Blog - svibanj 2010
ponedjeljak, svibanj 31, 2010
           Neretva je kao vrijeme – ne staje. Sve može zastati, predahnuti, ali Neretva ne, nikada ne! Za Svjetski dan voda, prije malo više od dva mjeseca, sredili smo  ušće i očistili obalu mora i Neretve. Bilo je prelijepo  vidjeti taj prostor onako čist i uređen. No, ljepotica rijeka u međuvremenu je nanijela svašta!
           Sa redovne nedjeljne šetnje po ušću nazvala me gospođa Marija Vitanović, zgrožena onim što je vidjela! Poslala mi je slike onečišćenog prostora u blizini svjetionika na glavi, a tu je i jedna raspadajuća lešina koze ili ovce.
Vrijeme je da tamo odu komunalci, i odnesu tu lešinu, jer tko će ako ne oni. Ili ćemo čekati novu veliku plimu da je odnese? Treba  pokupiti i smeće, jer sada to nije problem, nema više onih glomaznih komada, sve se može očistiti za čas!
Čudim se da nešto nisu poduzeli kiteri, da nisu nikoga obavijestili, jer to je baš tamo gdje oni letaju. Možda i jesu, ali zaludu, bez reakcije nadležnih, po našoj staroj navadi. Gospođa Vitanović mi kaže da je ta lešina tamo bila i prošle nedjelje, samo je nije imala čime slikati.
         Možda je trebalo pisati o davno najavljenoj termoelektrani, čija je realizacija vrlo izgledna, i to uskoro, ali o tome možete čitati na stranici   ROGOTIN.
Meni je od svega ovoga zlo i  mučnina! A vama???
 
lijepa-nasa @ 20:48 |Komentiraj | Komentari: 23 | Prikaži komentare
subota, svibanj 29, 2010
               Svake godine od 15. svibnja započinje redovito mjerenje kakvoće mora na svim plažama primorskih županija! Dosadašnjih godina imali smo puno problema. Zbog velikog onečišćenja mora na gradskoj plaži Ploče još od 2006. godine stalno je zabranjeno kupanje, i prema  Uredbi o kakvoći mora za kupanje naša gradska plaža nije bila ni  u programu ispitivanja. Nadležne službe je ne smatraju  plažom sve  dok se ne utvrde izvori onečišćenja i izvrši potrebna sanacija. Izvore znamo i sami, to je  više nego dvostruka  prisutnost  vrlo opasne fekalne bakterije Escherichia coli u moru. Kakvoća mora na gradskoj plaži služeno se nije ispitivala, ali neslužbeno jeste, a rezultati su konstantno bili katastrofalni.
                Također se  ispitivalo  more na Opuzenskom  i Pločanskom ušću (ovakvi nazivi pišu u službenim dokumentima MZOPU), pa se prošloga ljeta događalo da je kvaliteta  mora na opuzenskom ušću ocijenjena kao visoke kakvoće ili  I. kategorije, dok je  plaža Ušće Ploče (Kominsko ušće) bila ocijenjena nezadovoljavajućom ocjenom, zbog nepovoljnog utjecaja rijeke Neretve koja je opterećena nepročišćenim otpadnim vodama . Pitanje je kako to da nekvalitetno more na našemu ušću nije ni mrvu utjecalo na kvalitetu onoga na opuzenskom, jer  mi reče jedan Kominjanin: svako go… sa kominskoga ušća završi na opuzenskom dijelu (ali ne i obrnuto)!
                Ove godine sve je bitno drugačije! Zašto – to ne znam, ali je činjenica da službeni rezultati o kakvoći mora kažu:  od 10. do 26. svibnja 2010. kakvoća mora na ušću  (kominskome, ili prema Ministarstvu – plaža Ušće Ploče) je bila  IZVRSNA, a na gradskoj plaži u Pločama na dan 14. svibnja 2010 kvaliteta je DOBRA.Ocjene idu ovako:  plava boja =izvrsno, zelena = dobro, žuta = zadovoljavajuće, a crvena je nezadovoljavajuća ocjena.
Mi sada za more na našoj gradskoj plaži, nakon skoro četiri godine  imamo zelenu boju, i velika je važnost  ove ocjene  «DOBRA» za nas građane Ploča!
  Eto, nisu nam zaludu branitelji sredili plažu, jer  kod ovakve ocjene kupanje je apsolutno dopušteno.  

Gradska plaža u Pločama Foto:Dubrovački vjesnik
lijepa-nasa @ 14:29 |Komentiraj | Komentari: 30 | Prikaži komentare
četvrtak, svibanj 27, 2010
            Bez pompe i velikih riječi danas su branitelji grada Ploča proveli još jednu hvalevrijednu akciju: uređenje prostora od Hotela Bebić do plaže.
            Bio je to doista obiman posao, baš onako pravo muški. Kosilo se i pilalo na sve strane,  velike gromade kamenja iz mora premještali su se na obalu, a rekli su da će urediti i one već legendarne skaline  do mora.  Mehanizacija Komunalnog poduzeća je tu, a vidjela sam i vatrogasce.
             U 8 sati u gradu su se čuli  ugodni zvuci kominskih glazbara, ali sam ipak više željela vidjeti kako ide posao braniteljima, kojima su pomagali momci iz udruge Trlilula, Torcide i udruge Radost. Mladi iz Lijepe naše, nažalost, nisu im se mogli pridružiti jer je radni dan, nastava je, kraj školske godine i puno testova treba napisati. A baš mi je žao, jer branitelji zaslužuju da im se pomogne, pošto i oni  pomažu svima koji ih zovu. U našoj akciji čišćenja ušća bili su  od silne pomoći.
             Nisam vidjela završne radove, ali ono što su radili ujutro bilo je obećavajuće, jer iza njih je ostajao uređen prostor.
 






Pekma je vrijedno radio!

Slobodan je ovo drveće 1978. sadio kao učenik

Profesor Oršulić je uzeo mali predah!

Inženjer Milić stalno je radio, kao i uvijek!

Letica nam pokazuje neke čudne i nepoznate plodove


Vatrogasci su se pridružili akciji

Juhi i njegov foto aparat su posvuda gdje se nešto događa!

More se čini tako bistro i zdravo, ali samo čini

lijepa-nasa @ 21:24 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
srijeda, svibanj 26, 2010
Dalekovodi i trafo stanica su, očito, naša neizbježna najskorija budućnost. Ovaj grad kao da je uklet!
Prošli mjesec smo iz naše udruge uputili nekoliko pitanja Vladi Republike Hrvatske preko ugledne zastupnice, a ovih smo dana dobili odgovore kojima nismo zadovoljni. Tražili smo da nam se objasni kako je moguće da se iznad dijela grada (Birina) radi  110 kw dalekovod i trafostanica iste snage, a nema studije utjecaja na okoliš o štetnosti elektromagnetnog zračenja. Iz Vlade su nam odgovorili da će se u tijeku izrade glavnih projekata izraditi studija s proračunima električnih magnetnih polja u području oko objekta. Nakon gradnje objekta, u tijeku njegova pokusnoga rada izvest će se mjerenja magnetnih polja, što je nezaobilazni uvjet za dobivanje  uporabne dozvole. U tijeku je postupak za dobivanje dozvola za gradnju, a lokacijska dozvola za trafo stanicu je izdana, te predstoji ishođenje lokacijske dozvole za dalekovod, dok je za oba objekta potrebno ishoditi i potvrde glavnog projekta.
Dakle, gradi se sve u šesnaest, a dozvole se tek traže. Pa tko je lud da riskira  rušenje  izgrađenih, skupih objekata, ako  nije sto posto sigurno ishođenje potrebnih dozvola.
Doista se ne razumijem u struju, dalekovode, trafo stanice i zračenja, ali slušam one koji to znaju, kojima je to zanimanje, i tvrde da će nam djeca sigurno stradati! O tome ste mogli u više navrata čitati na blogu SRZA !
No, ono što me zbunjuje je nepobitna činjenica da  se u Pločama 2004. godine održao sastanak grupe zainteresiranih ljudi iz Ploča, Zagreba i Splita, gdje se na štetu građana, a u njihovu korist  dogovorilo o nekim gradnjama, te da se nova trafo stanica treba graditi kao transformaciju  110/20(10) kw, i pomiče se prema samome gradu.  Predložena je i prihvaćena nova lokacija u sedlu sa južne strane vrha Stražbenica, a do ove lokacije će  u dužini od jednog kilometra izgraditi  TRI dalekovoda 110 kw. Meni se ovo čini kao čista strava! Svuda oko nas po brdima su dalekovodi, a poklopit će nas i u gradu!  O svemu odlučuje mala interesna grupa moćnika, bez da nas itko išta pita. Je li možda netko od vas vidio studiju utjecaja ovih objekata  na okoliš, i  kada se održala javna rasprava! Ja se doista ne sjećam!
A u Dubrovačkom vjesniku piše:    Rezultati istraživanja govore o povezanosti obolijevanja djece od leukemije i dalekovoda postavljenih u blizini stambenih naselja. Najvažniji faktor upravo je blizina postavljanja dalekovoda. Djeca koja žive u krugu od 200 m udaljenosti, spadaju u najrizičniju skupinu, međutim, samo neznatno, manjem riziku za oboljenje od leukemije izložena su i djeca u krugu od 600 metara udaljenosti! Pa vi sad šutite!
 
lijepa-nasa @ 00:08 |Komentiraj | Komentari: 33 | Prikaži komentare
utorak, svibanj 25, 2010
Kako su ljudi dosjetljivi svjedoči i jedan čudni oglas na ušću. Na samome vrhu, odmah kraj svjetionika,  na jednome je stablu snalažljivi  mještanin Blaca  postavio svoj (pomalo nepismeni) oglas sljedećega sadržaja:
APARTMENTS – LAURA - Blace  Prenočište 10 Eur, osoba,
i na kraju broj mobitela!
Jeftino, nema što!
Eto načina da se nešto zaradi možda  bez kontrole i bez plaćanja poreza državi!
 Kad mogu svi, može i on!

 
lijepa-nasa @ 00:33 |Komentiraj | Komentari: 19 | Prikaži komentare
nedjelja, svibanj 23, 2010
 
Prije nekoliko dana pisala sam o mladoj Sari Medak i njenom sigurnom oku i  talentu za fotografiju. Najavljena aukcija njenih fotografija je održana, a vodili su je učenici 7.a., b. i c razreda njezine Osnovne škole Blatine - Škrape u Splitu. Iz iskustva znam, mladi to rade sjajno, organiziraju akcije u kojima im mi stariji samo smetamo. Sara je dobila priliku da pozdravi i zahvali onima koji su najzaslužniji što je do te izložbe i aukcije došlo: ravnatelju škole, knjižničarki Editi Perković, razredniku, psihologinji, defektologinji, a naravno, i svojim prijateljima koji su vodili aukciju. I kao u američkim pričama, posebno "hvala" uputila je mami i tati, osobito tati Nenadu  koji je od malena strpljivo učio i naučio ovoj umjetnosti. Sve mi se čini da će učenica biti bolja od učitelja!
  Voditelji aukcije Ana Stipić i Ivan Rogulj  pokazali su 31 njezinu sliku koje su pripremljene za aukciju, zatim su kratko  objasnili pravila aukcije, i prodaja je započela. Početna cijena svake slike iznosila je 30 kuna.  Nadmetanje se odvijalo kao u nekoj aukcijskoj kući, onako kako često gledamo na TV. Na prvu ponuđenu cijenu nadmetalo se više kupaca, a kako je cijena rasla,  nadmetanje bi uglavnom završilo između dva najupornija kupca. Često bi nakon postignute cijene od 50 kuna  za pojedine fotografije netko od kupaca prekinuo nadmetanje povikom: Ja dajem 100 kuna. Bilo je  doista žestoko, posebno za slike: Brod u Kaštel Gomilici (prodano za 175 kuna), Brod u grmlju (prodano za 150 kuna), Brod na Baćinskim jezerima (prodano za 130 kuna).  Prodaja svake fotografije bila je popraćena velikim aplauzom.  Nakon aukcije svi kupci su preuzeli kupljene slike. Ukupno se prikupilo 2580 kuna (prosječna cijena po slici 86 kuna). Novac sa ove aukcije ide školi za bojanje, lakiranje, kupnju knjiga za knjižnicu i slično. Bilo je predivno, a organizatori su  dobili  velike pohvale od ravnatelja škole, svih nastavnika, roditelja i učenika koji su sudjelovali na ovoj aukciji.   Treba se nadati da ćemo i mi u Neretvi imati priliku vidjeti Sarine slike. Nova kominska vlast baš bi mogla u svome Domu organizirati izložbu! Uskoro će biti promocija knjige poezije Anđelke Vlahović u Kominu, i tom prigodom mogli bi uz lijepe neretvanske stihove pogledati i  neretvanske motive Sare Medak.                                  Sara na djelu

Zainteresiranih je bilo mnogo
 
Voditelji nude fotografije


Najviše plaćena fotografija

Brod u grmlju - jedna od 4 fotke upućene na međunar.natječaj u Osijek
lijepa-nasa @ 22:32 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
subota, svibanj 22, 2010
Biološka raznolikost je pojam koji obuhvaća svu raznolikost života na Zemlji. Pod pojmom biološka raznolikost podrazumijevaju se različite biljne i životinjske vrste, te mikroorganizmi, kojih je, do sada, opisano oko 1,75 milijuna, a znanstvenici pretpostavljaju da ih je na zemlji oko 13 milijuna. Vodena staništa Neretve, zajedno sa tršćacima, vlažnim livadama, pješčanim obalama, sprudovima i slanušama, predstavljaju vrlo vrijednu i veliku raznolikost močvarnih staništa
Dolina donjega toka Neretve sadrži najveće i najvrjednije ostatke sredozemnih močvara u Hrvatskoj i jedna je od malobrojnih koje su preostale u Europi.
Prirodnu cjelinu čini 25 km dugačka dolina Neretve od Hutovog blata u Bosni i Hercegovini do ušća razgranatoga u prostranu deltu - ukupno oko 20.000 ha. Podzemna voda koja pristiže s rubnog krškog terena prihranjuje brojne potoke i jezera, a podzemna krška staništa obiluju rijetkim i endemičnim životinjskim svojtama, što uvelike obogaćuje biološku raznolikost cijeloga prostora.
Inače, Hutovo blato je i jedino podvodno arheološko nalazište u Bosni i Hercegovini, gdje su se nalazili predmeti stari i po 1.200 godina. Da je Hutovo blato zaista specifičan kompleks, govori i podatak, da u njegovim vodama žive i riblje vrste slanih voda. One dolaze iz Jadranskog mora Neretvom i Krupom, a najčešće vrste su evropska jegulja i cipal glavaš.  Od oko 12.000 ha donjega toka Neretve u Republici Hrvatskoj,  na samo  1.620 ha (oko 14% od ukupne površine u RH) zaštićeno je pet lokaliteta s najbolje očuvanim ostacima nekoć cjelovite sredozemne močvare. Močvarna staništa donjega toka Neretve posljednjih su desetljeća drastično smanjena, pa su danas preostala kao rascjepkani izdvojeni otoci okruženi intenzivno obrađivanim i naseljenim prostorima. Nekadašnje prostrane močvare i lagune značajne za prehranu i mrijest riba te za zimovanje i selidbu izuzetno raznolike ornitofaune, danas su svedene na ostatke. No, iako je današnja fauna brojčano uvelike osiromašena, njezin kvalitativni sastav ukazuje na veliku raznolikost i bogatstvo vrsta i staništa, te na mogućnosti znatnog poboljšanja stanja koje bi se moglo postići odgovarajućim mjerama zaštite i osmišljenim planom upravljanja cijelim područjem. Mogućnosti su tu, ali izgleda da nema volje, ili se čeka privatizacija i ovoga bisera. Neretvanski moćnici iz Zagreba kroje nam sve, pa će sigurno i to! Današnji značajni datum  - Međunarodni dan biološke raznolikosti, u godini biološke raznolikosti, u našemu dijelu Neretve nitko nije obilježio, jer naša udruga nema sredstava, a drugome nikome to i nije važno. No, zato su kolege iz Parka prirode Hutovo blato pozvale nas dvoje-troje sa hrvatske strane Neretve na druženje i dogovor oko zajedničkih projekata vezanih uz Neretvu. Hercegovci vode računa o svome dijelu Neretve i njenih pritoka, oni su još 1995. godine proglasili Park prirode Hutovo blato na površini od 7411 ha, a u utorak i srijedu tu će se  održati i jedan značajan skup gdje će se raspravljati o  potrebnoj količini i kvaliteti vode u određenom vremenu, jer su to odlučujući preduvjeti za očuvanje Parka prirode „Hutovo blato“ kao i za cijeli ekosustav donjeg toka rijeke Neretve. Vode u Hutovo blato dolaze najvećim djelom iz slivova rijeka Bregave i Trebišnjice i to mrežom podzemnih tokova s krških polja istočne Hercegovine. Projektom Republike srpske «Gornji horizonti» odnosno  hidrotehničkim zahvatima vezanim uz taj projekt, prirodni tokovi su poremećeni, a to već sada osjetimo i mi

 









lijepa-nasa @ 17:22 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
četvrtak, svibanj 20, 2010
                  Istina je, doista je sinoć umro i četvrti azbestaš, Milenko Žderić sa Stabline. U Društva Žrtve azbesta rekli su da su pok. Milenku već dva brata umrla od azbestoze, on je treći, ali i sestra mu je od toga umrla, i nevista. Svih pet  iz iste kuće! Što se tu još može reći! Informirala sam sve moguće medije o ovoj tragediji, zvali su sa HRTa iz Zagreba, vrlo vjerojatno će sutra iza 16 sati o tome biti riječi u emisiji Hrvatska uživo koju petkom uređuje Maja Sever. Valjda nas neće prevariti, vidjet ćemo.
Predložila sam nekim novinama da svaki puta kad umre jedan azbestaš  na vrhu stranice gdje su osmrtnice stave ironičnu obavijest: Dobra vijest za Mirovinski fond RH. Još jedan azbestaš je umro!  Ovu mi je ideju dao moj susjed Ranko Karamatić iz srednje škole, čija je supruga Marija  jedna od osnivačica Društva Žrtve azbesta, i koja je i sama bolesna, ali  mora raditi, jer nije (još) ostvarila ni jedno pravo: ni na odštetu, ni na mirovinu!
                No, život u svojoj raznolikosti ide dalje! Ovo je međunarodna godina biološke raznolikosti, a 22. svibnja slavi se Međunarodni dan biološke raznolikosti, dok Republika Hrvatska isti dan obilježava i Dan zaštite prirode.
Tim je povodom danas Osnovnu školu «Vladimir Nazor» u Pločama pohodilo dvočlano izaslanstvo udruge «Baštinik» iz Metkovića. Primio ih je ravnatelj škole Ante Dodig, kojemu su  Markica Vuica, predsjednik ove udruge za promicanje zaštite prirodne i kulturne baštine Neretve, i članica Udruge Ana Brnas, za školsku knjižnicu predali lijepe i prigodne knjige: Opstanak ili nestanak Hrvatskog prirodoslovnog muzeja, Biološka raznolikost Hrvatske koju je tiskao Državni zavod za zaštitu prirode , i poučnu slikovnicu o vodi Kapljica i kamen autora Damira Lackovića.
Gosti su prenijeli želju njihove udruge da učenici pločanske škole dođu u Metković, gdje se  na  privatnom posjedu gospodina Vuice  nalazi vrijedan bio-speleološki lokalitet «Jama u Predolcu» , koja je djelomično istražena i u njoj je pronađena velika kolonija endemskog i reliktnog podzemnog školjkaša Congeria kusceri, najveća živuća u Hrvatskoj. Gospodin Dodig je sa zadovoljstvom prihvatio ovaj prijedlog, siguran da će i učenici zbog toga biti sretni. Eto još jednog dokaza kako Ploče i Metković mogu lijepo surađivati, na obostranu korist!

 
 
 

lijepa-nasa @ 21:31 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
utorak, svibanj 18, 2010
                 
Bivši azbestaši su u šoku: u samo tri dana umrla su tri njihova člana!
Tomislav Kuran sahranjen je  u nedjelju, 16. svibnja, Jadranka (djev. Barbir) Zmijarević imala je nepune 53 godine i sahranjena je danas, a u međuvremenu je umro i treći član, Zdravko Barbir.
Smiljan Batinović iz Društva Žrtve azbesta Ploče kaže da je trenutno teško bolesno 7 članova, a od početka godine do danas umrlo je njih devet, što znači da prosječno umire po dva člana mjesečno. Ljudi su izvan sebe od straha, znaju – čim počnu kašljati, tu je i kraj, za otprilike tri, četiri mjeseca.
Ima li itko na ovome svijetu tko ih razumije, tko će im pomoći? Sramotno je da do danas nisu riješili svoje odštete i mirovine! Svi su radili u azbestu, svejedno u kojem pogonu, godinama je smrtonosni plašt azbesta bio  neprestano nad svima njima. A dijele ih na one koji su otišli u mirovinu do 2007. i iza toga datuma. Oni koji su bili stariji i bolesniji pa su morali u mirovinu prije 2007. godine nemaju pravo na povećanje mirovine od  26%. Naime, prema Zakonu o uvjetima za stjecanje prava na starosnu mirovinu radnika profesionalno izloženih azbestu iz 2007. godine budućim korisnicima  mirovina se povećava za 26%. Na umirovljene prije toga datuma, ovaj se zakon ne odnosi. Na taj je  način država napravila razliku među bivšim radnicima, a samim time izazvala je  i nezadovoljstvo onih zakinutih, kao i razjedinjenost ljudi. Bilo bi divno da se slože svi bivši i sadašnji umirovljenici koji su svoju neisplaćenu smrtonosnu otpremninu zaslužili u našoj tvornici smrti, da tuže državu bez milosti, kao što je i ona bezdušna prema njima.
Ima pojedinaca kao što je saborska zastupnica Marijana Petir i doktorica Sonja Padovan Janković, koje sve čine da im pomognu, a azbestaši vjerojatno znaju još po nekoga. No, to je kap u moru nebrige, u šumi propisa u kojoj se ne mogu snaći ni oni koji su ih donijeli, a radnicima treba odvjetnik da im  objasni te pravne igre.
Skoro svaka obitelj u dolini Neretve ima bar po jednoga člana koji je nekada radio u Azbestu, koji upravo sada uzima svoj danak u smrti! Dignimo svi  glas i pomozimo ovim nesretnim ljudima! Ako ne možemo zaustaviti njihovu neminovnu smrt od azbestoze, stanimo uz njih i zaustavimo strašnu nepravdu prema njima
                                         Tekst i slika: Ana Musa

                           
lijepa-nasa @ 20:38 |Komentiraj | Komentari: 19 | Prikaži komentare
ponedjeljak, svibanj 17, 2010


Prepoznati nadarenost kod djeteta, uputiti ga da samo stvara, i usmjeriti  da pravilno razvija i maksimalno iskoristi svoje sposobnosti, izazov je na koji oduvijek nailaze neki roditelji. Nadarene treba  potaknuti na kreativni rad.
I za dijete i za njegovu sredinu velika je nesreća kada talenat ostane zatomljen i neprepoznat, a sretna su djeca čiju  darovitost prepoznaju  roditelji i  škola.
Takvu je sreću imala Sara Medak, učenica 7.a razreda Osnovne škole Blatine –Škrape u Splitu. Rođena Splićanka, Sara je naslijedila veliki talent i sigurno oko za lijepe fotografije od svoga tate Nenada iz Komina, ali i mama Mirela  ima umjetničku «žicu».
Sarina škola povodom svoga  dana održat će 20. svibnja u 17 sati prodajnu izložbu učeničkih radova. Tema izložbe je: Dalmacija i more, a izložba  se zove ‘’Od prove do krme’’.  
Uz ovu izložbu održat će se i posebna prodajna izložba fotografija – aukcija radova učenice  Sare Medak. Sve slike (dimenzije 45X32 cm) na toj izložbi biti će ostavljene školi, a istovjetne,  duple fotografije, s potpisom autorice prodavat će se po sistemu «tko da više»! Početna cijena još nije određena, ali najvjerojatnije će biti 30 kuna. Interes je već sada  veliki, najviše od  samih učenika, jer su vidjeli  slike.
Prihod s ove prodajne izložbe ostaje školi i s tim novcem će se uređivati  razredi, lakirati parketi i sl. Aukciju će voditi učenici iz Sarinog razreda. Posebno ih treba pohvaliti što su  uglavnom sve sami organizirali, a nisu zaboravili pozvati  Slobodnu Dalmaciju, HTV, pročelnicu za kultura grada Splita i ostale uzvanike, pa tko dođe, dobro im došao.
Posebno me veseli što je Sara, na neki način, ipak dijete naše doline. Prve je fotke snimila sa svojim tatom Nenadom  ovdje, na našemu ušću i u Kominu, a prve su joj fotografije objavljene baš na ovome blogu.  Motivi vezani uz more očito fasciniraju ovu mladu umjetnicu, no, meni su ipak najljepše slike koje je snimila  ovdje, kod nas! Čestitamo joj  od srca, svjesni da je ovo samo prva u nizu izložbi koje je u životu čekaju. Sigurna sam da će na nju biti ponosna ne samo Neretva i Dalmacija, već i cijela Hrvatska, jer ona je istinski talenat.
 

 









lijepa-nasa @ 20:50 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
nedjelja, svibanj 16, 2010


U subotu navečer, 14. svibnja oko 22 sata iz Ploča je, u organizaciji pločanske Udruge branitelja, krenuo autobus sa  tridesetak neretvanskih hodočasnika u Bleiburg.
Bleiburška tragedija ostaje u srcu hrvatskih ljudi, ali i u povijesti kao jedna od najvećih tragedija našega naroda. Politizacija ove nesreće traje već punih 65 godina, jer je upravo politika tadašnje vlasti kriva za tu veliku tragediju.
Vrlo je teško objektivno govoriti o svibanjskim danima 1945. godine. Točan broj hrvatskih žrtava još nije utvrđen.
Ovisno o tome tumače li ove povijesne dane lijevi ili desni, naići ćemo ili na apsolutno nipodaštavanje i negiranje (lijevi), a često i na preuveličavanje i patetiku (desni).
Može se reći da su najobjektivniji rezultati dugogodišnjeg istraživanja grofa Nikolaja Tolstoja, engleskog povjesničara ruskog podrijetla. Tolstoj je rođen u engleskoj grofoviji Kent, otac mu emigrirao iz Rusije 1920. godine, a njegov pradjed bio je bratić slavnog ruskog pisca L.N.Tolstoja. Tolstoj kaže da su se Tito i Staljin različito odnosili prema zarobljenicima. Obojica okrutno, ali Titovi partizani ubijali su zarobljenike odmah nakon predaje, bez suda, a Staljinovi su sljedbenici zarobljenicima sudili i slali ih u gulage. «Razgovarao sam s britanskim pilotima koji su bili poslani da iz zraka procjenjuju koliko je ljudi na Bleiburgu. Po zauzetom prostoru procijenili su da je posrijedi moglo biti oko 200.000 ljudi» - prenio je Tolstoy. Prema Tolstoju, Simo Dubajić, koji je organizirao likvidacije, ispričao je kako je u Kočevju organizirao otpremanje zarobljenika do jama, gdje su ih egzekutori ubijali iz vatrenoga oružja, klali noževima ili udarcima maljem bacali u jamu. Na kraju dana u jame su bacali bombe. Likvidacije zarobljenika trajale su od dva do tri tjedna.
U sektoru kojim je nakon završetka rata upravljao Peti korpus Osme armije, dakle diljem Koruške i južne Štajerske, zatekla se u neopisivu metežu silna izbjeglička rijeka od više od milijun pripadnika raznoraznih poraženih vojski i komunizmu nesklona građanstva i seljaštva. Koliko ih je pobijeno?
Temeljem masovnog iskopavanja na širem području Slovenije 1999. i 2000. godine procjenjuje se da je u tamošnjim masovnim grobištima likvidirano 189.000 vojnih i civilnih osoba hrvatske narodnosti (Zamolčani grobovi in njihove žrtve, str. 113.). Neshvatljivo je zašto hrvatska vlast i povjesničarska znanost nove  Hrvatske nisu uložile nikakav trud da se žrtve, koliko je god moguće, poimenično prebroje i dođe do približno pouzdanog ukupnog broja žrtava vojske i civila koji su ubijeni odmah nakon predaje ili  kasnije.
Jadan je narod koji se odriče dijela svoje povijesti i svojih predaka, a mi to upravo činimo, jer su obustavljena sva otkopavanja u Sloveniji. U Srbiji četnike proglašavaju antifašistima, a u Hrvatskoj i za ubijenu malenu djecu i njihove ubijene majke iz 1945. tvrde da su ustaše. Kako je počelo, mislim da će i poginuli u Domovinskom ratu vrlo brzo, putem užasnih medija i beskičmenjaka političara postati odreda  ustaše. Zato treba zahvaliti ovoj malenoj skupini od tridesetak neretvanskih ljudi i organizatorima putovanja u Bleiburg.

 

 
 Foto: Vl. Musa
 
          Civili na križnom putu                                                         Autor:nepoznat
lijepa-nasa @ 20:02 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare


        Ako ste se zaželjeli dobrog i zdravog smijeha, onda ste puno falili svi koji večeras  niste gledali izvrsnu predstavu metkovskog amaterskog kazališta LJUBAVNIK VELIKOG STILA čiji je autor   Ray Conney.
         Ljubavnik velikog stila je komedija zabune koja prikazuje splet nevjerojatnih okolnosti u koje zapada jedan nesmotreni lažljivac, a radnja je smještena u Opuzen i Metković.
         Glavni junak je naš Neretvanin, taksista po zanimanju,  koji je u ljubavnoj vezi, zapravo u braku sa dvije žene. Jedna mu je gospođa u Metkoviću, druga u Opuzenu, a kao čovjek čiji posao zahtijeva danonoćno izbivanje, mogao je lagati i jednoj i drugoj. Iako teško,  on ipak situaciju uspijeva držati pod kontrolom, sve dok se njegov tajni svijet, stjecajem nepredvidivih okolnosti, odjednom počne urušavati. Prijatelj koji mu želi pomoći samo je još više iskomplicirao situaciju, tako da su u jednome momentu glumili čak i da su homoseksualci., ne bi li zavarali policiju i goropadnu ženu. Bila je tu i lažna časna sestra, farmer, transvestit – ma svašta, a sve u želji da se obrani neobranjivo – velika laž!
Svjesni da živimo u vremenu u kome je laž često stvarnija i prihvatljivija od istine, svjedoci smo da su normalna objašnjenja za očigledne obmane uzaludan napor u razumijevanju suštine života. Ostaje nam smijeh kao posljednja, a možda i jedina obrana od sumorne svakodnevice.
A nasmijali su nas do suza amateri iz Metkovića: Josip Talajić, Suzana Mušan, Damir Kozarić, Tomislav Zupčić, Robert Batinović i bivša profesorica u pločanskoj školi, Manuela Šiljeg. Za nas pločane posebno je zadovoljstvo bilo gledati izvrsnu Željku Petrović Bulić koja je glumila jednu od dvije prevarene žene! Nadarenost naše Željke je jedno posve novo otkriće! A za amatere, svi su bili zbilja odlični, i vrlo često su nagrađivani pljeskom  publike!
Bila je to jedna odlična večer na Međunarodni dan obitelji. Nije baš prigodna tema za ovakav dan, ali barem smo se nasmijali!
 
 

lijepa-nasa @ 00:20 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
četvrtak, svibanj 13, 2010
Moram priznati da sam alergična na sve one silne reklamne papirčine koje nam trpaju u poštanske sandučiće, i usput  nam zagađuju okoliš.  To me beskrajno živcira i iritira, i ne razumijem zbog čega netko misli da ima pravo staviti bilo koji reklamni letak u tuđi sandučić. Danas sam  našla promidžbeni letak za izbor članova vijeća mjesnih odbora na području Grada Ploča što će se održati u nedjelju, 16. svibnja.  Ovo nisam bacila, baš sam htjela pročitati. Sa letka se smješe poznate i nepoznate face, a sve pršti od obećanja.
Iz dosadašnjeg iskustva svi znamo da Mjesni odbor Ploča nije niti postojao, osim na papiru. Sramotno je toliko ignoriranje građana, ali očito smo svi navikli na to, jer se nitko nije bunio. Bilo bi sjajno da konačno počnu ispunjavati zadaću zbog koje su formirani. Nažalost, građani slabo ili uopće ne znaju za postojanje odbora, a kamoli za njihovu ulogu. Možda je trebalo prije izbora organizirati predavanje pod nazivom "Uloga mjesnih odbora u donošenju važnih odluka na lokalnom nivou".  Interesantno je da je loše stanje karakteristično samo za Mjesni odbor Ploča, jer smo svi svjedoci kako su se u drugim mjestima Grada  tamošnji tzv. glavari  mjesta puno trudili i radili, a bome i imali uspjeha. Naročito je dobar primjer predanog rada za svoje mjesto Rogotinski glavar Ante Šunjić, ali ne može se reći da se nisu trudili i Jure Kraljević iz Komina i Nikša Marinović iz Baćine. Mjesni odbor kao oblik mjesne samouprave radi ostvarivanja neposrednog odlučivanja građana o lokalnim poslovima od interesa za život i rad u lokalnoj sredini i organiziranja građana na podizanju razine kvalitete i načina življenja u lokalnoj sredini skrbi o uređenju vlastitog područja,  poboljšanju kvalitete stanovanja,
obavljanju komunalnih i drugih uslužnih djelatnosti, osiguravanju potreba stanovnika u oblasti  brige o djeci, obrazovanju i odgoju, socijalnoj skrbi,
radi na promicanju zdravog okoliša promotivno i organizira vlastite akcije uređenja naselja i brine o očuvanju identiteta i obilježja lokalne sredine,  osmišljava sadržaje za mlade i njihovo uključivanje u podizanje kvalitete življenja u lokalnoj sredini, skrbi o zdravlju ljudi posredovanjem i organiziranjem edukativnih sadržaja (osobito o bolestima modernog doba) i preventivnih akcija radi podizanja razine zdravlja ljudi, potiče i organizira kulturne, sportske i rekreativne sadržaje i brine o vezama sa zavičajnim klubovima radi suradnje s rodnim krajem.
Možda ćemo imati sreće i konačno izabrati ekipu koja će ispuniti bar dio naših očekivanja.



lijepa-nasa @ 23:43 |Komentiraj | Komentari: 19 | Prikaži komentare
srijeda, svibanj 12, 2010
Vjerojatno nitko nije tako čvrsto povezan kao ljudi koji se bave zaštitom okoliša. I sama sam se mnogo puta uvjerila u to, jer su mi pomagali ekolozi  iz Slovenije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Albanije, Amerike, Engleske, a o Hrvatskojpogotovo sjevernojda i ne govorim.
Zato nije čudno što su se našoj  Udruzi nedavno obratili Zeleni Maribora sa molbom (izvorno: prošnja: milijon podpisov proti GSO) za podršku integriranoj europskoj inicijativi protiv uvođenja genetski  modificiranih organizama (GMO) u Europu.
Dugoročni učinci GMO-a na ljude, životinje i okoliš su još uvijek  nepoznati i neistraženi.
 No, moćne korporacije, kao što su Monsanto, BASF, Pioneer, Syngenta, DuPont, čine sve da  zabrane neovisna istraživanja koja bi  mogla poništiti njihove  tvrdnje o neškodljivosti GMO-a za koje tvrde da su  bez nuspojave. U Europi kapital diktira sve, on je mjera svega , čak i po cijenu  zdravlja, prirode i prava potrošača na izbor.
Zbog toga se diljem Europe potpisuje Online peticija , skuplja se milijun potpisa kako bi se stavio moratorij na uvođenje genetski modificiranih usjeva u Europu te se osnovalo neovisno, etičko i znanstveno tijelo koje bi istražilo i odredilo snažnu regulaciju GMO usjeva.
Naravno da sam odmah željela potpisati peticiju, no kada sam upisala ime, prezime, mail, adresu i došla do države, nema Hrvatske na popisu. Piše «Country» i onda je nabrojano 28 zemalja Europe, ali Hrvatske tu nema.  Europa ima 42 države, a EU  27 članica, ne znam što traži ona dvadeset osma, čini mi se da je to Lichtenstein.
Kada sam javila kolegama iz Slovenije da peticija ne prima potpise iz Hrvatske, savjetovali su mi da kliknem na bilo koju državu iz popisa, ali mi hrvatski ponos to nije dozvolio, i nisam to učinila.
Svatko ima pravo na svoje mišljenje, ali osobno, EU mi se gadi, i  duboko sam uvjerena da će se ova traljava asocijacija raspasti prije nego Hrvatska do nje dospije. Za sada, u Hrvatskoj nema GMO, upravo zato što smo još koliko-toliko samostalni.
 


lijepa-nasa @ 22:42 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
utorak, svibanj 11, 2010
                 Dobila sam na dar neko čudno povrće, vrlo slično krumpiru, samo puno veće. Ni ona koja mi je poklonila to povrće ne zna kako se zove, ali ga je pripremala, i super joj je.
             Skupila sam hrabrost, ogulila to čudo, iskrižala na fete i ispekla kao krumpir.
             Vrlo brzo se ispeklo, puno prije nego krumpiri, i meni se okus jako svidio. Ne znam kako bih ga okarakterizirala: slatkasto je,  malo vonja na tikvu, a malo na kesten kada se jede. Zbilja neobični okusi, ni nalik na krumpire.
Zna li netko kako se zove ovo povrće, kako se priprema, gdje raste?

 
 
 

lijepa-nasa @ 21:58 |Komentiraj | Komentari: 20 | Prikaži komentare
ponedjeljak, svibanj 10, 2010
Današnji način života, posebno naopaki mediji, izmiješali su sve vrijednosti, pa nam stoljećima najvažnije stvari u životu (obitelj, domovina, vjera, poštenje, odanost…) nekako postadoše nevažne i sporedne. Na površinu je isplivalo mnogo truleži koja bezdušno uništava sve što je vrijedilo, a  razne jadike sa puno novca i ni malo poštenja i morala kroje nam vrijednosne sustave.
Zato se često događa da  ne primjećujemo  iznimne ljude koji žive tu, pokraj nas, tiho i nenametljivo.
Takva je i  ANĐELKA VLAHOVIĆ iz Komina, majka, supruga, pjesnikinja, autorica stihova himne Grada Ploča i osnivačica i dugogodišnja predsjednica KUD-a Danica hrvatska iz Komina.
Svoju prvu knjigu, zbirku Molitvice, Anđelka objavljuje 2008. godine, a  ovih dana  i prvu zbirku pjesama pod nazivom HVALA TI, PRIJATELJU MOJ!
Vrlo lijepi pogovor su napisali poznati dubrovački pjesnici Luko Paljetak i Mato Jerinić, autor ilustracija je slikar Jure Jovica, urednica zbirke je profesorica Ina Žderić, a lektor je Katarina Jelavić.
Zbirka je podijeljena u četiri dijela: Neretva si moja mila, Čisto srce, Ne plači, sine i Ja sam k'o zvijezda. Mato Jerinić  piše da je naša Anđelka rijetko nadarena početnica, a  Luko Paljetak pak tvrdi da njezinu zbirku odlikuje istinsko uvjerenje u snagu pjesničke riječi, prožima ih zanos i zapitanost nad mnogim dvoumicama suvremenog društva i čovjeka.
Pročitala sam zbirku u dahu, preporučam je od srca,  i mislim da će se mnogi od vas, koji ovo čitate, naći i prepoznati u njenim stihovima, koji su izuzetno topli i puni ljubavi.
Promocija knjige bit će (najvjerojatnije) u lipnju, prije blagdana svetoga Ante.
 



Ilustracije: Jure Jovica

lijepa-nasa @ 21:14 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
subota, svibanj 8, 2010
              Za Uskrs su mladi iz Udruge  Lijepa naša i Srednje škole fra A.K. Miošića organizirali prikupljanje pomoći za  Majčino selo u Međugorju. To je ustanova za djecu bez oba roditelja, nepoznatih roditelja, napuštenu od roditelja, roditelja spriječenih da vrše roditeljsku dužnost i  djecu čiji je razvoj ometen obiteljskim prilikama.
Mjesec dana iza Uskrsa, baš za Majčin dan, odlučili smo otići u selo i vidjeti kome smo to barem malo pomogli.
Bili smo žalosni što mnogi članovi Udruge nisu mogli ići jer nemaju putovnicu ili osobnu kartu, ali zakon je zakon. Najgore od svega je što nas ni na polasku, ni u povratku nisu uopće pregledali na granici!
            Kiša nas je pratila cijelim putem, ali nije nas ni malo omela! U Majčino selo smo stigli u 10 sati, i prispjeli  baš na predavanje o važnosti obitelji, posebice majčine ljubavi. Za djecu smo ponijeli lijepe darove koje smo uručili časnoj sestri Gabrijeli u jednoj od sedam domova. Prijateljstva su sklopljena vrlo brzo. Naši četvrtaši odmah su se skompali sa vršnjacima – Slađanom, Markom i njegovim  mlađim bratom Mariom, i u dnevnom boravku prešli na provjeravanje sličnosti i različitosti u školskim programima. Srednjoškolac Kiki za to je vrijeme poveo muške i ženske vršnjake na partiju nogometa u obližnju dvoranu. Još kad je Kiki izjavio da je Hajdukovac, što da se kaže – odmah su   izmijenili  mobitele,  palo je obećanje da će mu poslati Hajdukov dres, i da će se opet naći na jesen. Njihova odgojiteljica, sestra Gabrijela, jedna iznimno topla osoba, uz kavu i sok malo je popričala sa nama o uvjetima u kojoj su ta djeca živjela, i o tome kako sada žive i uče. Istaknula je da im najviše pomažu Irci, zatim Talijani i Amerikanci. Oni su gradili kuće, slali kamione namještaja, a i sada pomažu kada im bilo što zatreba. Dok smo mi pričali,  srednjoškolke Franka i Ivana kuhale su  ručak, a Keti je pospremala. Kuća je velika, lijepo uređena, sa dnevnim boravkom, kuhinjom i blagovaonicom u prizemlju, i spavaćim sobama na katu. U svakoj kući je sedam do osam djece i mladih. Rastanak je bio tužan, uz puno obostranih obećanja da će se svakako opet naći.
              Majčino selo se nalazi na periferiji Međugorja, pa smo nakon rastanka od naših novih prijatelja pošli u središte svetišta. Tu smo dobro ručali i osvježili se, a djeca su dobila sat slobodnog vremena za kupovinu suvenira, nakon čega smo otišli u crkvu. Baš smo imali sreću, stigli smo točno na posvetu, pa su tako svi naši kupljeni darovi, zajedno sa nama, posvećeni. Posjetili smo i  obližnje etno selo, gdje su oduševljena djeca obišla svaki kutak, a usput su vidjeli malenoga ponija, tvrdoglavog kenjca, nekoliko kokica, pauna i paunice, jednu ovcu i kozu….            
             Izlet je bio vrlo lijep, koristan i poučan. Djeca su upoznala svoje vršnjake koji nisu imali sreću kao oni da se rode i rastu u  zdravim obiteljima; upoznali su  jednu zamjensku majku, časnu sestru Gabrijelu  koja odiše ljubavlju i brigom za tu djecu kao da su njena, i nesebično već tri godine, 24 sata na dan skrbi o njima; naučili su da je lijepo dijeliti, darivati i družiti se sa djecom koja nemaju roditeljske ljubavi , ali su u svemu kao i oni. Danas smo mi voditelji doista bili ponosni na neretvansku mladež.
Iskreno se nadam da će im se ovaj susret i ovaj posebni dan urezati u sjećanje za cijeli život!
Krećemo....

Stigli smo  u jedan od sedam domova za siročad

Mlade snage  kuhaju

Unutrašnjost kuće
               
Vršnjaci sa voditeljicama

"Naši" i "njihovi" maleni

Srce kuće - časna Gabrijela

Svijećnjak, zajednički rad stanara kuće, darovali su nama

Poslije svega, ručak za velike....

i male!

Na oltaru Međugorske crkve!

Slika sama kaže gdje smo!

Detalj iz etno sela

Kenjac

i poni


lijepa-nasa @ 20:30 |Komentiraj | Komentari: 18 | Prikaži komentare
četvrtak, svibanj 6, 2010
           Iako se često čini drugačije, život se sastoji od puno malih, običnih stvari!
           Jučer sam, na povratku u Ploče, sa Rogotinskog mosta vidjela čudesno lijepi zalazak sunca, koji ću po ljepoti još dugo, dugo pamtiti!
           A jutros je dan u školi započeo jednom pticom. Tko zna kako, upala je u učionicu učiteljice Božice, a kad je vidjela ono mnoštvo dječjih glavica, uplašila se i htjela pobjeći. No, udarila je jako glavom u staklo i jednostavno se onesvijestila, baš kao čovjek. U želji da pomogne, učiteljica ju je pokupila i iznijela iz učionice. Ali i dalje je bila posve ošamućena. U momentu sam pomislila da joj nema spasa, jer nije mogla čak ni vode okusiti, samo je sirotica zijevala, a kad je puštena, malo je poletjela, ali vrlo brzo se prizemljila i jednostavno legla na asfalt. Srednjoškolci koji su tuda prolazili nisu mogli doći sebi, jer su mislili da mi ptica pozira, pošto uopće nije reagirala! Opet smo je pokupili, u strahu da je ne pogazi auto, i opet je unijeli u školu. Ne znam što joj se odjednom dogodilo, ali kada sam je spustila na prozor odletjela je kao da ničega nije bilo, i nestala iz vidokruga.

Foto: Ana Musa
Ova se priča sretno završila.
No, osim ove ptičice koja je posve iznenada i spontano uletjela u školski život, imamo mi i četveronožnih ljubimaca koji su, izgleda, zaljubljeni u školu.
Naime, već danima dva psića u rano jutro ispod  prozora srednje škole,  s morske strane, oko jednoga malog drveta  vrijedno kopaju i prave duboku rupu, kao da žele iskopati drvo. Domar škole svako jutro rupu zatrpa, ali oni uporno dolaze, kopaju, i onda se lijeno izvale nedaleko stabla, na travu!

Doista su preslatki, ali im treba stati u kraj. Dogovor je pao da se kod veterinara zamoli savjet što staviti ispod stabla, možda neki miris koji psi ne vole da ih odvrati od njihove štetne navade.  Postoji li kakav narodni lijek!?
lijepa-nasa @ 19:46 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
utorak, svibanj 4, 2010
Tekst o Mariju Paviću,  mladom  izvrsnom  čovjeku izazvao je šezdeset različitih komentara. Netko je mudro primijetio da se u komentarima nitko ne osvrće na  njegove prave vrijednosti – poznavanje raznih jezika, borbeni duh i zlatne medalje za karate, kako je dospio do deset najboljih tinejdžera Hrvatske, što će studirati – sve je to nevažno, važan je folk.
Kako ovim silnim kritizerima dati do znanja da  stave sebe pred sebe, da spoznaju svoje grijehe, često sigurno puno veće nego ih pripisuju ovome momku? Farizeji svih vremena stoljećima imaju uvijek jedno mjerilo za sebe, a drugo za sve ostale. Drugima prigovaraju i govore, a ništa ne čine da nam svima bude bolje. No, reče Isus rulji koja htjede kamenovati bludnicu: Tko je od vas bez grijeha, neka prvi baci kamen!» (Iv 8,7). I nitko ga nije bacio, svi su se razišli!!
Pitanje folka (koji mi je totalno bljak!) kao da je za nas  životno pitanje, a prave se stvari ne vide.
Sigurna sam da Mario nije mislio na naš grad kao običnu rupu, jer grad je lijep, to je činjenica, ali život u njemu mladima sliči zrakopraznom prostoru gdje nema nikakvih sadržaja, kao da su u običnoj rupi.
Grad doduše odvaja velika sredstva za šport, za klubove i ostale potrebe u športu, i za Dom športova, čak 1.508.500 kuna, pa tko se športom bavi – eto mu zanimacije.
No, prema znanstveno provedenim ispitivanjima, ni  u idealnim uvjetima športom se ne bavi više od dvije petine mladih. Što rade one preostale tri petine!
Naši susjedi imaju izvrsnu riječ: «gluvariti», kojom opisuju one koji ništa ne rade, ili se vucaraju okolo i gube vrijeme uludo.
Što mogu raditi. Ako se u proračunu (u dijelu tekućih izdavanja za 2010. godinu) za usluge zbrinjavanja životinja bez nadzora  izdvaja 50.000 kuna, a za školstvo 2.000 kuna (dvije tisuće), onda se nema što reći.
Volim životinje, obožavam ih, ali su mi djeca ipak puno draža i važnija. A u ovome gradu kao da nitko nema ni djece, ni mladih. Jer da grad odvaja za mlade, odnosno za školu, što nije zakonska obveza, ali nije ni drugim gradovima, a mnogi ipak daju  po sto, dvjesto tisuća školstvu, mladi bi imali puno više mogućnosti za dodatne aktivnosti kroz  izborne i izvannastavne aktivnosti, ako im se ne pruža ništa više u gradu. Nisu drugi gradovi (osim Zagreba i nekih u Istri) ništa bogatiji ni siromašniji od nas, samo drugačije raspoređuju sredstva, i imaju drugačije prioritete.
Ma čak je i udruga antifašista (neka mi oproste  zbog usporedbe) dobila više od školstva – 3.000 kuna, što je također mizerija, ali ipak je više. Na kraju balade, to je tipično pločanski – prostor za djelovanje su dobili čak i časni umirovljenici, i neka su, svaka čast, ali klinci i mladi iz Lijepe naše nisu. Kome trebaju mladi, je l' tako?
Ne bih ovdje o programu gradnje objekata i uređaja komunalne infrastrukture, ali tko ima vremena i živaca, neka malo pogleda  proračun Grada Ploča za 2010. godinu, osobito program izgradnje  nerazvrstanih cesta. Tu se vidi koliko se drži do grada u kojemu su jedina radna mjesta u ovome dijelu Neretve
Ugodan san vam želim, samo vi mirno spavajte!
 
lijepa-nasa @ 21:41 |Komentiraj | Komentari: 26 | Prikaži komentare
Brojač posjeta
1605777
linkovi
Nema zapisa.
Arhiva
Index.hr
Nema zapisa.