Blog - rujan 2009
utorak, rujan 29, 2009
                Kroz život svi mi imamo tisuće, desetine tisuća najrazličitijih susreta. Neki susreti nam ostanu trajno u sjećanju, dok druge zaboravimo za tren. Sve je  u sustavu vrijednosti, u našoj glavi.
Tijekom prošloga tjedna u Pločama, Metkoviću,  Opuzenu i Vučićevićevom rodnom mjestu Turkovićima (BiH) održan je Peti neretvanski književni, znanstveni i kulturni susret pod nazivom:  Stojan Vučićević – književnik i žrtva.
U susretu su sudjelovali: prof.dr.Vinko Grubišić, književnik, Sveučilište Macquarie, Kanada,        Želimir Kužatko, arhivist, Podpeč, Slovenija,       velečasni. dr. Ivica Puljić, povijesničar iz Neuma,     Tomislav Marijan Bilosnić, književnik iz Zadra i Stjepan Šešelj, književnik, Zagrepčanin iz Opuzena.
Skup je odisao sjetnim podsjećanjem  na Vučićevića i njegove supatnike – zatvorenike  na otočiću  Sv. Grguru. U prepunoj auli Srednje škole fra A.K.Miošića u Pločama osobito dragi gosti su bili Nada Vučićević, supruga pok. Stojana i brat Tomislav iz Metkovića. Susret u Pločama upriličen je u  Srednjoj školi, u izvrsnoj organizaciji ravnateljice Ine Žderić, prof.  i njenih djelatnika i učenika.
Meni osobno ovaj će susret sigurno dugo ostati u sjećanju, zbog  novih spoznaja o književniku Vučićeviću, zbog mnogobrojnih dragih lica koja dugo nisam vidjela, te zbog opuštene i  prijateljske atmosfere.
                Susret sa Neretvom  uvijek je nešto posebno. To je susret sa  iznenađujuće lijepom, poetskom, čarobnom rijekom i životom u njoj i okolo nje!
Današnji susret bio je potpuno neplaniran, pa stoga i posebno drag.
Četiri mlade apsolventice farmacije: Marija  iz Ploča i njezine tri prijateljice iz Križevaca, Sinja i Lištice – željele su na safariju po močvarnim neretvanskim kanalima, otkriti u čemu je ljepota tajanstvene močvare.
Nezaobilazni  Pavo Jerković, vlasnik Ville Neretva, i idejni začetnik safarija, po svome običaju besplatno nam je stavio na raspolaganje  jednu lađu i lađara (rekli su mi da je lice iz RTLove emisije «Ljubav je na selu» ili tako nekako, sjajan momak).
Koja lipota, koji užitak! Cure su na kraju rekle: Blago vama! Naravno da nam je blago, samo da to još sazna i spozna većina stanovništva.
              U međuvremenu, dok ovo pišem, slušam na Radio Pločama glasove sa još jednog susreta – Gradskoga vijeća Grada Ploča. Mila majko, što je ovo? Kao Dječji vrtić kad se klinci posvađaju i dokazuju tko je u pravu! No, to je tema koja zaslužuje malo više prostora. Ako ste propustili današnji, prvi dio, slušajte obvezno barem drugi dio prijenosa sa sjednice Gradskoga vijeća na  Radio Pločama sutra od 17 sati, shvatit ćete koliko ste pametni! Ja evo slušam od početka  i stalno se križam, sebi ne mogu doći. Kataaastrofaaaa………
   Četiri Gracije!!!

                                                      Pavo kao gusar, alfa i omega neretvanskog turizma......

      Lađa puna mladosti, šale i smijeha

                                                     Odavno ne vidjeh ovoliko goveda, a bilo je i koza, samo nisam snimila!

Bager u močvari uvijek je nevolja....
Ljepote močvare.....



Simpa lađar - momče iz RTLove emisije

Nova Jerkovićeva Neretvanska kuća već sada mami svojim izgledom
 
 
lijepa-nasa @ 22:08 |Komentiraj | Komentari: 32 | Prikaži komentare
ponedjeljak, rujan 28, 2009
Današnji Novi list iz Rijeke  objavio je članak pod naslovom: Francuzi Hrvatskoj: Ne igrajte se sa ZERP-om,  sa nadnaslovom: Dvostruka mjerila - gospodarski pojas ipak ne mogu proglasiti svi, autorice Irene Frlan.
 
Stvarno nije normalno što nam rade bjelosvjetske bitange i kradljivci tuđih teritorija pod plaštem EU-integracija. To su najobičniji   lopovi, nemoralni licemjeri  i lažljivci. Što žele – to i provode, naravno, kada je njima u korist.
Prenosim u cijelosti navedeni tekst:                                                                                                   Dogovor o granicama Prije proglašenja pojasa, najavljuju u veleposlanstvu, Francuska će se konzultirati sa susjednim zemljama o razgraničenju pojasa. Podsjetimo, jedan od »grijeha« koji se spočitavao Hrvatskoj prilikom proglašenja ZERP-a bila je upravo tvrdnja Slovenije i Italije da nije bilo nikakvih prethodnih konzultacija.                                                                                                                                         Najava Francuske da će proglasiti gospodarski pojas na Sredozemlju i njezin poziv članicama Unije za Mediteran da učine isto pogrešno je protumačen u hrvatskoj javnosti: suprotno interpretacijama, Francuska zapravo ne želi da i Hrvatska krene u punu primjenu svog zaštićenog ekološko-ribolovnog pojasa (ZERP) na Jadranu, odnosno ne smatra da bi ga Hrvatska trebala početi primjenjivati na zemlje članice Europske unije.
Francuski ministar zaštite okoliša Jean-Louis Borloo najavio je prije mjesec dana da će njegova vlada proglasiti isključivi gospodarski pojas na Sredozemnom moru širine 70 milja od francuskih teritorijalnih voda. Prema UN-ovoj Konvenciji o pravu mora, obalne države imaju pravo proširiti svoju jurisdikciju do maksimalno 200 milja. Francuska je dosad proglasila ekološki dio pojasa na Mediteranu, a sada se, radi zaštite ugroženog ribljeg fonda, odlučila i na proglašenje isključive gospodarske zone u tom području. Ministar Borloo je tada poručio da se Francuska nada da će se na isto odlučiti više zemalja u okviru 43-očlane Unije za Mediteran jer bi se time, smatraju u Parizu, mogla otvoriti rasprava o cjelovitoj zaštiti Sredozemlja.
Budući da je i Hrvatska članica Unije za Mediteran, pojavila su se tumačenja da se poziv Francuske, iako deklarativan, odnosi i na Hrvatsku i njezin ZERP. Stoga je Euromediteranski forum, kojeg vodi bivši saborski zastupnik Tonči Tadić, pozvao hrvatsku Vladu i Sabor da bez odlaganja preispitaju odluku o neograničenoj odgodi primjene ZERP-a na članice EU-a, napominjući pritom upravo činjenicu da su sve članice Unije za Mediteran, među kojima je i Hrvatska, pozvane da slijede primjer Francuske.
No, iz francuskog veleposlanstva dobili smo nedvosmislen odgovor.
– U sklopu pregovora o pristupanju Europskoj uniji, Hrvatska je suspendirala primjenu ZERP-a za zemlje članice EU. Najava Francuske o njenoj nakani da proglasi isključivi gospodarski pojas u Sredozemlju ne treba se tumačiti kao poziv Hrvatskoj da odustane od svoje odluke o suspenziji ZERP-a za članice EU, poručuju iz veleposlanstva. Ističući da će budući francuski isključivi gospodarski pojas osnažiti zajedničku ribolovnu politiku EU, dodaju da se i odgovor na pitanje o zaštiti ribolovnih resursa i okoliša u Jadranskom moru »treba pronaći u okviru pridruživanja Hrvatske Europskoj uniji, i to pomoću instrumenata politike Unije«.
Francuzi, nadalje, tvrde da je njihova odluka motivirana voljom da se poboljša pravni okvir zaštite okoliša i borbe protiv prekomjernog iskorištavanja ribolovnih resursa, i to »posebice od strane neeuropskih zemalja«. To je, kao jedan od argumenata, ranije spomenuo i ministar Borloo koji smatra neprihvatljivim da moćne flote iz cijeloga svijeta bez kontrole ribare u Sredozemlju.
No, u isključivom gospodarskom pojasu Francuska će primjenjivati pravila EU-a, a to znači da neće biti diskriminacije. Drugim riječima, iz francuske zone ribari iz ostalih zemalja članica Unije neće biti isključeni.
»Naprotiv, uspostava isključivog gospodarskog pojasa značit će da će se tamo ubuduće primjenjivati zajednička ribolovna politika kao i njeni instrumenti, posebice kvote. Francuska, kao priobalna država, u tom će pojasu imati obvezu osigurati poštivanje pravila Zajednice«, objašnjavaju u veleposlanstvu
 
lijepa-nasa @ 22:48 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
nedjelja, rujan 27, 2009
Je li Hrvatska smrtno bolesna zemlja? Ljudi žive u neznanju, i nije ih briga u kojemu smjeru idemo! Bila je Jugoslavija, i više je nema, može li sada biti Hrvatska, a da je u budućnosti izgubimo. Mediji pišu tako da se manipulira stanovništvom, koje bezbrižno šuti, jer smatra da je država sigurna i neuništiva.
Sve što vlast naumi, i ostvaruje. Gazi se - skoro doslovno, preko leševa. Od 1992. godine pa do 2008. u Hrvatskoj se ubilo oko 14.000 ljudi. U proteklih deset godina u prosjeku se svake godine ubilo više od osamsto ljudi, a ne znam da netko proučava zbog čega se tako veliki broj ljudi odlučuje na samouništenje.
U Slobodnoj Dalmaciji iz lipnja ove godine, na pitanje novinara u kakvom je stanju danas hrvatsko društvo, psihijatar Mijo Milas odgovara:
«….Prebolesno, srljamo u jedan ponor, a situacija samo može biti gora. Država je u jadu, vlada jedna opća depresija, djelomično paranoja, sebičnost, nema altruizma, čovjekoljublja. Izrazito loš primjer daju grabežljivi političari. Golem je jaz između “onih gore” i “onih dolje”. No, u svemu tome je tragično da intelektualci u zemlji šute. Hrvatska jednostavno ne zna gdje je, ni što je. Naše društvo niti je moderno, niti je patrijarhalno, ne zna se što smo, neka smo međuzona. No, najgore je od svega što se ne vidi nada, svjetlo. Ljudi ni u koga nemaju povjerenja. Ne valjaju im mediji, fakulteti, crkva, policija, zdravstvo... Valja li išta u ovoj zemlji? I tako ostaje da biraju između manjeg i većeg zla. U takvoj poplavi loših stvari, ljudima je lako zavladati i prodati im “figu”.
            Na ovako sumorno razmišljanje naveli su me odjeci radijske emisije u četvrtak o termoeletrani.
Svijest ljudi o opasnosti po zdravlje i život je skoro  nikakva. Javljali su mi se pojedinci da daju do znanja koliko su ogorčeni, i da će učiniti sve da do izgradnje ne dođe: podržat će svaki način borbe – od prosvjeda do građanskog neposluha.  Ali ima i «vojnika partije» koji smatraju da je TE napredak za sve, to su  nova radna mjesta, a korist  da je daleko veća od štete………..
Jedan gospodin (iz Komina) kojega poznajem tridesetak godina nije mi želio pružiti ruku, jer da «kočim napredak doline Neretve». Eto prave istine: ja sam opasnost za Neretvu, a ne oni koji  iz svojih zagrebačkih fotelja uništavaju u Neretvi i ljude i prirodu. Nazdravlje!!!
 
Ovo je termoelektrana novog doba, Njemačka 2008.
lijepa-nasa @ 21:19 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
četvrtak, rujan 24, 2009
Zbog ponovnog aktiviranja ideje o izgradnji termoelektrane  u Pločama  stanovništvo je frustrirano i ogorčeno, i na svakome se mjestu samo o tome govori.
Ravnatelj Radio Ploča Miroslav Barbir u današnjoj eko- emisiji pokušao je doći do nekih odgovora, pa je u emisiju pozvao saborskog zastupnika iz naše Županije Franu Matošića, dožupanicu Mariju Vučković, gradonačelnika Krešimira Vejića, oporbenog vijećnika i bivšeg dožupana Ivu Karamatića, i moju malenkost.
Zastupnik Matošić je, naime, u emisiji «Otvoreno» izjavio da u Dubrovačko neretvanskoj županiji već ima osiguran prostor za izgradnju termoelektrane, na što je Davor Štern, bivši ministar gospodarstva i bivši predsjednik Uprave Ine ustvrdio da su to Ploče o kojima se već dugo govori. Ne treba puno mudrosti da se shvati kako su ponovo pušteni probni baloni da se ispita bilo javnosti.
Zbog  saborske sjednice koja je bila u tijeku, zastupnik Matošić nije mogao izravno sudjelovati u radio-emisiji, pa je njegova izjava uzeta ranije.
Baš šteta, jer se imalo što pitati. On tvrdi da ne treba puhati na hladno, da to jeste naša županija, ali nije rečeno da su to baš Ploče, da će se o tome problemu pitati struka i jedinica lokalne samouprave. Nisam sigurna, ali čini mi se da nije spomenuo stanovnike, njih se neće pitati, a oni su jedini koji će «plaćati danak».
Iritirale su me ovakve politikantske floskule, pa sam poručila gosp. Matošiću kad sve dobro odnose u Dubrovnik, neka i ovu termoelektranu sagrade sebi  na Babinu kuku.
Političari u emisiji su uglavnom «bistrili « politiku: dožupanica nije upoznata sa nakanom gradnje TE, ali moramo znati da postoje i državni interesi itd. Štos i jeste u tome: HEP  pošalje Vladi zahtjev za izgradnju TE zbog posebnog državnog interesa (slično kao što je golfski lobi uspio nametnuti golf kao državni prioritet, hahaha), i Vlada tada donosi odluku o izgradnji, a tebe, narode, nitko ništa ne pita.
Gradonačelnik pak želi na čistac izvesti insinuacije iz tiska o  Lovorniku kao regionalnom centru  za odlaganje otpada, što se pokazalo netočnim. Osim toga, on smatra da priče neodgovorno krenu, i nema im kraja, a zapravo su bez osnova.
Bilo je tu još koječega, ali niti jednom riječju nije se moglo čuti kategorično NE termoelektrani, čak ni na izravno voditeljevo pitanje što će  učiniti  u slučaju da se donese odluka o gradnji TE u Pločama. Ivo Karamatić, kao pravi oporbenjak iznosio je podatke iz kojih je vidljivo da postoji čvrsta namjera te izgradnje, i da to nisu nikakve izmišljotine.
Dugo sam u ekologiji pa znam da  ni ona davna HDZova vlast Joška Damića od 1993. do 2001. godine apsolutno nije dozvoljavala nikakve priče o izgradnji TE, ali isto tako i SDPova vlast Ante Karamatića je to odbijala. Dapače, vodile su se žestoke polemike sa onima iz «viših državnih struktura» u kojima su osim SDPovaca sudjelovali i predstavnici iz drugih stranaka, svi su imali zajednički stav: NE termoelektrani!
Danas na radiju toga nije bilo, što je meni posve nerazumno. Drago mi je što su slušatelji, kojima je dana prilika da se javljaju izravno u emisiju, pokazali  koliko su kategorično protiv te izgradnje.
Obećala sam izravno u eter da ću, kao i prije dvije godine, povesti u prosvjede sve svjesne Neretvane. Naravno, ako bude potrebno, a iskreno se nadam da neće.
No, budemo li se ponašali po onoj narodnoj: « baba šumom, dida drumom», bojim se da nemamo puno izgleda za budućnost bez kiselih kiša!!!.
lijepa-nasa @ 22:42 |Komentiraj | Komentari: 23 | Prikaži komentare
utorak, rujan 22, 2009
Svečanoj nedjeljnoj misi u Međugorju nazočili su svećenici koji su 1966. godine zaređeni u Sarajevu, pa je bilo izuzetno puno vjernika. Uostalom, u Međugorju ih je uvijek puno.
Pa kad sam se već zatekla tu, željela sam pogledati  već čuveno Herceg etno selo Međugorje, koje je sagrađeno u krševitom hercegovačkom kraju,  na 40.000 četvornih metara.
To je pravo čudo od sela.  Ne vjerujem da su tako izgledale stare hercegovačke kuće, a ne vjerujem ni da je bilo toliko cvijeća, trave, vode, uređenih popločanih uličica…….
To je potpuno urbano selo, nisu obnavljane stare kuće, negosu sagrađene nove građevine sa klima uređajima. Ima u selu i mlin, i crkva, i potočić (ružne, crvenkaste boje), životinja, starih alata, starih nošnji, biljna ljekarna, posebni prostor za bebe, blistavo čisti WC-i…….
Na samom ulazu u selo dominira elegantni restoran s vinskim podrumom i bogatom ponudom. , ali neki koji su ovdje već bili savjetovali su mi da tu ne ručam, jer je hrana loša i skupa, a porcije minijaturne.
Začudio me ogromni amfiteatar koji ima tisuću mjesta, a tu je i dvorana za održavanja raznih događanja u amfiteatru.
Okruženje toga sela je više nego grozno, u industrijskoj zoni, uz pjeskaru/betonaru i garaže jednog velikog auto-poduzeća. Očito je da je vlasnicima i investitorima  najvažnije da selo bude u blizini poznatoga Međugorja, da ih može posjetiti što više hodočasnika. Lova je najvažnija, jer da je drugačije, to bi selo bilo sagrađeno daleko od urbanizacije, utopljeno u hercegovački  krš.
Umjetno etno selo je prekrasno, nešto neviđeno, ali mene nije fasciniralo. Očekivala sam da na travnjacima vidim i one male, plastične patuljke, jer i sve ostalo  je apsolutno umjetno, neprirodno, nenaravno, neetničko..
Puno su mi   dojmljivije  napuštene i zapuštene kamene zidine starih  kuća, jer one imaju dušu, i svaka iza svojih zidova čuva nečiju životnu priču.
Ukratko: umjetno i neprirodno! To može fascinirati samo turiste iz dalekoga svijeta, koji pojma nemaju kako se nekada živjelo u krševitoj Hercegovini!



















lijepa-nasa @ 23:25 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
subota, rujan 19, 2009
Nakon duge ljetne stanke mladi članovi  Udruge «Lijepa naša» sami su sazvali sastanak i pozvali me! Eto dokle smo došli – oni su agilniji i odlučniji od mene da nastavimo rad, pa ću učiniti sve da se ne «raspadnemo».  Pošto su sada svi u srednjoj školi, pitam ih gdje ćemo se sastati.
«Na stepeništu pred školom» – rekoše mi!
Došli su u dogovoreno vrijeme, iako nisu bili svi. Neki su se ispričali jer imaju pretsat, a drugi su imali samo dva sata pa su rano otišli doma.
Dogovorili smo da više nema odlaganja – idemo u bitku  za prostor. Sastavili smo peticiju koju idući tjedan šaljemo gradonačelniku. Svaka šuša u ovome gradu ima prostor, čak i neke minorne skupine koje su u međuvremenu prestale sa «radom». Nikada mi neće biti jasno zašto jedino naša udruga nije dobila prostor. Možda će nova vlast imati više sluha, iako sumnjam!
Kome su (osim školama) u ovome gradu važna djeca i mladi? Što god su započeli, nitko im nije htio pomoći. Udruge mladih organizirale su se ako je to zakon tražio od lokalne zajednice, ali bi učas nestajale, jer mladi su jednostavno na marginama.
Ma ja se radi ovih mlađahnih boraca iz naše Udruge neću obeshrabriti – ako nam ni ovi ne daju prostor za rad, imam garažu, očistit ću je sa njima, i primiti još tridesetak djece iz četvrtih i petih razreda. Dobri ljudi već su nam obećali računalo i telefon, a u školi nam ravnatelj čuva klupe i stolice. Samo ne znam kako ću nabaviti novac za novi broj lista «Lijepa naša Neretva», jer čini mi se da ovu novu garnituru uopće ne interesira zaštita okoliša (sudeći po Lovorniku).
Spremamo posjet otoku Mljetu, koji  zbog svoje jedinstvene izvorne ljepote  s punim pravom nosi titulu Nacionalnog parka.                                                                                                                  Dogovaramo i rad vezan uz  borbu protiv klimatskih promjena. 350.org želi i nas uključiti u svoje aktivnosti kako bismo zajedno poslali poruku Ujedinjenim Narodima i utjecali na odluku onih koji će usvajati nove protokole o klimi u prosincu ove godine u Kopenhagenu.  Glavni nam je zadatak  sačiniti  efektnu vizualnu aktivnost do 24. listopada – Global Day of Climate Action, u znaku broja 350, što je maksimalno dozvoljena koncentracija ugljičnog dioksida (CO2) u ppm u atmosferi na koju se treba vratiti, jer sada smo na 390 ppm, što već osjećamo i vidimo.
Pomozite nam u našoj borbi!

 
lijepa-nasa @ 21:30 |Komentiraj | Komentari: 32 | Prikaži komentare
četvrtak, rujan 17, 2009
Najveće mudrosti ovoga svijeta izlaze iz dječjih usta i glava.

OVO SU ODGOVORI DJECE U VRTIĆIMA NA NEKA PITANJA POSTAVLJENA U
ORGANIZIRANOJ ANKETI:
ŠTO NAJRADIJE JEDEŠ?
- VOLIM SVE, A NAJVIŠE GRAH S DOKOLJENICOM.
- NAJSLADJE JEDEM KUPUSA OD SALATE.
- ŠTO DRUGO NEGO KUHANO JAJE NA OKO.
- VOLIM JETRICU I DRUGE UNUTRAŠNJICE.
TKO SI TI?
- JAKO SAM FINA DJEVOJČICA I LIJEPO PIŠEM PO ČISTOM ZIDU
- JA SAM DJED JER SE ZOVEM KAO ON.
- ŠTO JE KARAKTER?
- TO JE SPORT. MOJ BRAT JE KARAKTERIST.
-
ŠTO JE SLOBODA?
- SLOBODA JE KAD PITAM MAMU SMIJEM LI UZETI ČOKOLADU A ONA KAŽE:
UZMI SLOBODNO!  
- ŠTO JE DJETINJSTVO?
- TO JE MOJ ŽIVOT KAD SAM BIO MALI.
-  
STO JE PUBERTET?
- NEIZLJEČIVA JE TO BOLEST. I DOBA KAD TI BRKOVI NARASTU PREKO NOĆI.
- TO JE KAD PRESTANEŠ BITI DJEVOJČICA I SLOBODNO SE MOŽEŠ ŠMINKATI.
-KAKO SE PRAVE BEBE?
- PRAVE SE NOĆU I ZATO ŽMIRE KAD SE RODE.
- BEBE SE PRAVE OD RODE ILI OD KUPUSA. KAKO KO VOLI.
- ŠTO JE SUNCE?
- NAJLJEPŠE SUNCE JE NA MORU. ONO TAMO STANUJE
- JA SAM BAKINO SUNCE. VALJDA JESAM JER ME I MAMA TAKO ZOVE.
- TKO JE PAPA?
- ON JE PREDSJEDNIK MUŠKIM I ŽENSKIM SVEĆENICIMA.
- PAPA JE ONAJ ŠTO SE KRIŽA KAD MU MI MAŠEMO.
- ŠTO JE POLITIKA?
- TO SU LJUDI KOJI ČUDNO PRIČAJU DA BI DRUGI MISLILI KAKO SU PAMETNI.
- ŠTO JE EURO?
- EURO JE KAD NA TELEVIZIJI POBIJEDI NAŠA PJESMA
- TO JE ISTO ŠTO I EUROKREM SAMO U MANJOJ STAKLENKI.
- ČUO SAM KAD JE MAMA REKLA SUSJEDI DA JE GLEDALA EURA SA ONOGA SVIJETA
- TO SU NAJSKUPLJI NOVCI KOJI SE KUPUJU KAD PRIMIŠ PLAĆU.  
-
ŠTO JE METROPOLA?
- TAKO ZOVU ZAGREB NA TELELVIZIJI.

- TKO JE DOKTOR NAUKA?

- TO JE DOKTOR KOJI LIJEČI NAUKU.
- ON TI NE KAŽE DA OTVORIŠ USTA, SAMO ON PRIČA.
- TO JE NEKI ŠTO SE MASKIRA PA NE ZNA DA JE DOKTOR.  
ŠTO JE KULTURA?
- TO JE KAZALIŠTE, A MENE ČESTO VODE U KULTURU.
Š
TO JE DROGA?
- MOJ DJED SE DROGIRA. ON JE DIJABOLIČAR I SVAKI DAN DAJE SEBI
DROGU IZ ŠPRICE.  
ŠTO JE AEROBIK?
- TO JE STOČNI AERODROM.
- KAD TRČIŠ UZ MUZIKU A NISI BALERINA.
- U TO VJERUJU SAMO RUŽNE TETE.
- GDJE JE AMERIKA?
- TAMO SU ŽIVJELI KAUBOJI I INDIJANCI, ALI SU SE POUBIJALI PA SAD ŽIVE SAMO GLUMCI.  
-    
ZA ŠTO SLUŽI RAČUNALO?                                              
 
- SLUŽI DA MAMA I TATA NE SPAVAJU VIŠE ZAJEDNO.
- TKO JE BIO IVO ANDRIĆ?
- ON JE BIO ZIDAR I NAPRAVIO JE NAJVEĆI MOST NA DRINI, ALI MU
NISU PLATILI.
lijepa-nasa @ 23:39 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
utorak, rujan 15, 2009
Kad god mogu  provedem dan u druženju sa suncem, zelenilom, čistim zrakom, Neretvom, morem ili Baćinskim jezerima. Osluškujući zvukove prirode,  osluškujem svoje srce. Priroda tako divno miriše na cvijeće, lišće, travu, zemlju, vodu... Ona govori cvrkutom ptica, zujanjem insekata....
Postoji priča o čovjeku  koji je pozvao svoga prijatelja Indijanca u goste,  u veliki grad. Poveo ga je u razgledanje grada,  i dok su šetali Indijanac najednom reče: “Čujem cvrčka!”
“Nemoguće je da od ovolike buke, brujanja automobila i galame ti možeš čuti cvrčka”, reče mu prijatelj. 
”Nemoguće misliš» reče Indijanac, sagne se,   razgrne grm i pokaza mu cvrčka.
“Ali kako je to moguće?” upita njegov prijatelj.
Indijanac na to zatraži jedan novčić i ispusti ga na pločnik. Novčić zazveči!
Prolaznici se zaustaviše i okrenuše prema mjestu odakle je dolazio zvuk novčića.
“Ono što si naučio slušati, čut ćeš, ma kakva buka bila, i ma gdje bio”, odgovori Indijanac.
“Vidiš, ovi ljudi su u buci čuli novčić, a ja sam čuo cvrčka.”
Što biste vi čuli u buci grada: cvrčanje cvrčka ili zveket novca?
     
                    Bjelolasica, srpanj 2009.             Foto:Ana Musa
 

lijepa-nasa @ 21:59 |Komentiraj | Komentari: 20 | Prikaži komentare
ponedjeljak, rujan 14, 2009
Paradoks našeg vremena kroz povijest je da trošimo više, a imamo manje, kupujemo više ali uživamo manje. Imamo veće  kuće i manje obitelji, više pogodnosti ali manje vremena. Imamo više diploma, a manje razuma, više znanja, ali manje rasuđivanja, više stručnjaka ali ne manje problema, više medicine, ali manje zdravlja.
Pijemo i pušimo previše, smijemo se premalo, trošimo nesmotreno, vozimo prebrzo, previše se ljutimo, prekasno liježemo, ustajemo previše umorni, čitamo premalo, gledamo TV previše i molimo se rijetko.
Naučili smo kako preživljavati, ali ne i kako  živjeti. Dodali smo godine životu,  ali ne i život godinama. Stigli smo  do Mjeseca i nazad, ali imamo poteškoća prijeći preko ulice i upoznati prvog susjeda. Uradili smo velike, ali ne i bolje stvari.
Borimo se za čistoću zraka, a ne marimo što smo zagadili dušu. Svladali smo atome, ali ne i svoje predrasude. Pišemo više, ali učimo manje. Planiramo više, ali postižemo manje. Naučili smo žuriti ali ne znamo čekati. Previše je informacija, a mi komuniciramo sve manje.
Ovo su vremena brze hrane i spore probave, velikih ljudi ali malih karaktera, brzih zarada i plitkih odnosa, luksuznih kuća, ali uništenih domova.
ZAPAMTITE: Ne čuvajte ništa za specijalne prilike u životu, jer svaki  dan, svaki sat, svaka minuta  su posebni i ne znate hoće li to biti posljednja.
Ne recite: «učinit ću to ovih dana», jer možda više nećete biti tu da to učinite.
Provedite više vremena sa svojom obitelji i prijateljima, jer ni oni neće biti tu zauvijek.
Sjetite se držati se za ruke i cijeniti trenutke kada ste zajedno, jer jednoga dana ta osoba neće biti tu.
Nađite vremena da volite, nađite vremena da razgovarate, i nađite vremena da podijelite vaše dragocjene misli sa drugima.
Recite poneku ljubaznu riječ onima pokraj sebe, jer je to jedino blago koje možete dati svojim srcem, a ništa  ne košta.  Dajte vremena ljubavi, dajte vremena razgovoru, i dajte vremena dijeljenju vaših dragocjenih misli s drugima. 
Smijte se često, dugo i iskreno. Smijte se dok ne izgubite dah. Suze se događaju. Izdržite, odbolujte, preživite. Recite ljudima koje volite da ih volite, u svakoj prilici, jer život se ne mjeri brojem udisaja koje udahnemo, nego trenucima koji nam oduzmu dah. 
 
Ove mudre i poučne misli napisao je poznati američki stand-up komičar George Carlin nakon smrti svoje supruge. 

 
lijepa-nasa @ 20:20 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
subota, rujan 12, 2009
               Opet sam dobila poziv za sud početkom listopada. Eto, neki dobivaju nagrade,  a ja  - za sve one tone i tone azbesta koji sam «ispušila» iz doline Neretve dobivam sudske pozive.
Nitko mi nije kriv, sama sam potegla vraga za rep, sama i ispaštam, ali nema veze!  Imat ću priliku da još  jednom svjedočim o problemu koji neki ni dan danas ne vide!
              A bojim se i za Lovornik, što će biti na kraju balade! Hoće li obećana sanacija  biti samo priprema  za nove tone otpada. Ima naznaka za to!
                No, ako Baćinci daju svoj pristanak na korištenje Lovornika  Opuzenu, Kuli Norinskoj, Zažablju i Pojezerju, zašto bih ja brinula, zar ne?
Ako nitko u Pločama ne smatra da je antracit štetan za zdravlje, iako liječnici govore suprotno, neću više bez veze  brinuti za prašenje!
               Sad i zvanično imamo ekipu koja brine o azbestu, prema tome – i tu trebam  prestati  djelovati.
Ima puno prostora za ekološku aktivnost, morat ću se preorijentirati!
Na radost nekih koji znaju što to znači!



lijepa-nasa @ 20:32 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
četvrtak, rujan 10, 2009
   Donio mi danas kolega iz škole  jedan tekst koji započinje ovako:
   Da vam objasnim…..
   Zamislila sam se poslije čitanja, a vjerujem da ćete i vi, pa ga u cijelosti prenosim:
             Živim u malom primorskom gradiću. Svi smo u dugovima do grla! Turistička sezona ravna je nuli –       nikoga nema, nitko ne dolazi, nitko se ne najavljuje da će doći!
   Za Uskrs, iznenada kod Mate u pansion dođe neki Amerikanac.. Traži apartman!
   Ima slobodnih, naravno! 
   Amerikanac ostavi 100  dolara na recepciji, uze ključ i ode  vidjeti apartman.
   Mate zgrabi lovu i otrči do mesara vratiti mu dug za kupljeno meso.
   Mesar uze dolare i ode platiti dug dobavljaču.
   Ovaj brže-bolje otrči  do farme seljaku  platiti prase za koje je dugovao još od Božića.
   Seljak uze pare i otrči do lokalne «lake dame» koja mu je duže vrijeme pružala seksi usluge na kredit,              zaprijetila da će mu zaračunati i kamate.        
   «Dama» otrči u Matin pansion da mu plati dug za sobu još od prošle godine.
   U tom momentu siđe Amerikanac, i reče da mu apartman ne odgovara, pa mu Mate vrati njegovih              100  dolara.
   Svi su u našem malome mistu zaključili da – iako nije bilo  neke velike zarade  od toga Amerikanca, bar su     uspjeli vratiti dug, i nema više razloga za brigu.
        Pitanje je sad: zašto naša Vlada ne uradi isto?! Zašto nas plaše tom globalnom krizom, umjesto da  učine   istu stvar!
 
lijepa-nasa @ 22:27 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
srijeda, rujan 9, 2009
Žalosna je činjenica da nam je čitav život i svaki njegov segment politika i politikanstvo. O čemu god da se govori ili piše,  na kraju  negdje iz prikrajka opet izviri politika.
Voljela bih da za svoju domovinu mogu reći kako je divna za život, politički dobro uređena, neovisna i ponosna – ali bih lagala, jer je postala  opasna za mentalno zdravlje, a svaki TV dnevnik donosi nam nove stresove i depresiju! Kaos  i lopovluk vladaju gdje god se okrenemo, a bijedna politička tzv «elita» - ustvari šaka jada i čemera dovukla nas je na dno dna, jer nemaju ni znanja, ni ljubavi za svoju zemlju i narod, a ni mrvu ponosa.
Danas sam gledala emisiju «Hrvatska uživo» i šokirala se kad su rekli da akademik Davorin Rudolf više nije član Povjerenstva za granice, i da ga predsjednica Vlade više ne poziva na pregovore.
Što to znači? Sigurno ništa dobro,  taj stameni znanstvenik nije Slovencima htio popustiti ni za centimetar granice, jer dobro zna da je Hrvatska u pravu, i da nam žele ukrasti dio našega mora.
Jaca očigledno nastavlja stopama ljubljenoga joj  drIve, nikoga ništa ne pita, udaljava one koji ne daju i čuvaju svoje, i ponaša se kao da je Hrvatska njezino privatno vlasništvo, a ona je gospodarica života i smrti u tome vlasništvu.
A svi mi, kao poslušna ćukenja, pognuli smo  glave, savili  kičmu, i šutimo li, šutimo!
Kakva je to vlast koja o granicama pregovara sa drugom državom, i tajanstveno prešućuje svome narodu o čemu su razgovarali. Da je dobro, znalo bi se za čas. Vlast koja skriva dogovore sa državom koja se prema nama ponaša neprijateljski i uporno nam  priječi ulazak u EUniju, sigurno nije DOBRA vlast. Slovenija - ta nama otvoreno neprijateljska država širi svoje granice na naše more, proglašava  svoj ekološki pojas unatoč tome što je, kako se (prije) i sama definirala, zemlja koja »pripada skupini tzv. geografski prikraćenih zemalja koje zbog svojega geografskog položaja ne mogu proglasiti vlastite gospodarske pojase«.
U slovenskom zakonu o proglašenju zaštitne ekološke zone i epikontinentalnoga pojasa iz listopada 2005. godine ističe se "kako Republika Slovenija ima pravo na svoj epikontinentalni pojas te izvršava svoja suverena prava u skladu s međunarodnim zakonom". Objašnjava se kako pravo na proglašenje pojasa proizlazi iz razgraničenja teritorijalnih mora Italije i bivše SFRJ od 10. studenoga 1975. godine i da je Slovenija slijednica toga ugovora. Ona je slijednica, a mi nismo?! Može im bit' pored ove  bijedne, izdajničke vlasti i ustrašenog, siromašnog i dezorjentiranog naroda.
Nažalost, i ekološki pojas je politika!
lijepa-nasa @ 01:01 |Komentiraj | Komentari: 31 | Prikaži komentare
ponedjeljak, rujan 7, 2009
Sredinom listopada u našoj dolini održat će se jedno od 50-tak predavanja na temu "Solarni klaster",  sa ciljem promoviranja većeg korištenja solarne energije u Republici Hrvatskoj.
Što treba znati o krizi i kako se s krizom lokalno  nositi,  te zašto je budućnost Hrvatske u solarnoj energiji – odgovorit će vam neovisni energetski stručnjaci i Vjeran Piršić, najpoznatiji ekolog u Hrvata.
Građani će saznati  mogućnosti implementacije uređaja za korištenje solarne energije u domaćinstvima, jer imaju pravo znati što se događa u energetici, i kako se problemi mogu rješavati.
Danas je u Vjesniku osvanuo članak koji je napisala novinarka Jadranka Klisović, a koji  svakako treba pročitati:

U Ministarstvu gospodarstva, rada i poduzetništva trenutačno se nalazi 250 prijavljenih projekata u kojima investitori nude proizvodnju gotovo 1300 megavata energije iz alternativnih izvora.
»Međutim, naš elektroenergetski sustav ne može prihvatiti više od trećine ponuđene nove alternativne proizvodnje. Dalmacija, koja obiluje vjetrom i suncem, može računati na najviše 300 ili 400 megavata 'zelene' energije iz vjetroparkova i do 150 megavata iz solarnih elektrana«, kaže Vinko Mladineo, direktor Hrvatskog Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost.
Dodao je kako Hrvatska ima realne pretpostavke da sve više koristi alternativne izvore. »U ovom trenutku Hrvatska uvozi čak 47 posto svojih potreba, a namjera je da se do 2020. godine proizvede 20 posto energije iz alternativnih izvora. Ako u tome uspijemo, bit će to veliki 'bum'«, izjavila je Marina Matulović Dropulić, ministrica zaštite okoliša i prostornog uređenja.
Prema njenim riječima, bez obzira na velik broj zainteresiranih ulagača, Hrvatska neće riješiti svoje energetske probleme bez gradnje velikih elektrana. Na određenim lokacijama dopustit će se gradnja solarnih elektrana. Više primjera s terena govori da se određene sredine pripremaju za takve projekte, pa su krenuli u izmjene i dopune prostornih planova kako bi se predvidjele lokacije za gradnju solarnih postrojenja. Ministrica smatra da je problem taj što takvi projekti zahtijevaju velike površine, a njih imaju samo rijetke sredine.
»Gdje je god moguće dopustit ćemo takvu gradnju«, rekla je ministrica, ističući kako se radi na posebnom zakonu o solarnoj energiji koji će definirati sve detalje. Ministarstvo zaštite okoliša davat će podršku da bi projekti solarnih elektrana zaživjeli i kako bi se to novo područje kvalitetno definiralo kroz dokumente.
Na području Šibensko-kninske županije Nexus grupa iz Zagreba planira gradnju velike solarne elektrane. Lokacija je pronađena na području Promine, a tamošnji načelnik Paul Cota uvelike zagovara takvu gradnju koja bi siromašnoj općini donijela višestruke koristi.
Nema više gradnje vjetroelektrana na otocima
Više se neće dopustiti gradnja vjetroelektrana na otocima. »Činjenica je da se njihovom gradnjom uništava otočna flora i fauna, a mi na kopnu imamo dovoljno mjesta za takva vjetropostrojenja«, komentira ministrica Matulović Dropulić. Do sada su veliki vjetroparkovi sagrađeni na otoku Pagu te na šibenskim brdima Krtolin i Orlice. U Ministarstvu gospodarstva zaprimljeno je 170 zahtjeva za gradnju vjetroelektrana te još gotovo toliko projekata koji se odnose na gradnju manjih hidrocentrala, solarnih elektrana, biopostrojenja...

lijepa-nasa @ 22:31 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
Brojač posjeta
1609106
Arhiva
Index.hr
Nema zapisa.