Blog - travanj 2016
četvrtak, travanj 28, 2016
              Cijeli sam dan, od rane zore bila u Dubrovniku na 15. sjednici Županijske skupštine. Naravno, i danas sam ponovo postavila vijećničko pitanje vezano za ušće, to naše izuzetno vrijedno područje. Vidjeli pojedinci za sebe mogućnost goleme dobiti, i pletu li, pletu svoje mreže. Velika je gužva na terenu ispod borova.
Evo pitanja:
             Citiram tekst sa 82. stranice Stručne podloge Državnog zavoda za zaštitu prirode iz 2007. godine, a odnosi se na proglašenje Parka prirode Delta Neretve:
„Posebni ihtiološko ornitološki rezervat – jugoistočni dio delte rijeke Neretve, zapravo ušća Neretve radi svoje važnosti za ptičji i riblji svijet , prostor samoga ušća Neretve bio je predložen za zaštitu od strane Republičkog zavoda za zaštitu prirode i zaštićen u kategoriji ihtiološko ornitološkog rezervata još 1974. godine. Iz formalno administrativnih razloga ovo cjelovito područje je bilo samo dijelom proglašeno zaštićenim od strane bivše općine Metković (lijeva obala uključujući tok Neretve), dok bivša općina Kardeljevo nije nikad objavila odluku o zaštiti desne obale – Parila……. Područje ušća vrlo je ugroženo i trpi veliki pritisak. Dijelom je devastirano divljom gradnjom, uništavanjem pojasa caklenjače, vađenjem pijeska, autokampom, nedopuštenim lovom i ribolovom. Nužno je zaustaviti daljnju degradaciju ovoga prostora, te ga namijeniti ponajprije ekološkom turizmu i promatranju ptica, te osigurati provedbu odgovarajućeg plana upravljanja sukladno zakonu o zaštiti prirode.“ (završen citat).
U međuvremenu je prekinut proces proglašenja Parka prirode, a uski dio ušća pod borovima uzeo je u zakup (javnog vodnog dobra) i potpisao ugovor sa Hrvatskim vodama Dag Modrić u ime firme Zmaj sport d.o.o. Zagreb. Na tom istom već zakupljenom području Grad Ploče je projektirao eko kamp i upravo je u tijeku natječaj (ili izrada) tehničke dokumentacije za taj eko kamp. Prije dvadesetak dana na sastanku neretvanskog klastera zatraženo je da se tu, opet na istom mjestu, izgradi veliki velnes centar. Na tom istom području, samo s morske strane, Grad Ploče već godinama za 2.000 kuna godišnje izdaje koncesijsko odobrenje kajterima, koji ulaznice plaćaju 50 kuna dnevno. (tako je bilo do ove godine, ne znam kakva je nova odluka Grada).
Sve nabrojano planirano nanijelo bi u slučaju realizacije ogromnu štetu baš Parilima, u kojima je najveće podvodno i nadzemno bogatstvo, odnosno biološka raznolikost, pa je područje potrebno HITNO zaštititi. Razgovarala sam sa nekoliko odgovornih osoba iz Ministarstva zaštite okoliša i Hrvatske agencije za okoliš i prirodu (HAOP), i svi se slažu da prijedlog zaštite mora ići sa razine županije, a oni će pokrenuti izradu nove stručne podloge, da bi se područje što prije zaštitilo.
Usput, Ministarstvo će donijeti konačnu odluku o svemu što će se događati na ušću i oko njega, temeljeno na trenutnom stanju koje će sadržavati Stručna podloga HAOPa.Župan je naglasio da moramo pomiriti održivi razvoj i interes građana.

lijepa-nasa @ 19:16 |Isključeno | Komentari: 0
utorak, travanj 12, 2016
Danas mi je dan započeo baš crno. Iz Ploča me nazvao Smiljan Batinović Crni i obavijestio da je umro ANĐELKO GRUBIĆ iz Vranjica, veliki borac za prava azbestaša u Hrvatskoj. On azbestaše nije dijelio na naše i vaše, za njega su svi bili jednako nesretni i bolesni, i puno, puno je pomagao i u borbi neretvanskih azbestaša.

Anđelka sam upoznala 2008. godine preko Smiljana Batinovića Crnog i Brace Gradca, predsjednika i tajnika Društva Žrtve azbesta iz Ploča. Njih su trojica bili okosnica i nesalomljivi  branitelji prava oboljelih. Sa njima sam u nekoliko godina bila  puno puta u Saboru na tematskim sjednicama saborskog odbora za zaštitu okoliša.

Anđelko Grubić  od azbestoze  obolio s 47 godina, dobio je otkaz 2005. godine i morao je otići u mirovinu. U to vrijeme nije dobio ni otpremninu, ni obeštećenje, i morao se boriti za goli opstanak. Bio je predsjednik Društva oboljelih od azbestoze Biglovi  azbesta iz Vranjica  i  član Državnog Povjerenstva za rješavanje odštetnih zahtjeva radnika oboljelih od profesionalne bolesti zbog izloženosti azbestu. Neumorno se borio za oboljele od azbesta, ali i za obitelji umrlih od posljedica azbesta koji nisu ostvarili nikakva prava. Rekao mi je  da njegov broj mobitela dadem svakom azbestašu koji nije ostvario svoja prava, i svima je pomagao i davao savjete, bez obzira odakle su. Bio je neizmjerno pošten, hrabar, nepokolebljiv, bez dlake na jeziku. Govorio je da nema što izgubiti, pola mu je obitelji umrlo od azbesta, i ostao je sam sa svojom bolešću, borbom i prijateljima azbestašima.

Neprestano je upozoravao na probleme oboljelih kojih je svakim danom sve više, a koji se godinama potpuno ignoriraju, čekajući da oni pomru od azbestoze i tako olakšaju nerad i nebrigu vladinih institucija. Govorio je kako ga izluđuju igra s njima i njihovim  životima i proizvoljna i pogrešna tumačenja zakona, kao i potpuna neosjetljivost državne adminisracije za oboljele ljude koji su u svom životnom i radnom vijeku imali nesreću da su morali raditi s azbestom. S gorčinom je govorio kako neki govore o povlaštenim mirovinama azbestaša, a njegova „povlaštena“ mirovina iznosila  2.300 kuna.

Usprkos svemu što ga  je u životu snašlo, bio je  optimističan, vedar i hrabar, pa se činilo da on jednostavno ne može umrijeti.

Bio mi je puno, puno drag čovjek, i njegova će mi dobrota i humanost silno nedostajati. Ako je itko na ovoj zemlji zaslužio raj, to je naš ANĐELKO! Zbogom, dobri čovječe!



lijepa-nasa @ 12:59 |Isključeno | Komentari: 0
Brojač posjeta
1609258
Arhiva
Index.hr
Nema zapisa.