Blog - svibanj 2007
četvrtak, svibanj 31, 2007

    Ovih smo dana primili iz Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljastva dva odgovora na naše prijave u vezi otrovnoga azbestnog otpada i peticije za uklanjanje rasutog tereta, gdje je stanje -bez preuveličavanja - alarmantno!

    20. svibnja nad Ploče se nadvio gusti crni oblak koji je satima lebdio iznad grada, a građani imaju i snimak o tome. Nakon toga oblaka u svakom kutu grada bio je nataložen crni sloj prašine. Gnjev građana je golem, i mi u Udruzi imamo veliki pritisak za organiziranje prosvjeda! Čini se da ovaj problem nitko ne shvaća ozbiljno, i lako se može nekima obiti o glavu. Mislim da je prag tolerancije kod građana odavno pređen!

    Udruga Lijepa naša za Dubrovačko neretvansku županiju podnijela je sredinom ožujka ove godine prijavu Ministarstvu zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva u Zagrebu, Općinskom državnom odvjetništvu u Metkoviću, Upravnom odjelu za komunalnu djelatnost i zaštitu okoliša u Dubrovniku i Gradu Pločama protiv nepoznatog počinitelja, zbog kaznenog djela onečišćenja okoliša iz članka 250. Kaznenog zakona, zbog neovlaštenog i protivpropisnog bacanja azbestnog otpada u more na predjelu Višnjica, ispod gradskog groblja Laniština i skladištenja na platou iza proizvodnih hala bivšega poduzeća Azbest u Pločama, te na gradskom deponiju Lovornik iznad Baćinskih jezera, unatoč tome što je azbest vrlo opasna tvar koja uzrokuje znatne zdravstvene probleme opasne po život ukoliko dođe u doticaj s ljudima i drugim živim bićima, čime je kontinuirano onečišćavala zrak u Pločama i dolini Neretve, i onečistila more i morsko dno pristajući  da time izazove opasnost za život ili zdravlje ljudi i životinja. Također smo zatražili hitnu sanaciju toga smrtonosnog otpada.

    Grad Ploče (koji inače nema udjela u ovim protupravnim radnjama) nas je odmah izvijestio da je o problemu raspravljano, a Ministarstvo zaštite okoliša ovih nas je dana obavijestilo  da je pregledom terena te uzorkovanjem i analizom otpada sa groblja i iza tvornice Azbest, nedvojbeno utvrđeno da se radi o opasnom otpadu azbestne prašine, pa je Inspekcija zaštite okoliša rješenjem naredila uklanjanje otpada.

    Za azbestni otpad na deponiju Lovornik iz Ministarstva tvrde „da se do 1998. godine azbestni otpad odlagao u posebne kazete inertiziran sa betonskom kašom te prekrivao zemljom i ne predstavlja opasnost za okoliš", a za onaj odbačen u more na području Višnjice, inspekcija zaštite će pokušati utvrditi lokaciju eventualno odbačenog otpada i uklanjanja istog.

    Pošto je Udruga Inspekciji Ministarstva zaštite poslala i peticiju građana za uklanjanje rasutog tereta sa područja pokraj željezničkog kolodvora u Pločama, od Ministarstva smo obaviješteni sljedeće očitovanje (citat):

    «Nadzor Luke Ploče d.d. u industrijskoj zoni grada Ploče, istočno od željezničkog kolodvora, inspekcija zaštite okoliša je obavila 23.ožujka 2007. (nakon naše prijave, opaska AM) kojom prilikom je utvrđeno više nepravilnosti u skladištenju rasutih tereta. Petrol koks se skladišti u zatvorenom prostoru, dok je cca 100.000 tona ugljena uskladišteno na betoniranoj, dijelom asfaltiranoj podlozi. Ugljen koji je deponiran na više lokacija ovisno o granulaciji (od prašine do kocke) kamionima se transportira po otvorenim površinama tako da su sve interne prometnice onečišćene ugljenom prašinom koja se pri nepovoljnim atmosferskim prilikama raznosi po okolišu. Prskanje vodom  samo djelomično ublažava stanje, dok se za vrijeme intenzivnijih oborina ugljena prašina ispire i slijeva po internim površinama.
Izgradnjom novog terminala koji je predviđen do 2010. godine, opisana lokacija će se sanirati.» (završen citat) 
    Građanima će biti važno da je utvrđeno kako će se stanje okoliša poboljšati inspekcijskim mjerama za pojačano održavanje manipulativnih površina posebnim kamionskim usisivačima, te izmještanjem najveće hrpe ugljene prašine koja je ujedno i najbliža stambenim zgradama. U dopisu se spominje prskanje vodom, što je prema iskazu građana koji žive u neposrednoj blizini (POSove zgrade) potpuna neistina!

    Usput, po Pločama se i dalje praši sve u šesnaest, masa rasutih tereta je skoro udvostručena, a ta ogromna brda se  ničim  ne polijevaju. Očajni građani traže od naše Udruge organiziranje mjera neposluha i blokiranje  prometnice prema tim gomilama! A Luka se ne oglašava!

    I Županija, po starom, dobrom običaju šuti! Oni nisu s Neretve!




lijepa-nasa @ 23:16 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
srijeda, svibanj 30, 2007

    Voda, odnosno smanjenje raspoloživih količina pitke vode te pad kvalitete vode, utječe na opće zdravlje stanovništva i samo gospodarstvo koje bi trebalo biti usmjereno prema održivom razvoju i kvalitetnoj zaštiti okoliša. Delta Neretve sa 24.585 hektara površine, jedno od posljednjih močvarnih staništa u Europi. Oduvijek je bila poznata po proizvodnji voća i povrća. Ona je najintenzivniju transformaciju doživjela posljednjih desetljeća. Od nekoć pretežno močvarnog područja, obraslog hidrofilnom vegetacijom s mnoštvom različitih vrsta ptica i riba, te tradicionalnim načinom života neretvanskog čovjeka, koji se  nekad se bavilo lovom, ribolovom i poljoprivredom, a zemlja otimao od močvare tzv. jendečenjem, Neretva je postala područje velikih gospodarskih promjena. Od močvarne, zaslanjene, malarične doline, do polderskog poljoprivrednog krajobraza, kojeg je neretvanski čovjek svojom ustrajnošću i urođenom radišnosti stvorio, sada imamo prostor isušenih močvara, kultiviranog zemljišta sa modernim, komercijalnim poljoprivrednim kulturama. Novozasađene kulture i ostaci močvarnih prostranstava daju tom prostoru dominantni zeleni vizualni identitet koji ga čini drugačijim od ostatka obale, pa ga možemo nazvati zeleno-plavom oazom južnodalmatinskog kraja. U delti Neretve postoje dva osnovna preduvjeta koja omogućavaju razvoj intenzivne poljoprivrede, odnosno uzgoja agruma i ostalih komercijalnih kultura. To su mediteranska klima i prisutnost aluvijalnih i euglejnih tala, zbog čega je ovo područje poznato kao hrvatska Kalifornija.
    Klima donje Neretve je sredozemna sa blagim i kišnim zimama, a toplim i suhim ljetima. Glavno obilježje te kime je pozitivan temperaturni režim, gdje u devet mjeseci u godini ima srednjak već od 10°C, temperatura najhladnijeg siječnja je 6,9°C, a najtoplijeg srpnja 25°C. Prosječna godišnja temperatura iznosi 15,4°C (prosjek za period od 1970. do 1990. god.). Pojavnost hladnih dana u delti Neretve vrlo je rijetka, upravo zbog pozitivnog maritimnog utjecaja. Time se smanjuje mogućnost pojave mraza koji ima negativan utjecaj na urod agruma.  Insolacija ili osunčanost je izrazito povoljna za razvoj poljoprivrede jer u delti ona iznosi 2 704,8 sati na godinu ili 7,4 sata dnevno. Raspored padalina nije povoljan faktor za razvoj poljoprivrede, jer u delti Neretve godišnje padne od 1 100 do 1 300 mm padalina, ali uglavnom u zimskom dijelu godine, dakle izvan vegetacijskog perioda. Kulture u vegetacijskom periodu, odnosno u toplijem dijelu godine, kada intenzivno rastu i razvijaju plodove, trebaju i najviše vode. Stoga se nameće potreba navodnjavanja poljoprivrednih površina u toplijem i sušem dijelu godine. Donja Neretva je relativno malena površinom ali prirodno bogat kraj  vodom iz mnogobrojnih izvora i površinskih tokova koji nisu dovoljno i kvalitetno iskorišteni. Upotreba vode za navodnjavanje uzrokuje stalan pritisak na vodne izvore, pa se računa da poljoprivreda u Europi potroši oko 55 % ukupnih količina vodenog oduzimanja. Ukupno oduzimanje vode područja ne smije nadmašiti neto vodnu ravnotežu (padavine plus dotok minus isparavanje i traspiracija). Jedan od najvećih problema vezanih uz navodnjavanje predstavlja zaslanjenost površinskih i podzemnih voda koje bi trebale biti temelj natapanja zemljišta. Glavni uzrok zaslanjenost tla u Neretvi predstavlja neposredna blizina mora, koje zbog malog protoka  i niskog vodostaja Neretve u ljetnom mjesecima  prodire uzvodno u samo srce plodne neretvanske doline. Dakle, u ljetnim mjesecima, naročito u fazi plime, jača veličina i prodor slanoga morskog klina (u mjestu Opuzen, izmjereni klin u osmom mjesecu, obuhvaćao je cijeli vodotok Neretve osim površinskih desetak centimetara  slatke vode), koji je gušći i teži te se podvlači ispod sloja slatke riječne vode i struji uzvodno sve do Metkovića.
    U tom se razdoblju povećava koncentracija soli i u podzemnim vodama koje se tlačno, odnosno kapilarno uzdižu i zaslanjuju zemljište, što u konačnici predstavljaju puno veću opasnost za  poljoprivredne površine. Izvori pitke vode bi se trebali stalno nadopunjavati iz prirodnih tokova hidrološkog kruga Neretve, ali nekontrolirano zadržavanje vode u gornjem toku pretvara takve izvore u slane i nepodesne za korištenje. Bez obzira što se ta zaslanjena voda koristi se pri uzgoju voća i povrća, delta Neretve spada među rijetka područja u kojima se dio akumuliranih soli u tlu ispire prirodnim putem. Poljoprivredni proizvođači nemaju alternative, već za navodnjavanje voća i povrća koriste zaslanjenu vodu koja može smanjiti prinos i do 50 posto, ali i potpuno uništiti biljku i pretvoriti tlo u slanu pustinju.. Zaslanjenost stvara stres biljaka kao i toksičnost tla koju izazivaju natrij i klor iz slane vode, a simptomi na biljkama su žućenje listova, “palež”, počevši od rubova lista prema unutrašnjosti. Iako su mandarine srednje tolerantne prema solima one također doživljavaju određena oštećenja, koja ne moraju nastat ako se navodnjavanju sustavom kap po kap, budući da tako soli ne dolaze u izravan kontakt s vodom. Kišenje kao oblik navodnjavanja voćki može biti pogubno, već nakon 15 ovakvih navodnjavanja one mogu biti potpuno uništene, što ovisi o koncentraciji soli u vodi za navodnjavanje. Kiše koje padnu tijekom jeseni i zime pomažu da se dio soli akumuliranih tijekom ljeta mjeseci ispiru. Na proljeće cijeli postupak kreće ponovno u suprotnom smjeru, ali svaki put ostane dio soli koje se čvrsto vežu za čestice tla.
    Kao što je spomenuto, agrumi, ali i ostale kulture, zahtijevaju najviše vode u vegetacijskom periodu tijekom toplijeg i sušnijeg dijela godine. Stoga se nakon suvremenih melioracija u nedavnoj prošlosti delte Neretve krenulo u realiziranje projekta navodnjavanja, korištenjem vode iz korita rijeke. Točka na kojoj se crpila voda iz Neretve locirana je 22 km uzvodno od ušća (mjesto Doljani, uzvodno od Metkovića gdje prestaje prisutnost slane vode mora), i kroz deset kilometara dugi kanal slobodno ispušta u novodobivene poljoprivredne površine na lijevoj strani Neretve. Taj "ruski sustav natapanja" u današnje vrijeme ne zadovoljava zacrtane ciljeve, a ratna zapuštenost i njegova devastacija prisiljava  poljoprivrednike delte Neretve na iznalaženje načina kako navodnjavati zemlju za sušnih ljetnih mjeseci. Većina njih, uglavnom su agrarno nedovoljno educirani pa osim pretjeranog korištenja pesticidima i umjetnih gnojiva, koriste površinsku i dubinsku vodu za navodnjavanje koja je zaslanjena. Na taj način devastiraju zemljište, odnosno stvaraju preduvjete pojave slane pustinje sa potpuno neplodnim tlom. Današnja  situacija, u  kojoj se nalazi poljoprivreda delta Neretve, može se sažeti u konstataciju da je očiti nedostatak ikakvi projekti i inicijative od strane privatnika, a i same države. Postojeće poljoprivredne površine ne koriste u agrarne svrhe, zapuštene su (područje Luka) i prelaze u močvarno stanje.
    Osim toga, preostala močvarna prostranstva nastoje se zaštititi kako bi se u njima održao postojeća bioraznolikost. Pučanstvo je tradicionalno poljoprivredno, a sama poljoprivredna proizvodnja događa se neplanski, stihijski i ekološki neprihvatljivo, na malim poljoprivrednim parcelama. Za kvalitetniju proizvodnju, i ekonomsku isplativost potrebno je iskoristiti potencijale kroz plansku, stimuliranu, educiranu proizvodnju, koja bi mogla garantirati daljnji gospodarski razvoj i očuvanja ekološke ravnoteže ovog prostora. Ekologija je i stalna stručna kontrola vode i njenih izvora, na prisutnost pesticida, nitrata, itd. Povećanje nitrata, kao i pesticida,  u podzemnoj vodi nastaje od prevelike upotrebe nitrogenskih gnojiva u količini većoj nego što je potrebno za biljke. Nekontrolirano puštanje kanalizacijskog otpada također može pridonijeti povećanju nitrata u vodi, a sama situacija nepostojanja kolektora i cjelokupne kanalizacijske mreže navodi nas na promišljanja o ogromnoj zagađenosti podzemnih voda. Da bi se spriječila daljnja devastacija i saniralo postojeće stanje  potreban je daleko veći i konkretniji angažman stručnih službi, institucija i neposrednog zalaganja države, kroz konkretne programe, poticaje i projekte. Cjelokupno gospodarstvo delte Neretve bi se trebalo bazirati na principima održivog razvoja i usklađenosti  ekopoljoprivrede, ruralnog turizama, trgovine i tranzita. Sa svojim današnjim stupnjem razvoja, postojećim potencijalima i demografskom dinamikom, delta Neretva predstavlja jedno od prosperitetnijih područja u Republici Hrvatskoj, gdje se mora pronaći mjera uravnoteženosti potrebe za daljnjim razvojem i potrebe za zaštitom prirodnih resursa.

                                                             Nebojša Jerković
lijepa-nasa @ 21:57 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
nedjelja, svibanj 27, 2007
  
    Čudnovato su vrući ovi dani, kao da nije svibanj, već  srpanj! Vrijeme naprosto juri i izmiče, ostaje samo neprirodna sparina koja prijeti zdravlju ! Već se osjeća nervozna atmosfera kraja školske godine! 
    Ali kad su iz Centra za socijalnu skrb pozvali da se naši mladi članovi pridruže akciji «Umjesto trave posadimo cvijeće», svi su bili spremni priključiti se!
    Istina je da nemamo prostora za rad, ni računalo, ni telefon (osim privatno) kao neke udruge – miljenice lokalne vlasti, ali ideja i volje za rad imamo napretek. Djeca toliko žele raditi, družiti se, činiti nešto dobro i korisno, da je pravi grijeh općinskih struktura što im to ne omoguće. Prošle smo godine sa Eko Omblićima iz Dubrovnika išli na Šipan, sadili masline, posjetili dvorce, naučili nešto o turbulentnoj prošlosti Dubrovačkoga kraja, i bili sretni kako to samo mladi mogu biti. A ovi posve mladi Neretvani su sjajni i zaslužuju samo najbolje! Koliko li je licemjerno i pokvareno  ovo društvo, jer po svim medijima pričaju priče o  važnosti mlade generacije i kako treba činiti sve da ne krenu lošim putem! A ne čine ništa, baš ništa za njih! Samo mi volonteri ih istinski volimo i razumijemo, pomažemo im, učimo ih i usmjeravamo dobru, a sve drugo su šuplje priče.
     No, teško je raditi bez financija i ikakvih drugih uvjeta. U ovoj akciji pokušali smo biti korisni svome gradu i zasaditi što više cvijeća! No, ma koliko da smo se trudili, učinak je  tužan. U kamenim žardinijerama oko Robne kuće bila je samo spržena, betonirana zemlja, nismo imali nikakav alat za kopanje (osim dvije naprave nalik na špatule), nismo imali ni kapi vode!  Pored velike volje i želje nismo imali baš nikakve uvjete. Zašto se nije pripremila i okopala zemlja i omogućilo zalijevanje zasađenoga cvijeća, nama je tajna. Svejedno smo ustrajno donosili vodu iz kafića, omekšavali tu beton-zemlju, i sadili, sadili! Za svoj rad dobili smo po sok od organizatora!
    Nakon završenog posla pokupili smo sve zalihe plastične ambalaže kod svojih kuća, stali u red (jedna osoba može predati samo 10 boca), i sa našom zarađenom sitnom lovom otišli na picu! Imali smo čak i za sladoled.    
    Dovraga sve i svi, mi smo na kraju bili sretni!
    Neki bi se trebali debelo zamisliti! I posramiti!


Šipan, 22.4.2006.
lijepa-nasa @ 20:42 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
srijeda, svibanj 23, 2007

    Danas sam dobila vrlo interesantnu anonimnu dojavu o novom načinu «ribarenja» na ušću i oko njega: agregatom!
    Znalci kažu da se radi o agregatima jačine 2,5 do 3 kilovata, faza agregata se spoji sa sakom koji se spušta u vodu, i sve ribe uokolo zamantane ili uginule isplivaju za čas iz dubina, čak i iz mulja, kao da ih  je pogodila munja nebeska! Naravno da smo odmah sve prijavili policiji, Županiji, Ministarstvu, Lučkoj kapetaniji, Gradu!
    Počeo je javni uvid u Nacrt prijedloga Parka prirode Donja Neretva (ili Delta Neretve). Neki će reći kako će taj Park onemogućavati tradicionalni način života, lova i ribolova. Možeš misliti dobre tradicije: ribu ubijati strujom,  ptice varati i mamiti ćukanjem, voće i povrće zalijevati tonama pesticida – baš primjereno! Samo mali broj ljudi koji ovo rade ne mogu i ne smiju sprječavati napredak Neretve i Neretvana.  No, čini se da je Pločanski dio stanovništva najsvjesniji u Neretvi, mnogo njih je ZA Park prirode, i očito je da ipak znaju da će im on donijeti puno  dobroga.
    Nakon dosta vremena evo vijesti i o Matici! Voda je skroz u redu, a što je bilo onih nekoliko dana, nitko ne zna! Treba svakako pohvaliti za suradnju gospodina Antu Tolića iz Hrvatskih voda Vrgorca. Obećao je rezultate kvalitete vode dostaviti Udruzi, a zbog dugog čekanja posumnjala sam u njegovo uvjeravanje!  Moj grijeh – čovjek je dostavio Izvještaj Zavoda za javno zdravstvo Županije Splitsko dalmatinske o ispitivanju uzorka vode iz rijeke Matice, Polje Podvinje. Tu doslovno piše: Prema ispitanim pokazateljima uzorak vode odgovara VRSTI UREDBE O KLASIFIKACIJI VODA  (Narodne novine 77/95).
    Dakle, kupajte se u Matici bez straha, za razliku od naše plaže u Pločama, jer je more i sada zagađeno i nije za kupanje.
    Što se azbesta tiče, tu i dalje boli glava. Sav otpad, na obje lokacije (plato Azbesta i ispod groblja) prekriven je najlonom, a da ne bi odletio, učvršćen je granjem, kamenjem i drugim krupnim materijalom. Čisti užas! Treba pošteno naglasiti da za ovu situaciju nije kriva gradska vlast! Nije mi jasno zašto  azbestni otpad Salonita sanira država, a mi u Neretvi kao da smo građani niže vrste, pa se moramo  štititi najlonom. Kao da je ovaj azbest u Pločama manje smrtonosan, ili smo mi ovdje manje važni središnjoj vlasti!
I još jedan (mogući) grijeh te vlasti! Priča se da se turbine za užasni projekt Republike srpske Gornji horizonti izrađuju u Zagrebu! Ne mogu vjerovati, no neće to dugo ostati tajna!
    Izdržat će Neretvani, no pitanje je hoće li izdržati  Neretva?


lijepa-nasa @ 23:02 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
nedjelja, svibanj 20, 2007

    Hrvatska postaje pustinja, nema Amazone ni polova

    Samo u prvom naletu globalnog zatopljenja, sa Zemlje će nestati trećina izvora vode. Zatim će se otopiti 75 posto alpskih glečera i početi nestajati otočne države poput Maldiva. Istočna Amerika, Karibi, Meksički zaljev naći će se na udaru orknaskih uragana poput Katrine koja je poharala New Orleans. Europa će postati sjeverna Sahara, ljudi će se seliti u panici u skandinavske zemlje. Nestat
će Sjeverni i Južni pol, u Australiji se neće moći živjeti, presušit će Amazona...
    Kataklizmički scenarij budućeg života na Zemlji gotovo je neizbježan. Sve ovisi o tome hoće li prosječna temperatura porasti za jedan ili šest Celzijevih stupnjeva, tvrdi u svojoj novoj knjizi “Six Degrees: Our Future on a Hotter Planet” Mark Lynas, poznati novinar, publicist i aktivist fokusiran na problem klimatskih promjena.
    Globalno zagrijavanje izmiče kontroli, zbog čega su milijarde ljudi u opasnosti - upozorili su prije nekoliko dana u Bruxellesu predstavnici Međudržavnog panela za klimatske promjene (IPCC), UN-ove organizacije koja okuplja oko 3000 klimatskih znanstvenika iz cijeloga svijeta.
    Kao što smo već pisali, IPCC je početkom ove godine predstavio prvi dio studije “Klimatske promjene 2007.”, dosad najdramatičnijeg izvještaja o klimatskim promjenama u kojem znanstvenici iznose procjenu da će u 21. stoljeću globalna temperatura na Zemlji narasti u rasponu od 1,8 do 6,4 Celzijeva stupnja. Dok su prošli tjedan znanstvenici u Bruxellesu govorili
o mogućim posljedicama globalnog zagrijavanja koje će prve osjetiti najsiromašnije zemlje svijeta, u britanskim se knjižarama pojavila knjiga Marka Lynasa.
    Ono što “Six Degrees” razlikuje od ostale pesimistički intonirane literature o klimatskim promjenama je činjenica da se Lynas u svojoj knjizi bavi sa šest scenarija globalnog zagrijavanja, ovisno o tome koliki će biti rast globalne temperature.
    Alpe su već počele kopniti i tijekom idućih 45 godina nestat će 75 posto alpskih glečera. Poznata skijališta poput Schladminga, Kitzbuhela i Garmish-Partenkirchena nestat će već za 20 godina. Otočne atolske zemlje poput Maldiva potonut će zbog dizanja razine mora. Istočna Amerika, Meksički zaljev, Karibi, pacifički otoci i Bengalski zaljev suočavat će se s razornim uraganima poput Katrine koji je razorio New Orleans
    Nijedan od scenarija nije optimistički jer, kao što znanstvenici u posljednje vrijeme upozoravaju, kratkoročno, odnosno na razini nekoliko desetljeća nije moguće zustaviti globalno zagrijavanje. Čak i kad bismo emisiju stakleničkih plinova stabilizirali na razini iz 2000. godine, temperatura bi nastavila rasti brzinom od 0,1 Celzijev stupanj po desetljeću, što znači da će u idućih 50 godina svijet biti topliji barem za 0,5, a do kraja stoljeća za jedan Celzijev stupanj.
    Pokušavajući predočiti kakva će nam biti budućnost, Mark Lynas osvrnuo se na prošlost našeg planeta i uočio da je prije 6000 godina Zemlja bila toplija za jedan Celzijev stupanj nego danas. U to doba srce današnje poljoprivredne Amerike oko Nebraske bilo je pustinja. Mini repriza toga dogodila se prije sedamdesetak godina kad je zapadna Amerika bila pogođena sušom, zbog čega su ljudi masovno napuštali svoje domove.
    - Zapad SAD-a mogao bi ponovno trpjeti višegodišnje suše, koje bi bile mnogo gore od onih koje su to područje pogodile tridesetih godina prošlog stoljeća. Pustinje bi se ponovno pojavile u Nebraski, ali i u istočnoj Montani, Wyomingu i Arizoni, sjevernom Teksasu i Oklahomi. Prašina i pješčane oluje pretvaraju dan u noć, a tisuće kilometara bivše prerije, farme, ceste, čak i
cjelokupni gradovi bit će zatrpani pijeskom - tvrdi Lynas.
    Još će gore biti u siromašnim zemljama u blizini ekvatora. Klimatološki centar Hadley procjenjuje da će zbog rasta temperature za jedan Celzijev stupanj do 2100. godine nestati trećina izvora vode sa Zemljine površine. Dok su tropske zemlje sada na klimatološkoj prekretnici, čini se da je Arktik prešao točku iza koje nema povratka. Zagrijavanje u blizini polova odvija se brže nego na globalnom prosjeku, a rezultat toga je da je Arktik u posljednjih 40 godina već izgubio 400 prostornih kilometara leda. Alpe su, također, počele kopniti i tijekom idućih 45 godina nestat će 75 posto alpskih glečera. Poznata skijališta poput Schladminga, Kitzbuhela i Garmish-Partenkirchena nestat će već za dvadesetak godina.
    - Cijeli gradovi i sela bit će u opasnosti. Neki gradovi, poput Pontresine u istočnoj Švicarskoj, već su počeli podizati bedeme protiv lavina i odrona - kaže Lynas.
    S druge strane globusa, otočne atolske zemlje poput Maldiva potonut će zbog dizanja razine mora. Kako se na njihovim atolima more već opasno približava, neki stanovnici otočne države Tuvalu u Tihom oceanu već su postali ekološki izbjeglice. U idućih 40 godina svi otoci koji čine državu Tuvalu potonut će pod naletom mora. Nadalje, istočna Amerika, Meksički zaljev, Karibi, pacifički otoci i Bengalski zaljev suočavat će se s razornim uraganima poput katastrofičnog uragana Katrina koji je 2005. razorio New Orleans. Šanse da izbjegenemo scenarij od rasta temperature između 0,5 i jednog Celzijeva stupnja ravne su nuli.
    Drugi klimatski scenarij predviđa rast temperature između jednog i dva Celzijeva stupnja, a sa sadašnjom razinom emisije ugljičnog dioksida taj će se scenarij ostvariti već za 40 godina. Toplinski udari, poput onih što su u ljeto 2003. haračili Europom, bit će uobičajena pojava. Čak i kad ljeta budu prosječna, ljudi će umirati od toplinskog udara.
    - Prvi simptomi mogu biti minorni. Ljudi osjećaju laganu mučninu, vrtoglavicu i nervozu. No kad jednom tijelo dostigne temperaturu od 41 Celzijeva stupnja, naš termoregulacijski sustav počinje se slamati. Znojimo se bez prestanka, a disanje postaje plitko i ubrzano. Puls se ubrzava i žrtva može pasti u komu. Sve dok se ne poduzmu drastične mjere kako bi se smanjila tjelesna temperatura, mozak ne prima dovoljno kisika, a vitalni organi počinju otkazivati. Smrt može brzo nastupiti - kaže Mark Lynas, podsjećajući da je na takav način u ljeto 2003. samo u Francuskoj umrlo 10.000 ljudi, uglavnom starijih i bolesnih osoba.
    Diljem Europe toga strašnoga ljeta zbog toplinskog je udara umrlo između 22.000 i 35.000 ljudi. Vrućine su tada uništile usjeve pa je šteta koju su pretrpjeli europski poljoprivrednici procijenjena na 12 milijardi dolara. Požari su harali Mediteranom, a samo u Portugalu nanijeli su štetu od 12 milijardi dolara. Vodostaji rijeka Po u Italiji, Rajne u Njemačkoj te Loire u Francuskoj bili su tako niski da je zaustavljen riječni promet, zaustavljena su navodnjavanja, a i neke su hidroelektrane prestale s radom. Lynas, međutim, navodi predviđanja klimatologa Centra Hadley koji smatraju da će do 2040. godine više od pola europskih ljeta biti toplije nego ljeto
2003. godine.
     U svijetu koji će za dva Celzijeva stupnja biti topliji nego danas nitko više neće čeznuti za ljetovanjem na Mediteranu.
    - Umjesto da sa sjevera kontinenta idu na Mediteran, ljudi će s Mediterana hitati na sjever - kaže Lynas i naglašava da će se Mediteran suočavati sa saharskim toplinskim udarima. Kad je posljednji put, a to je bilo prije 125.000 godina, Zemlja bila toplija za dva Celzijeva stupnja nego danas, razina svjetskih mora bila je viša pet do šest metara. Taj “ostatak” vode zarobljen je u
polarnom ledu koji se sada topi. Jedna od Ahilovih peta našeg planeta svakako je Grenland koji se zagrijava 2,2 puta brže od ostatka svijeta.
    - S takvim tempom sav led s Grenlanda iščeznut će za 140 godina. Zbog dizanja razine mora mogao bi nestati Miami, dok će središnji dio Londona biti poplavljen. Bangkok, Mumbai i Šangaj izgubili bi većinu svoga teritorija - tvrdi Lynas. Naraste li globalna temperatura za dva Celzijeva stupnja do 2050. godine, nestat će trećina biljnih i životinjskih vrsta. Šanse da izbjegnemo taj scenarij procjenjuju se na 93 posto, ali samo pod uvjetom da se emisija stakleničkih plinova u idućih deset godina smanji za 60 posto.
Rast temperature od tri Celzijeva stupnja dramatično bi ugrozio proizvodnju hrane u cijelom svijetu.
    - Prvo milijuni, a zatim milijarde ljudi suočit će se s glađu i borbom za opstanak - tvrdi Lynas i ističe da bi to moglo izazvati velike migracije ljudi, iz srednje Amerike u Meksiko i SAD, iz Afrike u Europu gdje bi mogla ojačati krajnja desnica, pa čak oživjeti i fašizam.
    Kako bi našao koliko-toliko valjanu usporedbu, Lynas se “vratio” u doba pliocena prije tri milijuna godina kad je temperatura bila tri Celzijeva stupnja viša nego danas. U to doba nije bilo kontinentalnih glečera u sjevernoj hemisferi, na Arktiku je raslo drveće, a razina svjetskih mora bila je 25 metara viša nego danas. Scenarij rasta za tri Celzijeva stupnja znači nepovratno i potpuno topljenje grenlandskog leda, ali i smrt pluća svijeta, amazonske prašume. Šanse da se izbjegne “scenarij od tri Celzijeva stupnja” vrlo su male ako temperatura već naraste za dva Celzijeva stupnja.
    Dođe li do rasta temperature između tri i četiri Celzijeva stupnja, milijuni izbjeglica selit će se s obalnih gradova pogođenih poplavama, uraganima i olujama na sigurnija područja u unutrašnjosti. Praktički svi će obalni gradovi biti napušteni, a oni koji opstanu pretvorit će se u otoke utvrde. Područje Mediterana bilo bi napušteno jer bi ljudi bježali na sjever Europe i u
Skandinaviju. Znatan dio Velike Britanije bio bi trajno nenaseljen zbog stalnih poplava, dok bi Oxford bio na obali mora. S porastom temperature od tri Cezlijeva stupnja, poljoprivredna proizvodnja u Kini doživjela bi slom, što znači da bi se 1,5 milijardi Kineza (200 milijuna više nego sada) suočilo s gladovanjem. Smrt od gladi bila bi svakodnevna prijetnja milijardama ljudi diljem svijeta. Šanse da izbjegnemo taj scenarij su vrlo loše ako temperatura već naraste za tri Celzijeva stupnja i permafrost (trajno zamrznuto tlo) se počne odmrzavati.
    Dođe li do rasta temparture između četiri i pet Celzijevih stupnjeva, naš bi planet izgledao sasvim drukčije nego danas. Led bi nestao s oba pola, prašume bi izgorjele u požarima i pretvorile se u pustinju. U potrazi za hranom, ali i utočištem na kojemu bi bili manje izloženi ekstremnim klimatskim događajima, ljudi bi i dalje migrirali prema sjeveru. Lynas iznosi tvrdnju Jamesa Lovelocka, tvorca glasovite teorije Geja o zemlji kao živom, samoregulirajućem organizmu, koji je jednom iznio sumnju da bi Kina i SAD mogli okupirati Kanadu i Sibir.
    - Svaki oružani konflikt, posebice onaj u koji bi bilo uključeno nuklearno naoružanje, samo bi povećao nenaseljivi dio planeta - tvrdi Lynas. Prema ovom scenariju, kontinentalna bi Španjolska, uključujući i Madrid, bila pretvorena u pustinju. Palme bi rasle u Belgiji i Engleskoj, dok bi Arktički ocean bio toliko topao da bi u njemu živjele mediteranske alge. Šanse da se izbjegne scenarij od pet stupnjeva su zanemarive ako temperatura već naraste za četiri Celzijeva stupnja i dođe do oslobađanja metana koji je “zarobljen” na dnu oceana. Zbog dizanja razine mora mogao bi nestati Miami, dok će središnji dio Londona biti
poplavljen. Bangkok, Mumbai i Šangaj izgubili bi, po tom scenariju, većinu svoga teritorija. Scenarij rasta temperature za tri Celzijeva stupnja znači bespovratno i potpuno topljenje grenlandskog leda, ali i smrt ‘pluća svijeta’, amazonske prašume.
    Iako IPCC-ov klimatski izvještaj predviđa i rast temperature od šest Celzijevih stupnjeva, klimatski modeli malo govore o tom scenariju koji Lynas naziva “šestim krugom Danteova pakla”. Slični klimatski uvjeti na Zemlji su vladali pred kraj razdoblja Perma prije 251 milijun godina kad je izumrlo 95 posto vrsta.
    - Ta epizoda bila je najgore razdoblje kojem je bio izložen život na Zemlji, a naš je planet bio najbliži tome da završi kao mrtva i izolirana stijena u svemiru - tvrdi Lynas, upozoravajući da bi razvoj tog scenarija bio kraj ljudske civilizacije. No šanse da izbjegnemo taj scenarij su zanemarive ako temperatura prethodno naraste za pet Celzijevih stupnjeva.

                                    Tanja Rudež


lijepa-nasa @ 22:57 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
četvrtak, svibanj 17, 2007

    Ministar Biškupić objavio je poziv za javni uvid u prijedlog za proglašenje delte Neretve parkom prirode.  Ova će tema zasigurno izazvati vrlo oprečne  komentare, no svatko od nas će se u budućnosti  morati suočiti sa vlastitom odgovornošću, jer je ovo izuzetno značajno pitanje za budućnost Neretve i Neretvana.
    Taj bi park definitivno trebao u naš život uvesti ekološku etiku, koja uvelike ovisi o ekološkim spoznajama i dostignućima zaštite okoliša (koja je kod nas upravo mizerna), što znači da će  pravno i moralno biti sankcionirani zločini prema okolišu.
    Pojedine interesne grupacije zastrašuju stanovništvo kojemu «serviraju» samo negativnosti parka, kojih svakako ima. No, o dobrim stranama se zna vrlo malo!
    Osobno sam obišla i upoznala se s radom Parka prirode Lonjsko polje! To je područje bilo u potpunom propadanju; ljudi su iseljavali, poljoprivredna gospodarstva propadala, poplave su bile vrlo česte, u selima je bilo više roda nego ljudi!
    Proglašenjem Parka prirode sve se pokrenulo – i ljudi i priroda. U javnoj ustanovi Parka zaposlen je veliki broj lokalnog stanovništva, svi se bave turizmom,  a Ustanova upravlja parkom prirode i obavlja djelatnosti kojima je cilj zaštita i očuvanje izvornosti prirode, osiguravanje neometanog odvijanja prirodnih procesa i održivog korištenja prirodnih dobara, te nadziranje i provođenje propisanih uvjeta i mjera zaštite prirode.
    Da ne biste pomislili kako je sve podređeno prirodi treba naglasiti da se iseljeno stanovništvo masovno vraća, uz državnu pomoć obnavljaju stare kuće u izvornom obliku, bave se stočarstvom, lovom,  ali najviše turizmom. Čovjek i priroda tamo žive potpuno usklađeno! Prevladavajući je stav da park mora odgovarati ljudskim potrebama, a razvitak mora biti prihvatljiv za okoliš!
    U Neretvi bismo mogli stvoriti pravi raj na zemlji. Nigdje nema toliko ljepote na  tako malome prostoru ni toliko plodne zemlje i vrijednih ljudi! Lažu oni koji govore da neće biti mandarina, lova, ribolova! Našemu stanovništvu nedostaju prave informacije. Informacije o održivom razvoju moraju biti dostupne ljudima u razumljivim  oblicima. Treba se voditi računa o primjeni tradicijskih i autohtonih znanja!
    Da ne bi drugi upravljali vašim glavama i odlukama, otiđite na javna izlaganja koja će se održati u Pločama 1. lipnja u 19,30 (Gradska vijećnica, u Metkoviću 30.svibnja  također u 19,30 (Gradsko kulturno središte), u Opuzenu 31. svibnja u 19,30 sati (Gradska vijećnica).
    Javni uvid u prijedlog proglašenja Delte Neretve parkom prirode je od 21. svibnja do 20. lipnja 2007. godine u sva tri grada u prostorima gdje će se održati i javna izlaganja. Aktivno sudjelujte u stvaranju budućnosti Delte Neretve!

lijepa-nasa @ 17:30 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
ponedjeljak, svibanj 14, 2007

IZ RADA DRUGIH EKOLOŠKIH UDRUGA: EKO, EKO KOMIN

    U siječnju 2005. godine FAO je u Rimu organizirao konferenciju na temu: GMO USJEVI I NJIHOV UTJECAJ NA OKOLIŠ, METODOLOGIJE MONITORINGA I KOJIM PUTEM DALJE. Većina sudionika se prema temi odnosi izuzetno nekritički, sagledavajući stvari samo sa stanovišta neposrednog profita. Međutim, ipak je bilo nekoliko zanimljivih i dobro baziranih i argumentiranih izlaganja o kojima nije loše izvijestiti hrvatsku javnost, pogotovo uz nedavno puštanje magle u svezi ove tematike.
    Tako je predstavnica Novog Zelanda istakla da je njena vlada krajem osamdesetih godina pravno regulirala to pitanje što je pojačano zakonom iz 1996. godine. Njihov moto je sasma logičan - bolje je dobra procjena rizika prije puštanja GMO vani, nego monitoring nakon puštanja.
    Predstavnici Kanade su naveli da u testovima sjemena uljane repice preko polovice uzoraka nije ispunilo uvjete za čistoću certificiranog sjemena zbog zagađenja.
    Kineski su predstavnici proučavajući  Bt kukuruz pokazali dugoročnu prisutnost Bt proizvoda (Cry 1 Ab) u tlu (Saxsena i dr., 1999) i negativni utjecaj na odrasle zemljane crve koji se hrane ostacima Bt kukuruza (Zwahlun i dr., 2003). To znači da nije dovoljno ispitan i utjecaj GMO riže na zajednice i organizme koji žive u tlu.
    Centar za kukuruz u Meksiku CIMMYT, kenijski institut za poljoprivredna istraživanja KARI su 1999. godine proveli ispitivanje kukuruza. Izgleda da su neka mala poboljšanja bila samo kod siromašnijih poljoprivrednika i potrošača, u područjima ionako niskog potencijala. Ali je zato utvrđeno da je teško ukloniti transgene iz prostora kao i zaustaviti njihov daljnji tok.Utjecaj na druge organizme uopće nije ispitan, ali je potvrđeno da su transgeni usjevi prvobitno stvoreni da odgovore na zahtjeve sustava intenzivne poljoprivrede, ne sistema tradicionalne poljoprivrede, jer se u potonjem sjeme reciklira, a ne obnavlja.
    Vrijedi posebno istaknuti izlaganje Sumana Sahaia, direktora GMO centra u New Delhiju, koji se zalaže da zemlje u razvoju unatoč dvosmislenosti protokola iz Kartagene moraju obratiti posebnu pažnju na socioekonomski utjecaj GMO-a, kako bi spriječili situaciju u kojoj uvođenje poljoprivredne biotehnologije uzrokuje gubitke i probleme seoskim zajednicama.
    Usjevi tolerantni na herbicide nemaju ništa zajedničkog sa seoskom stvarnošću, jer se ne mogu uvesti u zemljama s viškom radne snage. U tom slučaju bi mnoštvo ljudi, pogotovu žena trajno izgubilo jedinu mogućnost stvaranja kakvog-takvog dohotka.
    Također tipično pšenično polje u Indiji daje barem 20 tipova zeleniša za ljudsku ishranu, plus krma bez koje mnogi ne bi mogli držati domaće životinje. Isto tako će ti usjevi uništiti okolnu vegetaciju i time lišiti lokalno stanovništvo ljekovitih biljaka, i uputiti ih da medicinsku pomoć traže puno dalje od svog sela, na skuplji način i kod nestručnjaka ili čak prevaranata. Također će to onemogućiti primjerice sadnju drugih usjeva na međama, kao i mješovitu sadnju, što se inače naširoko prakticira u cijeloj regiji.
    Jedan od ozbiljnih problema uvođenja tolerancije na herbicide je razvoj novih korova, jer je poznato da se herbicid lako prebacuje na druge usjeve (uljana repica, biotehnologija Australija 2003.) Nekoliko studija je pokazalo (Gressel 2002; Lu i dr., 2003.) da se tolerancija lako prebacuje s Oryze sative, kultivirane riže, na O. rufipogon, njenog divljeg rođaka zvanog također i crvena riža, koja je čest korov u područjima gdje se uzgaja riža. To će imati ekonomske posljedice zato što je crvena riža jak konkurent i brzo može zavladati rižinim poljem, što automatski znači podbačaj u proizvodnji.
    Što se tiče pamuka, za razliku od SAD-a za koje je ta tehnologija u prvom redu razvijena, u zemljama u razvoju uzgajaju ga siromašni seljaci na malim posjedima bez navodnjavanja. Oni ne mogu odvojiti 20% koliko je potrebno za održavanje strategije otpornosti na nametnike (Sahai i Rehman, 2003.), posebice ako posjeduju manje od 1 hektara. Bt gen isto tako ulazi u veliki broj usjeva (Sharma i dr., 2003.) koji će se saditi u svim narednim sezonama. S Bt usjevom na polju svo vrijeme, nametnici neće samo razviti otpornost na toksin već će početi dolaziti i na druge usjeve kao svoje nove domaćine.
    Nakon neslavne propasti toliko reklamirane "zlatne riže", ovi rezultati definitivno pokopavaju sve neargumentirane floskule o "GMO TEHNOLOGIJI KOJA ĆE NAHRANITI GLADNE I POMOĆI SIROMAŠNIMA".

                                    Ekološka udruga Eko-Eko Komin
                                    Predsjednik
                                    Goran Zolnaić, prof.
lijepa-nasa @ 21:48 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
petak, svibanj 11, 2007

Iz eko lista za mlade LIJEPA NAŠA NERETVA


    Svijet je lijep i trebamo ga čuvati. To nam je životna zadaća, jer samo u miru, skladu, ljepoti i sreći život ćemo učiniti rajskim. Život je dar s neba, od Boga, koji nam ga je povjerio na čuvanje.
     Katkad se tužimo na loša vremena, a vremena su loša jedino ako su ljudi loši. Dobra vremena ne padaju s neba. Dobra vremena i lijep svijet možemo stvoriti sami, ne novcem i tehnikom, nego srcem i dobrotom. Samo dobri ljudi pridonose u stvaranju našeg lijepog svijeta: kad utihne nasilje, kad se dijeli blagostanje, kad se ljudi vole, kad ima mjesta za cvijet i vremena za ljubaznu riječ. Svatko treba dom i ljubav gdje će pronaći sreću i zadovoljstvo. To su čovjekove temeljne potrebe i njegova osnovna prava. Manjak ljubavi je siromaštvo našeg svijeta i vremena. Kad ljudi postanu neljudi, zbog nedostatka ljubavi, počinju potiskivati i odbacivati druge. Gube sigurnost, toplinu i oslonac, počinju bježati pred drugima, bez korijena i bez domovine. Liječnici za živčane i duševne bolesti imaju pune ruke posla. Živimo brzo i prenapeto. Izgubili smo smisao za tišinu, za mir, za moć koju nam je Bog dao za odmor. Nemirne noći razdražuju, a nemir stvara nove probleme. Srdžba sjeda  na želudac. Ogorčenost djeluje na žuč. Pesimizam se taloži na dušu. Ti otrovi djeluju i dalje, proždiru nas preko noći. Mislimo na lijepe stvari iz proteklog dana!  Ispunimo osjećaje povjerenjem, dobrotom i praštanjem!
     Vrijeme je novac, govori se, a novac živac života, zemlja na kojoj sve raste. Ali to je laž. Možda najveća laž dvadeset i prvog stoljeća. Zato i nije čudo što su mnogi zaglibili u blatu, uništenih živaca. Više ne pronalaze radost, traže novac da kupe sreću. Ljudi uvijek žele više, i ne znaju kad im je dosta. Propadaju pod neumoljivim kotačima stroja što se zove ˝vrijeme je novac˝. Pročitamo li sve knjige o ljudskom životu, još uvijek nećemo upoznati njegovu najdublju tajnu. Ima jedan čovjek koga moramo pobliže upoznati, iako nećemo nikada spoznati zašto čini ovo, a ne ono. Zašto se jednom osjeća ovako, a drugi put ga razdiru strasti, onda opet postaje ravnodušan i hladan. To je čovjek s kojim moramo živjeti svaki dan i koga se ne možemo osloboditi. Taj čovjek je u našoj vlastitoj koži. Taj si čovjek ti sam.
      Bog nam je podario život s neba, i živimo ga u ovom našem lijepom svijetu.

                                      
Zvonimir Tomas, Srednja škola Ploče


lijepa-nasa @ 11:44 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
ponedjeljak, svibanj 7, 2007

     Od Romea Ibriševića,  poznatog foto reportera časopisa Auto blic primila sam jedno izuzetno zanimljivo pismo, u kojemu moli za pomoć pri otklanjanju automobilskih krntija sa područja oko naših prelijepih Baćinskih jezera.
Gospodin Ibrišević je inicijator akcije »Očistimo Hrvatsku od auto olupina», a  cilj akcije je osvješćivanje ljudi da svoj otpad odgovarajuće zbrinu. Ako se zna da samo jedna litra motornog ulja može zagaditi milijun litara vode, doista je potrebno donošenje rigoroznih zakonskih odredbi protiv zagađivača, što je također jedan od ciljeva njegove borbe.
     Za svoj nesebični rad je dobio nagradu «Velebitska degenija“ koju dobivaju samo najbolji novinari koji se bave zaštitom okoliša.
     U travnju 2005. godine, za Dan planeta Zemlje, godišnja nagrada za najbolji novinarski rad o zaštiti okoliša pripala je reviji Auto blic i njihovom fotoreporteru Romeu Ibriševiću. Zaslužno, jer taj dan  je prava prigoda za polaganje računa o tome koliko smo u protekloj godini učinili za očuvanje našeg okoliša.
      Mjerilo  uspješnosti akcije čišćenja Hrvatske od olupina su impresivni rezultati kojima se do sada u Hrvatskoj nitko ne može podičiti: s javnih površina, divljih odlagališta u prirodi, nacionalnih parkova i parkova prirode, s otoka, iz rijeka, jezera  i  mora, odstranjene su tisuće automobilskih olupina i metalnog otpada koji je adekvatno ekološki zbrinut.
      Taj umjetnik i zanesenjak piše mi u svome mailu  «da    se   mnogo  toga  može   učiniti   ako  postoji samo   malo  dobre   volje. Možda    bi  prije  sljedeće    utrke   lađa  na Neretvi       okoliš   ovoga   kraja   mogao  izgledati  ljepše.  S   moje  strane      mogli   bismo   organizirati   tehniku,  kamion,  vitlo,   presu...   Vi    poznate   ljude   koji   su   dovoljno   "ludi"  da   to     provedemo  u  djelo...  Primjerice  - pobjednici   prošlogodišnje     akcije , lovci,   ribolovci,  zeleni. Možda    bih   mogao   naći  i sponzora, da   kupimo   i     lađu…..   Prihvaćam   sve   sugestije….. Vidite kako ljudi  dišu,   što   bi  i kada      trebalo   napraviti  pa  da   stvar  krene...»
      Što reći poslije ovoga? Čovjek sa sjevera, koji nema blage veze sa ovim našim  jugom tako gorljivo i žarko moli da mu se pomogne da očisti NAŠ okoliš! Što se nas u Lijepoj našoj tiče, sve ćemo učiniti da pomognemo! Ali sami ne možemo! Javljajte se sada sa idejama, i prijedlozima.  Vidjet ćemo hoće li se obistiniti komentar jednoga posjetitelja našega bloga  da «nema u Hrvatskoj eko udruge koja ima toliku potporu javnosti».

                                                                                foto: Romeo Ibrisevic
lijepa-nasa @ 14:37 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
subota, svibanj 5, 2007

    Večeras je u Pločama bilo svečano i iznimno lijepo. Nakon puno, puno godina čekanja i nadanja, Ploče su dočekale svoju crkvu. Prekrasnu, prelijepu, veliku! A bili smo jedini grad bez nje!
    Sav teret te preteške, a opet iznimne gradnje ponio je i podnio naš don Petar Mikić. Ne bi on bez naroda mogao ništa, ali trebalo je probuditi taj narod! To što je njemu uspjelo, sigurna sam da nikome ne bi! Kako je sve dolazio do sredstava, to samo dragi Bog i on znaju!
    U čast posvete naše nove Crkve Blažene Djevice Marije – Kraljice neba i zemlje, večeras je u njoj održan prekrasan koncert. Kroz program nas je nadahnuto vodio sam don Petar, a svaku je pjesmu najavljivao poetski, sa puno ljubavi. Suština svega je da imamo tri majke: onu na nebu, kojoj je posvećena ova crkva i ovaj koncert,   majku  koja nas je rodila, i majku Domovinu!
    Njegove su poruke bilo isto toliko lijepe kao i pjesme izuzetne kvalitete koje su nam  poklonili naši sugrađani: Irena Prskalo, Dalibor Žderić i mješoviti zbor naše župe s orguljašicom Jasnom Krilić! 
    Glazbenu pratnju – isto tako kvalitetnu, činili su : Smiljan Jurinović, klavijature, Stipe Popović, prof., gitara i Ivan Curić, truba.
    Do večeras nikada nisam čula da je gradu Pločama poklonjeno toliko ljubavi, pjesmom i riječima!
    Hvala, don Petre, na crkvi i ovoj izuzetnoj večeri!


lijepa-nasa @ 00:00 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
Brojač posjeta
1609106
Arhiva
Index.hr
Nema zapisa.