Blog - rujan 2008
ponedjeljak, rujan 29, 2008
Akcija “Kupujmo  Hrvatsko” odavno je  postala  problematična jer nije  u skladu s europskim propisima, pa je preimenovana u  "Kupujmo Hrvatsko - budimo kroativni" i na posljetku:  "Budimo kroativni-proizvodimo i kupujmo kvalitetno". Riječ “Hrvatsko” potpuno se  izgubila  zbog navodne diskriminacije  prema proizvodima koji dolaze iz drugih država. Jadnici iz politike više ni ime svoje zemlje ne smiju spomenuti i svojski se trude da se to ime  spomene na što manje proizvoda koje svakodnevno kupujemo. Očekujem da nam počnu pakirati i kruh sa naljepnicom: proizvedeno u EU. Europska komisija traži da Hrvatska ubuduće - kod donošenja zakona iz područja kretanja roba, osigura mogućnost slobodne razmjene  bez ikakvih prepreka, a postojeće treba hitno ukinuti.
Znam da se u Hrvatsku uvozi najrazličitije smeće iz cijeloga svijeta i sa svih kontinenata, ali ni slutila nisam da je ta strana roba toliko prisutna. Kada kupujem za vlastito domaćinstvo, uvijek tražim isključivo Hrvatsko, iako se često događa da moram obići nekoliko trgovina da bih našla sve što mi treba. No, nedavno mi se jako žurilo,  i kupovinu sam obavila u jednoj tzv. domaćoj trgovačkoj kući.
Još uvijek sam u šoku, jer evo što sam donijela doma: bijeli luk iz KINE, šibice iz RUSIJE,  čačkalice iz NJEMAČKE, spužvu  iz MAĐARSKE. Prašak za pecivo iz SLOVENIJE, tjesteninu iz ITALIJE, rižu iz TAJLANDA, vlažne maramice za čišćenje iz zemalja EU…….. Ne znam kako uopće preživljavaju naši proizvođači?  Ministarstvo poljoprivrede  ove je godine za mandarine uvelo zaštitnu cijenu otkupa od 2,20 kuna, uz poticaj od pola kune otkupljivaču (trgovcu) za  kilogram mandarina.  Zemlja u kojoj poticaj za proizvod ne dobiva proizvođač već trgovac, i gdje je boca vode skuplja od mlijeka ili piva u jednakom pakiranju, gdje luk uvozimo iz Kine, a šibice iz Rusije možemo nazvati zemljom čudesa! A tek  kada krenem u kupovinu voća, povrća i mesa, tko zna na kojem ću kontinentu završiti?! Kupujmo tuđe, a prodajimo Hrvatsku – to je geslo Hrvatskih, od naroda izabranih vođa.


lijepa-nasa @ 20:42 |Komentiraj | Komentari: 20 | Prikaži komentare
nedjelja, rujan 28, 2008
Nedavno me posao vodio u zgradu općine, gdje sam srela omanju grupicu činovnika koji su išli na marendu. Jedan od njih,  razdragano zlobno poviče: čujem da seliš iz Ploča!
Pošto mi ta ideja nije ni na kraj pameti, bila sam stvarno začuđena, pa upitah: Je li, a kuda i kada selim?
U Vukovar – poviče ovaj k'o iz topa!
A što ću tamo raditi, pitam ja dalje!
Pa valjda ti znaš – reče činovničić zbunjeno!
Tada mi je sinulo da ovakvi pojedinci  to zapravo žele, san im je da me ušutkaju.
Sada sam ja bila zlobna i rekoh mu: Sanjaj ti, brale, i poruči pajdašima da me neće otjerati! Na tvoju žalost previše ja volim Neretvu da bih je prepustila takvima (Neretvanima) kao što si ti!
lijepa-nasa @ 12:49 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
četvrtak, rujan 25, 2008
Na fotografijama koje nam je poslao jedan mladi Neretvanin, boje s oblačnog neba i boje sa zemlje vrlo su slične, stapaju se i zbunjuju nas. Usred bijela dana naziru se  tamni obrisi grada i luke, u vihoru koji započinje sa brda antracita, a završava u našim stanovima, i što je najgore,  na našim plućima.
Svi pričaju - a posvuda muk.
Kud god krenem, svuda nezadovoljstvo, svi pitaju: do kada će ovako, boje se bolesti, ogorčeni su zbog stalne nečistoće i masnog crnila od antracitnog praha. Odgovor na to teško pitanje je kod VAS, a ne kod MENE.
Pokažite konačno da ste dostojni sinovi Neretvanskih gusara, pomaknite se, progovorite!!!

 










lijepa-nasa @ 21:26 |Komentiraj | Komentari: 26 | Prikaži komentare
utorak, rujan 23, 2008
                   Jedna narodna poslovica kaže: koga su zmije grizle, taj se i guštera boji! Ne treba ni u čemu pretjerivati, ali projekti nekih znanstvenika sa bivšeg Jugo-prostora ipak navode na razmišljanje.
Riječ je o vodnim resursima, odnosno vodnom potencijalu u dubinama krša jugoistočnih Dinarida.
Projekt VODA BEZ GRANICA – ne sluti mi baš na dobro. Čim netko izvan našeg, Hrvatskog prostora priča o našim vodama bez granica, točnije – o podzemnom vodnom bogatstvu Hrvatske, Crne Gore i Bosne i Hercegovine, tu je pouzdano neka kvaka u pitanju.
Razmatranja o vodi u kršu bila su uvijek zanimljiva, i sa znanstvenog, ali i praktičnog gledišta.
Jedan poznati znanstvenik, koji je i koautor projekta «Gornji horizonti» tvrdi da se kroz vode Bune, Bunice i Omble gubi ogromna količina vode u Jadranskom moru i  Neretvi.
Podzemni resursi vodnog potencijala u tom području su izvrsni, ne samo za lokalne potrebe. U skoroj budućnosti interes za ovaj potencijal mogao bi biti vrlo značajan.
Prostor krša između Skadarskog jezera na istoku, Neretve kao zapadne granice i Jadrana  je izuzetno važno kraško područje, jer je najbogatije  podzemnim vodama u ovom dijelu Europe.
U isto vrijeme, nestašica pitke vode strahovito raste svuda u svijetu. U nekim dijelovima mediteranskog područja suša je  prisutna kroz povijest, pa će u vrlo skoroj budućnosti, s obzirom na globalni nedostatak vode, regije bogate vodenim potencijalom  biti jako važne i  imati će ulogu "vodenog blaga" za okolni dio Mediterana. Važnost tih područja nadilazi političke granice.
Važna karakteristika ovog područja je cirkulacija izuzetno velikih i brzih podzemnih voda  kroz kraške kanale, a ogromna količina pitke vode se zauvijek "izgubi" u moru.
Stoga je potrebna suradnja znanstvenika  iz zemalja koje pripadaju ovoj regiji (Bosna i Hercegovina, Crna Gora i Hrvatska) na multilateralnim i bilateralnim međunarodnim razinama u istraživanju na hidrogeologiji krša i vode. Trenutno, samo mali dio ogromnih vodnih potencijala regije je pod kontrolom.
                    A evo što je bit tih znanstvenih mudrovanja:
Okolne regije na suprotnom dijelu Jadranskog mora, (SE dio Italije) i afričke obale Mediterana (Libija) pate,  jer je njihova potreba za vodom  mnogo veća nego što iz vlastitih podzemnih izvora mogu dobivati.
I umjesto da se izgube u moru, navedeni vodni resursi bi trebali biti korišteni, kako bi se djelomično ili u potpunosti uklonio nedostatak vode u mediteranskim područjima.
Postoji nekoliko točaka, u Hercegovini, Hrvatskoj i Crnoj Gori za odvajanje vode i daljnju raspodjelu prema gravitacijskom području na drugoj strani Jadrana,  kroz podmorske cjevovode:
-- Hutovo,  reservoir (el. 230 m), dodatne potrebe tunela na obali.
-- Ombla, uključujući podzemni  rezervoar (el. 100 - 130 m), na obali mora.
-- Postojeći tunel za PP Dubrovnik (el. 280 m), na obali.
-- Krški vodonosnici na uzvisini iznad 100 m - Orjen i Lovćen
Za optimalno upravljanje distribucijom vode sve točke moraju biti uključene u jedan operativni sustav. Za tu svrhu, mora biti pripremljeno nekoliko dodatnih odvojenih tunela i galerija za odašiljanje i prijenos vode.
             Glavna ideja je da se  tijekom vlažnog perioda, u vrijeme visokih oborina «hvataju» vode  i spremaju u rezervoare na površini ili u podzemlju,  kako bi se kasnije mogle transferirati klijentima na afričke obale Mediterana.
             Ma vidi ti pameti! Hrvatska je izuzetno bogata vodom, i na zemlji, i pod zemljom. Dolazi vrijeme kada će voda biti skuplja od nafte, i već sada naši znanstvenici i političari trebali bi donijeti smjernice o gospodarenju ovog strateški izuzetno važnog potencijala. Ne treba nama tuđa pamet za gospodarenje našim blagom! Ako naši političari počnu prodavati i vodne resurse, onda sam sigurna da ni Hrvatske države više neće biti. Voda je postala i doslovno izvor života.


 

 

lijepa-nasa @ 23:05 |Komentiraj | Komentari: 23 | Prikaži komentare
ponedjeljak, rujan 22, 2008
Nisam mogla vjerovati da se o  jednoj tako zastrašujućoj tvari kao što je azbest mogu čak i pjesme pisati.
Naša Pločanska blogerica  usjenivrbe rijetka je iznimka koja potvrđuje pravilo da je sve moguće.
Iako piše romantičnu poeziju, zbog koje je više puta na Indexovu blogeru proglašavana za blog dana i tjedna, spustila se u Pločansku, a time i vlastitu zbilju, koja je, nažalost, daleko od romantike. Prenosim u cijelosti njezina razmišljanja:

*** ŠTA JE MENI OVO TRIBALO:-)

Kod Lijepe naše šale nema
triba pisat ili će pucat..
I eto tako danas je azbest tema
Ajme meni tek sada vidim
da je o ljubavi lakše pisat
i snovima kao kistom risat
Nije lako o tom otrovu stihove skladat
i umom da ne podivlja vladat
Prid očima mi kolona radnika
kapija zatvorena a svi u krugu
Odijela radnička plava
među njima i moja je majka stara
srića njena nije u Azbest otišla rano
ali dovoljno dugo da danas ima karton Žrtve azbesta
Sićan se kada bi donila doma robu za prat
Čudan i neugodan miris nagonija je na rigat
Od azbestih čestica bilila se odjeća radna
Radničko odijelo hlače i jakna
k tome još i marama plava..na nogama borosane
Tako je moja staričica vridno provodila svoje dane
Udisala prašine u Azbestovom krugu
Dobivala mliko u tetrapaku..da ispire azbestne čestice
Ispireš iz grla i jednjaka da prije do pluća stignu
Da bi ironija i tuga bila veća
Eto koja je to ebena sreća
Oko groblja u masliniku ima punih azbestih vreća
Ni tamo kada se ode zrak nije čist
Srića tvoja jer si već umra..a umire se samo jednom
A poslije ti samo na grobu gori svića
Azbest visoku temperaturu podnosi..ne gori
Znači da i nadživi tilo valjda i s dušom zbori
Oprosti mi Ane..čuvarice Lijepe naše
O azbestu mi baš pisati ne paše
U snovima azbesta nema, on je stvarna i vječita tema
Ti si "borac bez puške u ruci"... a i ja
znam da nikada neće biti kraja našoj muci
umjesto ruže azbest je u našoj ruci...
Večeras neka bude ovako
a sutra opet dobro mi došla romantiko...





HVALA TI, DRAGA NAŠA  SJENO!!!

 

lijepa-nasa @ 13:44 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
subota, rujan 20, 2008
                       U proteklom tjednu izgubila sam dvije izuzetne osobe: jednu iz vlastite obitelji, a drugu iz obitelji zaštitara okoliša.
                       Napustio nas je Ante Paško Maleš, koordinator mnogo udruga sa zajedničkim nazivom «Zvona Zagore», diplomirani inženjer strojarstva, pukovnik Hrvatske vojske, izuzetan čovjek i prijatelj.
Nastradao je na svojoj djedovini u Konjevratima, nekoliko dana bio u dubokoj komi, a pokopan je u petak, 19. rujna 2008. godine.
                      Bio je čovjek posebnoga šarma, intelektualac iznikao iz naroda Dalmatinske zagore, čvrst, neustrašiv, nepokolebljiv u svojim stavovima i namjeri da obrani prirodno bogatstvo (vode) i okoliš svoga zavičaja.
Kroz 12-godišnji rad u zaštiti okoliša srela sam  mnogo, mnogo  izuzetnih ljudi, ali kao on nije bio nitko. U puku je već zaživjela njegova misao: Prodate li zemlju, prodali ste i nebo nad njom.
Iskreno i duboko volio je tu zemlju i svoj Hrvatski narod!
Posebno je bio ogorčen na one koji su u njegovoj Lećevici željeli sagraditi odlagalište smeća koje je on nazvao «smrdilište», ali i na one koji su  im to dozvolili. Na prosvjedima koje je organizirao dolazili su mu brojni svećenici, narod Zagore, udruge iz cijele Hrvatske, desničari i ljevičari. Bio je duša koja je svakoga razumjela, i koju je svatko volio i uvažavao.
U jednome od brojnih obraćanja javnosti, napisao je strancu, predsjedniku uprave jedne «naše» firme otvoreno pismo, iz kojega prenosim samo jedan dio:                                                                                 
            "......... Osjećao sam se doista jadno i poniženo u društvu gospode vijećnika koji "predstavljaju" OVAJ PONOSNI narod Hrvatske moleći Vas da nas OBZIRNIJE trujete otrovima iz svojih cementnih peći!
            Vi gospodine predstavljate UPRAVU vlasnika, koja je postala GOSPODAR BLAGA ovog prostora! No, oni koji su vam prodali CEMENTARE nisu imali MANDAT ovog naroda da vam prodaju i njegovo pravo na ZDRAV OKOLIŠ; NA ZDRAVLJE; NA UGODAN ZRAK; NA ZDRAVU VODU… To bogatstvo ljepote okoliša i zdravog življenja dobili su od BOGA i nitko im ga osim BOGA nema pravo oduzeti.
            Vi ste došli u zemlju u kojoj oni koji su na vlasti, nažalost, mogu i hoće sve prodati! Ništa im nije sveto! Bili "LIJEVI" ili "DESNI".
            Nije im sveta sloboda, nije im sveto dostojanstvo, niti ponos, niti vlastiti heroji!!! Sve je na prodaju!
            Ali, gospodine, oni nemaju MANDAT onih koji su stvorili ovu državu! A MI SMO JOŠ TU! Još toliko izrođeni nismo, još toliko izluđeni nismo da bi umirali a ne čuvali ono što nam je BOG povjerio.
            Znate, ja govorim u ime onih koji su prije 15-tak godina goloruki USTALI u obranu našeg prava na slobodu! Svjetski moćnici UVELI su nam "EMBARGO" na oružje! ZABRANU NA OBRANU! To je stravičan zločin PROPUSTA! Uz pomoć BOGA uz velike žrtve, stvorili smo svoju državu. U ovom ponosnom i hrabrom narodu Hrvata, pok. SVETI OTAC prepoznao je SOL ovom bljutavom svijetu! Pozvao nas je na molitvu: "        BIT ĆETE MI SVJEDOCI", četiri puta nam je dolazio pomoći NOSITI KRIŽ. I kakvo nam to drugo društvo svjetskih farizeja treba!? Tko nas hoće uvesti u "BIG BROTHEROV" plesnjak… podcijenjene i osramoćene, bez časti i ponosa na svoju slobodu…
                        No, mi smo jedan od najstarijih kršćanskih naroda EUROPE. Sačuvali smo ovaj prostor od mnogih osvajača, krvavo i teško.
            Cementare u vašem vlasništvu "LOŽENE" s energentom tzv. PETROL-KOKSOM (koji dolazi iz Ploča, opaska A.M.) smatramo TROVAČEM ZDRAVOG ŽIVOTA na ovom prostoru.
            Mi, naime, držimo da PETROL-KOKS nije ništa drugo nego OSTACI otpada raznog smeća koji iz EUROPSKIH CENTARA (HALBENRAIN, Austrija i sl.) kojeg je EUROPA ZABRANILA ložiti i spaljivati, a kod nas je to "dobrom TRGOVINOM s vlasti" ipak još moguće………….."
                  Otišao je naš Ante Paško u vječnost, njegovo tijelo počiva u voljenoj zemlji Hrvatskoj, Dalmatinskoj, ali sam sigurna da će njegova dobra, plemenita duša i sada, i zauvijek bdjeti nad  nama.
Ana Musa

Foto:Đanna Fio


lijepa-nasa @ 12:35 |Komentiraj | Komentari: 24 | Prikaži komentare
četvrtak, rujan 18, 2008
U Večernjaku od 16.9. pročitala sam tekst koji me  šokirao, naljutio i jako uznemirio.
Sada sam sigurna da živimo u vrijeme vladavine totalnih luđaka, pokvarenjaka, perverznjaka, a sotona se doslovno preselio na zemlju.
 
Britanija: Djeca od pete godine trebaju učiti o 'užicima homoseksualnog seksa'
Djeca u dobi od pet godina već bi se trebala učiti razumijevanju užitka homoseksualnog seksa, predloženo je nakon šokantne studije o edukaciji u Britaniji.
Voditelji istraživanja postavili su si cilj "stvaranja učionica gdje će se drukčije seksualne sklonosti prihvatiti i slaviti". Ova ambicija otkrivena je u dokumentu pripremljenom za projekt "No Outsiders" koji vode profesori mnogih sveučilišta, a za njegovo financiranje izdvojeno je 600 tisuća funti.
Svrha projekta, koji se provodi u 14 osnovnih škola, jest da se zaustavi zlostavljanje i predrasude prema homoseksualacima.
Ipak, na skorašnjem seminaru na Sveučilištu Exter pristaše ovakvog plana ići će iznad programa protiv zlostavljanja te diskutirati o "užicima i želji u kontekstu edukacije". Knjige, lutkarske predstave i igra bit će glavni alat pri učenju djece o istospolnim vezama.
Ima u bibliji jedan tekst – opomena vjernicima gdje piše:
Na koncu će vremena doći izrugivači koji će živjeti prema svojim bezbožnim požudama. To su oni koji prave rascijepe i razdore, sjetilna stvorenja koja nemaju duha.
A ja kažem: Dragi Bože, sačuvaj nas od Europe i njezinoga nauka.



Molitva: Dragi Bože, prosvijetli im pamet!!!
 
lijepa-nasa @ 00:25 |Komentiraj | Komentari: 16 | Prikaži komentare
subota, rujan 13, 2008
                Čitam kako se šest aktivista Greenpeacea popelo  na dimnjak termoelektrane u Kentu.    Šestorka je planirala na njemu  ispisati ime premijera Gordona (Browna) u znak prosvjeda

prema njegovoj energetskoj politici.
                 
               Elektrana dnevno
emitira 20 tisuća tona CO2 u atmosferu, pa  aktivisti žele da se zatvori.
                 
Na suđenju su razni stručnjaci za klimatske promjene ukazali na štetnost elektrane, a stručnjak

iz  NASE  je ustvrdio kako će ta elektrana biti odgovorna za nestanak 400 vrsta.
                
              Sudac je  oslobodio optužene i još ih pohvalio za njihovo djelovanje!
                 
             Bože, hoće li  u Hrvatskoj ikada doći ovakvo vrijeme, i hoćemo li ikada imati ovako hrabre

ljude?!
lijepa-nasa @ 23:33 |Komentiraj | Komentari: 16 | Prikaži komentare
četvrtak, rujan 11, 2008
U rubrici Tribina današnje Slobodne Dalmacije tiskan je moj  odgovor gospodinu Vinku Mladineu, ravnatelju Fonda za zaštitu okoliša  i energetsku učinkovitost, vezan uz njegovu reakciju na članak "Uklanjanje azbesta je parada političara".
Tisuće tona azbestnoga otpada
godinama truju stanovnike Ploča
Gospodin Vinko Mladineo, direktor Fonda  za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost u vašem listu od 3. rujna 2008. godine iznio je svoje viđenje zbrinjavanja azbestnoga otpada u Pločama, reagirajući  na članak «Uklanjanje azbesta je parada političara», da bi na kraju ustvrdio kako vjeruje da moje izjave nisu bile tendenciozne i zlonamjerne, već su rezultat nedovoljne informiranosti.
Želim napomenuti da je upravo Udruga Lijepa naša početkom ožujka 2007. godine razotkrila istinu i obavijestila javnost o odlaganju azbestnoga otpada i fenola (u pokidanim vrećama na otvorenom platou bivše tvornice), odakle nas je punih devet godina trovao, i o odbačenom azbestu i fenolima na lokaciji ispod gradskog groblja Laniština, te u svibnju ove godine o lokaciji u Baćinskom masliniku, gdje je ležalo nekoliko tona azbestnog tekstila. Što se direktora Mladinea osobno tiče, doista treba reći da je – barem za nas u Pločama – u kratkom vremenu puno učinio, i iskreno vjerujem da će činiti i dalje, jer ovaj je grad i njegov okoliš pravi azbestni rudnik. Gospodin Mladineo trebao bi se prisjetiti sjednice Saborskog odbora za zaštitu okoliša od 26. svibnja ove godine, gdje je i sam državni tajnik za zdravstvo Ante Zvonimir Golem, dr. med. izjavio kako on zna da su Ploče teži problem od Vranjica, dok su neki saborski zastupnici  iz bliže nam okolice pitali što mi iz Ploča tu radimo, a to je upravo zato jer se o Pločama sustavno šuti. Kod nas je azbestni otpad velikim dijelom  100% azbest,  nastao pri «suhoj» proizvodnji, a o užasnim fenolima više nitko i ne govori. Preko 40 godina rada Azbesta/Plobesta proizvele su se ogromne količine opasnoga otpada, koji je odlagan na Lovorniku u Baćini kao obični komunalni otpad. Bivši radnici su mi rekli da je svake godine bilo oko 300 tona azbestnoga otpada, što znači da je odbačeno preko 12 tisuća tona koje čine oko 5 metara debeli sloj  toga otpada na gradskome deponiju.
Činjenica je da je nakon 43 godine proizvodnje, još 9 godina u pločanskome zraku neprestano lebdio azbest i trovao ljude, a nitko ni iz Ministarstva zaštite ni iz Fonda nije reagirao. Nemojte reći da niste znali, imate mehanizme vlasti, imate inspekciju;
Činjenica  je da je od dana naše prijave trebalo još punih 15 mjeseci da se taj otrov odveze u Njemačku;
Činjenica  je da ni nakon godine i pol od dana otkako smo prijavili azbest i fenole pronađene ispod gradskoga groblja nitko ne zna kako je i gdje nestao taj opasni otpad, odakle nas sada truje, a nikoga nije briga za to;
Činjenica  je da je Saborski odbor donio zaključke, od kojih jedan  kaže da će se angažirati ovlašteni laboratorij iz RH ili inozemstva, koji će provesti mjerenja broja čestica azbesta u zraku u Pločama i Solinu (Vranjicu). MZOPU je u lipnju zaključilo da nema niti jedne tvrtke opremljene, osposobljene i akreditirane za ta mjerenja, i sve je ostalo samo šuplja priča na papiru;
Činjenica  je da u Naputku o postupanju s otpadom koji sadrži azbest piše da otpad ne smije sadržavati druge opasne tvari osim azbesta, a mi imamo ispod najlona dvije izrazito opasne skupine: azbest i staklenu vunu;
Činjenica  je da nema relevantne studije o procjeni količine azbestnoga otpada (i fenola, naravno) na Lovorniku i načinu njihova saniranja. Žalosno je govoriti o 5 m/3 identificiranog azbestnog otpada otkrivenog na deponiju gdje ga ima na tisuće tona. Azbestoza i antrakoza budućnost su velikog dijela stanovnika Ploča i doline Neretve, jer trovanju azbestom treba   dodati i svakodnevno trovanje  antracitom,glinicom, klinkerom i petrol koksom koje nam dolazi iz luke, pa ne znam tko ovdje nije dobro informiran!

 
lijepa-nasa @ 20:13 |Komentiraj | Komentari: 21 | Prikaži komentare
srijeda, rujan 10, 2008
               Sasvim su utihnuli i oni najtiši glasovi  koji su se borili za uspostavu Parka prirode Delta Neretve. Samo politika i političari znaju što se događa, obični puk je, po običaju, izvan događaja.
Poručivali su iz Zagreba da će do kraja ove godine sigurno biti proglašenje, a evo prođe i prva dekada rujna – pa opet ništa. Ma kakav park, kome to još treba?!  
Neretva je u našoj državi i našoj dolini do svoga ušća dugačka 22 kilometra, i čini  jedinstvenu prirodnu cjelinu obećanoga parka prirode. Samo bi Grad i Luka Ploče bili izvan granica, radi omogućavanja njihovoga razvoja.
             Približavaju se lokalni izbori, i političari mudro šute, pušu i na hladno, zašto bi se zbog parka  zamjerali bilo kome.
Na Metkovskome području na vlasti je jedna  vrsta političara, na Opuzenskom-druga, na Pločanskome-treća, no u borbi protiv parka prirode prilično su jedinstveni. Čini se da je ipak Metkovska ekipa najviše dosljedna ideji uspostavljanja toga parka. U Pločama je, još prošle godine, prevladavalo mišljenje političara da nam park treba, no sada se retorika promijenila, sve češće se čuje ideja o zaštiti samo pet  (i do sada) zaštićenih područja. A ta područja su pod ingerencijom županije, dok je park pod zaštitom države, pa je time veća i jača zaštićenost, a i zaposlenost. No, Opuzenski su političari od početka potpuno protiv parka, i njihova je riječ najjača, a zašto je to tako – zaključite sami.
Da je park tu, sve bi bilo  drugačije, ne treba više ponavljati staru, poznatu priču. Ne bi pojedinci planirali za sebe koncesiju i svoju Kopakabanu na ušću, drugi opet gradnju hotela, treći pravili privatne plaže državnim novcem, četvrti uzurpirali i zadnje ostatke močvare, peti organizirali vlastitu školu surfanja bez ikakve kontrole i plaćanja obveza državi.
A što Neretvanski seljak ima od svega toga?
Samo osjećaj gorčine da čak ni svoju mandarinu ne može prodati po realnoj cijeni.
lijepa-nasa @ 20:59 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
ponedjeljak, rujan 8, 2008
                 Predivna slika poredanih plovila u moru ispod Pločanskog hotela ne može nikoga ostaviti ravnodušnim. Nisam uspjela saznati čija su, ni zašto su tu, ali to i nije važno. Neretvani znaju da su te lađe s jedrima identične onima nekad, samo su ova jedra od modernih materijala i veselih boja,a nekad se jedro pravilo od obične bijele tkanine, impregnirane  lanenim uljem.
                 Škarme  (palac na barci o kojega se pričvršćuje veslo) s veslima i jarbol sa jedrom  točno su  uvezani kao u dobra, stara vremena, kada se za vjetra  jedrilo sa teretom u lađi , i olakšavalo lancanje i parićanje koje je zahtijevalo ogroman napor.


                                                                                                                                                               Fotografija: Ante Dodig
lijepa-nasa @ 22:07 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
četvrtak, rujan 4, 2008
                  Ovih dana na TV i radijskim postajama stalno se ponavlja vijest o terminalu za ukapljeni plin koji će biti lociran na sjevernom Jadranu.
Neki građani su me zvali da mi priopće tu  radosnu vijest, pa sam shvatila da očigledno i mnogi drugi Neretvani pogrešno misle kako smo se sretno oslobodili terminalske napasti.
                   Nismo mi te sreće. Radi se o  terminalu  za ukapljeni prirodni plin (Liquefied natural gas – LNG), a lokacija za ovaj terminal je Dina kod Omišlja na otoku Krku  i  on je od strateške važnosti za Republiku Hrvatsku. Terminalom će upravljati konzorcij Adria LNG, u kojem su OMV, njemački E.ON RWE, francuski Total, slovenski Geoplin, a 25% udjela bit će u vlasništvu hrvatske tvrtke u kojoj će suvlasništvo biti raspoređeno između Ine, HEP-a i Plinacroa. 
              U Pločama se radi o terminalu za ukapljeni naftni plin (Liquefied Petroleum Gas – LPG) , a možda ćemo jednoga dana saznati za koga bi se trebao graditi i tko će mu biti vlasnik.        
            Ustvari, i to tumačenje da se radi o LPG je zabluda, jer ovaj  plin sam po sebi nije prijetnja za okoliš. U studiji o utjecaju na okoliš  kažu da se  radi  o kombiniranom terminalu tekućih tereta, sustava za tretman tekućeg i krutog otpada, te pogona za čišćenje i servis kamionskih i vagonskih cisterni u luci Ploče.

                                           Luka Ploče 2.9.2008.                     Foto: Ana Musa

lijepa-nasa @ 21:24 |Komentiraj | Komentari: 23 | Prikaži komentare
ponedjeljak, rujan 1, 2008
              U zadnje vrijeme  na našim stranicama stalno je prisutan azbest, pa se možda čini da smo zaboravili na ono što nam čini  luka.  O tome  svi pričaju, a nitko ništa ne radi.
Sa svih strana iz doline zovu i kukaju – učinite nešto, svuda se ljudi bune i žele sačuvati svoj okoliš, samo kod nas šute! A jedan kolega iz Zagreba mi reče, da ne bi živio u Pločama ni da ima 30 tisuća plaću, toliko su zagađene uzduž i popreko.
            Što može učiniti jedna mala udruga?
            Možemo se staviti na čelo prosvjeda, možemo ga i organizirati, znamo kako se to radi, ali sa kim to učiniti? Poslije lanjskoga prosvjeda, više nemam vjere u mnogo stvari.
Znam, ljudi su (s pravom) isprepadani, čuvaju svoja radna mjesta,  i valjda računaju da je bolje raditi u otrovanom gradu, nego ne raditi – a grad će svejedno biti otrovan. Nema građanske hrabrosti, jer kada bi se svi digli, nestalo bi onih užasnih brda s kojih gutamo svoju buduću bolest, pa bi se možda malo trovala i talijanska gospoda, kojima se sada dozirano prevoze rasuti tereti.
Pričaju mi priče naši ljudi: jedna mlada mama – kako je svojoj bebi vatiranim štapićem čistila nosić, a štapić je bio crn kao gar; druga – kako svojoj djevojčici, koja voli po stanu hodati bosa, non stop pere noge, jer su joj tabani tako crni da je ne može poleći u krevet; onda pričaju kako su balkoni i prozori tako crni (kao da i sama to ne znam, svi to znaju), da  bacaju krpe sa kojima su čistili, jer su užasno masne i ne  mogu se prati.
Da li u luci išta poduzimaju? Očito se ne boje ni Ministarstva zaštite, ni  bijesa puka, nikoga. Luka je državna, pa ti sad probaj udarati na državu, da vidimo tko je jači! Ali zar se tamo ne boje Boga, gdje će im duša, što čine svome narodu?
Na znanje onima koji po zadatku čitaju ovaj blog: glasovi gorčine i bijesa sve su jači, voda je «došla do grla», osim Pločana sve češće se javljaju  i oni iz Rogotina, i iz Baćine.
             U petak, 29. kolovoza navečer je bila panika, puno me ljudi zvalo, a jedan mi je gospodin došao i osobno doma, uvečer u 23 sata. Bio je sa suprugom na lokaciji blizu željezničkog kolodvora, i od luke je odjednom došao tako užasan smrad i dim (ili prašina, on nije siguran) da mu se supruga odjednom počela gušiti, pa su morali hitno pobjeći. Molio me da snimim taj užas, i pošla sam, ali dok smo došli do luke sve se već poprilično razbistrilo, još je smrdjelo, ali omaglica je bila sasvim slaba.
Molim vas, i dalje šaljite fotografije i svoje primjedbe o takvim incidentima!
Da sam ja netko (iz luke) ne bih mogla mirno spavati!!!

                                                                           Foto: Ana Musa

                                                      
lijepa-nasa @ 23:13 |Komentiraj | Komentari: 20 | Prikaži komentare
Brojač posjeta
1605777
linkovi
Nema zapisa.
Arhiva
Index.hr
Nema zapisa.