Blog - svibanj 2016
subota, svibanj 28, 2016
             U jučerašnjem gradonačelnikovom govoru na svečanoj sjednici jedna mi je rečenica posebno ostala na pameti: da se u Kragujevcu poizvode Fiatovi automobili, i da nije bilo sluha u Lučkoj upravi Ploče i u Luci Ploče da se za realizira ideja talijanskih gospodarstvenika koji su preko naše luke namjeravali dopremati materijal za proizvodnju tih automobila u Kragujevac, i istim ih putem i izvoziti.         

               Kad znamo da je u tijeku izgradnja - mogu slobodno reći - monumentalnog novog objekta ulaza u Luku čija je vrijednost 84,5 milijuna kuna, zbilja mi ništa nije jasno. Toliko novca ulupati u ulaz, odbijati gospodske poslove, a svi znamo da se deset godina nismo mogli izboriti za sanaciju onog odurnog, bolesnog antracita. Što se to valja iz brda?

lijepa-nasa @ 12:34 |Isključeno | Komentari: 0
subota, svibanj 21, 2016
                Zove me školska kolegica iz Vukovara da dođem na n-tu (neću reći koju, uh) obljetnicu mature srednje ekonomske škole. Od tri razreda bile smo jedini čisti ženski razred.
Prije pet godina prvi put nakon rata opet smo se organizirale i sastale. U dogovoru s nama sve su uradile dvije kolegice koje trajno žive u Vukovaru, i divno su to učinile. Na našoj pozivnici bio je tiskan vodotoranj kao simbol grada, a sastanak je zakazan kod velikog križa na ušću Vuke u Dunav. Tu smo se htjele pomoliti za sve naše prijateljice i profesore koji su stradali u ratu, ili su u međuvremenu preminuli. Ali , gle čuda! Došlo nas je samo devet, jer nekoliko je kolegica ubijeno u ratu, a ni jedna jedina kolegica srpske nacionalnosti nije htjela doći, iako su u gradu. Poručile su da je to radi vodotornja i križa. Na putu od križa do naše škole vidjele smo ih kako čoporativno sjede ispred gradske Robne kuće, pa su nam čak i mahnule. Nisu došle.
                Što se promijenilo u ovih pet godina ne znam, ali sada one žele da se sastanemo. Situacija je vrlo delikatna, a tako je uvijek kad su u pitanju hrvatsko-srpski odnosi u gradu Vukovaru. Sad one zovu, ali preko posrednice – kolegice koja je organizirala onaj susret prije pet godina. Ovoga puta - kaže, nema pozivnica, nema križa, samo sastanak u jednom kafiću pokraj groblja (?).
Sastanak je u iduću subotu. Preda mnom je hamletovska dilema: ići ili ne ići????


lijepa-nasa @ 18:37 |Isključeno | Komentari: 0
nedjelja, svibanj 15, 2016
Obitelj je temelj svakoga  društva, ona  je ta koja stvara  karakter ljudi sa njihovim  stavovima i vjerovanjima. Ona zapravo  gradi  budući svijet nekih novih pokoljenja.

 A danas  je međunarodni Dan obitelji koji su  proglasili Ujedinjeni narodi , a koji  je u svijetu  prvi put obilježen 15.05.1994.godine.

Za mene je obitelj alfa i omega – početak i kraj svega za što živim. Između toga je  ono drugo što čini život jednog čovjeka, i što je za mene uvijek, ali baš uvijek na drugom mjestu. Nadam se i vjerujem, da tako razmišljaju i moja djeca, ali i unuci, koji se odgajaju na isti način kao što su mene i njihovog oca-dida naučili naši roditelji.

Danas se s tugom, ali i ponosom u meni budi sjećanje na  roditeljski dom  i njihovu ljubav,  onu ljubav koja nikada ne  nestane. Ni  onda kada čovjek odraste i ode u svijet za svojim životom. Ljubav i povezanost sa roditeljima uvijek ostaje, iako to nije kao onda kada smo bili djeca i išli u školu i kada su  nam  roditelji bili sve na svijetu. Ali njihova briga  nikada ne prestaje,  jednako kako ni briga djece za svoje roditelje nikada ne bi smjela prestati. 

Ne znam tko mi je ispričao priču, ali se sadržaja dobro sjećam:  jedna je obitelj imala staroga didu koji je ostao bez supruge, i sve što je imao ostavio je svome sinu i snahi, a oni su trebali brinuti njemu. Kako je dida  bio  već jako star, bolestan i nespretan, uvijek bi za vrijeme objeda zaprljao sebe i stolnjak.  Snaha mu više nije dopuštali da sjedi s njima za stolom, pa mu je  odredila  mjesto u kutu, pokraj peći.  Jednoga dana njihov se šestogodišnji sin  vratio iz igre sav blatnjav, i majka ga upita kako se toliko zaprljao. Sin im reče: pravio sam od blata posudu i žlicu za vas,  kada budete stariji da vas mogu  posjesti kraj peći da tu jedete kao moj dida.  Roditelji su bili šokirani i posramljeni, i odmah su vratili dida za obiteljski stol. Da, tako je to! Ono što vi činite svojim roditeljima, braći i sestrama gledaju i uče vaša djeca, i točno to će raditi i oni vama.

Zato uvijek treba voditi računa da budemo pozitivni i puni ljubavi za sve u svojoj obitelji, jer za mnoge stvari  će biti  kasno kada nam najdraži počnu umirati, i kada njihovo mrtvo tijelo lupi o tvrdo dno zemljane rake.  Imamo priliku za molitvu i riječi ljubavi dok su još uvijek živi oni koje neizmjerno volimo. Prije nego ih zauvijek poklopi mračni pokrov, pokažimo im koliko ih volimo.  Sada ih imamo i sada su tu, pa ne  dopustimo da bude kasno za ljubav.

Evo nekoliko mudrih misli o obitelji:

Dobri roditelji daju svojoj djeci  korijen i krila. Korijen da znaju gdje im je kuća, a krila da odlete i pokažu što ste ih naučili.

Živi tako da, kad tvoja djeca pomisle na  poštenje, brigu i ljubav, pomisle na tebe.

Mjesto na koje uvijek možeš otići se zove dom. Imati nekoga tko te voli bez obzira na sve, zove se obitelj. A  imati to oboje zajedno, zove se bogatstvo.

Dijete je ogledalo obitelji.




lijepa-nasa @ 16:01 |Isključeno | Komentari: 0
Brojač posjeta
1609106
Arhiva
Index.hr
Nema zapisa.