Blog - lipanj 2011
utorak, lipanj 28, 2011
            Blago nama  uz sva silna obećanja! Evo nam opet obećavaju bolju budućnost, prosperitet  i zapošljavanje stotinu nezaposlenih iz našega kraja. I inače se narod mami obećanjima o zaposlenju, jer se na to redovito nasjeda. Nažalost, posla nema, pa u ovoj zemlji tko god može  lovi u mutnom. Ne znači da je i u ovome slučaju tako, daj Bože da nije, ali bit će zanimljivo pratiti  ove silne gradnje i obećanja.

             Kada se 2006. godine govorilo o brzoj cesti čvor Ploče 2 - Ploče s odvojkom za Rogotin, Vjekoslav Bebić, direktor tvrtke "Ve Be Cot" je izjavio da on ima projekt čija cjelokupna investicija iznosi oko 25 milijuna eura i planira zaposliti 300 radnika, od toga polovicu u stalnom radnom odnosu. Projekt će biti neodrživ ako cesta prođe predloženim smjerom. Danas, pet godina poslije priča je sasvim druga, a o 300 zaposlenih možemo samo sanjati.

        U lipnju prošle godine se naveliko pisalo kako tvrtka Gas Natural SDG. S.A. iz Španjolske i National Oil Company iz Irana planiraju gradnju terminala za srednju Europu upravo na navedenoj  lokaciji Sestrun u Rogotinu, u vrijednosti od 700 milijuna eura. Čak su nam putem medija poručili da je zatražena  izrada dokumentacije o prenamjeni zemljišta od 25 hektara u vlasništvu tvrtke Vebecot.  Na projektu se, navodno, radilo godinama!

            Ali  danas smo u članku Ante Šunjića objavljenom u Slobodnoj Dalmaciji pročitali da je za to isto područje zainteresirana tvrtka “Solaris“ iz Ploča s europskim partnerima, koji tu planiraju izgraditi najveću ekološku elektranu na prostorima jugoistočne Europe. Po običaju, obećava se mnogo i svašta,  i usput još stotinu zaposlenih?! U sudskom registru piše da je tvrtka Solaris Ploče d.o.o. za proizvodnju električne energije, građenje i trgovinu, sa sjedištem u Rogotinu, Sestrun bb, sa temeljnim kapitalom od 40.000 kuna (?)! Osnivači tvrtke su Dražena Bebić, zatim  DEPOCOM SOLAR društvo s ograničenom odgovornošću za proizvodnju novih energija upisan kod Trgovačkog suda u Varaždinu i APPLE TREE MANAGEMENT INTERNATIONAL SA iz  Luksemburga. Firma je osnovana prije mjesec dana, 23.05.2011.g. a direktor joj je Vjekoslav Bebić.

Treba se podsjetiti kako je svojedobno atraktivni prostor Sestruna iz ove priče od oko 400 tisuća četvornih metara kupljen, zapravo prodan za cijenu od 52 lipe po metru četvornom. Tada su hrvatski branitelji iz Rogotina, peticijom od 140 potpisa uzaludno prosvjedovali kod gradskih vlasti zbog te i takve prodaje.

            Ne može se govoriti o vrijednosti ili štetnosti ovih planova dok se ne vidi barem idejni projekt, ali i izradi studija utjecaja na okoliš.




lijepa-nasa @ 00:44 |Komentiraj | Komentari: 18 | Prikaži komentare
nedjelja, lipanj 26, 2011

            Međugorje je doista pravo čudo! Ne samo radi Gospe, nego i radi naroda koji  već 30 godina vjerno pohodi to mjesto, bez obzira na političke sustave, novinarske napise, negiranje biskupa i nepriznavanje od strane službenog Vatikana. Mediji izvješćuju da je od 1981. do 2011. u Međugorje  hodočastilo više od 40 milijuna vjernika, a  jučer, na tridesetu obljetnicu ukazanja  Međugorje je pohodilo oko sto tisuća vjernika.

Bila sam sinoć tamo na večernjoj misi koju je na vanjskom oltaru crkve sv. Jakova predvodio karizmatični hrvatski svećenik  fra Zvjezdan Linić. Nikada nisam na jednome mjestu vidjela toliko svijeta, niti čula toliko raznih jezika. U nadahnutoj propovijedi fra Linić je upozoravao  na obraćenje, post, molitvu i življenje vjere, te  pozvao  vjernike da se kao i Majka Božja opredijele biti službenici Božji u borbi protiv zla i iskušenja hedonizma i potrošačkog mentaliteta. Ovo središnje misno slavlje pjesmom i glazbom uveličali su članovi  orkestra oružanih snaga BiH, zajedno s međugorskim zborom Kraljice Mira, a djelovali su izuzetno svečano, zapravo sjajno.  Nakon mise na velikom vanjskom monitoru prikazan je dokumentarni film HRT-a o Međugorju.

Čini mi se da je svaki drugi hodočasnik imao slušalice, jer se misa simultano prevodila na dvadesetak svjetskih jezika. Bio je to zbilja izniman doživljaj! Na ovogodišnju jubilarnu obljetnicu ukazanja organizirano su doputovale  hodočasničke skupine iz tridesetak zemalja. Najviše hodočasnika u Međugorje je pristiglo iz Hrvatske, Italije, Francuske, Njemačke i Austrije, a veće organizirane hodočasničke skupine su iz  SAD-a, Kanade, Irske, Britanije, Brazila, Kolumbije, Meksika, Kine, Australije, Novog Zelanda, Slovenije, Latvije, Mađarske, Slovačke, Rumunjske, Poljske, Češke, Belgije, Španjolske, Portugala, Koreje i Ukrajine.

Ova obljetnica i svi ovi ljudi iz najudaljenijih zemalja svijeta još su jedan dokaz koliko je velika i neuništiva  vjera čovjeka  u Boga.











Foto: Ana Musa





lijepa-nasa @ 20:33 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
petak, lipanj 24, 2011
Danas sam od kolegice Jadranke Šimunović  iz dubrovačkog Eko centra «Zeleno sunce» dobila pismo koje su  im poslali Zeleni Istre. U pismu piše:

 Zračenje u vlastitom domu

Antena tik do sobe, troje susjeda oboljelo od raka

 Antena mobilnog operatera već šestu godinu zaredom nesmetano radi na Gornjem Bukovcu, tik uz stambenu kuće obitelji Blass, u ravnini spavaće sobe u potkrovlju. Bazna stanica udaljena je od zida sobe tek metar, a nadležna državna ministarstva ne vide u tome ništa sporno.
Antena je montirana uz kuću čiji je vlasnik čak dao i suglasnost za gradnju, očekivano, uz određenu financijsku naknadu. Ipak, vlasnik "kuće s antenom", za razliku od obitelji Blass, ne stanuje u svom objektu, nego ga koristi povremeno, tek kao vikendicu, piše Novi list.
Po svemu sudeći, državi nije sporno to što je bazna stanica dobila građevinsku dozvolu. Zanimljivo je, piše list, da je u elaboratu pogrešno naveden podatak da je antena udaljena 18 metara od prvog naseljenog objekta! Nameće se pitanje zašto svih ovih godina državne inspekcije nisu poništile građevinsku dozvolu izdane temeljem očite krivotvorine.
Supružnici Blass susjeda su prijavili Ministarstvu zdravstva, Ministarstvu graditeljstva, USKOK-u, Pučkom pravobranitelju, Gradskom uredu za graditeljstvo. Čak je i ishodovano rješenje za rušenje Ministarstva graditeljstva, nakon čega je antena tek pomaknuta s jednog na drugi kraj susjedne kuće, još bliže njihovom domu. Pokazalo se da su njihove intervencije bile uzaludne!

Tri slučaja karcinoma: "Nedugo što je antena postavljena oboljela sam od raka kože. Srećom, uspjela sam se izliječiti. U neposrednom susjedstvu živi i naša rođakinja. I ona je oboljela od karcinoma. Treća osoba, također susjeda, i ona je dobila rak. Nažalost, nije se izvukla. Umrla je. Mi nemamo dokaza da je sve to povezano s baznom stanicom, ali tri slučaja karcinoma iz neposrednog susjedstva od vremena kada je antena puštena u pogon trebalo bi svakog zabrinuti", kazala je Marija Blass.

Inspekciji nije ništa sporno:   Nadležna Uprava za sanitarnu inspekciju pri Ministarstvu zdravstva ne vidi ništa sporno u antenskom sustavu. U njihovom odgovoru, među ostalim, stoji da je provedeno mjerenje zračenja te da "vrijednosti referentnih razina ne prelaze dopuštene razine definirane Pravilnikom o ograničenjima jakosti elektromagnetskih polja za radijsku opremu i telekomunikacijsku terminalnu opremu".

A što se tiče kominskog repetitora, danas nam je stigla obavijest od Uprave za inspekcijske poslove Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva iz Zagreba, u kojoj nas izvješćuju da je naša predstavka zaprimljena i proslijeđena na nadležno postupanje Područnoj jedinici  u Dubrovniku za područje Dubrovačko-neretvanske županije. Živi bili  pa vidjeli!

 

 

lijepa-nasa @ 20:09 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
utorak, lipanj 21, 2011
 

             Nekada se u školi učila zgodna pjesmica Zmaja Jove Jovanovića: Gd(j)e god nađeš zgodno m(j)esto, tu drvo posadi……Sada možemo recitirati: Gdje god nađu zgodno mjesto, repetitor sade! Kud god se čovjek  okrene vidi se šuma šarenih mobilnih tornjeva.

              I kod nas je na području Modrič, zapravo Ribar (tako mi kažu oni koji znaju bolje od mene) jednostavno preko noći, od subote do danas, osvanuo repetitor telekomunikacijskog operatera TELE2.  Malo sam se raspitala ima li investitor potrebne dozvole, ali po svemu sudeći on se očigledno dogovorio sa vlasnikom parcele i isplatio mu naknadu za korištenje zemlje, iako nema nikakve dozvole – ni lokacijske, ni građevinske. Ovo je potvrda onima koji ne mare za zakone da smo stvarno zemlja bezakonja. Hoće li se doista dozvoliti da taj toranj prkosi zakonima?  Znaju li Kominjani čija je to zemlja, jer su mi rekli da nije kampana, već je privatno vlasništvo. Rekli su mi čak i ime vlasnika, ali ………

U Prostornome planu uređenja Grada, Ploče su kategorizirane kao regionalno središte koje dijeli središnje funkcije s Metkovićem, i kao manje razvojno središte, odnosno grad srednje veličine. Međutim, oni koji imaju vlast u Gradu ponašaju se kao da ih ništa nije briga – ni to što nam mnoge službe preseliše u Metković (kao da su oni veće razvojno središte, što je smiješno!), ali izgleda ni očigledno i permanentno kršenje zakona.  Ovo su opasni presedani, jer davati za pravo negatorima pravne regulative daje krive poruke svima kako se bez kazne mogu kršiti zakoni, i ostvarivati dobit bez plaćanja poreza državi.

Što se tiče naše udruge, mi smo poslali prijavu inspekcijama, ali ne u Ploče!



Koliko sam vidjela, vlasnik ove kuće je i vlasnik parcele gdje je posađen repetitor




Ovo auto ST registracija je (vjerojatno) vlasništvo izvođača, koji rade punom parom završne radove


                                  Foto: Ana Musa


lijepa-nasa @ 22:54 |Komentiraj | Komentari: 16 | Prikaži komentare
ponedjeljak, lipanj 20, 2011
                Ispitivanje  kvalitete mora koje je vršeno od 13. do 16. lipnja 2011. godine u  Dubrovačko neretvanskoj županiji  pokazalo je da od ukupno 77 županijskih plaža čak njih  73 ili 94,8% ima  izvrsnu kvalitetu,  3 ili 3,9%  ima dobro more, a 1 ili 1,3%  je zadovoljavajuće kvalitete. U popisu plaža je vidljivo da je u Pločama kontrolirano more samo na ušću, gdje je kvaliteta izvrsna, a opet nema gradske plaže. Naime, i ona se kontrolira, ali kako su  rezultati loši, gradsku plažu ne stavljaju na popis kontroliranih plaža.

             Nažalost, još uvijek nema nikakvog znaka upozorenja za pločansko  građanstvo da se ne smiju kupati, a takav je nemar za svaku kritiku.

Vrućina je velika, i normalno je da se ljudi pokušavaju osvježiti, pa makar i na – po zdravlje opasnoj  plaži.

Kada je već sada ovako toplo, tko zna  kakve nas vrućine  čekaju, jer tek   sutra, 21. lipnja u 17:16 sati započinje ljeto, a toga je dana i ljetni solsticij  kad je  noć  najkraća, a  dan najdulji  i traje oko 15 sati.

               Ovaj tjedan je pun nekakvih važnih,  manje važnih i nametnutih  dana i datuma. Danas, 20. lipnja je Međunarodni dan izbjeglica. Naravno da mnogi to ne znaju, ali ne znaju ni da je 22. lipnja državni blagdan  kada se obilježava Dan antifašističke borbe u RH, pa je neradni dan.

23. lipnja je državni blagdan Tijelovo, a 24. je rođenje Ivana Krstitelja.

Najveći hrvatski blagdan - Dan državnosti je voljom Saborske većine 2001. godine prebačen na 25. lipnja,  na dan kada je 1991. godine Hrvatski sabor donio Ustavnu odluku o samostalnosti i suverenosti Republike Hrvatske, proglašavajući je samostalnom i neovisnom državom.  Meni je ipak u srcu nekako ostao  30. svibnja kada je konstituiran prvi višestranački Sabor RH, i time je rođena slobodna i samostalna zemlja Hrvata koju smo toga dana nazvali Republika Hrvatska. Moram priznati da mi 25. lipnja  ne znači skoro pa ništa.




lijepa-nasa @ 22:56 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
četvrtak, lipanj 16, 2011
                      Vreli dani  nisu nas uspavali, već naprotiv – totalno aktivirali. Događanja ima na sve strane, treba samo izabrati.

                      A tko je prošloga dana izabrao Gradsku knjižnicu, nije pogriješio. Maleni klinci i klinceze između sedam i deset godina unijeli su u taj prostor puno smijeha i vedrine.

                      Pod budnim okom voditeljica radionice Gradske knjižnice, učiteljice Duške (Ivičević) i Gordane (Vuletić) plesali su plesnu igru Hoki – poki,   glumili su u lutkarskoj igri «Izgubljeno pile», a najvažnija je bila njihova tematska eko izložba pod nazivom «Radujemo se ljetu»!. Morski život, podmorje i ekologija bili su središte te izložbe, koju je otvorio profesor Jurica Karamatić, a usput je najavio još mnogo veselih događanja za klince tijekom ljeta. Sigurno im neće biti dosadno, a  ako bude i kreativnog rada, eto nama novih izložbi.




lijepa-nasa @ 23:25 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
srijeda, lipanj 15, 2011
              Na mladima svijet ostaje, ma kakvi oni bili! Dio mladih – njih stotinjak  koji su još nedefinirani, neizbrušeni  i nemaju pojma što hoće, upravo su danas završili svoje osnovnoškolsko obrazovanje.  

              Naravno, školska godina završila je za sve, ali su najbučniji i najveseliji bili upravo osmaši. Pjevali su kroz školu i pjesmom dozivali omiljene nastavnike, a svi su na sebi imali majice sa znakovitim, simpatičnim i veselim porukama.

Ovo je bila jedna sjajna generacija, jer njihovi razrednici kažu da ni na višednevnoj ekskurziji nisu imali baš nikakvih, čak ni onih uobičajenih ispada. Bili su izrazito  dobri i pristojni, baš kao i danas. Zamislite stotinu petnaestogodišnjaka na jednome mjestu kako pjevaju, plešu, vesele se! Svi smo čekali kada će početi «izbjeljivanje» , bacanjem brašna, koje su prijašnjih godina unosili u školu na najmaštovitije načine! Bilo je brašna i ove godine, ali ni grama nisu razasuli po školskim prostorima, i škola je iza njihova izlaska ostala potpuno čista. Pa vi sad recite nešto protiv mladih. Vani su ludovali, bili su odreda bijeli kao pekari, zabijelila je i cesta, i obližnji auti, ali zar je to grijeh?

Najbezbrižniji i najneviniji dio života je iza njih. Što ih sada čeka? Dolazi vrijeme izbora životnog zanimanja, upisa, borbe za što bolji uspjeh, zaljubljivanje…….

Sretno vam bilo, draga naša djeco, generacijo osmaša 2010./2011. školske godine!








lijepa-nasa @ 23:40 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
utorak, lipanj 14, 2011
                 Vrijeme gusaka u  magli Stipice Radića je mala beba prema ovome današnjem vremenu tame i totalnoga mraka. Katolička  se Hrvatska za samo nekoliko godina srozala na nivo ne liberalne zemlje, već zemlje gdje se propagira i zagovara opačina svih vrsta, i gdje se  restriktivno kažnjavaju i zastrašuju svi  koji drugačije misle i to ne prihvaćaju  Jer, zaboga, mi smo napredna zemlja, i EUropska  bagra mora to shvatiti, vidjeti i vrednovati.

                  U totalnoj sam zbunjozi, kao i mnogi drugi, uostalom! Mislila sam da riječ demokracija  znači vladavinu naroda, a evo sam nakon 20 godina shvatila da ta riječ u Hrvatskoj   znači vladavina narodom. Zahvaljujući medijskim destruktivcima i lažljivim političarima, narod i ne zna da bi on trebao vladati. I tako već dva desetljeća u toj našoj tzv. demokraciji, i vladavini dviju jednako nesposobnih stranaka (u ime naroda, naravno!), možemo  misliti što hoćemo, ali moramo raditi što nam kažu političke vođe. Mi slušamo njih, oni slušaju Eu-ropske lopove i lažove, jer neće nas pripustiti k sebi! Zamislite, koja tragedija! Pa još kad nam naši dični političari počnu s’ati kako nemamo druge opcije. Za njih uopće ne postoji opcija samostalne i slobodne Hrvatske. Robovi naučili robovati, i drugačije ne znaju. Ne smijemo imati prošlost i ne smijemo o njoj govoriti – inače smo nazadnjaci, fašisti i nacionalisti, ratni zlikovci šepure nam se po gradovima, a branitelje sude i zatvaraju – ne smije drugačije biti, jer opet ćemo biti fašisti i nacionalisti! Ne smijemo Ciganima reći da su Cigani  (iako izvorno na grčkom ta riječ znači «nedodirljiv») već Romi, što znači «čovjek», pa smo zapravo svi Romi, a ne samo oni, cigani; pederima ne smijemo  reći da su pederi, moramo im tepati da su gay, inače će nas zatvoriti zbog širenja mržnje. Splićani su na svoj temperamentni način reagirali više nego su trebali i smjeli, pa jedna zajapurena lezbijka zbog toga prijeti čitavoj policiji (jadni ljudi, ne bih im bila u koži), i najavljuje prijavljivanje na sve strane. A odmah sutradan, javlja se nekakva parlamentarka iz Nizozemske sa rafalom optužbi i prijetnji. Ma kako je nije stid! Ona je iz one zemlje gdje  pedofili imaju legalnu  političku stranku pedofila koja smatra da bi trebalo dekriminalizirati spolne odnose s djecom starijom od 12 godina (sadašnja je granica 16) na bazi konsenzusa. U njihovu se planu predviđa  konačno ukidanje bilo kakve dobne zabrane, te da se donja dobna granica za stupanje u spolne odnose snizi na 12 godina. Zalažu se da se dozvoli seks sa životinjama,  pri čemu bi nanošenje ozljeda životinjama (zamislite!) i dalje ostalo ilegalno. Zemlja je to poznata po svom liberalnom pogledu na uporabu lakih droga, prostituciju,  te sklapanje homoseksualnih brakova. To je nadalje zemlja čiji su vojnici u sastavu UN-ovih snaga u Bosni i Hercegovini u srpnju 1995. godine svojim nedjelovanjem omogućili genocid u Srebrenici i  pokolj sedam tisuća Bošnjaka, što je  najteže masovno ubojstvo u poslijeratnoj Europi.  Zar takvi da nam budu uzori, zar nam njihovo društvo treba, jer s kim si, takav si.     

Povijest kaže da su mnoga moćna carstva propala zbog ekonomije, vojske, korupcije, gospodarske, moralne i društvene krize, i zbog isprepletenosti svega toga.  Nisu znali kada treba stati,  kao ni ovi danas.  Propala je kula Babilonska zbog oholosti njenih graditelja, propalo je   i Perzijsko, i Grčko carstvo, propalo je i ono slavno Rimsko. Drago mi je da se Eu-ropska unija, kao nasljednica Rimskog carstva, svakim danom sve više približava svome rimskom uzoru, što je pouzdan znak kako joj se bliži kraj. Što prije, to bolje!




lijepa-nasa @ 23:50 |Komentiraj | Komentari: 46 | Prikaži komentare
subota, lipanj 11, 2011

Povijest mi nikada nije bila jača strana, pa što sam starija sve češće tragam za nekim povijesnim istinama. Ali što je istina?! Dva lica jedne medalje, i sada je na nama da odaberemo kojoj ćemo vjerovati, što ne znači da je baš ta ona prava.

Povijest Neretvana je vrlo, vrlo  interesantna, i svakako se treba više zadubiti u njihovo p(r)oučavanje. Na stranici Wikipedie piše: "Neretvani ili Neretljani, stara hrvatska etnička skupina ili pleme u području nekadašnje Paganije, uz rijeku Neretvu. Ovim imenom danas se nazivaju stanovnici uz Neretvu. Neretvani (Arentani, Pagani, Neretljani, Narentani, Morjani ili Mariani) su Hrvati koji su u 7. stoljeću naselili prostor između rijeka Cetine i Neretve. Prema mletačkim zapisima, pomorski prostor između ušća rijeka Neretve i Cetine, spominje se kao strah i trepet njihovu brodovlju.” Ima tu još puno zanimljivosti, nevjerojatno je junaštvo i snaga starih Neretvana. Iako sam mislila da  nema značajnijeg broja Srba preko rijeka Bosne i Neretve prije XVI ili čak početka XVII stoljeća, izvjesno srpsko momče po imenu Marko Aleksić piše 12. studenog 2010. godine članak pod nevjerojatnim nazivom:

Neretljani - zaboravljeno srpsko pleme

Evo nešto skraćenog teksta ovoga srpskog „povjesničara”, u izvornom jeziku:

Pagani na moru:  Istorija ranog srednjeg veka srpskih plemena nije dovoljno poznata, pogotovo vreme njihovog doseljavanja na Balkan, formiranja države i pokrštavanja. Epoha kada je na zapadu stvarano carstvo Karla Velikog, kada su Vikinzi plovili severnim morima, a Sloveni stvarali svoje prve države na Balkanu i Alpima, u Rusiji, obalama Baltika i Moravskoj, u domaćoj istoriografiji prekrivena je maglom zaborava i nedostatka podataka. Baš ovakvu sudbinu doživeli su i Neretljani, pleme pomoraca i gusara koji su zahvaljujući svom temperamentu i geografskom položaju među prvim našim sunarodnicima izašli iz tišine srednjeg veka.

Pleme Neretljana živelo je na obali Jadrana, na uskom pojasu od ušća Neretve u Jadran na istoku do Splita na zapadu. Ovu teritoriju, dugačku oko 75 i široku 10-20 km, oni su naselili, kako beleže ranosrednjevekovni hroničari, u ono vreme kada su i ostali Srbi sa severa došli na teritoriju antičke provincije Dalmacije, u prvoj polovini VII veka. Ubrzo zatim, osvojili su i velika srednjejadranska ostrva: Brač, Hvar, Korčulu i Mljet. U svom naletu slovenski moreplovci su pokušali da nasele čak i susednu, italijansku obalu. O slovenskom napadu na beneventanski grad Sipont u zalivu poluostrva Monte Gargano, sačuvan je podatak iz 642. godine, a većina naučnika ovaj pokušaj invazije vezuje upravo za Neretljane.

Svoje ime duguju reci Neretvi, čiji su naziv preuzeli od romanizovanih starosedelaca koje su tu zatekli (lat. Narenta). Običaj da pleme dobije ime po reci čije obale naseljava poznat je kod Slovena: na primer, Vislani u Poljskoj, Strumičani u Grčkoj, Moravci u Češkoj, Bužani po reci Bugu zapadnoj Ukrajini, a kod Srba oblast, a kasnije i država Bosna - po istoimenoj reci čiji naziv je takođe predslovenskog porekla. Osim ovog, Neretljani su nosili i imena Marjani (Primorci) i Pagani, a njihova zemlja zvala se Paganija, Meranija i Krajina. Ovaj poslednji naziv je i najčešći u domaćim izvorima jer su Neretljani naseljavali krajnji severozapad onog dela dalmatinske obale koga su kasnije kontrolisali Srbi, isto kao što se oblast na jugoistoku, blizu reke Bojane na granici sa Vizantijom, takođe zvao Krajina.

Teritorijalna podela balkanskog poluostrva sredinom X veka
(po opisu Konstantina Porfirogenita).

Narod sa ostrva Neretve: Prve istorijske podatke o Neretljanima zabeležile su drevne mletačke hronike, iz prve polovine IX veka. Oko 829. godine "poslanik Slovena sa ostrva Neretve" pridošao je u Veneciju da sa duždom sklopi mir i da se pokrsti. Razloge ove posete hroničar ne navodi, ali oni postaju jasniji iz događaja koji slede. Nedugo zatim, Neretljani krše primirje i pljačkaju mletačke trgovce dok su se ovi vraćali iz južne Italije. Novi dužd, Petar Tradenik, poveo je 839. godine flotu na dalmatinske Slovene koji su gusarili po Jadranu. Tada je ugovorio mir sa hrvatskim knezom Mislavom i neretljanskim knezom Družakom (Drosaico, Marianorum judice). I dok se hrvatski gusari jedno vreme ne pominju na Jadranu, dužd je primoran da već sledeće, 840. godine, vodi novi pohod protiv Neretljana u kome je izgubio više od stotinu ljudi, a "on se vratio bez slavlja". U Veneciji je 846. godine zabeležen jedan u nizu napada Slovena, za koga većina istraživača smatra da su ga izveli upravo - Neretljani.

Gusari na vidiku!

Iako su naseljavali relativno malu oblast, Neretljani su posedovali jednu od najjačih flota na Jadranu! Na severoistoku sused im je bila druga, mnogo veća srpska kneževina, Zahumlje, a na severozapadu su se graničili sa Hrvatima. Granicu su najčešće delili i sa Splitom, koji je u ranom srednjem veku bio vizantijski grad. Najstariji opis ove kneževine dao je vizantijski car Konstantin VII Porfirogenit polovinom X veka, u svom poznatom delu De administrando imperio (o upravljanju carevinom). Car ih naziva Pagani i Neretljani (Arentani), a njihovu zemlju Paganija. "Pagani se zovu što ne primiše krst u ono vreme kad su se svi Srbi pokrstili". On navodi i tri župe u Paganiji - Rastoku, Mokro i Dalen, četiri grada - Mokro, Vrulja, Ostrog i Slavineca, kao i ostrva Korčulu (na kome ima i grad), Mljet, Hvar i Brač. Osim što navodi da se župa Dalen ne nalazi na obali, car-pisac ne daje podatke o položaju ovih lokaliteta. Za sada je jedino sigurna ubikacija grada Mokro, središta istoimene župe, koji se nalazio kod današnje Makarske. Omiš, koji se kasnije pominje kao najveće naselje u oblasti, ovde se ne navodi, što znači da polovinom X veka, kao i u više navrata kasnije, nije bio u okviru Paganije.

 Srpski nadgrobni spomenik od kamena - mramor, okolina Makarske (XIII - XV vek).

 Osim plovidbom, Neretljani su se bavili i trgovinom, uzgajanjem maslina, smokava i vinove loze. Na obroncima Biokova i Mosora i na ostrvima gajili su stoku, a sigurno je da su obrađivali i zemlju. Na osnovu sačuvanih starijih toponima vidi se da je ova oblast u ranom srednjem veku obilovala šumama i močvarama, a obradivog zemljišta je bilo malo. To se poklapa i sa opisom prolaska krstaša kroz ove krajeve, krajem XI veka. Iz kasnijih srednjevekovnih izvora znamo i to da su se u ove oblasti uvozile žitarice, a izvozilo se vino, usoljena riba, suvo voće i dr. Ipak, najunosnija delatnost bila je gusarenje koje je stalno donosilo značajne prihode. Nije isključeno da se plen delio baš onako kako se i danas deli ulov ribe na ovom delu Jadrana: pola plena pripada onom ko je organizovao lov i čiji su brodovi (knez ili župan), a drugu polovinu dele ravnopravno svi učesnici, članovi posada.«

Eto vam potomci Neretvanskih gusara, što biste vi bez Aleksića i njegova pametnoga bloga koji se zove Anarheologija. Znakovito ime, zar ne?

 

lijepa-nasa @ 19:02 |Komentiraj | Komentari: 21 | Prikaži komentare
četvrtak, lipanj 9, 2011
            Prolazeći jutros gradom, pozorno sam promatrala okolno zelenilo i drveće nakon noćašnje nevere, i ne mogu se načuditi kako je malo toga stradalo, iako je oluja bila stravična.

           Naime, pola ure prije ponoći sa srijede na četvrtak, najednom, bez ikakve najave počelo je tako hučati, zavijati, sijevati i pucati da je bilo zaista zastrašujuće. Onako nešto doista nikada nisam vidjela.

Kako je u međuvremenu počeo padati i led, muž je bio izvan sebe, i molio Boga da tako ne bude  u Kominu! Taman mu krenulo i voće i povrće, sad će vrag sve odnijeti. Nadajući se kao i on da ova silina neće udariti na sela i  bogate neretvanske plodove, sa stravom sam gledala kako se do zemlje povija stablo ogromne šljive ispod balkona, koje je već dva i pol desetljeća  moja oaza, moj hlad i mir, moj odmor za oči i dušu,  uspomena  na moju djecu i sve okolne klince koji su se tuda igrali i krišom pentrali i krali još posve zelene plodove.

A onda su se, uz stravično pucketanje, grane počele lomiti. Šljive su letjele na sve strane, a bujica vode nosila ih je niz ulicu. Grane su poklopile susjedov automobil!

          Nije dugo trajalo, ali je bilo stravično. Komunalci, vatrogasci i policija – sve je to jutros bilo ovdje, i  dok sam se vratila iz škole, više nije bilo nereda od grana, lišća i plodova. Ostalo je samo deblo, sa jadnom otužnom,  poluživom granom!

Žalim se jutros jednom dragom čovjeku što se dogodilo, a on se šali: «Dobro promisli što ćeš dalje, ovi naši izgleda imaju dobre veze sa onim gore, ovo ti je sigurno  opomena!» Može biti!

Prije samo tri mjeseca, u rano proljeće, moje se stablo okitilo cvjetovima, a onda bogatim zelenilom







Silna nevera pokidala je grane pune plodova





Sada je ostalo samo deblo sa otužnom granom





lijepa-nasa @ 20:25 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
utorak, lipanj 7, 2011

Ništa meni bez branitelja. Jedan od njih ukazao mi je na ekološki  problematičnu lokaciju u gradu, a drugi me odveo da iz prve ruke vidim u čemu je  problem.

A od  onog što sam vidjela  u neposrednoj blizini (bivšeg) Kartonplasta, na obali kanala, načisto me  zaboljela glava. Rekoše mi da se radi o prostoru koji je nekoć bio nečija menza, a ostala je velika reklama za hamburger s jedne, vanjske strane, a uz taj prostor je i drugi, gdje je na polupanim staklima također ostala reklama: San Giogio, Vahid Čolić i broj njegovog telefona i mobitela. U Poslovnom imeniku piše da se dotični Čolić bavi rezanjem, oblikovanjem i obradom kamena, a da mu je mjesto stanovanja Baćina, Ploče.  Vjerojatno navedeni gospodin već godinama  nije ni povirio u taj prostor, a kamoli da tu nešto radi, ali oko prostora je takav svinjac, kao da se izvrnuo kamion sa smećem. U jednome dijelu unutrašnjosti, između  željeznih šipki vidi se more plastičnih boca, a u drugome dijelu je najraznovrsnije smeće. Iza prostora, uz samu obalu kanala  su odbačeni komadi bijele tehnike, koji čekaju da ih netko samo gurne u kanal. Kada bi tu ronioci napravili akciju, mislim da ne bi lako izašli živi iz smrada odbačenih stvari. Bosanci imaju šalu na tu temu: na pitanje koja je rijeka najtoplija u Bosni, kažu: rijeka Bosna! A zašto? Zato što u njoj ima najviše odbačenih peći! Bome ni Neretva nije daleko od toga. Stoji tu napušten, ruzinav. probušenih guma nekakav kamion. Čiji je, to može istražiti policija!


Kome sada podnijeti prijavu? Sanitarnoj inspekciji? Ili možda onoj za zaštitu okoliša? Koga optužiti za ovo ruglo? Ima li u ovome gradu itko da to vidi, i naredi sanaciju?!

U veljači prošle godine napisala sam članak o užasu  bivšeg Tehnokristala pod nazivom:  Ulicama moga grada! Od tada do danas ništa se nije učinilo, jer sve ono ruglo, nered i otpad i dalje su tamo. A sada još i ovo. I tko zna koliko još takvih mjesta ima? Mora se priznati, puno smeća za tako mali grad..

Sve to skupa stvara sliku o nama samima, jer grad nam je onakav kakvi smo mi i oni koji nas vode! Sramota!

 

















lijepa-nasa @ 22:00 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
nedjelja, lipanj 5, 2011
                Zadnja dva dana čak mi se i Zagreb (kojega inače ne volim)  svidio – onako uređen, svečan, sav u zelenilu.  Papa Benedikt je napravio pravo čudo, jer  ne samo Zagreb, cijela je Hrvatska  naprosto utihnula. Svi su bili pred TV ekranima i pratili povijesnu posjetu. Trebao je papa doći da neki shvate kako izuzetnu mladost imamo. Bili su doslovno divni, pa možemo biti mirni jer oni su budućnost Hrvatske.

                   Ne znam što se događa, hoće li i k nama u Ploče netko doći, jer su se počele uređivati čak i tamo gdje se ne biste nadali. Naime, trotoari su nam bili doslovno  zarasli u busene trave. U četvrtak i petak sam vidjela komunalce kako ih uklanjaju, kose, čiste. Barem glavna  ulica je sada čista, samo da urede i one rupetine po njoj…..

                  Ima još jedna novina! Ispred Doma kulture konačno je  osvanula   autobusna čekaonica za učenike. I ne samo tu! Još je jedna  preko puta stare škole, a rekli su mi da je postavljena i u Rogotinu.  Ne znam jesu li to gradske ili županijske ceste, pa ne znam tko je postavio čekaonice - grad ili županija, ali je za svaku  pohvalu, bez obzira tko je to učinio. To su mali, ali za nas građane veliki koraci!










lijepa-nasa @ 23:55 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
subota, lipanj 4, 2011
                Oni koji su odlučili kupati se na ušću, donijeli su dobru odluku. Naime, prema izvješću Ministarstva zaštite okoliša i prostornog uređenja  o kvaliteti mora na ušću od 19. svibnja, more je izvrsne, najviše  kvalitete, bez vidljivog onečišćenja i plivajućih otpadnih tvari. Temperatura mora je 19. svibnja, kada je vršena kontrola  iznosila 15˙C, ali sada je sigurno već puno toplije. Konačno je došlo vrijeme uživanja!

                Naravno, more na plaži u Pločama opet nije na popisu analiziranih, što znači da su vrijednosti lošije od najlošije, nezadovoljavajuće ocjene. No, to je već stara priča, i trajat će do  izgradnje odvodnog kolektora. Ne idem na plažu pa ne znam jesu li gradske vlasti stavile obavijest građanstvu, ali za sada - kupate se na vlastitu odgovornost, ali i odgovornost Grada Ploča! Ako vam se nešto dogodi, ili pokupite kakvu bolešćinu na pločanskoj plaži,  možete ih tužiti, oni će biti krivi, jer vas nisu obavijestili.


   Ušće                               Foto: A. Musa
Pločanska plaža     Foto: J. Brajlović


lijepa-nasa @ 18:27 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
srijeda, lipanj 1, 2011
                 Eto što ti je ljubav! Pošao naš kominsko komodski varan malo u šetnju preko grane, u Hercegovinu, ali očito mu je bolje i običnije u brdima iznad Komina, pa se vratio! Dao  nam je na znanje da je tu, među nama, jer je koknuo jednu kokoš i brzinski zbrisao u  svoju brdovitu bazu! Možemo biti mirni, neće on nikuda od nas, očito je emotivno vezan za Komin. Pa ako je tu već tri godine kako neki špekuliraju, znači da je djetinjstvo proveo u Kominu i nema šanse da nekud umakne.  Kominjani  skloni zezanju  govore da se ne piše toliko o njemu, jer će im uništiti turističku sezonu.

                Pade mi na pamet da je koncem 2004. godine jedan zagrebački gospon prokrijumčario 50 guštera varana iz Indonezije, ali su ga ulovili i oduzeli mu živinu.  U izviješću  o tome događaju se kaže da je od 50 guštera varana koji su ušli u Hrvatsku, na životu ostalo 43 i svi su vraćeni kući. Da li baš svi? Da im možda koji nije umakao i krenuo u tople južne krajeve, k nama?

               Treba znati da se veliki broj egzotičnih životinja poput našega varana i ostalih gmazova, prerijskih pasa, ptica, riba, kornjača, majmuna i druge živine  krijumčare  kako bi postali kućni ljubimci. Trgovina životinjama  svrstava se na treće mjesto, odmah iza trgovine drogom i oružjem, i procjenjuje se  da se svake godine u svijetu trguje sa oko  350 milijuna živih životinja, vrijednih oko 20 milijardi američkih dolara. I zašto u tim silnim brojkama ne bi bio i naš varan? Prokrijumčaren, donesen, ostavljen, identificiran, sada i lociran, pa ostaje još samo da bude uhićen i transferiran. U Indoneziju, naravno!

Postoji također i špekulacija da se zbog klimatskih promjena mijenjaju staništa brojnih životinjskih, biljnih ili drugih vrsta, pa možemo očekivati da će u naš  kraj dolaziti nove žive vrste, a stare će odlaziti na povoljnija područja.

Već sada često čujemo i čitamo o ulovu čudnih, nepoznatih  riba u Jadranu, koje su uglavnom   iz Indijskog ili Tihog oceana, a  poznate su  po tome što nakupljaju neki izrazito opasan otrov. Nakon konzumiranja takvih riba, preživljavanje je vrlo nisko, oko 40%,  nastupa potpuna paraliza i privremena smrt. Zbog toga se u dalekim, egzotičnim krajevima gdje je stanište tih riba veže priča o zombijima.

                  Povijest kaže da se prije nekoliko tisuća godina  u Nizozemskoj moglo naći krokodila i drugih zvijeri koje su  danas karakteristične za daleke južne krajeve, a temperatura zraka se zadnje stoljeće u prosjeku penje sve bliže  vrijednostima od prije nekih 6 tisuća godina. Onda nas ne treba čuditi ako se neke životinje   počnu naseljavati u jadranske uvale i uvale riječnih slivova Jadrana.  Baš kao što se naselio naš tajanstveni varan!

Šetale se tuda (ušće) neke velike zvijeri......Čiji su ovo tragovi u pijesku?        Foto: Ana Musa

lijepa-nasa @ 20:29 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
Brojač posjeta
1605777
linkovi
Nema zapisa.
Arhiva
Index.hr
Nema zapisa.