Blog - travanj 2009
srijeda, travanj 29, 2009
                   Još jedna smrt od azbesta u našemu gradu! 28. travnja u splitskoj bolnici preminuo je naš sugrađanin NEDO VIZINTINI. Hoće li igdje biti  upisano da ga je pokosila njegova prošlost - smrtonosni azbest? Dokle će ljudi ovako umirati, a vlastodršci šutjeti, kao da se njih ne tiču ove smrti. A vrlo je vjerojatno i da ih se ne tiču, njima je dobro!
                     Nisam mislila ovako započeti tekst, jer želim skrenuti pozornost na još jedan oblik negodovanja mladih u našemu gradu - na grafite. Naime, prije dva-tri dana na pročeljima osnovne i srednje škole u Pločama osvanuli su crveni grafiti koji bitno narušavaju izgled zidova, ali interesantne su poruke tih grafita. Čitajući ih, čovjek stječe dojam da je to pisala mlada osoba u kojoj nije  primarna agresivnost, već  osjećaj gorčine prema vlastima, i ljubavi prema ove dvije škole.
To se može zaključiti iz poruka:sloboda, ljubav, mir,  za svaku tvoju rič što reći  si mi znala......, hvala što ste me čuvali kad sam bio mali, hvala što ste me učili, dok su drugi krali.
Uostalom, zaključite sami









A dok sam snimala, ovaj me je ljepotan mirno i bez straha promatrao, i čekao svoj red!

lijepa-nasa @ 00:23 |Komentiraj | Komentari: 20 | Prikaži komentare
ponedjeljak, travanj 27, 2009
Stari, dobri Platon odavno je rekao: «Priroda je Božje pismo ljudima»!
Zato se prema toj prirodi treba  odnositi s ljubavlju i poštovanjem. Raduje spoznaja da je sve više onih koji prepoznaju prave vrijednosti i važnost te prirode u našim životima.
A što je čovjek u toj prirodi?
Pošto Bog stvori čovjeka na sliku svoju, njemu su svi ljudi jednaki,  i kao pojedinci, nismo pred Bogom ništa manje niti više vrijedni od drugih. To neki samo misle da jesu! Svoj odnos prema Bogu iskazujemo svojim etičkim principima i dubokim razlikovanjem dobra od zla. Put prema Bogu otvoren je svima, a pristup je individualan.
A što mi činimo? S prijezirom čovjek uništava čovjeka i prirodu, ne okrećući se i ne želeći vidjeti što je učinio. A čini strahote! Za sve što nam se događa krivi smo jedino i isključivo mi, ljudi. Ne postoji u prirodi ni jedna vrsta koja se tako bespoštedno uništava!

 

Kako bi upoznali javnost s ozbiljnim stanjem, sutra, 28. travnja obilježit će se Dan zaštite zdravlja na radu. U Rijeci će se u organizaciji udruga obilježiti dan žrtava azbesta.
Očekuje se i dolazak nekih zastupnika u Hrvatskom Saboru i europarlamentaraca iz Italije i Slovenije, obilazak brodogradilišta «3. maj», a planirano je  da riječki nadbiskup održi svetu misu za sve oboljele i umrle zbog azbesta. Kao posebni cilj na skupu je važno aktualizirati problem Ploča i Solina.
Ne smije se zaboraviti da je azbest  najveći industrijski ubojica koji uzrokuje najmanje 100.000 smrti godišnje, a Amerikanci predviđaju da će konačna brojka smrti od azbesta u cijelom svijetu biti 10 milijuna. Žrtve koje su još žive imaju trajnu invalidnost.
Mi u Pločama ove činjenice nikada ne smijemo zaboraviti, niti se smijemo prestati boriti protiv toga zla.



lijepa-nasa @ 20:09 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
petak, travanj 24, 2009
                        Sara Medak najbolji je dokaz da plod ne pada daleko od voćke. Doslovno sam ostala bez teksta kada sam pročitala prekrasan, emotivni sastav o ušću, a tek kada sam vidjela slike koje je ONA snimila, e tu prestaje opis - to treba vidjeti.
Sara je doista prava nasljednica svoga tate, našega Nenada, i ako je ovo prva prezentacija njezine (doslovno) umjetnosti, ponosna sam što je to učinila na ovome blogu.
Mislim da i Kominjani mogu biti ponosni, jer sigurna sam, pred njom je sjajna budućnost!

UŠĆE


                     Kada na vremenskoj prognozi za vikend najave lijepo i sunčano vrijeme, željno iščekujem  tatino pitanje: “Hoćeš  li sa mnom ovaj vikend”.
Kakvo pitanje, pa to se podrazumijeva. Zgrabila sam telefon u ruke i otkazala sve dogovore za subotu.
                   Toga jutra ustala sam s osmjehom od uha do uha, jer idemo na ušće Neretve. Spremila sam foto-aparat i požurivala tatu. Vožnja uz našu ćakulu  kratko je trajala. Kada smo stigli, istrčala sam iz auta kao pas pušten s lanca. Aparat mi je već bio u rukama. Čuli su se samo ‘’škljoc-škljoc’’ i lagani povjetarac s mora. Memorije je bilo sve manje i manje, a baterija se praznila. Otišli smo na drugi kraj ušća.
Stare trupe još uvijek čvrsto stoje, neke sa svojim vlasnicima u lovu na ručak, a neke napunjene kišnicom, polu-zakopane u pjesku. Zlatne trske pod blagim vjetrom trepere na suncu i izgledaju kao  zlatno more u koje bi svatko uskočio i zaplivao. Ptice ispuštaju zvukove. Zajedno tvore predivnu skladbu. I tako dođe zalazak sunca. Crveni svijet, u pozadini veliki žuti krug koji polako nestaje,  boje  se prelijevaju u narančastu, zatim ljubičastu i na kraju  iz svijetle u sve tamniju plavu.  Mjesec se već uzdigao i preuzeo sunčevu ulogu. S ušća smo se preselili u Komin.Neretva se  svjetlucala  na mjesečini. Stare vrbe klanjale su joj se kao kraljici.
               Škljoc po škljoc, slika po slika, mjesto po mjesto prođe moj dan. Umorna, sretna i pomalo tužna krenula sam kući. Do Splita nisam ispustila riječ. Slušala sam glazbu razmišljajući o našem izletu. Tata je bio u pravu, ušće je predivno.
                                                   Sara Medak VI B
                                                 Osnovna škola Blatine -Škrape,SPLIT


                                                  
                                             

                                                                                                      



 

                                                                            



lijepa-nasa @ 23:33 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
četvrtak, travanj 23, 2009
               Jučer slušam na našoj (Hrvatskoj?) televiziji degutantno i ulizivačko veličanje važnosti i bogatstva pristigloga emira Mohameda bin Hamad al-Thanija od Katara. Iako mu pri dočeku podnositelj raporta nije čak ni ime znao, pa mu ga je sami emir šaptao, samo što ga nisu ljubili u zlatne ruke i molili da nam ostane vjeran i ne nosi svoje silno  bogatstvo negdje drugdje.
Neupućeni čovjek pomislio bi da nam život i budućnost ovise o njemu, i naravno, ako se netko usudi dignuti glas protiv zahvata koje ta veličina planira u Pločama smatrat će se najobičnijim luđakom i destruktivcem. A baš se o tome radilo, o jednom totalno idiotski planiranom terminalu koji nama apsolutno nije potreban.
No, danas je – na moju ogromnu radost -  objavljeno da je opcija gradnje LNG terminala u Pločama, za koju je bio zainteresiran katarski emir otpala, ali se razgovara o svim oblicima suradnje kada je riječ o izgradnji LNG terminala na Krku.
               Ploče su kao lokacija otpale iz dva razloga. Najprije, Hrvatska nema kapaciteta (ustvari, Ploče nemaju kapaciteta), odnosno bio bi preveliki luksuz da se krene u izgradnju dva terminala, pogotovo jer bi onaj u Pločama bio na seizmički nepovoljnom području. I današnji Jutarnji list piše «da je definitivno otpala mogućnost da Katar gradi LNG terminal za ukapljeni plin u Pločama. Razlog je što je to sezmiološko opasno područje».
               I sada ne mogu odoljeti da se ne pohvalim što sam u ime naše Udruge, jedina u primjedbama upućenim na SUO terminala za   skladištenje  i  pretovar tekućih tereta u Luci Ploče, pod točkom 2.  napisala sljedeće:
2. Potresi: Nerazumno je graditi takav terminal  na području na kojemu su, prema nepobitnim seizmičkim istraživanjima potresi vrlo česti;  najveća moguća magnituda potresa u Hrvatskoj iznosi 7,0 stupnjeva po Richteru, i to u području južnog Jadrana i šireg Dubrovačkog primorja. Do sada nepoznati Jadranski rasjed zajednički su istraživali hrvatski i američki geolozi  i zajednički je utvrđeno da je tu zona sudara.»
               Pa vi sad recite da mi zaštitari okoliša ne poznamo probleme bolje od onih koji bi ih trebali znati!
 
 
lijepa-nasa @ 22:38 |Komentiraj | Komentari: 18 | Prikaži komentare
srijeda, travanj 22, 2009
22. travnja je Dan planeta Zemlje. Prije sat vremena sam se vratila sa puta, jer sam  opet bila danima odsutna pa nisam mogla ništa napisati. Najviše mi je žao dječice iz Udruge, jer umjesto da se na taj značajni dan zajedno lijepo provedemo u prirodi, nisam im mogla pružiti taj ugođaj.
                Ali, zar ima netko tko ne zna, ako mu se ne napiše: Zaštitimo naš dom – planet Zemlju, koja je nastala prije približno 4.600 milijuna godina. Iako dugovječnija od nama dostupnog poimanja vremena, ni ona nije neuništiva. I kada bi se svatko od nas pojedinačno zapitao: što ja činim, i što mogu učiniti za svoju planetu, puno bi toga izgledalo drugačije. Ali mnogi misle da je samo onaj drugi dužan o tome voditi računa! Planet se ne brani samo ovaj dan, već sve dane u godini,  cijeli naš život.
No, u pitanju je bio seminar za školu, a tu već 33 godine zarađujem svoj kruh!
Dok me nije bilo (po običaju u zadnje vrijeme), pojedinci  me blate i pljuju. Mila majko što sam nekima trn u oku, i to poveliki trn. Znam da nisam mojim uobičajenim posjetiteljima, već će se prepoznati ti zločesti ljudi, ali njihova mržnja je njihov problem, nikako ne moj!
Javljaju mi iz Komina kako neki šire priče  da sam ja kriva  za uklanjanje štandova. Dajte, osvježite pamćenje pa pročitajte post LOŠA VIJEST.
Hvala Bogu da postoje tragovi o mome radu, a i na  Radio Pločama postoji zapis o onome što sam rekla o štandovima.
Zaštitom Neretve bavim se već 13 godina, kada ti, koji tako lijepo govore nisu ni znali što je to zaštita, i moj je grijeh što nisam iživljeni političar kao neki, nisam nikada  i nigdje ukaljala obraz, nisam ništa prisvojila, ukrala ili uzela za sebe, i nemam kapitala za kupovinu hotela. No, psi laju, a karavane prolaze!
Bila sam u Šibeniku, u dobrom društvu, sa dobrim ljudima (ustvari ženama) i naučila neke nove i važne stvari za moj posao u školi. U šetnji gradom   vidjela sam  neke prekrasne detalje, i poželjela ih podijeliti sa vama.

                                          Restoran - brod (u izgradnji)

   

Originalno rješenje stolova i stolica na brodu



Juraj Dalmatinac



Detalj sa Šibenske katedrale



Jedan od mnogobrojnih parkova



Sveti Franjo i ptice



Ove su jedrilice krasile šibensku rivu 21.4.2009.



        

lijepa-nasa @ 23:41 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
subota, travanj 18, 2009
Blog Lijepa naša  Neretva je 14. 12. do 21.12. 2008.  bio izabran za blog tjedna, pa sam dobila obavijest od Indexova admina  da će nagrada uslijediti za najkasnije mjesec i pol dana. Prolazi vrijeme, a od nagrade ništa, pa zato polovicom ožujka  izvješćujem Index  da  nisam dobila nagradu, i molim da upozore sponzora. Puna četiri mjeseca su prošla, a lažljivci šute.
Indexov admin mi je, doduše, odmah odgovorio da je obavijestio  direktoricu da nagrada nije uručena, a meni je poslao  kontakt broj mobitela nekog gosp. Darka iz Procesora (sponzor), uz napomenu  kako se pokazalo  da je to najbrži i najuspješniji način da se problem odmah sredi, jer se s njim može osobno dogovoriti dostava.
Ma je šipak! Zovem ja gospodina Darka, ali on ne haje, niti odgovara.
Tko je tu lažljiv, Index ili (tamo neki) Darko?
Index, naravno, tu nema dvojbe. A ako ovako rade i drugima, što će im uopće sponzori koji ne izvršavaju obveze, i što će im izbori za blog dana, tjedna i mjeseca. Šarena laža za mlade blogere koji još ništa ne kuže!  Mislim da je i to jedan od razloga zašto Indexu ugled drastično opada i smanjuje se broj korisnika. Način na koji oni rade vrlo je neozbiljan i neodgovoran.
Inače pišem kao građanin novinar i za portal Javno.info, već sam mnogo puta dobivala novčane nagrade koje njihovi službenici uredno i na vrijeme uplaćuju.

lijepa-nasa @ 23:28 |Komentiraj | Komentari: 16 | Prikaži komentare
petak, travanj 17, 2009

Uskrs sam provela prekrasno, u veselom okružju svoje mnogobrojne obitelji u Vukovaru, zaštićena njihovom brigom i ljubavlju, naravno,  bez računala.

Zato mi je teško pao povratak u stvarnost, u zločeste ralje pojedinaca, i njihovo blaćenje mene,moga supruga i mojih ideala za koje sam se borila, borim se, a borit ću se i dalje. Ničim, ali baš ničim izazvani pojedinci iskazuju toliku količinu mržnje koja će prije pojesti njih, nego mene. Saznah i da sam sama probila gume na svome autu (koje nismo mogli spasiti, nego smo morali kupiti nove), a novost mi je i «moje» političko opredjeljenje (?), po čemu sam sa sigurnošću locirala i tko je taj koji me blati. Jedan, ali bijedan, i meni ni malo vrijedan!

Moje računalo još nije osposobljeno, a novo nisam kupila, i osjećam se uskraćeno jer ne mogu dragim ljudima, posebno prijateljima, pojedinačno zahvaliti na čestitkama!

Ne mogu prenijeti ni slike, da vam dočaraju ljepotu Uskrsa i proljeća u Vukovaru! No, i to ću ja odraditi, možda čak sutra……

Kako jedna nevolja nikada ne dolazi sama (uglavnom ih budu tri u komadu), uz auto i računalo danas sam ostala i bez TV prijamnika, i on je «riknuo».

Ostala sam i bez dva prijatelja iz Društva «Žrtve azbesta», oni su me puno rastužili i razočarali. Svejedno, neću se prestati boriti za azbestaše,   bez obzira na sve i svakoga. Nikada, ama baš nikada nisam imala potporu ni jedne stranke ni  političara, a sada su, vidim, drugi jako brižni za azbestaše, iako pojma nemaju ni o čemu se radi.

Pozvana sam u Rijeku gdje će se 28. travnja, u organizaciji udruga obilježiti Dan žrtava azbesta. Rijeka je pogodna zbog blizine Italije i Slovenije, jakog civilnog društva, ali  i zbog oboljelih od azbesta u brodogradilištu. Udruge su zaključile da je na skupu važno aktualizirati problem Ploča i Solina.

Hoće li se ovi problemi doista i aktualizirati, i tko će to napraviti, vidjet ćemo!




lijepa-nasa @ 18:20 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
četvrtak, travanj 9, 2009

Evo dragi moji, nakon dosta dana javljam se sa svoga računala, koje je preživjelo, ali je  na «umjetnim plućima». Mladići iz servisa  uprli su sve snage da mi pomognu, da se barem sada, za Uskrs, mogu javiti i poželjeti vam svima blagoslovljen veliki blagdan uskrsnuća Isusova.

Uskrs je najveći blagdan kršćana! Zato, otvorimo svoja srca za radost Uskrsa koja teži po nama biti podijeljena i dijeljena s drugima kako bi se umnožila, jer ljubav se povećava dijeljenjem.

I u našoj je školi svečano obilježen ovaj blagdan. Učenici nižih razreda pripremili su prekrasnu predstavu, a zajedno sa svojim roditeljima iz Vijeća roditelja i učiteljima pripremili su  i izložbu pod nazivom «Kada križ procvjeta».

A znate li kada križ procvjeta?
Kada s radošću nosimo križ bližnjega svoga!


SRETAN VAM USKRS, DRAGI MOJI!!!







 
lijepa-nasa @ 22:26 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
utorak, travanj 7, 2009

Žao mi je što se već nekoliko dana ne mogu družiti sa vama, jer mi je računalo totalno u kolapsu. Nije ni čudo, kupila sam ga 2004. godine, ali umjesto meni osobno, svih ovih godina je u službi naše Udruge, a tu je kroz ovih 5 godina bilo doista puno, puno posla.

Mislila sam da će ga mladi serviseri popraviti do danas, ali nema šanse, opasno je zaštekao! Zato evo kradem malo vremena pa vam se javljam sa tuđega računala!

Nadam se da će za nadolazeće izborne dane biti u funkciji, ali ne na ovome blogu, jer je on vezan za  zaštitu okoliša, a ne za  politiku, i takav će i ostati. Nerado moram priznati da sam u svome trinaestogodišnjem radu vrlo često  bila u poziciji da shvatim kako zaštita okoliša u svemu ovisi o politici i političarima. Osim što određuju smjernice  i nivo održivog razvoja, do kojih u praksi najčešće uopće ne drže, od njih ovisi i informiranost koja je svima nama u Udrugama neophodna. Jer, kako djelovati bez potpunih i točnih informacija, a njih dobivamo dozirano, na kapljice. Reče meni naš ugledni lokalni političar-odvjetnik na sudu:»….a mi ćemo vas i dalje uspješno ignorirati». Pa sada tražim od suda zapisnike da vidim što sve tu ima, jer ja neću nikome opraštati, ni onima što  govore, ni onima što mi rade iza leđa.

E, nećete me više ignorirati, idem i ja u rat! Znam da nemam «oraha u džepu», nemam sakrivenih imanja, kuća, auta, računa na Kajmanima, čak ni skrivenih namjera,  a bome ne dam ispred sebe ni u pameti! Što možete vi, mogu i ja!

O novome blogu na kojemu ćete svi moći pisati o svojim promišljanjima i sudjelovati u izbornim političkim događanjima biti ćete upoznati iza Uskrsa.




 

lijepa-nasa @ 14:27 |Komentiraj | Komentari: 17 | Prikaži komentare
petak, travanj 3, 2009

                 U Globusu od 6. veljače 2009. godine jedan je tekst izazvao sveopću pozornost. Radi se o članku «Prvi korak globalne recesije», u kojemu je  riječ o strašnim prognozama u najskorijoj budućnosti  čovječanstva. Ove prognoze izrekao je Gerald Celente, kojega još nazivaju  i Nostradamus 21. stoljeća. On je direktor The Trends Research Institute,  najpoznatiji je prognostičar trendova i analitičar koji se bavi  prognozama političke i ekonomske budućnosti svijeta.  Moramo mu vjerovati, jer on je i čovjek koji je predvidio raspad SSSR-a i Jugoslavije, a globalnu financijsku krizu koja nas upravo trese predvidio je davno prije nego je sve započelo u Americi.

                 Ovaj vizionar tvrdi da će poznati način življenja uskoro biti samo naše sjećanje, da će glavni gradovi najvećih svjetskih sila izgledati  kao najstrašnije i najsiromašnije četvrti Kalkute, da će nasilje i neredi zavladati ulicama. Tvrdi:

«Narod će pobunom pokušavati naći izlaz. Bogati će biti proganjani, i nasilje će zavladati ulicama. Američko carstvo će se urušavati. Panika zbog financijskog sloma 2008. postat će prava financijska katastrofa 2009. Papirnati novac neće ništa vrijediti i ako nemate zlato, nećete imati ni hrane ni vode. Zato je najbolje imati mali vrt ili se baviti poljoprivredom i stočarstvom. Ostvarit će se najgore noćne more jer, bez obzira na Bigh Brother nadzor i naoružane korporacijske zaštitare, pobjesnjeli će narod krenuti sam tražiti pravdu. Također, svijet će biti žedan", sažima svoja predviđanja u nekoliko katastrofičnih rečenica Celente.

Prenosimo naputke za običnog čovjeka, odnosno  deset savjeta kako preživjeti katastofu:

  1. Kupujte zlato;
  2. Ne trošite ni lipu više od onoga koliko si možete priuštiti
  3. Ne odlazite na ljetovanje ili zimovanje ako nemate dodatne prihode;
  4. Djecu školujte ili za liječnike koji će uvijek biti potrebni, ili ih usmjerite na područja koja se bave alternativnim izvorima energije;
  5. Imajte mali vrt u kojemu ćete moći saditi hranu;
  6. Nastojte živjeti u blizini izvora pitke vode;
  7. Podupirite i vjerujte u ispitivanje matičnih stanica, jer će one biti lijek za neke danas smrtonosne bolesti;
  8. Ne gomilajte skupocjene stvari koje vam ničemu ne služe, a koje poslije nećete moći prodati;
  9. Ne zadužujte se;
  10. Razmišljajte pozitivno, jer nakon svih velikih depresija dolazi renesansa!

Tko bi iza svega nabrojanog mogao razmišljati pozitivno, ali tko preživi do 2012. godine, koju  Celente spominje kao dno dna, nikada više neće živjeti kao prije, jer je to godina propasti svijeta kakav poznajemo.

Idući nastavak: Celenteove prognoze: kriminal, zaraze, recesija, depresija………..




 

lijepa-nasa @ 00:34 |Komentiraj | Komentari: 57 | Prikaži komentare
srijeda, travanj 1, 2009
Bolje je kraj sebe imati dobre susjede, nego najbolju rodbinu u daljini.
Imam sreću da su moji susjedi doista dobri, i najveći dio živi u našoj zgradi od davne 1978. godine. U međuvremenu su neki umrli, a naši mali klinci stasali su i zasnovali vlastite obitelji. Neki od tih bivših klinaca još je uvijek u ovoj zgradi, i sada tu rastu njihova djeca.
Volim moje susjede, jer su odreda dobri i čestiti ljudi, i nikada nismo imali skandala ni velikih svađa.
A sjećam se kad se zgrada gradila – bila je to zadnja zgrada koju je gradilo staro građevinsko poduzeće iz Ploča. Svuda okolo bile je sve sivo i prašnjavo, nigdje puteljka ili travke. Preko puta gradila se još jedna velika zgrada, ali ta je bila namijenjena za tadašnju «elitu». Naša je zgrada bila namijenjena za «radničku klasu», a obzirom da su je baš ti radnici i gradili, ispalo je da je to najčvršća i najsigurnija zgrada, jer se nije štedjelo na materijalu.
Zadnjih godina nekako spontano krenulo je uljepšavanje okoliša. Stari borovi su posječeni, a niknule su masline, smokve, orah, šljiva, jorgovan, ruže, tko zna kakvo sve cvijeće, trava, mali patuljci. Nema čega nema, kao mali park! Na jednome ulazu čak ima i znak zabrane za parkiranje auta, i to se poštuje. Umjesto auta, tu je klupa za odmor. Moje susjede Barica i Zora su najaktivnije, a svi se pravimo važni što nam je pred ulazima tako lijepo.
I da znate, nije prvotravanjska šala!
















lijepa-nasa @ 19:29 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
Brojač posjeta
1605777
linkovi
Nema zapisa.
Arhiva
Index.hr
Nema zapisa.