Blog - kolovoz 2015
nedjelja, kolovoz 23, 2015
            Danas je ispred kominske crkve sv. Ante Padovanska održana promocija PISMARICE,  treće po redu knjige gospođe Anđelke Vlahović u kojoj je prikupila usmenu pučku predaju svoga kraja.  Uz knjigu, zahvaljujući pomoći dobrih ljudi uspjeli su izdati i CD. Knjiga je tiskana u izdanju KUDa „Danica Hrvatska“ iz Komina, a  uz samu autoricu predstavio ju je predsjednik  Društva Neretvana i prijatelja Neretve iz Zagreba, gospodin  Luka Vlahović. On je istaknuo značajnu ulogu  ovoga KUDa ne samo za Komin već  i za dolinu Neretve , jer su ove žene  uspjele prikupiti i  od zaborava sačuvati izuzetno  važnu kulturnu baštinu Donjoneretvanskoga kraja.

            Zainteresirani  za nabavku knjige ili CDa  se mogu javiti izravno   Anđelki  Vlahović  ili na župnu stranicu. Cijena knjige je 50 kuna, a CDa 20 kuna.












lijepa-nasa @ 19:44 |Isključeno | Komentari: 0
subota, kolovoz 22, 2015
               Sutra, u nedjelju, ispred crkve sv. Ante u Kominu, iza svete mise u 9,30 sati, Kulturno umjetničko društvo Danica Hrvatska iz Komina upriličit će promociju knjige usmene pučke predaje Komina pod nazivom PISMARICA. Anđelka Vlahović prikupila je brojne (kako ona kaže )"jubavne pučke pisme, brojalice, uspavanke i domoljubne pisme". Anđelki Vlahović ovo nije prva knjiga, jer ona sa svojim društvom dugi niz godina prikuplja materijale o nekadašnjem životu i običajima Komina. Objavila je već dvije knjige: Molitvice i Hvala ti, prijatelju moj. ANĐELKA VLAHOVIĆ je skromna, ali izuzetna žena, majka, udovica pok. neretvanske legende Stipe Vlahovića Pače i kćer Mije Medaka, autora legendarne Hajdukove himne "Bili su, bili, vrhovi planina" i svakako zaslužuje da sutra ujutro dođete pred kominsku crkvu i uveličate promociju knjige za koju je ona prikupila materijale.






lijepa-nasa @ 21:09 |Isključeno | Komentari: 0
ponedjeljak, kolovoz 17, 2015
               Slušam i čitam danas o događanjima oko ćirilice u Vukovaru. Dreče više nego o ISILu, čini se da je to presudno pitanje za budućnost  Hrvatske. A meni baš danas od brata kćer otišla iz Vukovara trbuhom za kruhom. Iz Osijeka u Njemačku autobusima tjedno odlazi u progonstvo (tako ja to zovem) 300 ljudi. Te naše izbjeglice hrvatski mediji ne vide, za njih su problem migranti iz afro-azijskih zemalja. Hebala vas ćirilica te vas hebala, sve političare Hrvatske. Duboko sam razočarana hrvatskom politikom, jer mi nemamo ni prave ljevice, ni prave desnice, imamo samo one što to glume….. Gdje je Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, koja bi trebala biti intelektualni stjegonoša, i  stalno se oglašavati u medijima što nam rade političari?! HAZU je postao obična gerontologija, a Hrvatska je kao hospicij sa neizlječivo bolesnim narodom, koji nema čak ni palijativnu skrb. Po prirodi nisam pesimista, ali sam ogorčena  do boli. Ni jedna zemlja na svijetu ne radi toliko jako u korist svoje štete kao mi.

           Danas sam dobila i materijale za sjednicu  Gradskoga vijeća Ploča u ponedjeljak, 24. kolovoza. Brat bratu – ima sigurno dva kila papirčina, ali nema odgovora na vijećnička pitanja.  A samo je nas troje vijećnika (naravno, sve oporbeni: Ante Ćopo i Toni Zmijarević iz SDP i moja neovisna malenkost) postavilo pitanja, i tražilo pismene odgovore. No, odgovora nema, iako u  Poslovniku Gradskog vijeća Grada Ploča  piše da se odgovori na vijećnička pitanja daju u pisanom obliku na prvoj idućoj sjednici. Vjerojatno  nisu imali vremena. Neću biti cinična, ali sam zbilja ogorčena. Što čovjek-pojedinac može učiniti u toj bijednoj politici? I onda nas mnogi izjednačavaju, što je doista uvreda, da smo svi mi u tim vijećima jednaka govna, da radimo za vlastitu korist, da…... Sedam oporbenih  ruku protiv 10 vladajućih nema šanse za ništa. I sada vas pozivam, do nedjelje pošaljite svoje pitanje u inboks,  ja ću ga umjesto vas (bez vašeg imena, naravno) postaviti  u Gradskom vijeću. A oni neka i dalje ignoriraju, sve jednom dođe na naplatu.

lijepa-nasa @ 19:34 |Isključeno | Komentari: 16 | Prikaži komentare
petak, kolovoz 14, 2015
              Vukovarska crkva sv. Filipa i Jakova postala je premalena za sve vjernike, pa  1962. godine vukovarski franjevci započinju pravnu bitku koja je trajala punih pet godina za dobivanje  građevinske dozvole za izgradnju nove crkve. Pater Flavijan Šolc se zavjetovao da će, ako dobije građevinsku dozvolu, izgraditi Gospi svetište. I što se čini nevjerojatno, upravo na svetkovinu Gospe Fatimske, 13. svibnja 1967., stigao je pozitivan odgovor. Gradnja nije bila laka, i kao naš pločanski župnik don Petar, i moj tadašnji župnik pater Flavijan mukotrpno i teško je radio i gradio punih  14 godina. Ponosno mogu reći da sam zajedno sa svojom sestrom i bratom i sama dala doprinos toj  gradnji. Sjećam se da sam bila student, i zajedno sa našim paterom, te predstavnicima mladih iz redova radnika, učenika i zanatlija išla u Zagreb na Kaptol i držala govor o tome kako i mi želimo imati svoju crkvu. Skupila sam pun veliki koš lemuzine. Gospino je svetište 13. svibnja 1981. godine, na blagdan Gospe Fatimske, konačno i posvećeno. Drveni kip Gospe  Fatimske došao je izravno iz Fatime, a blagoslovljen je na svetkovinu Gospe Fatimske 13. svibnja 1988. godine.

                 Prve granate bačene na ovaj dio Vukovara pale su upravo na Gospino svetište 2. kolovoza 1991. godine, na blagdan Gospe od anđela, i tada se urušio strop pred samim Gospinim kipom, koji je ostao neoštećen. Tadašnji župnik sklanja kip na sigurnije mjesto, u župni stan. Zlikovci su stalno tvrdili da se u crkvi krije oružje i ZENGE, i zato su im crkve bile omiljena meta. Jedna je granata izravno pogodila i župni stan, i osim Gospina lika koji je ostao neoštećen, sve je bilo uništeno. Treći put je župnik Gospin kip  spremio u prizemlje crkve. Na žalost, kompletno svetište  je 22. studenoga 1991. u potpunosti uništeno i sravnjeno sa zemljom. Nakon povratka u Vukovar poslije sedam godina, počelo se  sa raščišćavanjem ruševina svetišta Gospe Fatimske. Na golemo iznenađenje i radost puka, Hrvatska je vojska točno na Svijećnicu, 2. veljače 2000. godine pronašla gotovo neoštećen kip Gospe Fatimske. Danas je taj kip ponovo vraćen u njezinu crkvu. Vukovarsku Gospu Fatimsku zovu i Majkom povratnika.          

              Ovo nije bajka, to je istinita priča o Gospi koja kao i svaka  majka  nije napustila svoju djecu, ona ih je čekala na povratku u razrušeni grad. Zbog čudesnog načina na koji je sačuvana narod je zove GOSPA KOJA JE ODLUČILA OSTATI.



Ovo je Gospa koja je odlučila ostati u Vukovaru


lijepa-nasa @ 22:53 |Isključeno | Komentari: 0
ponedjeljak, kolovoz 10, 2015
Kada smo prije 40 godina, u kolovozu 1975. godine doselili u Ploče (ja doselila, a On se vratio u rodni kraj) nije bilo nesretnijeg stvora od mene.  Za mene je to bio pravi šok. Ipak sam ja ravničarsko dijete, rođena i odrasla u Vukovaru koji je tada imao 45.000 stanovnika, a iz njega sam otišla na studij i ostala živjeti u Sarajevu koji je u ono vrijeme imao 360.000 stanovnika. Radila sam u Narodnom pozorištu (službeni naziv sarajevskog kazališta), sa puno sjajnih i poznatih glumaca, a On na Institutu za transfuziologiju, i bio je u ekipi za presađivanje bubrega. Bili smo mladi, imali smo dvadesetak i nešto godina, živjeli smo sjajno svoj život u velikome gradu, putovali i provodili se sa društvom, a onda, odjednom – paf!Njemu je umro otac, koji  je dugi niz godina krčio zemlju uz prugu i napravio krasni vinograd koji sada nije imao tko obrađivati, i  bezuvjetno se  želio vratiti u rodni kraj.  Tu nije bilo pogađanja – ili idem, ili ostajem, ali on ide. Moja je majka tada rekla: ženi je mjesto uz čovjeka, moraš ići. I tako dođoh vidjeti  Komin i živjeti u Pločama, u mjesta u kojima u životu nisam bila niti sam znala kako je tamo.  U Kominu cijela velika obitelj gleda me ispitivački ispod oka, a pošto sam tada imala 49 kila, jednodušna ocjena je bila: nikad iz ovoga neće biti ženska. Što sam mogla, nego poklopiti se ušima i šutjeti.  Ploče su bile novi šok: sunce je nemilosrdno pržilo ovaj kamen baš kao i sada, nekoliko uličica bez zelenila i cvijeća, a tada nije bilo ni rive, ni robne kuće, ni nebodera i kafića, ni vrtića (bio je onaj u blok zgradi), ma ničega nije bilo za što bih se uhvatila. Grad je tada imao manje od 30 godina postojanja. Ono što me posebno užasnulo je činjenica da smo sa stvarima došli iz Sarajeva u tadašnju Bogunovićevu (danas Rogotinsku) ulicu, gdje smo uspjeli naći stan, i čim smo počeli iskrcavati stvari iz kamiona, došla je milicija. Strogo traže dokumenta, odakle smo, što radimo tu i gdje useljavamo, jer nas je netko od budućih susjeda prijavio da bespravno provaljujemo. Ujutro je prva susjeda zorom došla da me upozna (njega je znala, jer je iz Komina), čula je da sam Muslimanka, pa je htjela vidjeti kako izgledam. Bila sam užasnuta, i rekla sam joj tada da i Muslimanke (tada nije bilo Bošnjaka) imaju ruke, noge, oči, nos i sve drugo, baš kao i ona. Bilo mi je neshvatljivo da netko može tako razmišljati. Za prvih mjesec dana niti sam jela, niti spavala, samo sam plakala, i kada je On vidio koliko patim, i da sam za to kratko vrijeme izgubila 5 kila, zamolio je da nam dam dvije godine, pa ako se ne uspijem priviknuti, vratit ćemo se u Sarajevo ili Vukovar.

 Prošlo je od tada četrdeset godina, Sarajevo je i danas moja velika ljubav, a kada odem u svoj voljeni rodni Vukovar nakon kratkog vremena pitam: kada ćemo kući? A kuća – to je Neretva, to su Ploče. Pošto On silno voli Vukovar, onda nas naši tamošnji susjedi zezaju: ostavi njega u svom gradu, a ti se vrati u njegov. Želim reći da ne samo što sam se navikla na ovaj kraj i ljude, ja sve to iskreno volim. I kada me vrijeđaju i pljuju zbog onoga što radim, ja znam, vidjela sam, da je puno više onih koji me brane. Nedavno  je mladi, nadobudni vijećnik iz Gradskoga vijeća  na moju kritiku reagirao tako što me je uputio da iselim iz ovoga grada kad toliko kritiziram neke negativnosti. Nisam mu željela reći da sam taj grad 40 godina ja gradila i izdvajala samodoprinose godinama da bi izgledao ovako kako sada izgleda, jer on nema pojma kako je tada bilo živjeti i raditi ovdje. I nikada nisam požalila što sam ostala, ali znam da ima dosta onih koji bi željeli da nisam tu.  Nije dovoljno samo roditi se ovdje, i zbog toga misliti da možeš sve, grad i ljude treba voljeti, i boriti se da bude ljepši, bolji, bogatiji za sve nas, a ne samo za njih, privilegirane. Ovo je (i) moj grad, i nikome neću dozvoliti  da me kao taj nadobudni mladac iz njega tjera. Za razliku od njega, ja sam u njemu ostavila trag svoje ljubavi.

Autobusni kolodvor 1966.godine




Jedriličarski klub 1969. godine




Riva 1976. godine



Ploče 1960. godine, snimak iz zraka




lijepa-nasa @ 21:58 |Isključeno | Komentari: 12 | Prikaži komentare
četvrtak, kolovoz 6, 2015
                   Ma koliko da je vruće, jučer me je oblio hladan znoj kada sam, surfajući po TV programima naletjela na kartu vremenske prognoze televizije N1. Vidjela sam na ekranu poznatu nam facu Merlića, za ostale ne znam tko su i nije me briga, ali njihova karta regije me šokirala. Stalno slušam o skrivenim namjerama nekih domaćih i stranih političkih krugova o obnovi Juge, a na ovoj je karti zorni prikaz njihovih maštarija.

                      Usporedite kartu bivše SFRJ i kartu TV N1 pa ćete shvatiti da su Sloveniju i Makedoniju izbacili (baš kako je odredio Milošević i Memorandum 1). Mi ostali smo njihova regija. Jesu li to samo snovi Jugofila? Jedan je stari mudrac rekao: Izgubljeno je samo ono čega smo se sami odrekli. A očito je, oni se nas nisu odrekli.






lijepa-nasa @ 23:26 |Isključeno | Komentari: 0
utorak, kolovoz 4, 2015
                U sklopu proslave Dana pobjede i Domovinske zahvalnosti, Općina Gradac danas u 20 sati, u arboretumu Muzeja Gradac organizira okrugli stol s temom "Promišljanje Hrvatske - dvadeset godina nakon Oluje", uz sudjelovanje eminentnih, društveno relevantnih sudionika: dr Davorina Rudolfa (HAZU), Andreja Plenkovića (EP), dr Ive Banca ((University of Yale), dr Slobodana Prosperov Novaka (ADU) i načelnika Općine Gradac g. Kosovića,
                 Kako su napisali u pozivu, namjera organizatora je dostojno obilježavanje dvadeset godina Oluje, te ukazivanje na ključne probleme hrvatskog društva, važnost aktualnog trenutka Republike Hrvatske i njenih perspektiva. Sjećanje na stvaranje suvremene Hrvatske, ekonomska kriza, raseljavanje, problemi granica, europske perspektive - samo su neke od tema o kojima će imati što reći sudionici ovog okruglog stola. Okruglom stolu mogu nazočiti svi zainteresirani, pa se osjećajte svi pozvani.

                Pošto se radi o iznimno važnim sudionicima, od kojih je jedan akademik, jedan član EU parlamenta, jedan američki sveučilišni profesor i profesor na Akademiji dramskih umjetnosti, rekli su mi u općini da će cijeli ovaj okrugli stol biti snimljen i sutra objavljen na službenoj  stranici Gradca.
.


lijepa-nasa @ 13:04 |Isključeno | Komentari: 0
Brojač posjeta
1609258
Arhiva
Index.hr
Nema zapisa.