Blog - svibanj 2009
subota, svibanj 30, 2009
Ako ne znate kako provesti nedjelju, pođite put Grnčenika. Ide se do Staševice, i kod škole skrenete lijevo, ne možete zalutati. Nekada sam kao planinar išla tamo sa sinovima, ali preko kamenjara  je bilo užasno teško doći do tamo. No,  kada smo došli, ostali smo bez daha od ljepote. Kamen i zelenilo očara svakoga, a planinski zrak jednostavno opija. Ono malo ljudi što samo nediljom dođe do svojih starih domova dragi su i druželjubivi, i podijelit će sa vama zadnji zalogaj. To su sada stanovnici (uglavnom) Staševice i Gradca kojemu Grnčenik teritorijalno i pripada. Iz sela u biokovskim vrletima oduvijek su vodili samo kozji putovi, život je bio užasno težak, i stanovnici su se iseljavali, a može se reći i potpuno iselili. Vraćali su se samo vikendom, zbog lova ili obrađivanja zemlje koja je na tom području izuzetno plodna.                                                                                                                                             Prošle godine ostvario se stoljetni san mještana, probijen je Biokovski put do Grnčenika, asfaltirano je oko sedam i pol kilometara, i sada neki taj put zovu «cestom spasa».                                                                                                                                                   Kada sam pitala mještana  tko je gradio put, najveći broj je tvrdio da je to  Željko Žderić, vlasnik Konstruktora čiji su korijeni iz spomenutog sela, i koji tamo gradi kuću sa bazenom. Iznad i ispod kuće nalaze se izvori pitke vode, pa mnogi dolaze gore sa bidonima  i bocama. Pokraj kuće susreli smo njegovoga oca, koji se na naše pitanje tko je gradio cestu  samo zagonetno osmjehivao. No, drugi govore da je to donacija  Tonča Kurilja Jabuke, vlasnika Georada i Hrvatskh cesta.                    U svakom slučaju nitko ne spominje bilo koga sa područja Grada Ploča.                                                                                                                                                              Tamo ćete naći ostatke ranokršćanske crkve, još 1733. spominje se mala crkva sv. Jure u Pasičini, na Pasiki se spominje crkva sv. Ante iz 1765., a  crkva sv. Ivana u Grnčeniku spominje se u župnim maticama 1733. godine. Usput možete nabrati gospine trave za pravljenje kantarionovog ulja, najesti se višanja i trešanja koje su u izobilju rodile pokraj crkvice, ponijeti doma zdrave izvorske vode, pješačiti i nadisati se planinskoga zraka. Nećete se pokajati, to vam jamčim!
 












lijepa-nasa @ 23:29 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
srijeda, svibanj 27, 2009
Turistička zajednica Grada Ploča sazvala je 26. svibnja sastanak, čiji je dnevni red imao samo jednu točku: dogovor za organizaciju čišćenja ušća Neretve.
U dobroj namjeri, sa željom da se u nastupajuću ljetnu sezonu uđe ponešto drugačije, da se prostor ušća očisti i oplemeni, došli su svi pozvani osim predstavnika MO Komina i Rogotina. Zašto nisu došli, to znaju samo oni.
Kako se  radi  o čišćenju ušća, zaključeno je da   bez njihovog sudjelovanja  ne bi bilo dobro o tome  raspravljati.
Na sastanku je bilo govora i o navodnoj koncesiji kajterima i surferima na dijelu ušća, o kojoj nitko ništa ne zna, te o uklanjanju uništenih kamp-prikolica koje su već u raspadajućem stanju. Jasno je da probleme ove vrste ne može riješiti ni Turistička zajednica niti ovaj skup, ali potrebno je da netko ukaže na njih i inicira rješavanje.
Bit će potrebno doći do podataka tko dozvoljava surferima i kajterima zauzimanje   ušća na uštrb lokalnog stanovništva, te je li istina da je tamo čak organizirana škola surfanja. Treba utvrditi čije su to nadležnosti, te obavijestiti inspekciju.
Zaključak je također da se traži hitan odgovor što se planira sa ušćem, tko planira i odobrava i što će domaći ljudi imati od toga.
Pitanja i problema je jako puno, a treba se nadati da ćemo  odgovore brzo  dobiti, jer je to u interesu cijele zajednice.
 
lijepa-nasa @ 22:57 |Komentiraj | Komentari: 20 | Prikaži komentare
utorak, svibanj 26, 2009
Otvoreno pismo o ušću, objavljeno danas i u Slobodnoj Dalmaciji  izazvalo je žive polemike. Kao u svemu ostalome, i ovdje su podvojena mišljenja!
Činjenica da neki na sva usta tvrde kako imaju koncesiju na dio ušća natjerala me je da pokušam istražiti o čemu se radi?
Tko je dao koncesiju, i kome?
Gdje je objavljen natječaj, i kada?
Kako se to na zaštićenom području daje koncesija?
Prema Zakonu o pomorskom dobru i morskim lukama, koncesija je pravo kojim se dio pomorskog dobra djelo­mično ili potpuno isključuje iz opće upotrebe i daje na posebnu upotrebu ili gospodarsko korištenje pravnim i fizičkim osobama registriranim za obavljanje obrta.
Koncesija za gospodarsko korištenje pomorskog dobra daje se na temelju provedenoga javnog prikupljanja ponuda.
Županijska skupština na prijedlog županijskog poglavarstva, a na zahtjev grada može ovlaštenje za davanje koncesija na području grada povjeriti gradu. U zaštićenim dijelovima prirode koncesija se  daje uz prethodnu suglasnost ministarstva za poslove zaštite prirode.
U potrazi za istinom zovem  gospara Ivu Stanovića, ravnatelja  Javne ustanove za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima u Dubrovačko neretvanskoj županiji. On nema pojma o čemu govorim, što me raduje, jer da je to istina, sigurno bi znao! Ova navodna koncesija sigurno neće ostati tajna, nadležna tijela morat će nam reći istinu.                                                                                                                                         Tko je sebi dao pravo da mimo javnosti nekome dade koncesiju toga izuzetno vrijednog I zaštićenog područja  na tko zna koliko godina (koncesija se daje na rok od 5 do 99 godina).                                                          Je li to Grad Ploče, Županija Dubrovačko neretvanska, Hrvatske vode…..?                                     Hrvatska je potpisnica Aarhuske konvencije o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u donošenju odluka i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša. A potpisnice ove Konvencije, pozivajući se na načelo 1 Deklaracije o ljudskom okolišu iz Stockholma i načelo 10 Deklaracije o okolišu i razvoju iz Ria, potvrđuje da svaka osoba ima pravo živjeti u okolišu pogodnom za njegovo ili njezino zdravlje i dobrobit, i dužnost, kako pojedinačnu tako i u zajednici s drugima, da štiti i unapređuje okoliš u korist sadašnjih i budućih naraštaja, Svi mi imamo pravo znati što se događa  sa okolišem, bez obzira koliko se neki trudili da sakriju istinu od nas. Saznat ćemo je sto posto!
 
lijepa-nasa @ 22:17 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
nedjelja, svibanj 24, 2009
                        Krajnje je vrijeme da se i šira  javnost upozna sa problemima ušća Neretve, toga jedinstvenog hrvatskoga  bisera.
1. Već punih 18 godina, od 1991., u hladovini stoljetne borovine, na području nekadašnjega kampa  nalazi se  desetak kamp-prikolica  koje su vlasnici potpuno napustili, pa su u međuvremenu postale staništa narkomana,  i sada su potpuno devastirane i uništene, bez prozora i vrata, nekima čak nedostaju i cijele stranice, i sada je to hrpa smrdljivog  otpada, koji svima smeta, a nitko ga ne uklanja. Čija je to dužnost? Nije valjda neke mjesne zajednice, ili možda države. Te se olupine namjerno ne uklanjaju, kako bi stanovništvo zaključilo da je bolje da bilo tko preuzme ušće, nego da tako stoji. Naravno, i da mu se u nadolazećem vremenu pri koncesiji umanji cijena, a cijena ušća je, vjerujte, izuzetno velika.
Mislim da je krajnje vrijeme da se poduzmu zakonske mjere  i protiv vlasnika tih podrtina, i odgovornih koji ovakvu uzurpaciju dragocjenog prostora  dozvoljavaju skoro dva desetljeća.
Pojedinci uporno šire laži protiv naše Udruge kako smo mi krivi što ušće nije iskorišteno, pogotovo sada kada se u Prostorni plan unijelo kojekakvih gluposti, po stoti put treba ponoviti da je to laž! Ušće se mora valorizirati, i potpuno je suludo  da stanovništvo  njegovu ljepotu i vrijednost financijski ne iskoristi, ali ponavljam: stanovnici, a ne pojedinci! No,  mora se voditi računa o održivom razvoju. Kad bi se htjelo, to bi se moglo!
2. Svima u našoj dolini poznata je činjenica da tamo negdje od 2005. godine, a posebno od prošloga ljeta, ušćem vladaju kiteri i surferi. Ima tu i wakeboarda, iako je to ekstremni sport. 
Kupači-uglavnom domaće stanovništvo, radi njih sve manje odlaze na ušće, i svi su radi te činjenice ljuti i razočarani. Ne može se doći sa malenom djecom, i kao nekada biti bez brige zbog sigurnih uvjeta, odnosno plitkoga mora. Sada se stalno mora gledati u more, da neka od tih silnih šarenih letjelica ne bubne kome u glavu. Jedna očajna majka mi je rekla kako se bavi mišlju  da od doma ponese zašiljene kolce i stavi oko sebe i djeteta!
Evo što sam na ovome blogu napisala 24.8. prošle godine:
«Uz obale Neretve  i mora neki su tuđi ljudi, tuđi auti, čuju se tuđi jezici. Tko je njih tamo zvao, zašto oni besplatno uživaju u našim ljepotama i prave budale od svih nas. Vidjela sam danas na jednom šatoru izvješene dvije Hrvatske zastave, valjda da se zna da i nas na ušću ipak ima. Vidjela sam puuuuuuno Slovenaca i Mađara, kažu da jedan čak i školu surfanja tamo ima, toliko je bahat da mu je čak i registracija SURF. Letaju okolo ko tice i avioni, a naši se uvukli u mišje rupe».
Kako bijaše tada, tako i dandanas. A mora li biti tako? Neka oni letaju kad vole, to su odreda mladi ljudi i sport i vratolomija su im u krvi. Ali kao i svaka normalna zemlja, moramo imati pravila za takve. Neka plate, neka plate svaki zalet, kao što im naplaćuju Bračani. Neka im se odredi prostor, imamo kanal, imamo još onaj jedan preostali škanj, odredimo im mjesto, pravila i cijenu, naplatimo im i za parkirane automobile, i za spavanje na ušću, i neka lete do mile volje. Vjerujem da bi i oni bili sretni, jer neprijateljstvo domicilnog stanovništva je veliko i vidljivo, pravo ljeto tek dolazi, i u vreloj atmosferi svašta se može dogoditi.
Dobra vlast ne smije dozvoliti ni dan više ovoga divljaštva.
3. Stanje plaže na ušću, prema izvještaju  MZOPU  za 2008. godinu :  «Jača kratkotrajna onečišćenja u mjestu Duboka i Ušće Ploče zahtijevala su i dodatna uzorkovanja. Rijeka Neretva je opterećena mikroorganizmima pa se tako na njenom ušću miješaju slana i slatka voda koja onečišćuje more na jako plitkoj plaži Ušća Ploče.» Znači li to da tom «jačem kratkotrajnom onečišćenju» nema lijeka. Osim toga, da li je itko ikada sustavno i znanstveno ispitivao kvalitetu pržine na ušću. Zar geocid i ostali otrovi koji se tamo obilato sipaju radi gambora  ni malo nisu utjecali. Gdje je u svemu tome čovjek i njegovo zdravlje? Baš nekoga briga!
Za kraj želim samo skrenuti pozornost na  Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama (NN broj  158/2003.) koji u članku 3. st.2. i 3. kaže: “Pomorsko dobro čine unutarnje morske vode i teritorijalno more, njihovo dno i podzemlje, te dio kopna koji je po svojoj prirodi namijenjen općoj upotrebi ili je proglašen takvim, kao i sve što je s tim dijelom kopna trajno spojeno na površini ili ispod nje.                                                                                                                                                 U smislu stavka 2. ovoga članka, dijelom kopna smatra se: morska obala, luke, nasipi, sprudovi, hridi, grebeni, plaže, ušća rijeka koje se izlijevaju u more, kanali spojeni s morem, te u moru i morskom podzemlju živa i neživa prirodna bogatstva.», a u članku  10. st.3. istog Zakona: «O dijelu pomorskog dobra u općoj upotrebi koje se nalazi na njenom području, vodi brigu o zaštiti i održava jedinica lokalne samouprave.






Tekst i fotografije: Ana Musa
 
lijepa-nasa @ 21:59 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
subota, svibanj 23, 2009

Povodom Međunarodnog dana bioraznolikosti, i Dana zaštite prirode, dogovor mladih članova Udruge Lijepa naša iz Ploča, i tri voditeljice u petak je glasio: svi u prirodu, malo čistiti okoliš, a onda uživati u prirodi i zajedničkom druženju.

Subota, 23. svibnja ljeta gospodnjega 2009., 8 sati, ispred Osnovne škole «Vladimir Nazor» Ploče – svi smo tu, spremni za avanturu. Pošli smo na Baćinska jezera, na Mindel, i to pješke, a bome je to dalek put. Startamo ispred naše škole, pa kroz vojni teritorij i selo Baćinu stižemo na magistralu. Odatle se spuštamo prema jezerima, i prolazimo uz Klokun, a voda je niska, niska…..

Priroda je predivna, božanstvena: plava voda jezera, po njoj bijeli lokvanji, okolo sivi kamen i puno zelenila pokraj vode. Silazimo sa asfalta na kamenjar, susrećemo zmiju koja od nas bježi. I inače smo danas vidjeli puno zmija i zmijica, čak i u vodi! Prolazimo pokraj stare kamene tipične dalmatinske kuće, i pored košnica sa pčelama, za koje vlasnica kaže da su oboljele pa ih pokušava spasiti. Zrak opojno miriše na aromatične biljke, najviše na kadulju.

Usput sakupljamo suhe grane za gradele, jer nas je Turistička zajednica Ploča «naoružala» kobasicama za roštilj i sokovima, a svatko od nas još nosi pun ruksak drugih potrepština.

I konačno, nakon dugog pješačenja, eto nas na odredištu. Drveni stolovi i klupe u debelome hladu Mindela kao da su čekali baš nas, i to je prilika da se najprije malo odmorimo. Iako smo došli prvenstveno da čistimo, ništa od posla, jer sve oko nas je čisto kao suza. Ne možemo doći sebi!

Kasnije smo saznali da jedna Baćinska (Tacina) ekipa ovdje dovodi goste koje voze lađama po jezerima, i oni ovaj prostor održavaju ovako čistim. Svaka pohvala za Tacu, ovo je rijetko u našemu kraju, iako sumnjam da igdje ima ovakve ljepote kao u dolini Neretve i na jezerima.

Kad su mladi vidjeli da nema ništa od posla, sa iznenađenjem su utvrdili da nitko nije ponio ni loptu, ni badminton, ni bilo kakvu drugu igru. Što sad? Naš Velimir se prihvatio pripremanja roštilja, jer na svim našim izletima on to redovito radi sa svojom razrednicom Jelenom, pa im mi od milja tepamo: idemo u ćevapdžinicu kod Jele i Vele. Ovaj pak ništa nije zaboravio: ni ulje, ni pinjur, ni šibice, kao pravi profesionalac. I dok učiteljice Nada i Jelena pomažu Veli oko kojega je prava dimna zavjesa dio ekipe se bacio po klupama i ljenčare, uživaju. Ostali su se bacili na Nikoline karte. Zezaju se da glume Farmu, imamo i plavušu Simonicu koja se buni jer je ona pametna cura, za razliku od one tamo! Luka, Ivo i Joško oteli su se kontroli, pa iako im je zabranjeno kupanje, bacili se oni u vodu i uživaju. Za kaznu neće sa nama idući tjedan na čišćenje ušća. Vrućina nas ubija, žedni smo od sokova još više iza ukusne Veline klope, ali spašava nas Joškov pape koji nam donosi puno hladne vode. Nismo zaboravili jezerskom vodom ugasiti vatru za roštilj. Vrijeme brzo leti, pokušavam fotoaparatom uhvatiti što više lijepih trenutaka, jer ovo su osmaši, i za petnaestak dana zauvijek odlaze iz naše škole. Oni su već pripremili majice: promijenimo mjesto spavanja, i slikovito strelicom pokazuju kako sa spavanja u osnovnoj, odoše na spavanje u srednju školu. To je čista zezancija, jer ovo je sjajna generacija mladih! Cure nose majice koje nam je poklonio Državni zavod za zaštitu prirode; Što je Neretva bez Neretljanina, a na drugoj strani: Što je Neretljanin bez Neretve?

Odrasli su nam pokvarili gušte, jer su stigli turisti sa lađama, tu će ručati i mi moramo nazad, doma. Usput je bilo vriske, polijevanja vodom, utrkivanja, gimnasticiranja. Bilo nam je prelijepo, i sa radošću očekujemo idući vikend i čišćenje ušća Neretve.

lijepa-nasa @ 21:44 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
četvrtak, svibanj 21, 2009
22. svibnja u svijetu  se obilježava kao  Međunarodni dan bioraznolikosti, a u Hrvatskoj i kao Dan zaštite prirode.
Konvencija o biološkoj raznolikosti stupila je na snagu 29. prosinca 1993., Hrvatski ju je Sabor potvrdio 1996., a 1997. godine Hrvatska je postala njezinom punopravnom strankom. To je jedan od najvažnijih međunarodnih propisa o zaštiti prirode i okvir  za globalnu zaštitu biološke raznolikosti i raznolikosti krajolika, a  proglašenjem se upozorava na zabrinjavajuću ugroženost i ubrzano siromašenje vrsta i ekoloških sustava, zbog čega je ugrožen i sam čovjek. Do sada je na Zemlji otkriveno 1,75 milijuna vrsta, većinom sićušnih bića, kao što su kukci. No, znanstvenici smatraju da ih je mnogo više, gotovo 13 milijuna, a po nekim procjenama tri do 100 milijuna.
Hrvatska je po biološkoj raznolikosti jedna od najbogatijih europskih zemalja. Velika raznolikost kopnenih, morskih i podzemnih staništa rezultirala je bogatstvom vrsta sa znatnim brojem endema, o čemu u nas još nema cjelovitog i sveobuhvatnog popisa, a svake godine otkrivaju se nove vrste i podvrste. Broj poznatih vrsta u Hrvatskoj je oko 37.000, a pretpostavljena je brojka znatno veća - od 50.000 do više od 100.000. I u našoj Neretvi je na nekoliko mjesta vršena inventarizacija  vrsta i podvrsta u organizaciji Državnog zavoda za zaštitu prirode.
Na Dan zaštite prirode i Međunarodni dan biološke raznolikosti, Državni zavod za zaštitu prirode, Ministarstvo kulture i Delegacija Europske komisije u Hrvatskoj predstavit će 22.5. (petak) javnosti rezultate projekta ekološke mreže NATURA 2000 u Hrvatskoj. Riječ je o najvećoj koordiniranoj mreži područja za zaštitu prirode u svijetu, napravljenoj radi očuvanja europske bogate, ali sve ugroženije biološke raznolikosti. Na pozivnici koju sam dobila, između ostaloga piše:                                       «NATURA 2000 najveća je mreža očuvanih područja prirode u svijetu. Kada Hrvatska postane članicom Europske unije, svoju će bogatu biološku raznolikost  uključiti u tu ekološku mrežu i postati važna kockica u europskoj slagalici. Ovaj događaj pružit će vam informacije o najvažnijim aktivnostima vezanim  uz pripremu prijedloga Natura 2000 područja u Hrvatskoj.»
Unatoč visokoj vrijednosti prirode u Hrvatskoj mnoge njezine sastavnice izrazito su ugrožene. Crveni popis ugroženih vrsta među analiziranim biljnim i životinjskim skupinama navodi 1131 ugroženu svojtu.
 
lijepa-nasa @ 23:19 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
srijeda, svibanj 20, 2009
Već  11 godina državna vlast stalno priča o parku prirode Donja Neretva. Priča - i ništa ne radi, pa je jasno da se tu nešto debelo muti. Državni zavod za zaštitu prirode tiskao je promidžbeni letak koji još nije stigao do onih kojima je namijenjen - do Neretvana. Zato vam ga ovdje prenosimo u cijelosti:
Š
TO SE MIJENJA PROGLAŠENJEM PARKA?
Prirodne i krajobrazne vrijednosti, zajedno s bogatom i izvanredno vrijednom kulturno-povijesnom baštinom, postat će osnova razvoja prostora delte Neretve.
Park prirode vrlo je pogodan oblik zaštite velikih vrijednih prostora, kakav je prostor delte Neretve, jer omogućava najbolji sklad zaštite i istodobnog korištenja prirode na dobrobit lokalnoga stanovništva.
Prema Zakonu o zaštiti prirode: U parku prirode dopuštene su gospodarske i druge djelatnosti i radnje kojima se ne ugrožavaju njegove bitne značajke i uloga. U skladu s tim ne predviđaju se znatnija ograničenja djelatnosti na tom području.
Zone s mogućim strožim režimom zaštite uglavnom su već zaštićene, većinom u kategoriji posebnog rezervata, pa se proglašenjem parkom prirode stanje neće promijeniti.
UČINCI ZA LOKALNO STANOVNIŠTVO
Iskustva u drugim zaštićenim područjima Republike Hrvatske potvrdila su već u prvim godinama nakon uspostavljanja zaštite pojačan razvoj turizma i porast broja domaćih i stranih posjetitelja. Jednako tako će i delta Neretve imati koristi od učinaka koje će turizam donijeti, a utjecat će i na cjelokupno gospodarsko stanje područja. Isto tako lokalno stanovništvo više će se angažirati u turističkoj ponudi izradom suvenira, ugostiteljstvom, smještajem gostiju i prodajom svojih poljoprivrednih proizvoda. Sve su to boljitci koje donosi park prirode.
Osnivanje javne ustanove otvorit će i nova radna mjesta. U početku bit će ih razmjerno malo, ali će njihov broj s godinama rasti. Tako javne ustanove parkova prirode koje su osnovane prije desetak godina imaju od 10 do 30 zaposlenih, a javne ustanove nacionalnih parkova koje rade duže i do stotinu zaposlenih. U zaštićenim područjima moguće je i sezonsko zapošljavanje. Pri prodaje nekretnina trebat će ih najprije ponuditi državi, županiji i općini na čijem se teritoriju nalaze.
Da bi se dobio certifikat za izvoz mandarina u EU, već se sada potiče racionalnija uporaba kemijskih sredstava u poljoprivredi što izravno pridonosi zaštiti prirode.
Stvaranje trgovačke marke za lokalne proizvode iz svjetski priznatog zaštićenog područja, osiguranje poticaja iz Poljoprivredno-okolišnog programa za aktivnosti koje su u skladu sa zaštitom prirode te oživljavanje tradicionalnih kultura mogućnosti su koje upućuju na to da park prirode neće ograničavati poljoprivredu, koja je glavna gospodarska grana ovoga područja, nego će, dapače, pridonijeti njezinu uspješnijem razvoju. Svim tim aktivnostima znatno će pridonijeti Javna ustanova.
KORISTI OD PROGLAŠENJA PARKA PRIRODE
- stvaranje trgovačke marke za lokalne proizvode koji će tako postizati veću cijenu na tržištu
- osiguranje poticaja iz Poljoprivredno-okolišnog programa
- rješavanje problema poremećaja vodnog režima zbog zahvata u Bosni i Hercegovini prekograničnom suradnjom (HE, planirani projekti)
- ubrzano rješavanje problematike voda
- očuvanje vodnih bogatstava (resursa), posebice jezera Parila i Vlaška zbog njihove važnosti za zaštitu ribljeg fonda
- prilagodba lovnoga gospodarenja očuvanju biološke raznolikosti i izletničko-re kreacijskim potencijalima parka prirode
- poticanje turizma
- produženje turističke sezone
- maksimalno korištenje turističkih potencijala i atraktivnosti ovoga kraja promidžbom bogate kulturno-povijesne baština, kao i tradicionalnih jela i drugih proizvo da

Definicija parka prirode određena je Zakonom o zaštiti prirode (Narodne novine br. 70/05):
Članak 13.
(1) Park prirode je prostrano prirodno ili dijelom kultivirano područje kopna i/ili mora s ekološkim obilježjima međunarodne i nacionalne važnosti, s naglašenim krajobraznim, odgojno-obrazovnim, kulturno-povijesnim i turističko-rekreacijskim vrijednostima.
(2) U parku prirode dopuštene su gospodarske i druge djelatnosti i radnje kojima se ne ugrožavaju njegove bitne značajke i uloga.
(3) Način obavljanja gospodarskih djelatnosti i korištenje prirodnih dobara u parku prirode utvrđuje se uvjetima zaštite prirode

lijepa-nasa @ 22:42 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
utorak, svibanj 19, 2009

Večeras kasno vratila sam se iz Vukovara, gdje je pred izbore bilo vrlo živahno. Izborni protivnici  imali su žestoku retoriku, i čulo se tu i vidjelo svašta.  Cijelo predizborno vrijeme  Vukovarski HDZ i koalicijska braća: HSP-HSU-HSS-HSLS sakrivali su od javnosti kao zmija noge da njihovog kandidata Damira Barnu podržava i SDSS. Zato je SDP upro sve snage da ukaže građanima na tu činjenicu, a preko noći u gradu su osvanuli podrugljivi plakati sa porukom o vukovarskom braku iz interesa. Činilo se da nas koalicijski kandidat Damir Barna i SDPov  Željko Sabo gledaju sa svakoga pročelja, drveta, iz zraka, ma svuda su se kočoperili.

Bilo je tu još kandidata za gradonačelnika: SVETISLAV LAĐAREVIĆ iz  NOVE SRPSKE STRANKE - NSS koja je osvojila  4,11 %  glasova, zatim neovisni kandidat  PETAR JANJIĆ – zvani Tromblon, poznati ratni junak koji je osvojio   3,73 % , IVICA ŽULJ – neovisni kandidat sa 3,39 % osvojenih glasova, ANDREJ LESKOVAC  kandidat PARTIJE PODUNAVSKIH SRBA - PPS sa 3,08 % osvojenih glasova i  DALIBOR TARLE iz  HRVATSKOG DEMOKRATSKOG SAVEZA SLAVONIJE I BARANJE - HDSSB sa 1,26% osvojenih glasova.

No, sve je to zanemarivo u odnosu na glavne kandidate: DAMIR BARNA, koalicijski kandidat HDZ

osvojio je  46 posto glasova, a  kandidat SDP-a ŽELJKO SABO 35 posto glasova.

Bit će zanimljivo vidjeti  rezultate drugoga izbornoga kruga za 15 dana, ali i  način na koji će kandidati dalje voditi kampanju, te kome će se prikloniti gubitnički kandidati, koji ukupno nose više od 15% glasova koji mogu biti odlučujući.

No, treba znati da je u Vukovaru koji broji ukupno 33.101 birača tek 11.263 izašlo na izbore, pa je Hrvatski radio Vukovar prenio vijest kako je to najmanji postotak  birača od rata na ovamo.

Građani komentiraju da je ta apstinencija znak velikog nezadovoljstva zbog «braka iz interesa» koji oni nikako ne žele, jer ratne rane još duboko bole!
















 



lijepa-nasa @ 00:50 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
petak, svibanj 15, 2009
 

Ugodan vikend i pozdrav do ponedjeljka.



lijepa-nasa @ 19:46 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
četvrtak, svibanj 14, 2009
Svibanj je najljepši mjesec u godini, pun značajnih datuma i za Europu, i za Hrvatsku.
Meni najznačajniji  datum najljepšeg mjeseca je  14. svibnja – dan kada se 1922. godine  rodio  prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman, koji  kao devetnaestogodišnjak  1941. s ocem i braćom postaje antifašistički aktivist, a godinu dana poslije odlazi u partizane.
Relativno mlad postaje poznat po svojim povijesnim djelima Rat protiv rata i Velike ideje i mali narodi, i još  niz radova o hrvatskoj povijesti, od kojih će neki doživjeti žestoke kritike. 1972. godine kada je započeo progon hrvatskih disidenata, poznatih tzv. proljećara, Tuđman je proveo devet mjeseci u zatvoru, a 1981. osuđen je na tri godine zatvora i na zabranu svakog javnog djelovanja u razdoblju od pet godina. Nisu ga obeshrabrili ni uplašili, i kada mu je 1987, godine vraćena putovnica, često  svojim predavanjima među iseljenicima budi  stvaranje hrvatskoga nacionalnog pokreta.
Godine 1989. osniva Hrvatsku demokratsku zajednicu (HDZ) i postaje njezinim predsjednikom.
Nakon pobjede HDZ-a na prvim demokratskim izborima, Tuđman postaje predsjednikom predsjedništva, tada još Socijalističke Republike Hrvatske. Bori se za samostalnost i međunarodno priznanje hrvatske države, vodi sve važnije akcije u domovinskome obrambenom ratu, te u oslobađanju i reintegraciji hrvatskih područja. Predsjednik Tuđman doživio je ostvarenje životnog cilja - stvaranje hrvatske države, radi čega će  trajno ostati  u srcima hrvatskog naroda kao prvi predsjednik, a  njegov doprinos ostat će trajna i golema vrijednost koju trebamo sačuvati.
Imao je viziju i san koji su stoljećima sanjale generacije  Hrvata, ali je on bio taj koji je znao realizirati taj san u povoljnom povijesnom trenutku, ujedinivši  Hrvatsku kako je nikada nitko u povijesti nije ujedinio. Svojim djelovanjem obilježio je veliko  i posebno razdoblje hrvatske povijesti u kojem je uspio obnoviti hrvatsku državu i sa svojim narodom pobijediti u krvavome, nametnutom ratu.  Nažalost, umro je prerano za svoj narod, ali na vrijeme za sebe, da ne vidi kako mu voljenu zemlju i narod  izdajnici i izrodi  uništavaju i opet vode pod tuđe skute.
dr. Franjo Tuđman, prvi hrvatski predsjednik bio je - zajedno sa velikim kardinalom Franjom Kuharićem, prvi počasni član Udruge "Lijepa naša".                          

 

lijepa-nasa @ 00:55 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
utorak, svibanj 12, 2009
Već dugo vremena, čini mi se godinama, kada idem na ušće Neretve, na samome skretanju sa magistrale prema ušću, oči mi nekako same bježe na jednu ružnu sliku. Uz obalu Neretve vezan je ruzinavi brod bez imena, a kraj njega  hrpa pržine, potpuno razrušena kamp prikolica i neka stara, drvena baraka.
Ne znam tko je vlasnik ovoga rugla, ali krajnje je vrijeme da se to makne! Naime, po svemu sudeći taj brod je nekada vadio pržinu iz Neretve, a u ruševnim prostorima vjerojatno su boravili radnici. Zašto to ruglo tako nepušteno stoji godinama, čije je to, i kada će se maknuti? Nitko, ama baš nitko tko prolazi  magistralom  ne može to ne vidjeti.
A što se može iz priloženoga iščitati? Da smo vrlo neuredni, prljavi i nemarni.
Krajnje je vrijeme da prije ovoljetne sezone maknemo te čudnovate ruševine i oslobodimo konačno taj prostor. Ne znam kako Hrvatske vode, koje sada stalno nešto rovare i kopaju uz Neretvu to ne vide i ne uklone? Ili je to nadležnost Grada Ploča? Pa kad se već hvale da su sagradili cestu od Staševice do Grnčenika za koju su mi tamošnji mještani rekli da ju je gradio Žderić iz Konstruktora jer mu je to rodni kraj, bome bi mogli i to ruglo skloniti prije ljeta! Puno je jeftinije od navedene ceste!








lijepa-nasa @ 01:18 |Isključeno | Komentari: 8 | Prikaži komentare
nedjelja, svibanj 10, 2009
Poznato je da cvjeta izvoz otrovnog otpada.  Još prije 10 godina  mediji su tvrdili da je eko mafija potopila u Jadranskom moru i uz talijansku obalu                                                                                U istrazi koju je provela Operativna ekološka jezgra  talijanskih karabinijera i Lega Ambiente, jedna od najvećih  talijanskih nevladinih organizacija koja se bavi zaštitom okoliša kaže se da nesavjesni vlasnici otrovnog, odnosno radioaktivnog otpada, umjesto da plate ili organiziraju odlaganje takvog otpada na za to namijenjeno i zaštićeno odlagalište, štede novac plaćajući mafijaškim organizacijama da one to zbrinu kako znaju. A njima je najjeftinije takav otpad nakrcati u kakav stari brod, otploviti s njime na pučinu i tamo ga potopiti.                                                                                                                                         Današnja Slobodna Dalmacija  u članku pod nazivom Talijanska ekomafija ‘bere’ milijarde eura piše:                                                                                                                                                     Brdo otrovnog otpada visoko kao vulkan Etna (3100 metara, odnosno 31 milijun tona otpada), koliko ga se skupilo tijekom prošle godine u Italiji, progutala je - zemlja.
Radioaktivni i drugi otpad jednostavno je nestao, a najveća nevladina udruga za očuvanje okoliša Lega Ambiente u godišnjem izvješću o stanju okoliša, predstavljenom u utorak u Rimu, tvrdi da talijanskoj ekomafiji i u vrijeme recesije cvatu ruže.
Procjenjuje se da je u posljednjih deset godina ilegalnim izvozom toksičnog materijala zarađeno 132 milijarde eura, od čega je samo protekle godine talijanska ekomafija u džep spremila 20 milijardi eura, što je, pak, četvrtina ukupnoga godišnjeg profita talijanskog organiziranog kriminala.
Crna godina
Prema “Izvješću 2009.” u Italiji se dnevno počini 70 kaznenih djela spram ambijenta u kojem građani žive. Jedan od čelnika Lege Ambiente i direktor Osservatorio Ambiente e Legalità (Udruge koja se bavi analizom, istraživanjem i promatranjem kriminaliteta na području ambijenta) Sebastiano Venneri kaže:
- Godina koja protječe doista je prilično crna za globalnu ekonomiju, oslabila je državne budžete, no izrazito pogoduje razvitku mafijaških poslova općenito, pa i onih koji se bave ilegalnim izvozom otrovnog otpada...
Riječ je o milijunima, kako tona otpada, tako i milijunima eura koji odlaze u džepove onih koji imaju privilegij da se bave ovim biznisom... Pretpostavlja se da je čak trinaest milijuna tona otpada “smješteno” u regiji Kampaniji, koja prednjači kao mjesto odlaganja toksičnog otpada u Italiji. Slijede Kampanija Apulija, Kalabrija, Sicilija i Lazio.
Ekomafija je, pak, “multinacionalna kompanija” pa tako, stoji u objavljenom izvješću, talijanski ekomafijaši izvoze otpad u Austriju, Siriju, Indiju, pa čak i Hrvatsku. Ako je vjerovati medijima, količina otpada koji za svoju konačnu destinaciju “pronalazi” Hrvatsku, i nije tako mala.
Cvate izvoz u - Hrvatsku!
U siječnju lanjske godine talijanska televizija RAI objavila je vijest prema kojoj je Lijepa naša jedna od glavnih destinacija kamo Talijani izvoze opasni otpad, a prosvjednici protiv smetišta u Napulju uzvikivali su: “Šaljimo smeće u Hrvatsku za male novce; 137 eura po toni”.

 

lijepa-nasa @ 20:26 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
subota, svibanj 9, 2009
Splitska glumica Arijana Čulina otvorila je obnovljeni Dom kulture u Pločama svojom komedijom “Za Europu spremni”. Naša društvena i politička svakodnevica u interpretaciji Arijane Čuline prikazana je na tako humorističan način da je dvoranom stalno odzvanjao bučni smijeh, ali i pljesak.    U ovome komadu koji je sama osmislila, dramatizirala i režirala po motivima svoje knjige istog naslova, vjerno je  ocrtala hrvatsko  društvo  satirom i ironijom. Sve je začinila prilično dobrim prigodnim interpretacijama songova (uglavnom ABBE, ali i još nekih autora, npr. Edith Piaf).
Najprije se pozabavila hrvatskim jezikom i narugala novokomponiranim riječima pronađenim u rječnicima s početka dvadesetog stoljeća (npr. zrakomlat i još 16 naziva za helikopter, avion i sl.).
U dijelu gdje opisuje razliku u kulturi prehrane, odnosno o prehrambenim navikama kod nas i u  Europi, od srca nas je nasmijala uspoređujući Švabe kao domaćine koji te nakon dugog puta do njih ponude sa nekoliko bombona, a kada trebaju ručati, jasno daju do znanja da za vas nema jela. A kada oni dođu kod nas, odmah se peku siroti janjci, a oni se zgražaju kakvi smo mi to kanibali i divljaci, sve dok ne oprobaju našu janjetinu,  a kada se dobro nakrkaju i naliju,  obavezno ponovo dolaze kod nas.
Govoreći o razlici među WC-ima, opet je izazvala buru smijeha, ali u tome poglavlju treba upamtiti činjenicu da su Europski WC-i vrlo uski, ali se sve više globaliziraju, pa   nas tamo nakon ulaska (u EU) očekuje glabalno sranje.
Kod izgradnje grobnice, kaže autorica, Hrvatima je strašno važno da one budu na suncu, bez buke, po mogućnosti treba izgraditi dvije – jednu i u rodnome selu, a posebna je priča što se sve urezuje na nadgrobne spomenike. Jedan je tip napisao: Ovdje leži moja žena, a ja doma počivam!
Bilo je riječi o gradnji kuća i vikendica! E, tu do izražaja opet dolazi naša specifičnost:  u Europi je - prvi kat dnevni dio, drugi kat su sobe za spavanje, a šufit je jednostavno - šufit. U nas je prizemlje za oca i mater, prvi kat za jednog sina, drugi za drugoga, a treći za kćer i zeta ako je ovaj nesposoban, što je u pravilu tako.
U  vjenčanjima je opet razlika: sada je moderno npr. vjenčati se pod morem,  što naš narod nikako ne može prihvatiti, jer kako će se pod morem pršut rezati i jesti pašticadu. Lako je Europljanima kad na svadbama jedu  čips i kečap.  Autorica Arijana Čulina  koristila se bogatim narodskim jezikom, a govoreći o voću i povrću naglasila je kako u Europi sve mora biti iste veličine i oblika, jedino je problem s kukumarima, jer je bolji onaj koji je manji dok, naprotiv, u muškom slučaju je obrnuto.
Na kraju nije mogla odoljeti i narugati se kako nas Europa ohrabruje da požurimo sa našim usuglašavanjem, ali, hvala Bogu, nama se nikuda ne žuri.
A  reklamni letak bebe koja se naguzila ironično ali zorno pokazuje što sve činimo za ulazak u EUniju.
Bila je ovo jedna izuzetno lijepa, nasmijana  i vesela večer za punu dvoranu Pločana.
 
lijepa-nasa @ 00:05 |Komentiraj | Komentari: 19 | Prikaži komentare
četvrtak, svibanj 7, 2009
Opet ničim izazvana krenuh danas tragovima raznih glasina. Što to rade Hrvatske vode na Neretvi? – pitanje je koje su mi postavili mnogi građani.
Kako pojma nemam o tome, najprije sam nazvala našeg gradonačelnika da ga pitam zna li on! Zna. obavijestili su ga, i  on misli da je to sasvim dobar projekt.
No, ne može se govoriti o nečemu što nisi vidio, i zato pođoh u obilazak, da se sama uvjerim.  
A veliki su poslovi u tijeku, to se vidi. Sve su počistili i povadili iz vode i uz vodu, poravnali zemlju i tu će saditi travu o kojoj će oni ubuduće voditi brigu, kako mi reče gradonačelnik. Na moju veliku radost ostavili su krove, taj prepoznatljivi znak Neretve,  jer su mjesta gdje nema krova totalno bez identiteta, otužna.
Stvoren je obrambeni nasip do magistrale, a na nekoliko mjesta sam vidjela pripremu za izradu skalina od rike do magistrale, baš preko puta Komina, što znači da vode računa o lokalnom stanovništvu.
No, smeće od prije nekoliko dana još uvijek stoji i nitko ga ne uklanja, a nisu se oglasile ni Hrvatske vode ni Grad Ploče. Dakle, mora se ići putem inspekcije, nema druge!








Na kraju vidjeh ono što me je najviše obradovalo - vraćaju se štandovi, ne znam da li samoinicijativno ili uz nečiji pristanak, ali lijepo ih je vidjeti. A već ima stranaca, i zastaju kao i nekada!
lijepa-nasa @ 20:41 |Komentiraj | Komentari: 22 | Prikaži komentare
utorak, svibanj 5, 2009
Više puta sam pisala o nekim radovima na Neretvi i ušću koje plaćaju Hrvatske vode, a provodi Neretvanski sliv, i pitala se o čemu se radi. Odgovor nikada nisam dobila, no jučerašnji napis na Business.hr dao mi je djelomične odgovore. Uglavnom, ono što se radi i radilo kod nas, radi se i na drugim vodama Hrvatske, pa ćemo i mi ovdje poduzeti neke korake da se osvijetle i ovi radovi.

Dakle, evo članka sa stranica business.hr, ali evo i linkova da se podsjetite što smo to pisali još 2007. i 2008. godine:

"Praksa Hrvatskih voda su nepotrebni radovi, napuhani cjenici i slično, a sve plaćaju porezni obveznici"

Pet ekoloških udruga najavilo je danas u Koprivnici na konferenciji za novinare da će do kraja tjedna Državnome odvjetništvu kazneno prijaviti Hrvatske vode zbog načina na koji ta tvrtka namjerava regulirati ušće Mure u Dravu kod Legrada.                                                                                                          Riječ je o Ekološkom društvu iz Koprivnice, Dravskoj ligi, Prirodoslovnom društvu iz Virovitice, Hrvatskome društvu za zaštitu ptica i prirode te o Zelenoj akciji.

Irma Popović iz Zelene akcije objasnila je da su se ekološke udruge na to odlučile zato što su Hrvatske vode obmanule javnost i državu tako što su Ministarstvu zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva prijavile iznimno mali dio radova koje namjeravaju izvesti na ušću Mure u Dravu.

"Hrvatske vode to su učinile kako bi izbjegle izradu studije utjecaja na okoliš, dobivanje lokacijske i građevinske dozvole, javnu raspravu i mnoge druge zakonske regulative", rekla je Popović. Kako je ustvrdila, Hrvatske vode žele rascjepkati radove jer im je takva praksa upravljanja vodotocima i u drugim dijelovima Hrvatske, a i zato da izbjegnu vrlo stroge zakone usklađene s međunarodnim standardima.

"Ovaj slučaj nije iznimka, nego praksa Hrvatskih voda, kao što su uobičajeni i nepotrebni radovi, napuhani cjenici i slično, a sve plaćaju porezni obveznici", ustvrdila je Popović.

Darko Grlica iz Prirodoslovnog društva "Drava" ustvrdio je pak kako se iza stručnih objašnjenja vodećih ljudi Hrvatskih voda najčešće krije samo želja za profitom na štetu ljudi i prirode.
Po njegovu mišljenju, u Hrvatskim vodama lažu kad tvrde kako je zbog zaštite željezničke pruge u susjednoj Mađarskoj od urušavanja obale zbog snažnog toka rijeke Drave na ušću Mure nužno prokopati riječni sprud, obalu učvrstiti kamenom i napraviti još nekoliko velikih građevinskih zahvata. To nije istina, istaknuo je, dodajući da bio bi dovoljan samo kameni zid na najkritičnijim mjestima. Ustvrdio je kako iza svega stoji želja da se zarade milijuni kuna na eksploataciji šljunka i na raznim malverzacijama.

Helena Hečimović iz Ekološkog društva iz Koprivnice i Dravske lige rekla je da će ekolozi tužiti Hrvatske vode i zato što novac poreznih obveznika žele potrošiti na zaštitu željezničke pruge u Mađarskoj iako je za taj projekt Mađarska već zatražila novac od Europske unije. Još više je zabrinjava to što ta državna tvrtka uporno odbija otkriti koliko novca poreznih obveznika namjerava potrošiti na projekt kod Legrada. (H)


 
 



lijepa-nasa @ 21:16 |Komentiraj | Komentari: 25 | Prikaži komentare
U našoj udruzi imamo mnogo djece, pa iz iskustva znam koliko se raduju svakom našem izletu. Sada dogovaramo jednu ekološku akciju, i već su nestrpljivi, stalno zapitkuju kada ćemo u prirodu. A priroda im je zaista potrebna, potrebna je svima nama, a njima ponajviše!
Da bi se zdravo razvijalo, dijete treba imati prilike za igru, istraživanje i direktan kontakt s prirodom.
Nekada, kad su djeca imala želju za divljom i neobuzdanom igrom, odjurili bi van do prvog "divljeg" mjesta - bilo da je to kvrgavo drvo u susjedstvu, livada, neki potočić ili obala mora.
Sve do nedavno, djeca su rasla okružena prirodom, bila su dio nje i to je bilo moguće. Danas najveći dio djece raste bez izgrađenog odnosa sa prirodom. Na početku 21. stoljeća djeci se nudi malo divlje i neobuzdane igre. Čak i parkovi, kao mjesta koja su namijenjena "ispucavanju" dječje energije, nisu zeleni - sivi su, često puni metalnih igračaka, strogo strukturirani.
Sve manje djeca imaju prilike igrati se po neuređenom terenu. Djetetovu igru organiziraju i određuju odrasli koji imaju pogrešna shvaćanja da će učenje lekcija o prirodi u ljetnim školama pomoći djetetu da jednog dana odraste u osobu koja će se znati samostalno brinuti o sebi i prirodi.
Žele li roditelji da dijete odraste u osobu koja će brinuti o okolišu i imati razvijen sustav ekoloških vrijednosti? 
Tada mu, dok je još u predškolskoj dobi, trebaju omogućiti što više tzv. divlje igre u prirodi. Ribarenje (pecanje), jahanje, kampiranje, planinarenje i sl. aktivnosti u prirodi najnovija studija psihologinje Nancy Wells ističe kao posebno dobre za razvoj zdravog odnosa prema prirodi.
Njena studija pokazuje da djeca koja su od malena bila uključena u tzv. divlje aktivnosti u prirodi, kada odrastu imaju zdraviji odnos prema prirodi. Zanimljivo je da se briga o biljkama i kućnim ljubimcima pokazuje nedovoljnom za razvoj ekološke svijesti djeteta. Dijete u prirodi treba uživati bez zahtjeva organizirane skupine – divlje i nesputano.
Prostorije u kojima djeca borave, a imaju pogled na zelena prostranstva ili more, kuće u zelenilu, mogu pomoći djeci da se lakše nose sa stresom. Priroda je dobar faktor zaštite dječjeg zdravlja.
Priroda na djecu djeluje tako da im pomaže fokusirati pažnju, zelenilo i prostranstvo omogućuju im da se odmore i oporave. Zelenilo omogućuje djeci da misle jasnije i da se sa stresnim situacijama lakše nose.
Razmislite kada ste zadnji puta bili u doticaju s prirodom. Šume, livade, obale rijeka ili mora bolja su učionica i vježbaonica za vas i vaše dijete od bilo kojeg organiziranog sporta ili dokumentarca na TV. Proljeće je, priroda miriše i buja, svuda je zeleno, zeleno – izađite svi u prirodu i budite ponovo djeca!





lijepa-nasa @ 00:20 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
nedjelja, svibanj 3, 2009

Iako se Gradske vlasti trude  sanirati sva divlja odlagališta, ona ipak nanovo niču na sve strane.
Jedna čitateljica našega bloga iz Komina  skrenula je pozornost na još jedno, koje je, očito, formirano zbog nemara Hrvatskih voda. U svome  komentaru piše: «… otiđi vidit šta Hrvatske vode donose na ulaz od imanja. Ispočetka su to bila drva koja su palili a sada već ima metala i plastike .Hrpe su sve veće. Imaju li oni pravo na to? POMOZI!!!!!!!!».
A zatim:  «…hrpe se vide već sa Rogotinskog mosta na skretanju desno. Sad su već i ljudi počeli zloupotrebljavati ovo što ovi iz voda čine, pa su počeli donositi smeće. Gore i plastične boce u kojima su nekad bili otrovi, a plutali su rikon, a sad je to sve doneseno na novi KAREPOVAC».
Ova  informacija me je zainteresirala, i krenula sam potražiti taj novi «Karepovac».
Nije bilo teško pronaći ga! Naime, doista je odmah vidljiva hrpa  granja i trstike  koje su radnici Hrvatskih voda skupljali pokraj obale Neretve i sve «upakirali» na jednome mjestu, a netko je sve to pokušao zapaliti, jer je i danas   dimilo iz otpada.
U međuvremenu su neki nesavjesni građani sav svoj opasni i neopasni  otpad počeli tu odlagati, pa sada na gomili vidimo zbilja svašta. Malo dalje je već bilo jedno divlje odlagalište, ali vidljivo je da je grad tu uredovao, postoji i tabla da je zabranjeno bacanje otpada, ali………..
Ovo smetlište za sada ću prijaviti Gradu Pločama i Hrvatskim vodama, a ako se kroz nekoliko dana ne sanira, idemo na inspekciju.
Pozivam građane da nas i dalje obavještavaju o divljim odlagalištima, da jednom zauvijek nestane ružna slika našega nemara.









lijepa-nasa @ 19:56 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
subota, svibanj 2, 2009
Čudno je ovo proljetno vrijeme! Čas sunce, pa kiša, grmljavina, hladnoća, kišobrani, sunčane naočale……..                                                                                                                                                            Što se to događa s klimom?                                                                                                                           Suočeni smo sa dva ključna globalna problema zaštite okoliša: uništavanjem ozonskog omotača i klimatskim promjenama.                                                                                                                                                             Problem klimatskih promjena vezan je uz učinak staklenika, odnosno povećanu koncentraciju stakleničkih plinova u atmosferi. Najznačajniji staklenički plin je ugljični dioksid (CO2), koji nastaje kao posljedica izgaranja fosilnih goriva. Povećana koncentracija stakleničkih plinova uzrokuje povećanu apsorpciju topline u atmosferi, što dovodi do promjena temperature zraka i količine oborina. Emisije stakleničkih plinova posljedica su prirodnih procesa, ali su pojačane ljudskim aktivnostima još od doba industrijalizacije. Njihovo nakupljanje u atmosferi uzrokuje porast temperature što vodi globalnom zatopljenju i klimatskim promjenama, a promjene su uočene na globalnoj razini.                                                                                                                                                                  Najočitije posljedice globalnoga zatopljenja su otapanje ledenjaka, povlačenje snježnoga pokrova, porast razine mora, zagrijavanje oceana i nestanak određenih vrsta.                                                                                          90-e  godine su bile najtoplije razdoblje 20. stoljeća. Dugi, sušni periodi pogodovali su izbijanju šumskih požara, a u ljeto 2000. godine zabilježen je njihov rekordan broj.                                                                                             2003. godina je u Republici Hrvatskoj bila obilježena toplotnim udarima. Istodobno, količina oborina smanjivala se na području cijele države.                                                                                                                                      Predviđa se i promjena razine mora, što će djelovati na  promjene u priobalnome pojasu.  Porast razine mora za 65 - 100 cm ugrozio bi gradove i naselja na najnižim kotama: Split, zaljev Rijeke dubrovačke, zapadnu obalu Istre, zadarsko područje i ušće Neretve, te dijelove otoka Krka, Cresa i Lošinja. Moguće je očekivati potapanje infrastrukture uz obalu te plavljenje sustava odvodnje.                                                                                            Podizanjem razine mora, slatka će se voda postupno povlačiti, što bi imalo negativne učinke na vodoopskrbu te na sustav navodnjavanja u poljoprivredi (ušće Neretve). Posebice je ugrožen ekosustav polarnih područja, o čemu svjedoči činjenica da se Arktik zagrijava dvostruko brže od svjetskoga prosjeka. Posljednje je desetljeće obilježeno obilnim kišama, poplavama, sušama, požarima, olujnim vjetrovima te promjenama smjera oceanskih   struja                                        (Izvor: Moja Energija – Zelena zona).

lijepa-nasa @ 20:08 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
petak, svibanj 1, 2009
 

                 Papa Pio XII je 1955. godine uveo u crkvenu godinu blagdan sv. Josipa radnika i odredio  da se taj blagdan slavi 1. svibnja, na dan koji je svijet rada izabrao kao svoj praznik.                      


                Zato se danas obilježavaju dva blagdana: Sveti Josip radnik i 1. svibnja, međunarodni praznik rada, kao dan solidarnosti radnika cijelog svijeta.

Slavi se od 1890. godine, a povod je  bio  krvlju ugušen štrajk 40.000 čikaških radnika 1.5. 1886. godine, kada je u sukobima s policijom poginulo više od dvije stotine radnika, a osmero ih je osuđeno na smrt.

Na održanom kongresu   odlučeno je te davne 1890.  da   radnici svake godine 1. svibnja demonstracijama obilježe  svoju solidarnost i spremnost na internacionalnu borbu za osnovna radnička prava. Zato je razumljivo da se danas u većini europskih zemalja održavaju prosvjedi u znaku teške ekonomske situacije.

                   Pa i kod nas   u Hrvatskoj  današnji  1. svibnja  sliči  na one nekadašnje, izvorne, jer  se po većim gradovima masovno demonstrira. Nisu tu više važni crveni karanfili i kuhani  fažol u prirodi (iako mnogi, pogotovo stariji  i sada misle da je to onaj prijeratni «1. maj»), ovo je sada doslovno  bitka za golu egzistenciju, jer kako se drugačije ponašati ako same vlasti priznaju da će ove godine 40 do 50 tisuća ljudi ostati bez posla.

U 20. stoljeću  s vremenom se 1. svibnja prihvatio  kao anarhistički i socijalistički blagdan, te je baš u tim krugovima poznat i kao Međunarodni dan radnika, odnosno Praznik rada. No bez obzira na takvo poimanje ovoga dana, zbog svih onih gladnih i unesrećenih nadam se da je danas i dobri duh sv. Josipa radnika  zajedno sa tim ljudima.

lijepa-nasa @ 13:41 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
Brojač posjeta
1609106
Arhiva
Index.hr
Nema zapisa.