Blog - kolovoz 2011
ponedjeljak, kolovoz 29, 2011
 Neretva je kao malo koje područje Hrvatske  bogata na više načina, ali njeno najveće bogatstvo su ljudi. Na tako malom području niklo je toliko mnogo znanstvenika, liječnika, glumaca, sveučilišnih  profesora, političara, književnika….. Neke od njih su mediji iznjedrili u općepoznate ličnosti, a neki su u svome radu samozatajni i tihi, pa ostaje nepoznata njihova vrijednost i veličina. To pogotovo vrijedi za naše ljude koji su svoj život i sudbinu proveli  u tuđini.

Jedna od takvih osoba je i Ivanka (Oršulić) Paul, koja živi i radi u Francuskoj, u Parizu, već punih 45 godina. Rođena je u Kominu 1939. godine, gdje je završila osnovnu školu. Gimnaziju je završila 1958. godine u Pločama, a Filozofski fakultet u Sarajevu , gdje je stekla zvanje profesorice francuskoga jezika i francuske kulture. Tu se bavila  i glumom, igrajući glavne uloge u brojnim kazališnim komadima na sceni Malog kazališta u Sarajevu.

Godine 1965. odlazi u Pariz da dovrši doktorat na temu «Pariz u Zolinim djelima». Diplomirala je međunarodno i poslovno pravo na Sveučilištu Sorbonne.

Radi u imigracijskom uredu kao prevoditeljica međunarodnih konvencija. Za vrijeme Domovinskog rata angažira se u medijskoj suradnji s našom državom, što je u to vrijeme bilo izuzetno važno.

Malo se tko kao Ivanka (Oršulić) Paul može pohvaliti da je član društva francuskih pjesnika. I kao što snovi predstavljaju most između svijeta stvarnosti i mašte, tako riječi ove naše umjetnice  omogućuju vezu između Francuske i Hrvatske. Za svoj književni rad i kulturnu suradnju između Hrvatske i Francuske odlikovana je  Redom Hrvatskoga pletera i Trophée Victor Hugo koju je dobila na Europskom festivalu poezije i umjetnosti na Azurnoj obali u Francuskoj 2000. godine. Godine 1998. nagrađena je srebrenom medaljom i diplomom, koju dodjeljuje Akademsko društvo u Parizu. Pored svega, gospođa Ivanka Paul drži predavanja o hrvatskoj kulturi i povijesti u francuskim kulturnim centrima.

Samo je ona iz Hrvatske imala tu čast da u pariškoj latinskoj četvrti, na stotinjak metara od katedrale Notre Dame de Paris u listopadu prošle godine održi promociju svoje knjige  „Rien n'est perdu quand on a aimé“/Ništa nije izgubio onaj koji je volio. Knjiga je tiskana na francuskom jeziku, ali ako bude interesa za nju kod nas, bit će i hrvatskoga prijevoda. Njenu prvu  zbirku pjesama i pripovijetki «Vos Yeux, Madame» (Vaše oči, gospođo), na hrvatski jezik preveo je naš poznati književnik, akademik  Luko Paljetak.

Neiscrpnu inspiraciju Ivanka Paul crpi iz svakodnevnoga života svoga naroda i doline u kojoj je rođena i koju najbolje poznaje. Na koricama njene  knjige «Rien n'est perdu quand on a aime`» slika je staroga Komina, njene Neretve, i trupe koju ona vozi.  

Njezina pokojnoga muža Francuza pamtim sa ušća koje je obožavao, i gdje smo i mi, i oni godinama kampirali. Mlada je ostala udovica, ali je i u poslovnom, i privatnom životu nizala samo uspjehe. Ivankin sin Thierry je organizirao prijevoz neretvanske lađe preko La Manchea i niz Temzu kroz London, a kći Nathalie je uspješna francuska novinarka.

Gospođa Ivanka Paul ima i svoju stranicu na adresi http://ivanka-paul.blogspot.com, pa se na toj stranici možete informirati  i o njezinim knjigama.  Pošto je trenutno (do 6. rujna) u svome Kominu, možete je dobiti na tel. 020 688 057.

Gospođa Paul je vedra i neuništiva duha, i nije mogla propustiti da ne napiše nešto o kominskome (skoro zaboravljenom) varanu, ali i o lađi i uspješnim kominskim maratoncima. To su njezini najnoviji radovi, pa ćemo ih ekskluzivno donijeti na stranicama našega bloga, ali pjesmu o lađi i maratonu prenijet ćemo uoči noći prvaka.

 

Ajme judi, šta se zbiva, ajme judi svak se čudi!

I mediji cilog svita kazat će vam novost lita!

Neka zvjerka dugog repa, u Kominu oko groblja šeta.

Buči, skače…tri svidoka golog oka vidili su i čuli su!

Nije trupa, nije lađa, niti cipo', nit vizija,

Kazat će vam televizija.

Ajme, judi, tri svidoka vidili su oko crkve svetog Roka,

Kako buči, buči: Bu, buuuuuuuu, buuuuuuu!!!

                     Vako, vako, meće ruke naopako

                     Pokazuje prvi svidok

                     Ovog čuda

                     Metar i po duga, a sto kila dvaput ima, kad te zgrabi, jadan bija.

                     Nije zmija, nije žaba, ne bojim se crnog vraga

                     Al' je ovo nešto novo, nešto novo: bu, bu, buuuuu!

                     Policajci, vatrogasci, i panduri – svak priskače, svak se žuri.

                     To je varan!

                     Bija mali, doša je u džepu

                     Jednog marinera. Poznat ćeš po repu da je varan, pravi varan,

                     Zmaj iz priča od davnina.

                     Naš se Marin najutija,

                     Draga ga je privarila 

                     Pa osvetu pripremija:

                     Pustija je varana, iz džepa ga vinu!

                     Ajme nama cilome Kominu! 

                                                                       Ivanka PAUL, Komin, 27. kolovoza 2011.

 







 

 

lijepa-nasa @ 21:04 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
nedjelja, kolovoz 28, 2011
                      Jesam li vas zbunila gornjim naslovom? Ako jesam, baš mi je drago! Ne želim da ovaj blog zaostaje u trendu – a trenutno je  japanski jezik jako popularan u Hrvatskoj, pa vam ovo 夜釣りu prijevodu znači: RIBARSKA NOĆ! Tko ne vjeruje, neka provjeri na Google. Uostalom, naš Mjesni odbor je ovu  noć u Pločama   najavio i na tome jeziku, jer ako predsjednica Vlade može japanski čitati, možemo i mi pisati!

               Ne znam koliko je ekipa bilo na ovoj posebnoj večeri , govorilo se o čak stotinu u čast stote obljetnice Hajduka, ali sigurna sam da će o samoj manifestaciji  više,  bolje i točnije napisati netko iz Mjesnog odbora Ploče i naš nezaobilazni Srza.

               Evo samo nekoliko sličica za one koji nisu mogli doći, da vide kako je lijepo i veselo bilo  u Pločama 27. kolovoza ljeta Gospodnjega 2011. Svaka čast organizatorima, jer svi koje sam pitala, a koji su bili na ovoj veseloj večeri ili kao kuhari, ili kao kušači ili samo u razgledanju i druženju, jedinstveni su da je ova već druga ribarska večer apsolutno nešto najbolje u ljetnom programu našega Grada, gdje se na neki poseban način osjeća zajedništvo (što je ovdje vrlo teško postići), i svatko je opušten, veseo  i dobrodošao.









lijepa-nasa @ 12:39 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
subota, kolovoz 27, 2011
                 Otkada znam za sebe nisam  baš luda za povrćem i jelima od njega. Znate kako kažu u Slavoniji: nema 'tice do prasice! Tamo nam je svima najdraže «povrće» kobasica, kulen, slanina, šunka……No, zna se  zdravstvena i prehrambena vrijednost povrća, i bez njega se ne može.

                 Jedino od povrća što oduvijek obožavam je pomidor, i čim mi zaliha padne na nekoliko komada, moja bračna polovica to prima na znanje i donosi nove zalihe. Nemamo svoje pome, ali kao da imamo, u Kominu ih uvijek ima. Jučer ih je donio baš puno, u obje ruke. Ništa mi nije bilo jasno, jer kaže, čovjek  ima na tone pomidora, ali ih ne bere! Ne mogu sebi doći od čuda: kako ih ne bere, pa propast će mu, zašto ih ne proda?! Nema kome, a cijena je toliko niska da mu se jednostavno ne isplati brati i tražiti kupce!

Rekao bi pokojni Mladen Delić: «Ljudi moji, pa je li ovo moguće?» Je li moguće da čovjek koji od proljeća radi i troši sredstva, vrijeme i snagu na taj pomidor,  danas ga nema kome prodati? Ili ga mora prodati nakupcu po cijeni koja mu ni približno ne vraća uloženo, pa mu je isplativije  uopće ga ne brati.

                   No, naši ljudi često ne znaju  za razne zakone i pravilnike u kojima mogu naći svoja prava. Naime, postoji Zakon o državnoj potpori poljoprivredi i ruralnom razvoju iz 2010. godine, i na njemu temeljen  Pravilnik o načinu prijavljivanja i izvještavanja o državnim potporama poljoprivredi i ruralnom razvoju  od 6. srpnja  ove godine gdje se mogu naći potrebne informacije o državnim potporama kojima se propisuje način prijavljivanja državne potpore radi odobrenja, te način i vrijeme izvještavanja o dodijeljenim državnim potporama u poljoprivredi i ruralnom razvoju.

A način na koji se može pomoći našim ljudima da im šteta bude što manja je da lokalni političari, pa i mjesni odbori organiziraju  informativne sastanke ili tečajeve  za poljoprivrednike.



lijepa-nasa @ 16:48 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
srijeda, kolovoz 24, 2011
               Nekadašnji radnik iz škvera - monter klima-uređaja u splitskom brodogradilištu, danas je predsjednik Hrvatske udruge sindikata (HUS) i neformalni profesionalni predvodnik hrvatskog sindikalnog pokreta Ozren Matijašević. To je sindikalist koji živi u Zagrebačkoj Ilici sa svojom kćerkom-studenticom, u stanu Vlade RH, a  kao vođa sindikata. prima plaću od čak 11.600 kuna.

               U svome životu nisam čula da  neki sindikalni vođa ne mari, i ne želi se boriti  za dio radnika, kao što se navedeni lik već osvjedočeno ne interesira za prava azbestaša iz Ploča.

               Nevjerojatna je činjenica da se prije dva dana ovaj sindikalni predvodnik pojavio na tiskovnoj konferenciji na kojoj kategorički tvrdi da je u vrijeme donošenja zabrane rada sa azbestom u Hrvatskoj radila samo jedna jedina tvornica azbesta – Salonit Vranjic, i samo ti radnici imaju pravo na nadoknadu od 219.000 kuna. Nije rekao da pločanski radnici na to nemaju pravo, ali je vrlo žestoko naglasio tko jedini ima pravo. Pokraj Matijaševića je stajao i potvrdno klimao glavom pun snage jedan mladi, brkati  (vjerojatno Salonitov) radnik, koji ima pravo dobiti tih 219.000 kuna, dok naši jadni, stari bolesnici koji su zdravlje i život ostavili u Azbestu mogu samo prosvjedovati, očito bez učinka. Matijašević je zapravo rekao istinu,  jer su pločanske azbestaše opljačkali i rastjerali prije donošenja toga zakona, ali da bi jedan sindikalni vođa na taj način navodio mlin na vodu Vlade (u tome je smislu izdano i priopćenje za javnost), a protiv (bivših) radnika, mislim da je nezapamćeno čak i za ovaj jad od sindikalnih vođa iz Hrvatske, koji su samo obični prirepci vlasti, od kojih radnici nemaju ama baš nikakve koristi, već samo izdatke za članarinu, a zapravo za njihove plaće. Pomoći niotkud!

Jedan pravi sindikat i sindikalni vođa se jednako srčano  može i treba boriti za različite dijelove radnika, ali to su samo sindikalne bajke.  




lijepa-nasa @ 20:33 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
utorak, kolovoz 23, 2011
Prije više od 20 godina jedan mi je susjed rekao kako Amerikanci prognoziraju da će uskoro doći do takvih klimatskih promjena  da će se ljudi sklanjati po špiljama od vrućina. Tada se ova priča  činila nestvarnom, ali bome je došlo slično vrijeme. Čini mi se da i klima uređaji  sve manje pomažu. Svatko se u ovim nemogućim uvjeima (već je ponoć i pol, a temperatura vani je 31 stupanj C) snalazi kako zna i umije, ali možda će nekome pomoći i savjeti koje sam skinula sa jednoga zdravstvenoga portala:

Rashladite stan/kuću:  Danju zatvorite prozore, naročito one koji su okrenuti prema suncu. Ukoliko imate rolete, spustite ih. Noću imajte otvorene prozore (ako je to moguće) kada je vanjska temperatura niža.
Ako imate uređaj za rashlađivanje (air-conditioning), dok je on uključen zatvorite vrata i prozore.
Električni ventilatori mogu pružiti olakšanje i osvježenje, ali ako je temperatura iznad 35 ˚C neće spriječiti bolesti vezane uz velike vrućine. Važno je piti dovoljno tekućine.
Klonite se vrućine: Sklonite se u najhladniju prostoriju Vašeg stana/kuće, posebno noću. Ako Vaš stan/kuću ne možete držati hladnim, provedite 2-3 sata u hladnom prostoru (npr. javna zgrada koja je hlađena).
Izbjegavajte izlazak u najtoplijem dijelu dana.
Izbjegavajte naporan fizički rad.
Potražite sjenu.
Ne ostavljajte djecu ili životinje u parkiranom vozilu.
Rashladite tijelo i pijte dovoljno tekućine: Tuširajte se ili se kupajte u mlakoj vodi.
Druga mogućnost je zamatanje u hladne mokre ručnike, hladiti se mokrom spužvom, kupke za noge, itd.
Nosite laganu široku svijetlu odjeću od prirodnih materijala. Ako idete van stavite šešir širokog oboda ili kapu i sunčane naočale.
Pijte redovito i izbjegavajte zašećerene ili alkoholne napitke.
 Ako imate zdravstvene probleme

  • Držite lijekove na temperaturi < 25 ˚C ili u hladnjaku (pročitajte upute o skladištenju lijeka u uputi o lijeku).
  • Tražite savjet liječnika ako imate neku kroničnu bolest ili uzimate više lijekova.
Ako se osjećate loše - imate vrtoglavicu, slabost, nemoć, tjeskobu ili ste izrazito žedni i imate jaku glavobolju:

  • što prije otiđite u hladniji prostor i mjerite temperaturu te tražite pomoć;
  • Popijte vodu ili voćni sok da nadoknadite tekućinu;
  • Smirite se i legnite u hladnu prostoriju ako imate bolne grčeve, najčešće u nogama, rukama ili trbuhu (često nakon provedenog rada ili vježbe u vrlo vrućem vremenu); pijte tekućinu koja sadrži elektrolite, a u slučaju da grčevi ostanu prisutni duže od jednog sata potrebna je medicinska pomoć;
  • Savjetujte se s liječnikom u slučaju drugih tegoba ili ako opisane tegobe duže traju.
lijepa-nasa @ 00:24 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
nedjelja, kolovoz 21, 2011
Važno priopćenje iz  metkovske udruge Narenta:

Pozivamo Vas na tribinu u organizaciji Udruge Narenta, a povodom 23. kolovoza-Spomendana na žrtve totalitarnih režima. Ovaj Spomendan se odlukom Vlade RH po prvi put obilježava u našoj Domovini. Smatrali smo potrebnim obilježiti ga prigodnom tribinom koja će se održati 22. kolovoza( ponedjeljak) u Pastoralnom centru župe sv. Nikole s početkom u 21h. Na tribini će gostovati Zvonimir Despot, urednik i kolumnist Večernjeg lista i Ivica Relković, građanski aktivist iz Edukacijske udruge 1481 (istraživanje i edukacija građana o masovnim grobnicama s kraja Drugog svjetskog rata).

Na tribini će gosti predavači pokušati ponuditi odgovore i na ova pitanja: 

Postoji li u Hrvatskoj politička volja da se procesuiraju komunistički zločini i zločinci? Smije li hrvatska javnost biti toliko naivna da bi povjerovala da se misli ozbiljno nešto poduzeti baš ove godine u kojoj je već gotovo sva pozornost usmjerena na buduće parlamentarne izbore? Zašto se hrvatska javnost i mediji selektivno ponašaju prema simbolima totalitarističkih režima? Mogu li se komunistički zločini osuđivati bez posljedica po komunističku ideologiju? Zašto se zločini komunista skrivaju pod plaštem antifašizma? Možemo li napokon do žrtava bez ideoloških utega? Što o tome kaže nekoliko Rezolucija Vijeća Europe? 

Nadamo se da ćete doći na ovu zanimljivu tribinu.

S poštovanjem,

                                                   Nikola Grmoja, predsjednik Udruge Narenta





 

lijepa-nasa @ 19:16 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
subota, kolovoz 20, 2011



Okupilo se azbestaša više nego se itko nadao! A ovo je tek prvi puta.



 

                  Danas se u organizaciji Društva Žrtve azbesta iz Ploča  od 10 do 11 sati održao prosvjed pločanskih azbestaša na Čeveljuši. Prosvjed je organiziran radi informiranja javnosti o Zakonu o obeštećenju radnika trgovačkog društva «Salonit» d.d. u stečaju, Vranjic iz srpnja ove godine, po kojemu će radnici Vranjica zbog prestanka rada sa azbestom dobiti pojedinačno po  219.000 kuna, a radnici Azbesta/Plobesta iz Ploča – pošto su ranije pali pod stečaj, nemaju pravo na takve naknade, iako im je zapravo država kroz svoje fondove  zbog lošeg gospodarenja dionicama   kriva  za propast i nezakonitu pretvorbu.

Obzirom na kratko vrijeme koje su organizatori imali na raspolaganju, odaziv je bio neočekivano velik. Prema evidenciji iz Društva, došlo je  150 ljudi Organizatori su pozvali građane  i stranke iz Ploča da se odazovu pozivu, ali je i jednih i drugih, nažalost, bilo jako malo. Od građana – samo nas nekoliko, a od stranaka, samo predstavnici SDP Ploča. Došli su i kolege azbestaši iz Vranjica, na čelu sa svojim predsjednikom Anđelkom Grubićem.

                  Iako je subota, odličan je bio i odaziv medija koji još nikada nisu zakazali, što je jako važno, jer ono što nije zapisano, kao da se nije ni dogodilo.

                  Nositelj cijele organizacije je bio Smiljan Batinović, predsjednik društva Žrtve azbesta. Zamolio je nazočne da se danas ne ide na magistralu, kako zaustavljanjem prometa  ne bi  oštetili ljude koji se bave turizmom, što su prisutni i prihvatili. Mirno i dostojanstveno odstajali su sat vremena pokraj magistrale. Puno im je vozača – naročito iz automobila  stranih registracija, trubilo i mahalo!

Kratki govor održao je gospodin Grubić, koji je naglasio da se kao član državnog Povjerenstvo za rješavanje odštetnih zahtjeva radnika oboljelih od profesionalnih bolesti zbog izloženosti azbestu neprestano bori i za prava pločanskih, jednako kao i onih vranjičkih  oboljelih radnika. Braco Gradac, tajnik pločanskoga Društva obavijestio je okupljene kako ne traže ništa drugo osim što su dobili vranjički azbestaši. Također je zamolio da danas svi dođu  na pokop još jednog njihovog umrlog kolege i prijatelja, azbestaša Alana Roića iz Gradca, koji je preminuo u 52. godini života.

                 Danas su svi bili u prilici dati svoj mali doprinos borbi azbestaša, i nitko neće moći lagati da nije znao. U nedavnom priopćenju HDZa, a u vezi mojih napisa o neshvatljivosti i neprihvatljivosti Zakona o obeštećenju radnika trgovačkog društva "Salonit" d.d. u stečaju, Vranjic iz srpnja ove godine piše: «gruba je dezinformacija koja je zasigurno uznemirila napaćene radnike azbesta iz Ploča da ovaj zakon ima ikakve veze ili smanjuje uređena prava ljudi koji su profesionalno bili izloženi azbestu». Na kraju toga pisma poručuju:«…promičući pravo na istinitu i cjelovitu informaciju kao jedno od temeljnih ljudskih prava u demokratskom i civiliziranom društvu, očekujemo kako će se priopćenjem javiti i Društvo žrtve azbesta iz Ploča».

Društvo se nije javilo priopćenjem, ali ovaj mirni prosvjed najbolja je poruka kako su radnici shvatili sporni Zakon. I umjesto što pišu priopćenja o pisanju moje malenkosti, trebalo je nešto učiniti i  pomoći našim azbestašima. Svakako treba napomenuti da je ovo samo prvi, doista mirni i dostojanstveni prosvjed, uz napomenu radnika da će se okupljati svakih 15 do 20 dana sa drugačijim sredstvima pritiska. 

             Politiko, političari i politikanti, pljunite u šake i počnite se doista boriti za prava SVOJIH građana iz Neretve, koji su vas za to i izabrali! Ako nećete vi, ima ih mnogo koji samo čekaju svoj trenutak. A izbori su sve bliže!



Smiljan Batinović, predsjednik Društva Žrtve azbesta iz Ploča




Anđelko Grubić, predsjednik Društva Biglovi azbesta iz Vranjica i član Državnog povjerenstva




Lakše je poželjeti dobrodošlicu japanskim klincima na japanskom jeziku, nego rješavati problem azbesta hrvatskim radnicima


lijepa-nasa @ 14:57 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
srijeda, kolovoz 17, 2011
               Na nepravedni  Zakon o obeštećenju radnika trgovačkog društva «Salonit» d.d. u stečaju, Vranjic naša je udruga reagirala čak i prije nego je Zakon izglasan u Saboru, i obratili smo se na mnoge adrese. U međuvremenu smo primili odgovore  iz Ureda predsjednice Vlade RH i Ureda predsjednika Republike. Jedino predsjednik Sabora RH do sada nije reagirao, njemu je ili svejedno što se događa sa azbestašima iz Ploča, ili ga nisu ni obavijestili o tome!

               Reagiraju i predstavnici Društva «Žrtve azbesta» iz Ploča, koji su  zamolili da  objavimo  poziv za  sve radnike oboljele od azbestoze, ali i sve stanovnike doline Neretve na mirni prosvjed koji će se održati na Čeveljuši u subotu, 20. kolovoza od 10 do 11 sati. Prosvjedu će se u znak solidarnosti pridružiti i  predstavnici Društva oboljelih od azbestne bolesti i ostalih žrtava azbesta «Biglovi azbesta» iz Vranjica.

Prosvjed se organizira radi ostvarivanja prava na pravednu naknadu koju je 170 radnika «Salonita» iz Vranjica  već ostvarilo posebnim Zakonom o obeštećenju radnika trgovačkog društva «Salonit» d.d. u stečaju, Vranjic iz srpnja ove godine («Narodne novine» broj 84/2011. ) čije  naknade pojedinačno iznose po 219.000 kuna. Treba napomenuti da su ovim Zakonom izostavljeni, pa time  temeljito oštećeni i izigrani i mnogi radnici Salonita iz Vranjica  koji su ostali bez posla  samo nekoliko dana, tjedana ili mjeseci prije 14. veljače 2006. tj. prije datuma stupanja na snagu potpune zabrane stavljanja u promet ili korištenje azbestnih vlakana, kao i proizvoda koji sadrže ova vlakna., na čemu je temeljen ovaj Zakon.

               Kada se 2007. godine donio Zakon  o obeštećenju radnika profesionalno izloženih azbestu (Narodne novine broj 79/07.), na njemu nije bilo oznake da se odnosi na  samo jedan dio radnika, jer se odnosio na sve. Zašto sada novi Zakon o obeštećenju radnika, ali samo  trgovačkog društva «Salonit» d.d. u stečaju, Vranjic, kada  se zna da su naši pločanski azbestaši isto tako ostali bez posla  i 24 plaće, bez dionica i otpremnine radi nezakonite pretvorbe i lošeg gospodarenja ove države.

Iz Društva «Žrtve azbesta» tvrde da su se zajedno sa Društvom  «Biglovi azbesta» iz Vranjica 4. srpnja 2011. obratili predsjednici Vlade, gospođi Jadranki Kosor sa zamolbom za radni prijam, gdje bi iznijeli problem svojih članova, vezan za obeštećenje radnika u azbestnoj industriji. No, predsjednica im nije odgovorila, a oni se osjećaju izigrani, jer su kroz proteklih nekoliko godina bili partneri u rješavanju zajedničkog problema.

Ne preostaje im ništa drugo nego (za sada) mirno prosvjedovati, a pozivaju i sve političke stranke da im u subotu daju svoju podršku.

              Ako se do petka, 19. kolovoza 2011. iz Vlade obrate predstavnicima Društva «Žrtve azbesta», oni poručuju da se prosvjed neće održati, a o tome će biti na vrijeme obaviješteni.




lijepa-nasa @ 19:35 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
                 Ma nek' sam i to dočekala, da nekome nedostaju moji tekstovi!          

             Petnaest dana nije ni puno, ni malo – ovisi o njihovom sadržaju. Nekada su dugi kao godina, ali kad se radi o  danima ispunjenim radostima susreta sa svojom prošlošću, dan je kratak kao tren.

Bilo je prekrasno i prekratko, kao i sam život. Dok trepneš očima – sve je iza tebe. Susreti sa rodbinom, prijateljima i susjedima, ove sam godine obogatila i druženjem sa prijateljicama iz srednje škole, koje su ostale živjeti u Vukovaru. A ostalo ih je samo pet! Bile smo ženski razred sa 32 učenice, i ovoga lipnja imale smo obljetnicu mature! O tome su susretu vrlo dirljivo i toplo pisale i Vukovarske novine («Razrednica se sjeća svojih učenica»),


jer mi smo vukovarke s korijenima. Sada smo se nakon dva mjeseca  ponovo sastale kod mene! Dogovorile smo se da će druženje  postati tradicija, sastajat ćemo se nekoliko puta godišnje, jer nam je doista lijepo biti zajedno, prisjećati se prošlosti i upoznavati dijelove života o kojima ništa međusobno ne znamo. Najtragičnije i najtužnije  su njihove priče iz rata,  progonstva i pada Grada.


              Naseljenost vukovarskog kraja prati se kroz pet tisuća godina u kontinuiranom slijedu putem brojnih arheoloških lokaliteta, i zato  neke stvari koje se sada događaju Vukovaru i Vukovarcima nitko normalan ne može shvatiti!  Najprije je neshvatljivo da se sjedište Vukovarsko srijemske županije nalazi u Vinkovcima, iako je još  1745. godine Marija Terezija osnovala Vukovarsko-srijemsku županiju sa sjedištem u Vukovaru. Isto je tako neshvatljivo premještanje Hitne medicinske pomoći iz Vukovara  u Vinkovce, iako Vukovar ima lijepu i obnovljenu bolnicu koja  je utemeljena  još 1939.godine. Sada grad sa toliko najrazličitijih bolesnika nema hitne medicinske pomoći.

               Upravo se ovih dana na  Hrvatskom radio Vukovaru vrti obavijest o dodjeli  nagrada Vukovarsko srijemske županije, a prijave se šalju u – Vinkovce. Župan je iz Vinkovaca, uprava je u Vinkovcima, skupština također,  a i zaposlenici su, naravno, uglavnom iz Vinkovaca i okoline. Vinkovci imaju osam hotela – Vukovar jedan jedini. Izletnici i turisti koji dolaze obići vukovarska stratišta smještaju se u Vinkovce i tamo ostavljaju novce. Tko će Vukovaru graditi hotele? Nitko! Grad je siromašan i napušten od svih, ljudi nezaposleni i očajni, mladi se ne vraćaju, a oni koji su u gradu, moraju bježati iz njega u potrazi za poslom. Dva dana prije Dana domovinske zahvalnosti, Koordinacije udruga proisteklih iz Domovinskog rata, u Vukovaru su organizirale prosvjed protiv politike zapošljavanja u Vukovaru, koja vodi tome da njihova djeca zauvijek odlaze iz Vukovara u potrazi za poslom. Čini se kao da u Hrvatskoj i danas veliku moć imaju udbaši, jer politika zapošljavanja u  samome gradu je sramotna, nerazumna i nerazumljiva. Narod u Hrvatskoj doživljava Vukovar kao svetinju, svi znaju koliku je strašnu cijenu platio taj grad i njegovi ljudi, ali narod nema pojma što se radi  Vukovarcima. U gradu je veliki postotak nezaposlenih - preko 5.000, ali u njemu zato radi  približno tri tisuće ljudi izvan grada. Prema popisu iz 1991. u samome gradu Vukovaru je živjelo 44.639 stanovnika, 2001. bilo ih je puno manje: 31.670, a prema zadnjem popisu iz travnja ove godine ih je  28.000. Čisto sumnjam da ih je toliko, upisivali su se i oni koji godinama ne žive u Vukovaru, ali tamo dolaze po svoje mirovine i ostvarivanje drugih prava! Ujutro se još i nekako ogleda živost –da gradom samo prošeće onih 3.000 radnika koji rade u gradu u kojemu ne žive, eto ti  gužve, ali poslijepodne je to mrtav grad. Možete proći kilometar a da ni pasa ne sretnete. Tek uvečer, kada se pale svjetla, vidite da je jako, jako malo domova osvijetljeno. Grad u mraku čeka svoju djecu koja se nikada neće vratiti. Da je država barem najprije sagradila nekoliko tvornica, pa tek onda stanove, bilo bi drugačije. Ovako, mogu se vratiti samo umirovljenici! Vukovar je pravi starački dom pun bolesnika.

Iako su ovo gole činjenice koje rastuže čovjeka, meni je bilo lijepo, jer mirisi, boje i zvuci zavičaja žive u nama do kraja života, bez obzira gdje se nalazili.

Doma, u Ploče, vratili smo se preko Banja Luke, koja je doista prelijepa, puna zelenila, parkova i cvijeća. Ručali smo s prijateljima uz plavo-zeleni Vrbas koji me svojim bojama i ljepotom jako podsjeća na Neretvu, samo što nije ni približno tako širok. Jurili smo put Glamoča, koji je užasno zapušten, siv i prljav grad, zatim preko Livna  na Aržano i Cista Provu, nešto malo kilometara  novom auto-cestom (za koju se nadam da će iduće godine stići do Ploča), pa još malo onom drndavom i vijugavom, i eto nas doma gdje punim plućima ponovo udišemo naš mirisni morski zrak! Ne znam što mi je, nisam osjetila antracit!

Iako je grad dobro obnovljen, ima još dosta ruševina u samom centru


Na Dan domovinske zahvalnosti, pred više tisuća građana pjevao je Z. Pejaković


Stari hotel Dunav i stari vodotoranj - ni jedan više nije u funkciji
Zgodan detalj iz ulice dr. Franje TuđmanaNekada je ovdje radilo 20.000 ljudi


Za vrijeme okupacije niknula je pravoslavna crkva koja ovdje nikada nije bilaDetalj iz Banja Luke


Stari tenkovi i vojna vozila nedaleko Banja Luke


lijepa-nasa @ 00:12 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
Brojač posjeta
1609106
Arhiva
Index.hr
Nema zapisa.