Jutarnji list objavio je vijest kako su „najveći rast uz dobar promet imale dionice Luke Ploče, koje su uz više od 2,7 milijuna kuna prometa ostvarile rast od 5,45%». Dobro je znati da Luka snažno napreduje i da su joj dionice na cijeni!
Utješno je također znati da nisu baš svi mediji podložni njezinu utjecaju.
Portal H alter objavio je danas tekst koji vam u cijelosti prenosimo:
14.09.2007 
Autor: Feral Tribune/Vladimir Matijanić
Od proljeća prošle godine, oblaci ugljene prašine s vremena na vrijeme izlaze iz pločanske luke i prekrivaju grad. Premda su nalazi nadležnih inspekcija potvrdili prekomjerno zagađenje, rješenje nije realno očekivati barem četiri do pet godina, dok se ne izgrade i opreme novi lučki terminali.
Nekih 400 ljudi u četvrtak, 6. rujna, šetalo je pločanskim ulicama prosvjedujući protiv zagađenja koje se, vele, ima već više od godinu dana, širi iz gradske Luke. Predvođeni Građanskom inicijativom Pravo na zdrav život, Pločaci i Pločanke objavili su četiri zahtjeva upućena valjda svima koji mogu – ili se, barem čini da bi mogli - odlučivati o Luci: od njezina vodstva, do predsjednika Republike. Traži se, tako, hitno zaustavljanje svih aktivnosti koje ugrožavaju pravo na zdrav život građana Donje Neretve; da se kod pretovara i skladištenja svih tereta na lučkom području osiguraju eko standardi kakvi se primjenjuju u Europskoj Uniji; da se transport rasutih tereta iz Luke Ploče obavlja u zatvorenim vagonima kroz teritorij Republike Hrvatske; da nadležne državne inspekcijske službe postupaju sukladno Ustavu i zakonima Republike Hrvatske na lučkom području Ploče i o istom sustavno izvješćuju javnost.
Oblaci prašine
Pločansku bunu potaknuli su oblaci crne prašine što dopiru iz luke i duže od godinu dana ispunjavaju živote stanovnika Ploča, temeljito kako samo sitne čestice gareži mogu. Po stanovima, kućama, ulicama, na tendama, automobilima, ljudima... taloži se ugljena prašina, ta izravna posljedica odluke uprave tvrtke Luka d. d. da profit osigura korištenjem lučkih terminala za pretovar ugljena, najčešće antracita. Ugljen koji stiže iz raznih ugljenokopa velikim brodovima, u pločanskoj se luci iskrcava u skladišta, a potom prevozi do krajnjih odredišta u Italiji, te Bosni i Hercegovini. Preveze se, naravno, ono što ostane na kamionima, a dobar dio, u vidu prašine, ostaje trajna uspomena gradu Pločama i njegovim žiteljima.
Luku, u većinskom vlasništvu države od 61 posto, godinama vodi Ivan Pavlović, HDZ-ov kadar. Ranije su mali dioničari imali više udjela, no, sada su došli na neka dva postotka. Njihove dionice otkupili su razni bankarski fondovi iza kojih se, navodno, krije veća skupina financijski dobrodržećih osoba.
Zagađenje se, pak, ne krije. Njegovo postojanje, utvrdile su i nadležne službe, pa u dopisu Uprave za inspekcijske poslove Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva poslanom 27. travnja 2007. godine Ani Musi, predsjednici Udruge Lijepa naša za Dubrovačko-neretvansku županiju, stoji da je nadzor Luke Ploče d. d. u industrijskoj zoni grada Ploče, istočno od željezničkog kolodvora inspekcija zaštite okoliša obavila 23. ožujka 2007., kojom prilikom je utvrđeno više nepravilnosti u skladištenju rasutih tereta. Petrol koks se skladišti u zatvorenom prostoru, dok je cca 100.000 tona ugljena uskladišteno na betoniranoj, dijelom asfaltiranoj podlozi. U dopisu koji potpisuje Josipa Blažević-Perušić, državna tajnica za inspekcijske poslove, stoji i da se ugljen koji je deponiran na više lokacija ovisno o granulaciji (od prašine do kocke), kamionima transportira po otvorenim površinama tako da su sve interne prometnice onečišćene ugljenom prašinom koja se pri nepovoljnim atmosferskim prilikama raznosi po okolišu. Prskanje vodom samo djelomično ublažava stanje, dok se za vrijeme intenzivnijih oborina ugljena prašina ispire i slijeva po internim površinama, stoji u dopisu.
Novi terminali
I kada bi se očekivalo da će Ministarstvo započeti s nabrajanjem zakonskih sankcija koje proizlaze iz opisanih neopreznosti u rukovanju s ekološki štetnim tvarima, Uprava za inspekcijske poslove veli da će se izgradnjom novog terminala koji je predviđen do 2010. godine, opisana lokacija sanirati. Potom slijedi opis planiranog izgleda i lokacije budućeg terminala, te, na koncu, zaključak: Do realizacije navedenog projekta, stanje okoliša poboljšat će se posebnim inspekcijskim mjerama za pojačano održavanje manipulativnih površina posebnim kamionskim usisavačima, te izmještanjem najveće hrpe ugljene prašine, koja je ujedno i najbliža stambenim zgradama.
Eto, vidite kako smo smiješan odgovor dobili na naše predstavke, rezignirano će Ana Musa: Dva puta smo prikupljali potpise za peticiju protiv zagađenja. Obavještavamo nadležne, tražimo reakciju, ali nitko ne čini ništa, veli prva pločanska ekologinja. Da bi nam dočarala stanje koje se može tek razabrati iza fraza nanizanih u službenim dopisima, Ana Musa kaže da je nedavno donijela tepih s čišćenja i već je istoga dana bio potpuno crn.
Jedan moj poznanik, Pločak koji živi u Zagrebu, došao je ovo ljeto kući i zaspao pored otvorenog prozora. Pričao mi je da se probudio usred noći i da je povraćao čađ. Ima prijedloga i da tužimo Luku, uništava nam namještaj, fasade sve živo, veli predsjednica dubrovačko-neretvanskog ogranka Lijepe naše.
Uz sve navedeno, problem nije samo i isključivo pločanski. Kad zapuše jugo, crne čestice prekrivaju istočni dio grada i idu do Baćinskih jezera. S maestralom ili tramuntanom, porcija otrovnih tvari stiže zračnim putem do Rogotina, Komina, Opuzena Metkovića.
Ovo je poljoprivredni kraj i možemo samo zamisliti kakve posljedice štetne tvari mogu ostaviti i na kulture koje uspijevaju uz Neretvu. Mi smo odlučni da se to konačno zaustavi. Čekat ćemo mjesec dana na odgovor, ne bude li ga, krenut ćemo s građanskim neposluhom, upozorava Ana Musa.
Naša sugovornica napominje i da je zbog svojega angažmana imala i priličnih problema: Već su mi prijetili da će mi glavu razbiti, ali moja je glava vukovarska, malo tvrđa nego što očekuju, kaže Musa.
Ivo Karamatić, član Upravnog vijeća Lučke uprave i dubrovačko-neretvanski dožupan, inače predsjednik pločanskog SDP-a, tvrdi da su i ispitivanja Zavoda za javno zdravstvo pokazala da je zagađenje u ljetnim mjesecima iznad zakonom utvrđene razine. Povećanu razinu štetnih tvari dovodi u vezu s pragmatičnim gospodarskim interesima čelnika Luke.
Štetni profit
Luka nakon prvih šest mjeseci poslovanja iskazuje dobit od 12 milijuna kuna i tu se javlja ozbiljan problem. S jedne strane, zagađuje grad i uništava zdravlje Pločana, a s druge, ostvaruje se ekstra profit, tvrdi Karamatić. I on navodi da se Luka priprema na izgradnju dvaju terminala, kontejnerskog, te onog za rasute terete, u čemu vidi itekako složenu igru usmjerenu na prebacivanje lučkih potencijala i vrijednosti u privatne ruke.
Već sada Uprava Luke Ploče d. d. traži od Lučke uprave prvenstvenu koncesiju za korištenje terminala koji se, inače, grade kreditima Svjetske banke i Europske banke za obnovu i razvoj od 120 milijuna eura. Da bi se terminali opremili, trebat će ići u dokapitalizaciju u kojoj će Luka vjerojatno iskliznuti iz ruku države, tako da sadašnja Uprava priprema teren za nekog novog vlasnika, kojemu će u dotu donijeti prvenstvenu koncesiju na nove terminale, a time i znatnu poslovnu pogodnost , uvjeren je Karamatić. Uz to, naš sugovornik napominje i da pločanska Luka plaća oko milijun kuna komunalne naknade godišnje što je tri do pet, ma i sedam puta manje od ostalih luka u Hrvatskoj što zorno prikazuje odnos prema Pločama i Pločanima.
Karamatić ističe kako se otporu svojih sugrađana priključio ne kao političar – te sin i stranački kolega pločanskog gradonačelnika Ante – već prije svega kao stanovnik Ploča kojemu je stalo do urednijeg, čistijeg i zdravijeg grada. Ipak, napominje da bi njegova stranka zasigurno zaštitila interese radnika, grada i države i spriječila prelazak Luke Ploče d. d. u vlasništvo ne znam koga, te da bi se zalagala da se dio profita iskoristi za ulaganje u visoke ekološke standarde.
Upućeniji Pločani sumnjaju da bi među onima koji stoje iza bankarskih fondova – dioničara Luke d. d. trebalo tražiti novoga vlasnika za kojega se, po Karamatićevu mišljenju, priprema teren. Je li to netko od ruskih ili domaćih tajkuna, to je u ovome času teško pogoditi.
Ivan Pavlović, generalni direktor Luke d. d., tvrdi da su optužbe o dokapitalizaciji i pripremi privatizacije za neku konkretnu osobu smiješne, premda ne bježi od odgovornosti za ekološke incidente.
Točno je da smo imali ekoloških problema i oni su ponajprije posljedica ovoljetnih klimatskih prilika koje nisu bile uobičajene. Osim toga, činjenica je i da nismo na vrijeme reagirali s odgovarajućim mjerama zaštite. Ne bježim od toga. Optužuju nas da se prašina diže od ugljena koji se transportira za Italiju što je netočno, jer on je dosta masan. Problematičan je ugljen za koksiranje koji dolazi u našu luku iz Amerike, Rusije, raznih destinacija, te se prekrcava za BiH. Sada se pojavio problem, jer smo ugljen unutar luke počeli prevoziti u kamionima. No, radimo na tome da riješimo problem, da se takvi incidenti svedu na minimum, ali ne mogu nikome jamčiti da se takvo što nikada neće ponoviti, kaže Pavlović.
Prvi čovjek Luke kaže i da nema ništa protiv ekologa i prosvjeda, ali smeta mi što je ovo sada motivirano političkim razlozima. SDP-ovi aktivisti po gradu su lijepili plakate u kojima pozivaju na prosvjed, tvrdi Pavlović. Što se dokapitalizacije tiče, kaže kako nema ništa protiv ni da Luku dokapitalizira država.
Pločanska prljavština
Volio bih, ako me već pitate, da mi država nije vlasnik, ali zašto ne. Volio bih, također, da nitko nema premoćnu većinu. Možda najbolje bi bilo da su mali dioničari većinski vlasnici, ali teško je ljudima zabraniti da prodaju dionice. A tko će biti vlasnik za pet ili deset godina zaista ne znam, veli čelnik Luke koji se ne slaže ni s optužbama da Luka premalo plaća gradu na ime komunalne naknade. Ako uspoređujete s riječkom lukom, vidjet ćete da se tamo ne može ući u more u gradu, jer luka zauzima obalu, a kod nas je napravljena u kraju koji smo ranije zvali Sahara. Grad nam ništa ne daje i zapravo plaćamo i previše, smatra Pavlović.
Na kraju priče o dokapitalizacijama, privatizacijama, dioničarstvu i ostalim ljepotama gospodarskog prezenta, stoji čista činjenica da u Pločama ništa nije čisto. Čak i ako se ispostavi da u navedenoj lučkoj priči nema i neće biti uobičajenih pretvorbenih prljavština, izvjesno je da se svi slažu oko postojanja prekomjernog zagađenja u pločanskom zraku. Kako god uzeli, prljavo je.