjske automobile, oni «bijesni» mogu raditi što hoće, traži sponzore za nadarene mlade koji nemaju stipendije, zašto 150 obitelji koje su platile svoje stanove,  u njih godinama  ne mogu useliti bez obzira na sudska rešenja.
Ono što me je najviše zainteresiralo, pa i šokiralo je razgovor  vođen 2003. godine sa dr Nadom Ajdačić , kada je već bila u mirovini. Ona je   nekada bila  šef službe za istraživanje radioaktivnosti okoliša (životne sredine) u Vinči,  a u  tome razgovoru  upozorava na opasnosti koje vrebaju u Vinči. Intervju tada, te 2003. godine  nije objavljen.  
Ovih je dana i kod nas  objavljeno da u Vinči (nekoliko km udaljenoj od Beograda) više od godinu dana curi nuklearno gorivo, ali Srbijanske vlasti tvrde kako nema razloga za paniku, jer se radioaktivnost proširila samo na bazen u kojem se gorivo čuva, te ne predstavlja opasnost za sigurnost građana i  okoliš. Tvrde da je ugovor s Rusijom o preuzimanju nuklearnog otpada iz Vinče u završnoj fazi i da bi trebao biti potpisan potkraj svibnja.
No, dr. Nada Ajdačić tvrdi da je  prije zatvaranja svoga laboratorija i tjeranja u prijevremenu mirovinu, pronašla  reaktorski izotop koji se ne može  naći u prirodi, on može biti samo umjetno proizveden. Obzirom da se cijena skladištenja ovakvog  visokoradioaktivnog otpada kreće od 100 do 1.600 dolara za  kilogram, neki u  tome vide izvor sjajne zarade. Zato ova doktorica poziva građane Srbije da ni pod koju cijenu  ne prodaju strancima ni komadić zemlje, jer kad se ona nađe u njihovim šapama, onda mogu raditi  i zakopavati na njoj (oni naravno, neće tu živjeti) što hoće, a ona tvrdi da je takvo skladištenje i planirano u svim zemljama Balkana. Nisam čula da li je tu i Hrvatska, ali me neke stvari neodoljivo podsjećaju na nas!

One koji će mi reći da ih ne interesira što se događa u susjednim zemljama upozoravam da ni zrak, a ni vode nemaju granice, pa pokušavam misliti globalno, a djelovati lokalno!






lijepa-nasa @ 19:44 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
petak, travanj 18, 2008
Život nas nemilice troši i melje, bili dobri ili zli, pametni ili glupi, stari ili mladi, bogati ili siromašni……
Prošetala sam neki dan po našem groblju, i čini mi se da poznajem sve koji tu snivaju svoj zemaljski san! Koliko dragih, divnih ljudi, susjeda, prijatelja….. Doista je život kratak, a smrt stalna!
Najveći i najdraži prijatelj moje obitelji bio je Zdenko Peko, Grački Pločanin, ili Pločanski Gračanin, nikada to nisam mogla dokučiti. Volio je ovaj grad, ovaj kraj i svoju Dalmaciju više od ičega na svijetu. Bio je diplomirani inženjer kemije, izuzetno  pametan, stručan, duhovit, drag i nadasve pošten. Toliko duha kao što ga je imao on nikada nisam srela ni u jednog čovjeka,  on je neponovljiv. Ne mogu prežaliti što nisam zapisivala svaku njegovu izgovorenu  riječ. Sada se ponekad sjetim samo onih najduhovitijih i najubojitijih.
Bio je pravi, zadrti komunista, i kada je pala Juga, on se nije – kao mnogi – odrekao te svoje ideje, ideje svoga oca! Moj muž bio je opet jedan od prvih članova HDZ u Pločama, zadrti rodoljub! Njih dvojica išli su zajedno u školu, bili su pravi, divni, iskreni prijatelji. Karali bi se svaki dan, i uvjeravali jedan drugoga  kako griješi, ali uvijek bi na kraju popili «po jednu», nema veze je li to bila rakija ili vino, i iskreno prijateljstvo nije se prekidalo. Kada su  Srbi okupirali 30% našeg teritorija, bio je ogorčen na vlast, stalno je roncao kako smo izgubili trećinu Hrvatske, a njegov ga je prika zdušno uvjeravao kako je to samo privremeno, vratit ćemo mi sve! I jednog dana sklopiše njih dvojica pismeni sporazum, a ja sam bila svjedok. U sporazumu piše  kako on, Zdenko Peko svečano izjavljuje   da će ući u HDZ onoga dana kada vlak iz Splita za Zagreb prođe kroz Knin, što će značiti da je kraljevski grad slobodan. Prođe vrijeme, dođe i taj dan, oslobodiše naši heroji tzv. Krajinu, i prođe vlak kroz Knin. Prijatelj ga podsjeti na sporazum, on prizna grešku, i reče: Idemo u HDZ. Krenuli šutke, došli do prostora, ušli u njega i stali. Kaže Peko mome gosparu: Jesam li ušao u HDZ? Jesi, reče on  (mislio je, naravno, na prostor)? E, sad ću izići. I fino se okrenu, i izađe. Šta će prika, pođe za njim i završe u kafiću, da popiju «po jednu».
No, bio je on i u ratu, pravome ratu u Dubrovačkom zaleđu, iako je imao lijepih godina. Kada je jedne večeri došao na kratko odsustvo, naravno da je odmah doletio k nama, i opet smo se smijali njegovim mudrovanjima. Reče: da je Tuđman pametan, samo bi starce slao na čuke. Svi  malo jedu - piju samo mliko, ne mogu spavati-uvik su budni pa nema šanse da promakne koji čedo, bolu ih noge, pa ne mogu bižati, ma di ćeš bolje borce.
Svejedno, kad se vratio iz rata dobio je otkaz, bio doslovno bez kune u džepu, ni djeci svojoj nije mogao pomoći. Zaposlio se negdje u Metkoviću, putovao i  tugovao. A bio je prvi i jedini koji je u Azbestu pravio bombe, sjećam se kad je došao zamotanih ruku, spržio ih je dok je pravio oružje. Jednom oholom i glupavom kolegi, koji se hvalio kako je napisao puno  knjiga, rekao je: da, normalno, pa ti si napisao više knjiga nego si ih pročitao! Koja ironija! Kad mu je sin otišao na studij u Zagreb,  rekao je: oni koji iz Ploča odu u Zagreb na studij  i Dubrovnik u bolnicu, više se nikada ne vraćaju! Studenti  se tamo ožene i udaju, a bolesni u Dubrovniku umru. I bi tako: sin se nije vratio, a on je otišao u Dubrovačku bolnicu, i više nam se nije vratio.
Zašto ovo pišem?  28. ožujka prošle su tri godine kako je umro od karcinoma. Dugi, dugi niz godina radio je kao inženjer u pogonima Azbesta, i svaki puta kad bi došao k nama donosio je taj odvratni azbestni smrad, kao kad nagazite stonogu, a u ustima je bilo gorko, gorko! Poznavao je azbest bolje nego svoju dušu, mnoge, mnoge večeri smo provodili u pričama o tome što nam čini. Kada je saznao od čega boluje, došao je i samo rekao: to mi je od azbesta! Nikada nisam zaboravila te riječi! Prijatelju Peko, ova je borba tebi u spomen!

Foto: Zdravko Srzentić

lijepa-nasa @ 22:22 |Komentiraj | Komentari: 23 | Prikaži komentare
četvrtak, travanj 17, 2008
                   Nasmijaše me danas neki naši azbestaši. Ne može im junačko srce odoljeti, žele vidjeti što se to radi iza žice njihove bivše tvornice, pa kruže oko nje ko mačak oko vruće kaše. Al nema šanse, sanacijski se šefovi ogradili, svuda okolo bijela, neprozirna plastika.
Ma nije se rodio tko će narod nadmudriti, popeli se oni na željezničke vagone, uzeli dalekozore, gledaju, slikaju……
Zovu me, govore o  zelenim bačvama, ne vide baš dobro, voljeli bi da su tamo, tu je dio njihovih života, ali su svejedno sretni  kao djeca. Pitaju – a gdje su bačve fenola rezofena, ne vide ih nigdje. Ne znam ni ja, odakle bih znala gdje su, ali svi znamo koliko ih je bilo, imamo napismeno od Ministarstva zaštite, nema straha, ništa se ne može sakriti.
Prema mojim izvorima, sanacija je započela jučer, a trajat će do petka. Još uvijek ne znam da li će se otrovni otpad prevoziti vlakom ili kamionima, u koji Njemački grad ide, tko snosi troškove, ali i to ćemo saznati.
Nakon prikupljanja azbestnoga otpada (da li se to odnosi i na  onaj ispod groblja?), trebalo bi  sa cijele površine ostrugati gornji, zatrovani sloj zemlje,  i potom Inspekcija Ministarstva zaštite uzima primjerak tla, da se vidi u kakvom je stanju.
Obzirom da su mi radnici rekli da je cijeli taj prostor iza  bivše tvornice Azbest, pa dalje uz žice lučke ograde prema jugu, pun zakopanog azbesta, a tu su i bušili bačve sa rezofenom i tu stravičnu tekućinu sipali u zemlju, nalazi ne bi mogli biti  dobri. Doduše, prošlo je već puno godina (prije 2000. godine) od vremena kad su to činili, ali sumnjam da nema otrova u zemlji.
I dok se događa ova povijesna sanacija, novinari zovu sa svih strana, Ploče i Pločani šute ko ribe. Nitko iz Grada da se obrati puku i kaže im što se događa, nitko od političara,  stranaka, gospodarstvenika, udruga, radio postaja, nitko, ama baš nitko! Tko ono reče da ovdje žive potomci  Neretvanskih gusara! Eh!!!
 

    
Ovo je naljepnica sa bačve    Napomena:ove slike mogu upotrebljavati svi koji žele, uz napomenu da je sa ovoga bloga!


lijepa-nasa @ 00:11 |Komentiraj | Komentari: 27 | Prikaži komentare
utorak, travanj 15, 2008
                 Ovo će za mene biti najljepši Dan planeta Zemlje, jer nakon 53 godine azbest definitivno nestaje iz  grada Ploča, doline Neretve, i  naših života.
                 Istina je, danas je u krugu bivše tvornice Azbest započela višednevna  sanacija toga strašnoga otpada.
Zvali su me sa Slavonskih radio postaja, željeli su znati je li započeo proces otklanjanja otpada, ali ne i sa neretvanskih, naše to ne zanima. Zašto nekoga u npr. Slavonskom Brodu ili Osijeku interesira da li je odvoz započeo, a u Pločama to nije bitno, o tome se uopće ne govori. Strašna je ta ravnodušnost, ali eto vam tamo, ja sam svoju misiju izvršila
                Radi potpune informacije, da čitatelji znaju zbog čega se podigla ovolika buka, zbog neistina pojedinaca kako je azbest neopasan za ljude, samo nekoliko najosnovnijih informacija:  
Ako je doista neopasan, ili možda samo mrvu otrovan, zašto postoji poseban Pravilnik o načinu i postupanju gospodarenja otpadom koji sadrži azbest, zašto se za prijevoz azbesta primjenjuje Europski sporazum o međunarodnom cestovnom prijevozu opasnih tvari, zašto  se kod saniranja moraju imati posebni skafanderi, maske, rukavice, zašto se specijalne bačve  napunjene tim otrovnim prahom moraju na vrhu naliti cementom i hermetički zatvoriti. Zašto se te bačve posebno etiketiraju, idu posebnim prijevoznim sredstvima.
            Postojeća saznanja ukazuju na to da izlaganje slobodnim vlaknima azbesta, čemu smo mi u Pločama godinama bili izloženi,  može uzrokovati sljedeće bolesti: azbestozu,  mezoteliom, rak pluća,  rak probavnih organa. Azbestoza, koja je u Pločama najčešći oblik, je bolest koja nastaje udisanjem azbestne prašine
. Društvo Žrtve azbesta iz Ploča ima točne podatke o tome koliko je stotina bivših radnika već dobilo dijagnozu azbestoze,  a još najmanje 200 ih čeka na postavljanje dijagnoze. Do razvoja  bolesti najčešće dolazi tridesetak i više godina nakon kontakta s azbestom, tako da se upravo sljedećih desetak godina očekuje prava epidemija azbestne smrtnosti. Liječnici koji su prije radili s oboljelima od azbestoze imali su zadatak administrativno izbrisati bolest, jer su gotovo svi bili korumpirani. Naše Pločanske dobro znamo!
                Ljudi i dalje u najgorim mukama umiru od posljedica azbestoze, a umirat će i nakon što se azbest odveze iz našega grada, jer vrijeme naplate tek dolazi.
Mnogi me  pitaju jesam li normalna, zašto mi je sve ovo trebalo, zbog koga, zbog čega?! 
Dr. Zdeslav Hrepić,  hrvatski znanstvenik koji živi i radi u Americi i zna što se događa i što sam učinila,  napisao mi je samo ovo: u mojim ste iskrenim molitvama! To je najveća i najljepša plaća koju sam ikada dobila, meni više ne treba.

 
lijepa-nasa @ 22:14 |Komentiraj | Komentari: 16 | Prikaži komentare
nedjelja, travanj 13, 2008
Ajme, ljudi, koja sam ja faca! Ovih dana po svim medijima: TV, novine, radio, ma svuda moje ime. A nije to lako, vjerujte.  Treba zaslužiti da te prijavljuju inspekciji, da ti u mailove  pošalju virus koji pojede poštu, da ti prijete sudom, da te onako iznenada, dočekaju dva mršava, masna tipa uvečer u 8 iza robne kuće……
Reče mi jedan novinar kako mu je visoki igrač iz ove priče kazao: pustite vi Anu Musu, ona živi izvan vremena i prostora! Točno te riječi upotrijebila su ova dva meni potpuno nepoznata tipa, a bome sam to –opet meni upućeno – čula i na sastanku o terminalu za ukapljeni plin i ostala čudesa u Zračnoj luci.. No, ovoga tipa čuli su i drugi, pa su mi rekli kako se zove, zlu ne trebalo.   Ovako naivna,  čak sam pomislila da se radi o organiziranoj grupi, zamislite! Ma imam ja sina kriminalističkog inspektora, pomoći će on majčici!
I sada vam se ja, ovako izvanvremenska i izvanprostorna, sva isprepadana, sa svojih visina javljam!
Dakle, dok vi ugodno zavaljeni u svoje fotelje uživate blagodati života, ja sam podnosila prijave i ganjala nepoznate zlikovce koji nas truju. Kako ni u primozgu nisam imala ideju tko bi to mogao biti, prijave su podnesene protiv nepoznatih počinitelja, zbog kaznenog djela onečišćenja okoliša i nepoduzimanja mjera zaštite stanovništva. Naravno da je tu spomenut i Azbest, i Plobest, a da tko bi drugi. Spomenute su i lokacije na koje je azbest bacan, to govore radnici koji su ga bacali, i koji će o tome svjedočiti.
Zbog čega je Ivica Žulj – čija su usta  puna moga imena, a da je njegovo nikada, nikome i nigdje nisam spomenula – u ovoj priči pronašao sebe i svoje poduzeće, ja pojma nemam. Zar on nije direktor tvrtke NOVI PLOBEST PRODUKTI d.o.o.? Kaže kako su neugodno iznenađeni reakcijom Državnog odvjetništva koje je odbacilo kaznenu prijavu nakon uzorkovanja predmetnog otpada i procjene stručnjaka zaštite okoliša kako nije opasan za zdravlje ljudi u Pločama i dolini Neretve…..Ma u laži su kratke noge, evo što doslovno piše u priopćenju objavljenom iz Ureda glasnogovornice Ministarstva zaštite okoliša:

Postupanje Inspekcije zaštite okoliša u Pločama
Zagreb, 26. ožujka  2007. Nakon što su stigli rezultati analize uzorka otpada ilegalno odbačenog uz groblje u Pločama Inspekcija zaštite okoliša donijela je danas rješenje kojim se tvrtki «Novi plobest» d.o.o. naređuje sanacija nelegalno odbačenog otpada na navedenoj lokaciji. Inspekcija zaštite okoliša pratit će tijek sanacije. Prema rezultatima analize uzorka koju je obavio Zavod za javno zdravstvo radi se o opasnom otpadu azbestu i fenolu. Uzorak ilegalno odbačenog otpada podudaran je s uzorkom otpada uzetim iz kruga tvornice. Otpad je pod nadzorom, zaštićen je i pokriven. Inspekcija zaštite okoliša u suradnji s MUP-om priprema dokumentaciju za pokretanje kaznene prijave. Inspekcijski nadzor u ovom slučaju započeo je 13. ožujka 2007. godine.
Ovo OPASNI OTPAD AZBEST I FENOL po tumačenju Žulja znači  da nije opasan za zdravlje ljudi, vjerojatno ga možemo mazati na kruh, kako je govorio davno umrli direktor Azbesta.Kada sam pisala prijavu, pred sobom sam, pored ostalih dokumenata  imala  Izvješće o obavljenoj reviziji pretvorbe i privatizacije Državnog ureda za reviziju, a radi se o Plobestu koje je upisano kao društveno poduzeće u sudski registar u siječnju 90. godine, kada navedeni Žulj nije imao niti 20 godina. Zašto njega ovo žulja, to samo on zna. Mene je osobito zainteresirala 1998. godina, a Azbestovci znaju zbog čega. Na internetu su Novi Plobestovci o sebi lijepo napisali da su tvornica obloga, kočnica, brtvenih i izolacijskih proizvoda, s tradicijom proizvodnje od 1955. godine, i da su osnovani kao Azbest Ploče, promijenili ime u Plobest d.d. Ploče,  te naposljetku  u Novi Plobest d.o.o. Ploče, prešli na bezazbestnu proizvodnju, nalaze se na 64.000 m2 /ajme, majko, bogatoga vlasnika/ u srcu Luke Ploče (je li to pomorsko dobro?).
Tko je očerupao to poduzeće, tko je prevario i istjerao radnike, tko kome ruši ugled – to sa mnom blage veze nema.  A kad me gospoda tuže, kao što obećavaju, e, onda ću ja pokazati moje papiriće sa ovozemaljskog prostora, skroz prizemljeno i prizemno. Bez prijetnji, molim, doista se ne bojim, samo sam vraški ljuta, pa ću se sada prebaciti na drugo izvanvremensko i izvanprostorno područje: terminal!
I da ne zaboravim još jednu sitnicu: azbestni otpad definitivno odlazi iz Ploča za Njemačku u utorak, 15. travnja.  Tko snosi troškove otpreme i zbrinjavanja, koliko će to koštati i odakle odjednom novci,  vrag će ga znati.

 
lijepa-nasa @ 01:18 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
četvrtak, travanj 10, 2008

                    Pod motom " Pomažemo" dana 12. travnja, 2008. u hotelu "Merlot" u Opuzenu održat će se osnivačka skupština LIONS KLUBA PLOČE s početkom u 18 sati.
Klub se osniva kao udruga građana, a mentor i osnivač je Lions klub Salona iz Solina.
Ovo je sada jedini Lions klub na području od Splita do Dubrovnika.
Cilj osnivanja kluba je humanitarni rad, posebno na područjima dijabetesa, slabovidnosti i borbe protiv droge.
Prva humanitarna akcija Lions kluba Ploče će biti upravo na osnivačkoj skupštini na kojoj će se održati aukcija slika likovnih stvaratelja iz Ploča i okoline.
Novci koji se prikupe na aukciji namijenjeni su za nabavku ortopedskih madraca za trajno invalidnu djecu s područja našega grada, kojih prema podatku Centra za socijalnu skrb ima čak dvanaest. Cijena jednog takvog madraca je cca 7.500 Kn, pa to roditeljima ove djece predstavlja nepremostiv financijski problem.
Sredstva za ovu akciju će se prikupljati također i od drugih donatora. Imamo već sada veliki broj najava donatora koji će se priključiti akciji, pa im se i ovom prigodom srdačno zahvaljujemo.


Predstavljamo vam autore i druge donatore, koji su se uključili u ovu akciju aukcije slika:
1.BRIGITA OSTOJIĆ,
Peračko Blato-Ploče,
"ŽALO", ulje na kaširanom papiru,35/25 cm     Donator: Autor

2. ŽIVKO MUSTAPIĆ, Opuzen
"ŠIPCI", suhi pastel,50/35      Donator: Autor

3. MIRSADA MUSTAPIĆ, Opuzen
"PORTRET", ulje na platnu,50/70 cm     Donator: Autor

4. ŽELJKO BULOVIĆ, Ploče
"UŠĆE NERETVE",.akvarel, 60/45 cm     Donator: Frane Božić

5. DARIO MARINOVIĆ, Ploče-Baćina
" DOBRO JUTRO MORE",Ulje na platnu,70/48 cm    Donator: Autor

6. DRAGANA NUIĆ-VUČKOVIĆ,akad. slikarica, Metković-Široki Brijeg
"NA JEZERU", Ulje na platnu, 28/33 cm     Donator: Autor

7. JULIJA PAVLOVIĆ, Ploče
"ZELENO-LJUBIČASTI SAN", Kombinirana tehnika,31/27    Donator: Autor

8. KARLO KOLUNDŽIĆ, Slavonski Kobaš
"SLAVONSKI KRAJOLIK", Ulje na platnu, 60/40Donator: Sandra Wagner Ploče

9. ŽELJKO BULOVIĆ, Ploče
"KOMIN", akvarel, 45/60 cm    Donator: Frane Božić-Ploče

10. PHILIPPE KANGUDI-M, SIERRA LEONE
"AFRIČKI MOTIV",Ulje na platnu, 70/53 cm     Donator: Tatjana Pavić, Ploče
11. LATICA ŠKUBONJA, Ploče
"NERETVANSKA SIESTA", Akril na platnu, 80/60 cm     Donator: Autor

12. NIKOLA VUČKOVIĆ, akademski kipar, Metković-Široki Brijeg
"OTOK", Kolaž, 50/65 cm    Donator: Autor

13. JURE JOVICA, Ploče,
"ŠIPCI", Ulje na platnu, 30/40 cm    Donator: Autor

14. ZDRAVKO SRZENTIĆ, Ploče,
"GAJETA NA JIDRO", Akril na platnu, 50/40 cm     Donator: Autor

15. LJILJA BIOŠIĆ, Ploče,
"KRTOL SA SMOKVAMA I GROŽĐEM", Akvarel, 38/28 cm     Donator: Autor

16. VELIMIR PENOVIĆ, Ploče,
"APSTRAKCIJA I.", Ulje na platnu, 30/40 cm      Donator: Autor

17. JURE JOVICA, Ploče
"NERETVANKA I LAĐA", Ulje na platnu, 62/50 cm Donator: dr. Irena Marinović, Ploče-Baćina

18. VELIMIR ŠUNJIĆ-ŠVABO, Rogotin
Ulje na lesonitu, 30/25 cm     Donator: Autor

19. ANTE DRAGOBRATOVIĆ, Opuzen,
"STARA KUĆA", Suhi pastel, 55/70    Donator: Autor

20. IVICA GRADAC, Ploče
"ŠIPCI",Akvarel, 46/35 cm     Donator: Autor

21. DAGDA BOGUNOVIĆ, Ploče
"RIBA br. 264", Kombinirana tehnika,.50/35 cm    Donator: Autor

22. VERA VIŠTICA, Ploče
"KALE", Suhi pastel, 30/40 cm     Donator: Autor

23. DAVORKA KITONIĆ, Opuzen
"NERETVA U SRCU", Fotografije 1-6, dim. 45/30 cm     Donator: Autor

24. JAKOV JERAMAZ, Ploče
"AKT", Kombinirana tehnika, 23/30 cm   Donator: Autor


                                  Za LIONS KLUB PLOČE:
                                                                          Zdravko Srzentić

 

                                                                                               

lijepa-nasa @ 23:54 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
utorak, travanj 8, 2008
Opuzenska udruga UZOG  obavijestila nas je o nekim događanjima u njihovome dijelu Neretve.
              Naime, odlagalište otpada na Dubravici u Metkoviću počelo je sa sanacijom, a ukupni troškovi s PDVom iznosit će 12.639.197,32 kune. Planirano je da troškove u iznosu od 45 posto snosi Fond za zaštitu okoliša i energentsku učinkovitost, te korisnici: Grad Metković 37,28 posto, Grad Opuzen  7,85 posto, a ostatak bi trebale snositi  općine  Kula Norinska,  Pojezerje i Općina Zažablje 
Iznosi su određeni  temeljem popisa stanovništva iz 2001. godine. Investitor radova -  „Metković“ d.o.o. za komunalne djelatnosti pozvao je na sastanak sve jedinice lokalne samouprave koje su do sada koristile deponij, ali predstavnici Opuzena i Pojezerja nisu se odazvali ni  potpisali ugovor o sufinanciranju. Stoga je gradonačelnik Metkovića Stipo Gabrić Jambo rekao da oni koji nisu došli i potpisali ugovor neće više  moći dovoziti svoj otpad na Dubravicu. No, u Slobodnoj Dalmaciji od prije nekoliko dana piše da je gradonačelnik Gabrić ljut i zbog otpora Opuzenaca budućemu Parku prirode, a i zbog kipa carice Livije, čije se tijelo nalazi u Opuzenu, a vlasnici glave,  Englezi, tu dragocjenu glavu ustupili su Hrvatskoj uz uvjet da se postavi na originalni kip i izloži u muzej Narone u Vidu. Kako Opuzenci ništa od svega nisu izvršili,   grad  ima problem s otpadom  a rješenje su našli tako što su na   području zvanom Modrič, na predjelu državnog poljoprivrednog zemljišta fino stvorili deponij za odlaganje smeća.
Tim nerazumnim i protuzakonitim činom otvorena  je mogućnost ekološke katastrofe za   stanovništvo.
Članovima UZOG-a nije  jasno kako je moguće, da građanin koji uredno plaća komunalne pristojbe za odvoz smeća, može doći u situaciju da se mora dodatno zaštititi kako ne bi obolio, jer mu prijeti zaraza. Nevjerojatno je da se uz parcele na kojima je zasađeno razno povrće, sada «sije» i najrazličitiji, nekontrolirani otpad.

Kako je u međuvremenu  (po svoj prilici) riješen dio problema zbog kojih je Opuzencima bilo zabranjeno korištenje odlagališta otpada u Metkoviću, pa su opet uspostavljeni miroljubivi odnosi, ostaje pitanje tko će, kako, i čijim sredstvima sada sanirati ovaj novostvoreni deponij,   i da li će itko odgovarati za ovako opasno igranje zdravljem građana, ako znamo da je zdravlje Ustavna kategorija. 


 
lijepa-nasa @ 22:35 |Komentiraj | Komentari: 19 | Prikaži komentare
ponedjeljak, travanj 7, 2008
                         Ono što se događa sa planiranom izgradnjom terminala, vas očito ne interesira, kao ni večerašnja javna rasprava na tu temu. Pretpostavljam da vas problem azbesta još manje interesira, ali evo ukratko: prošli mjesec državni je odvjetnik odbacio tužbu Lijepe naše protiv nepoznate osobe zbog nedostatka dokaza da nas azbest truje, ali kada je nakon toga podnesena i u Republičko državno odvjetništvo, najednom su izgleda dobili dokaze, i podnijeli prijavu sudu. Što će od toga biti - živi bili pa vidili. Koga interesira, naravno!

lijepa-nasa @ 23:55 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
nedjelja, travanj 6, 2008
                      Netko vrlo duhovit napisao je na ovome blogu komentar kojemu sam se od srca nasmijala, a ide ovako: Pričaju mobitelom dvije bombe o posjeti američkog predsjednika našoj domovini. Jedna bomba iz Zagreba, a druga s terminala tekućih tereta u luci Ploče. Nakon     razgovora pita Zagrebačka bomba Pločansku: "BUSH pukla". Pločanska bomba:"BUUUUM".Ovo je bit sadašnjih događanja i u Hrvatskoj, i u Pločama, i tu se nema što dodati! Bush je bio i (hvala Bogu) odletio, a ja dva dana nisam palila TV samo da ne vidim taj mrski mi lik! Imam užasnu averziju za njegovu odurnu čunjku, njegovu Ameriku, njegovu coca-colu, a napose za njegov NATO. Ne mogu razumjeti ovo što se sada događa: tzv. veliki Hrvati (Sanader i sljedbenici) su za NATO - za tuđu čizmu i pušku na svetoj Hrvatskoj zemlji, zaboraviše pok. Đodana i njegovu misao: hrvatska puška na hrvatskom ramenu! Sad vrijedi: hrvatska mladost neka gnoji tuđe zemlje, za tuđe interese! Ja ispadoh nikakva Hrvatica i anarhista, jer sam u Pločama organizirala potpisivanje peticije za referendum o NATO-u: Glas narodu! Zar  ti veliki, uljuđeni euro-američki tzv. hrvatski demokrati baš niti malo ne poštuju svoj narod, i ne vjeruju nam. Znaju oni da NATO ne bi prošao  ako bi se dao na referendum, i sada u zrak sipaju  šuplje fraze o obrani zemlje. Tko nas je branio 91. Ti tuđinci su gledali kako nas ubijaju, i šutjeli su. Nije ni Kosovo bilo u NATO paktu, pa su ovi ipak za odmazdu bombardirali Srbiju. Za Hrvatsku to nisu htjeli učiniti, nego su nam uveli embargo, da nas što više izgine. E, moj narode! Opet ću citirati jednog pokojnika, našeg blaženika Stepinca: Nikome ne dam pred sebe u ljubavi za Hrvatsku! A vi hrvatski liziguzi pričajte svoje!
I još da pripomenem: sutra, u ponedjeljak 7. travnja u 18 sati veliki će nam kapitalci, ups, terminalci u Zračnoj luci objasniti zašto bezuvjetno MORAMO prihvatiti njihov  projekt. Za opće dobro, naravno!
Ploče - kemijska luka - kako gordo to zvuči!
                     SUTRA:   Odbačena  kaznena  prijava Lijepe Naše zbog nedostatka dokaza, za 26 dana i bez dokaza ipak prihvaćena.

SUTRA, U PONEDJELJAK OD 12 DO 13 SATI ISPRED OSNOVNE ŠKOLE PRIKUPLJAT ĆE SE STARI PAPIR , A SREDSTVA KOJA DOBIJEMO IĆI ĆE ZA DOPUNU BUDŽETA PRI ODLASKU U VUKOVAR 16. SVIBNJA.

lijepa-nasa @ 20:05 |Komentiraj | Komentari: 18 | Prikaži komentare
petak, travanj 4, 2008

Danas sam na Radio postaji Ploče čula kako sam lažljivica. Ne baš tim riječima, nego nešto suptilnijim! Iz Luke Ploče Trgovina direktor gosp. Ivica Miličević sasuo rafal o mojim neistinama izrečenim u emisiji od četvrtka 3.4., o tome kako me je već upozoravao da  u budućem terminalu neće biti skladišta otrova, o tome kako tvrdim da je planirano zemljište zahvata Kominsko vlasništvo….   
Pošto laganje inače nije moja karakterna osobina, samo ću reći da nisam lagala, ne lažem i neću lagati. Ustvari, zašto bih ja lagala narodu, što time dobivam? Možda proviziju! Ah, da, provizija se dobiva za izvršene usluge koje ja sigurno ne vršim!
Dakle, ovako: U prosincu mjesecu 2007. godine, u uredu za urbanizam (ili tako nekako) Grada Ploča, po odobrenju gradonačelnika gosp. A. Karamatića dali su mi na revers Studiju o utjecaju na okoliš za izgradnju terminala za skladištenje i pretovar tekućih tereta u luci Ploče, sačinjenu u Zagrebu od strane Laboratorija za analitiku i toksikologiju ANT d.o.o., sa datumom: rujan 2007. Pored ostaloga, u popisu objekata na stranici 37, redni broj 51. piše: Skladište otrova. Ovim podatkom sam se, naravno, i koristila. Danas u prostorima Grada Ploča datum na studiji je ožujak 2008., a u popisu objekata pod rednim brojem 51. sada stoji: zamjenski prostor za postojeće objekte na području zahvata – ma što to značilo! Tko ovdje laže, tko mulja, tko mijenja, tko podmeće kukavičja jaja.
Gospodin Miličević me je prije nekoliko dana doista zvao u školu, i u duuugom razgovoru stavio mi do znanja da ga vrijeđaju neka moja razmišljanja, kao npr. da ovaj kombinirani terminal nazivam smećem. Razumijem ga, to je njegov posao, ali za mene kao zaštitara okoliša je to i dalje smeće. Smatra da sam upotrijebila vrlo ružne izraze - lukavo i pokvareno za naštimavanje Velikog petka kao dana kada se građani pozivaju na uvid i raspravu. Žao mi je, ja i dalje tako mislim! Skrenuo mi je pozornost da u terminalu neće biti otrova kako sam u postu Med i mlijeko napisala nekoliko puta, a ja sam tvrdila da tako piše u Studiji. Inače sam upotrebljavala manje opakE riječI: opasni otpad, i stoga sam odmah nakon našeg razgovora ponovo pogledala u Studiju, u kojoj je, dakako, pisalo Skladište otrova Dobro je ako su naručitelji Studije u međuvremenu uvidjeli da su pretjerali pa to ispravili, ali nije dobro ako je iza ovoga nešto drugo. Svima koji idete pogledati studije, skrećem pozornost na dio u kojemu su sigurnosno-tehnički listovi za svaku pojedinu kemikaliju, pogledajte sami stabilnost i reakciju, da vam opet ja ne lažem. A o zemljištu planiranog zahvata sam rekla da je Gumanac (i da ne znam da li Mali ili Veliki) znači k.o. Komin. I šta sam tu lagala. Ja nisam govorila o vlasništvu, i sama znam čije je, i da nažalost, Kominjani odavno nisu vlasnici, ali ne vjerujem da se više ne smije čak ni spomenuti k.o. Komin, iako je to činjenica.
Rekla sam također i da Vlada RH ima svoj Odbor za odabir najpovoljnije lokacije za terminal ukapljenog plina, i da su sve (tri) moguće lokacije u sjevernom dijelu Jadrana, a o Pločama se nije govorilo. Svi znaju da je ovo vrlo trusno područje (pa i neki dan nam je bio potres), i zbog toga je opasno imati takve objekte ovdje.
Na kraju, svojim čitateljima želim reći da su neki anonimni jadnici podnijeli protiv mene prijavu Prosvjetnoj inspekciji, da okolo pišu kako sam nepismena i neobrazovana (a doista sam i pismena i obrazovana), da želim kruha bez motike, a od djetinjstva me nitko nije uzdržavao, čak ni muž, već 35 godina radim pošteno i savjesno, da……..
Uzalud vam trud, bukači, nećete me zaplašiti!


Vjerujem da su mnogi zaboravili što sam ovdje  pisala 5.12.2007. godine, pa se podsjetite i uvjerite da sam i tada, čak naglašavajući velikim slovima pisala o skladištu otrova.  


srijeda, prosinac 5, 2007
PLOČE KAO SKLADIŠTE OTROVA

    Hoće li sada narodu Neretvanskom biti jasnije zašto su glavešine na vlasti odgodile  proglašenje Parka prirode? Parila treba dati u koncesiju, a u luci Ploče se doista planira još jedna monstrum-gradnja. I kada sve privatiziraju, koncesioniraju i zauzmu pozicije, onda će reći: idemo u proglašenje Parka, da oni u njemu mogu zarađivati.U tome će parku biti  zaštićeni azbest, prašina raznih  rasutih tereta, opasne kemikalije, ukapni plin. Sve osim ljudi i  prirode.
    LUKA PLOČE TRGOVINA (u 100% vlasništvu Luke Ploče d.d.) naručila je studiju o utjecaju na okoliš za izgradnju terminala za skladištenje i pretovar tekućih tereta .
    Gospoda namjeravaju sa svojim partnerima sjeverno od Naftnih terminala Federacije d.o.o. (bivši Energopetrol) za tekuće terete izgraditi novi, kombinirani terminal tekućih tereta, sustava za tretman tekućeg i krutog otpada, te pogona za čišćenje i servis kamionskih i vagonskih cisterni u luci. Opet na Kominskom području, naravno. U pitanju je dio kat.čestice zem.br. 4559/1, k.o. Komin, a ovo zemljište se nalazi unutar granice građevinskog područja predviđenog za građevinske namjene. Kažu, terminal će se graditi na površini od  140.000 m/2.
      Cjelokupna  studija umotana je u  fine i suptilne izraze, da se «Vlasi» ne dosjete. Tako se npr. ne govori o kiselinama i lužinama, nego o  kemikalijama, a na dva mjesta o opasnim kemikalijama, o  UNP iliti ukapnom naftnom plinu, o SKLADIŠTU OTROVA, ali ne kažu kojih, o punilištima kamionskih cisterni sa tekućim  naftnim derivatima, sa ukapnim plinom, o punilištima vagonskih cisterni sa tekućim naftnim derivatima, sa ukapnim plinom, sa kemikalijama,o  punilištu boca sa skladištem praznih i punih boca.
    Puno toga još ima, potpuno sam u šoku od onoga što vidjeh da nam se sprema, a kako ni vi ne biste mirno spavali potrudit ću se da vam za idući put pripremim što će nam se sve događati ako se ovo prihvati. Mislim da je krajnje vrijeme da Neretvani konačno upale crveno svjetlo sa znakom STOP!





              

 

lijepa-nasa @ 19:49 |Komentiraj | Komentari: 18 | Prikaži komentare
srijeda, travanj 2, 2008
             Uglavnom je poznato da obožavam malene i mlade, i da jedino u njih vjerujem,  a  evo se opet  pokazalo da sam u pravu. Ono što je za mlade članove naše Udruge bio samo pusti sanak, obistinjuje se.  Prekrasni mladi bračni par iz Ploča, (oboje bivši učenici naše škole) pročitali su na našem blogu  želju učenika - članova Udruge Lijepa naša da  odu u  herojski grad Vukovar, na izvorište  stvaranja naše Domovine!
            Preko našeg sugrađanina Deje-blogera i tako to ide- javili su nam da žele djeci omogućiti to putovanje, i u cijelosti ga financirati! U ovo vrijeme egoizma i grabeži, to je toliko neuobičajeno da sam i sada šokirana.
Neretvanin koji se na blogu potpisuje kao ZERP prvi je dao  svoj prilog, a čak ni na uplatnici nije htio napisati svoje ime. ZERP, hvala u ime naše djece, ali i nas odraslih koji sa njima radimo. No, troškovi putovanja i smještaja su tako veliki da nisam vjerovala kako ćemo uspjeti skupiti dovoljno sredstava.  A sada, evo, doznajemo da se ne moramo bojati neizvjesnosti, sve je rješeno. Najnevjerojatnija  od svega je skromnost ljudi koji čine ovo divno djelo. ZERP je odvojio od svoje djece koliko je mogao, i ne želi se time hvaliti, a ni ovi  mladi ljudi koji će sve platiti, ne žele da se kaže njihovo ime. Teška srca poštovat ću njihovu molbu, u nadi da će mi, barem na povratku iz Vukovara,  dozvoliti da kažem tko su. Hvala što nam svima vraćate nadu u ljudsku dobrotu.
             Za džeparac, suvenire, muzejske karte - novac ćemo osigurati prodajom starog papira. Zato vas sve molim, tko ima starih kartušina, arhiva, narodnih novina i ostaloga papirnatoga blaga, neka  donese u ponedjeljak, 7. travnja  pred Osnovnu školu u Pločama, gdje će od 12 do 13 sati biti kontejner baš za tu svrhu.
             Vukovar više nije dječiji san, oni će ga doista vidjeti i doživjeti! Golubica će doletjeti u mnoge Neretvanske domove, i bit će trajni spomen na mitski Hrvatski grad, ali i na one koji su nam svojom dobrotom pomogli do njega doći!
lijepa-nasa @ 23:45 |Komentiraj | Komentari: 31 | Prikaži komentare
utorak, travanj 1, 2008
Priznajem,
u planiranom budućem terminalu za skladištenje i pretovar tekućih tereta u luci Ploče neće teći med i mlijeko, već ukapljeni plin, kiseline, lužine i otrovi. Do sada sam pisala i opasni otpadi, ali eto, pogriješila sam, u studiji piše otrovi, a ne otpadi! Moj grijeh!?

Priznajem,
za taj sam terminal rekla da to smeće ne smijemo prihvatiti. Rečeno mi je kako je to ružna i prosta  riječ! Je, istina je, ali ja opet ponavljam da je to za mene smeće (za nekoga veliki kapital), pa neka svi mislite da to nije u redu! Opet moj grijeh!?
Priznajem,
studija je napravljena tako da bismo trebali shvatiti kako je u pitanju najsuvremenija, vrhunska tehnologija, no to mene ne interesira. Mene zanima samo sadržaj te vrhunske tehnologije, a to je – opet ponavljam – ukapni plin, kiseline, lužine i otrovi. Moj grijeh!?
Priznajem,
kako mislim da ovim terminalom građani Ploča i Doline Neretve neće dobiti ama baš ništa osim novih opasnosti. Griješim li? Moj grijeh!?
Priznajem
kako nisam sigurna da li se ovo planira graditi za  Zeničke (Malezijske)  ili za Ruske kapitalce u suradnji sa Republikom Srpskom, ali sam sigurna da za Hrvate nije. Moj grijeh!?
Priznajem,
učinit ću apsolutno sve što budem mogla da stanovništvo Grada i Doline saznaju što im se sprema! I ovo nije moj grijeh, ovo je moja obveza!
I opet vas podsjećam:
Javna rasprava o terminalu održat će se u ponedjeljak 7. travnja u 18 sati u zgradi Zračne luke u Pločama.
Javni uvid  započeo je 31. ožujka (ponedjeljak) i traje do 21. travnja svaki dan od 9 do 14 sati u zgradi Poglavarstva Grada Ploča. Ako ne dođete, to će biti vaš najveći grijeh prema sebi i Neretvi!




lijepa-nasa @ 22:19 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
Brojač posjeta
1605705
linkovi
Nema zapisa.
Arhiva
Index.hr
Nema zapisa.