Blog - rujan 2010
ponedjeljak, rujan 27, 2010
Prilično nezamjetno i tiho prošao je sastanak održan 22. rujna  2010. u uredu gradonačelnika Grada Ploča u svezi očitovanja Upravnog odjela za prostorno uređenje, komunalni sustav i zaštitu okoliša za izdavanje lokacijske dozvole za  «kabelski rasplet 20 kV – TS 110/20(10) kV „Ploče“ – RS 20(10) kV „LUKA“  kako to slikovito naziva dogradonačelnik Goran Kovač u  svojoj zabilješci na  stranici GRAD PLOČE.  Unatoč već kroničnom nedostatku električne energije, gradonačelnik je pokrenuo pitanje promjene lokacije trafostanice, nakon čega je HEP zaustavio daljnje radnje na terenu, a zaustavljen je i postupak izvlaštenja, kao i radovi na trasi zračnog dalekovoda kojim bi se električna energija dopremala do trafostanice.

Ovom je gestom Grad pokazao da ozbiljno shvaća zahtjev građana iskazan  provedenom peticijom, kojom se traži izmještanje trafo-stanice. Previše je ljudi ugroženo i ogorčeno, i s tim se ne treba igrati.  Zato je za pohvalu ova gesta dobre volje čelnika Grada. U dopisu – zahtjevu za izdavanje lokacijske dozvole upućenom  Upravnom odjelu za prostorno uređenje, gradnju i zaštitu okoliša Ispostave Ploče koji  u ime Grada Ploča  - Upravnog odjela za prostorno uređenje, komunalni sustav i zaštitu okoliša šalje i  potpisuje Mijo Vlahović, pročelnik toga odjela, uskraćuje se suglasnost sjeverno od Gračke ulice, jer je u vezi sa lokacijom trafostanice. Živi bili pa vidjeli! Nadam se da će vlast do kraja ostati čvrsta u odluci da ne posustane i ne izda interese građana koji su ih izabrali.

Dok ovo pišem, usput na TV slušam  Latinicu gdje se prikazuje i  Neretva sa svojim tajkunima, i njihovim razmišljanjima o propasti PIKa Neretva, o uzurpaciji zemlje. Kako lažu, to nije normalno. Surova je stvarnost da je PIK bio pravi gigant. ali propao je devedesetih godina, što je bilo pravo lopovsko umijeće. I dok jadni narod  - k'o sluga Jernej traži pravdu, oni se smješkaju, debeli i zadovoljni!  

lijepa-nasa @ 21:11 |Komentiraj | Komentari: 25 | Prikaži komentare
četvrtak, rujan 23, 2010
Nakon puno godina odlučili smo  se na renoviranje kupatila, što podrazumijeva izmjenu instalacija vode i struje, rušenje starih keramičkih pločica i sanitarija, gletanje zidova, postavljanje novih zidnih pločica, postavljanje novih podnih keramičkih pločica i ugradnju sanitarija i pribora. Veliki posao, a bome i veliki troškovi.                              Krenuli smo u potragu za svim tim materijalom, sa čvrstom odlukom da ništa kinesko nećemo kupovati, ali u nadi da ono što odaberemo  neće biti previše skupo. I našli smo sve što nam treba na jednome mjestu. Cijene su istaknute krupnim, crvenim flomasterom i sasvim su  prihvatljive, a trgovac kaže da je u tijeku akcija, pa je sve 15% jeftinije. Odluka je brzo donesena: tu ćemo sve kupiti, a kad  smo izabrali sve što nam treba, počne mlađahni trgovac praviti račun.

I tu nastaje zbunjoza! Račun ide ovako: najprije dolazi cijena koja nije na proizvodima, a na upit što je to, trgovac nam pokazuje  pokraj žarko crvene, istaknute cijene nalijepljeni maleni papirić sa skroz sitno ispisanom cijenom, i kaže da je to tvornička cijena, koja se umanjuje za 15%, iako nam je prije izbora proizvoda sve prikazano kao da se te istaknute cijene smanjuju 15%. Dakle, kada je odbio 15% popusta, dobili smo one cijene koje su istaknute na proizvodu, a onda je na tu cijenu obračunao 23% PDV. Naravno da smo mislili da je PDV već uračunat u cijenu koštanja! Tako smo, ustvari, platili 8% više nego što je pokazivala istaknuta cijena na proizvodima.

Neka čudna računica , ništa mi nije jasno! Smije li se, i može li se ovako «vozati» kupce? Bilo bi logično da je u istaknutoj cijeni već uračunat PDV, pa ako je sniženje, da se ta cijena umanjuje! Ili, ako je drugačije, trebalo bi isto tako krupnim slovima upozoriti kupce da je istaknuta cijena već umanjena za određeni postotak, i da u cijenu nije uračunat PDV. Ovako ostaje prostor za sumnju!

lijepa-nasa @ 23:56 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
utorak, rujan 21, 2010
Kao što je poznato, nakon što su građani našeg grada i okolnih mjesta svojim potpisima  jasno poručili što misle o ideji da se u urbanom dijelu našeg grada izgrade trafostanica 110/20(10) kV i dalekovodi  UDRUGA GRAĐANI ZA GRAD PLOČE predala je  potpise gradonačelniku zajedno sa zahtjevom za sazivanje  referenduma.

Prije nekoliko dana  neugodno smo se iznenadili kad smo se uvjerili da gradske službe ništa ne rade po tom pitanju, iako su nam drugo obećavali. 

Naime, u  četvrtak 16. rujna 2010. godine u prostorijama Dubrovačko-neretvanske županije Upravnog odjela za prostorno uređenje, gradnju i zaštitu okoliša  Ispostave Ploče, održan je javni uvid  u idejni projekt HEP-a koji je zatražio izdavanje lokacijske dozvole za rasplet kablova od TRAFOSTANICE koja je smještana na brdu Stražnica.

Za razliku od predstavnice Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi, viša sanitarna inspektorica  je nakon uvida  bila protiv  predloženog idejnog projekta, a gradske službe nisu se očitovale o idejnom projektu HEP-a iako se velika većina građana našeg grada i okolnih mjesta izjasnila protiv izgradnje trafostanice na toj lokaciji.

Budući se  nameće zaključak  da gradska vlast svojim neočitovanjem na idejni projekt želi ignorirati volju građana koji su svojim potpisom poručili što misle o ideji da se trafostanica i dalekovodi izgrade na toj lokaciji, upitali smo gradske službe što rade po tom pitanju i jesu li se očitovali o HEP-ovom idejnom projektu.  Na naš upit odgovoreno nam je da  potpisi građana jasno pokazuju što građani misle o tom pitanju i da će se na sljedećoj sjednici Gradskog vijeća pristupiti proceduri izmještanja trafostanice i dalekovoda iz urbanog dijela našeg grada.

Ako  gradska vlast ne uvaži volju svojih građana i na sljedećoj sjednici Gradskog vijeća ne pristupi proceduri  izmještanja trafostanice i dalekovoda s brda Stražnica, Udruga GRAĐANI ZA GRAD PLOČE  inzistirat će na sazivanju referenduma, jer imamo obvezu prema svima koji su potpisali peticiju i napravit ćemo sve što treba da se ispoštuje volja građana.

         IVICA POPOVAC, predsjednik Udruge GRAĐANI ZA GRAD PLOČE



 

lijepa-nasa @ 19:25 |Komentiraj | Komentari: 59 | Prikaži komentare
ponedjeljak, rujan 20, 2010
Hrvatska televizija ni jednom rječju nije informirala javnost o prosvjedu održanom u Vukovaru 18. rujna 2010. Na portalima piše da je bilo nešto više od 1.500 prosvjednika, a Nova TV tvrdi nekoliko tisuća. Privatni izvori iz Vukovara kažu da je bilo oko 3.000 ljudi.  Prosvjed je održan u organizaciji Hrvatske stranke prava pod geslom "Posljednja crta obrane”. HSP se  protivi najavljenom dolasku srbijanskog predsjednika Tadića u Vukovar,  i trenutnoj  hrvatskoj politici za koju kažu da  je slijepa i vodi brigu o tuđim, a ne o hrvatskim interesima, i da  ide u pogrešnom smjeru. Dok strani diplomati govore kako je velikosrpska ideja još živa, hrvatski političari zabijaju glavu u pijesak, i doista ništa ne vide i ne čuju, a ponajmanje  osjećaje i potrebe svoga naroda. Bilo bi najbolje da ljubljenoga im gosta dovedu  18. studenoga 2010. među  narod koji će u Vukovar doći da se još jednom podsjete na sve mrtve i na strahote koje su nam činili te 91. Zašto ga ne dovedu sebi u Zagreb, gdje će sigurno  biti prihvaćen s pažnjom, a na Brijunima je već ionako višekratno uživao. Zaslužio je čovjek, nema što!

Kakva ideja - dovesti Tadića u Vukovar! To mogu predlagati  samo ljudi bez ljubavi, poštovanja i osjećaja za  taj mučenički grad i njegove žrtve, oni koji mrze i preziru Domovinski rat i stvorenu nam državu, i koji nikoga i ništa u tome ratu nisu izgubili! A HTV šuti, krije informacije. Zbog čega, i od koga? I  narod šuti i trpi. Bahati Sanader nije rekao novinarima, već svome izdanom i napuštenom narodu: psi laju, karavane prolaze! On je ta karavana, a mi smo psi, koji za sada samo laju, ali teško njima svima ako se narod digne. Zadnji je čas, doista smo došli do posljednje crte obrane Domovine koju smo sanjali i za koju se ginulo.




lijepa-nasa @ 00:07 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
subota, rujan 18, 2010


Od svih rodova vojske, mislim da je, kao i meni, većini naših građana ipak najdraža mornarica. A kada ta mornarica svoje centralno slavlje obilježava tamo gdje i treba, gdje joj je pravi i istinski izvor – u Pločama, onda je to nešto doista posebno. Moram priznati, govorancija političara i politikanata koja upravo traje na našoj putničkoj rivi baš me ni malo ne zanima, mene se u ova dva dana događanja vezanih uz obilježavanje 19. obljetnice HRM najviše  dojmio koncert održan sinoć u 20 sati na trgu ispred crkve Kraljice neba i zemlje.

Lijepo, toplo vrijeme i puno, puno prekrasnih bijelih mornaričkih odora, okićena crkva i puno osvijetljenih vojnih brodova izazivali su u svakome poseban osjećaj.  Slučajno sam upoznala jednu Slovensku obitelj koja je na ljetovanju u Gradcu, kažu kako su čuli za ovaj koncert, a pošto obožavaju klape specijalno su radi toga  došli u Ploče! Oni su stalno pljeskali i pjevali, milina ih je bila pogledati.  

Orkestar HRM-a i klape „Sveti Juraj“ „Luka Ploče“, „Pločanke“, „Srdela“, „Vela Luka“ i „Sveti Nikola“  iz Metkovića podarili su nam izuzetnu,  raspjevanu  kasno ljetnu večer punu šušura i nekakvog posebnog osjećaja. Svi su kafići bili prepuni, isto kao i riva, a gomila ljudi krenula je iza koncerta prema usidrenim ratnim brodovima. Vidjela sam na njima nazive Dubrovnik, Šibenik i onaj najimpresivniji: Petar Krešimir IV. Mogu misliti kako će biti iduće godine, kada se bude obilježavala 20. obljetnica osnivanja naše mornarice!





Dragi gosti, branitelji iz Vukovara na čelu sa Danijelom Rehakom (treći slijeva), predsjednikom Društva logoraša srpskih konc logora






Mladi vole brodove, more i mornare










lijepa-nasa @ 12:30 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
             Nemam ni volje, ni želje pisati o jučerašnjoj radionici. Netko je  u komentarima zadnjega teksta  napisao kako je sramotno što nigdje nije bilo plakata niti bilo kakve druge obavijesti. Naravno da je sramotno! Na moju zamolbu jedino su Radio Ploče objavile vijest o planiranoj radionici, a vijest su sa našega bloga prenijeli portali ploce.com i neretvanski portal!

Očito ljudima nije jasno da naša Udruga nije nikakav organizator, mi smo samo pozvani gosti, baš kao i mnogi drugi, koji, naravno nisu došli. Kako bismo mi mogli tiskati plakate, odakle nam novac, a i pravo da to činimo! Da nisam o tome napisala na ovome blogu, apsolutno se ne bi  ni znalo za sastanak o planu upravljanja  zaštićenim područjima Neretve. Neću pisati o onima koji (ni)su došli, svakome neka bude na vlastitoj savjesti ako će u narednim vremenima čak i pješacima biti zabranjen dolazak na ušće u vrijeme gniježđenja ptica, ako Metkovčani dobiju planirani centar i tamo zaposle svoje ljude, ako su granice zaštićenih područja i planirane tampon zone apsolutno neprihvatljive zbog lijenih i nemarnih pločanskih činovnika iz 1974. godine koji nisu znali, ili nisu htjeli provesti još tada donesenu odluku  Skupštine općine o granici zaštićenog područja, pa to tek danas dolazi na naplatu. Na radionici je bilo više predstavnika organizatora i gostiju iz Zagreba, Splita, Dubrovnika, Metkovića, Opuzena, Stona i Blaca, nego nas Pločana.  Sramota!

U ime Hrvatskih voda nazočan je bio mr.sc. Miroslav Steinbauer iz Zagreba, voditelj Sektora razvitka u Hrvatskim vodama,  ispred Ministarstva kulture – Odjela za zaštitu prirode mr.sc. Eugen Draganović, Joško Erceg, ravnatelj Hrvatskih voda iz Opuzena, Zlatko Pletikapić, voditelj odjela zaštite okoliša i gospodarenja otpadom iz Elektroprojekta Zagreb, Ivo Stanović, ravnatelj  Javne ustanove za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima u DNŽ, a plan je predstavio dr.sc.  Stjepan Mišetić iz Zagreba. 

Plan upravljanja će se temeljem prijedloga sa ove radionice djelomično  izmijeniti a nakon toga bit će provedena i javna rasprava o njemu. Nadam se da će se tada ozbiljnije shvatiti izuzetna važnost  toga dokumenta za budućnost ovoga kraja.







lijepa-nasa @ 12:07 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
četvrtak, rujan 16, 2010
              Sutra u 10 sati u pločanskome Sveučilištu održat će se radionica o planu upravljanja za pet zaštićenih dijelova prirode u delti Neretve. Nacrt plana upravljanja naručile su Hrvatske vode, a  sačinili su ga  Elektroprojekt iz Zagreba i Institut za oceanografiju i ribarstvo iz Splita, koji su i organizatori ove radionice.

               Na dnevnome redu je-uz izlaganje predlagača o nacrtu plana upravljanja i osvrt na predložene zone zaštićenih područja , kao i ocjena stanja tih područja,  prijedlozi mjera poboljšanja i načina održavanja, te dozvoljene aktivnosti s prijedlozima - posebice za tampon zone, te  prijedlog prioriteta i uključivanje svih zainteresiranih u provedbu.  Prema riječima predlagača, u hidrološkom i morfološkom smislu delta Neretve je jedna od najsloženijih riječnih delta na Zemlji. Dakle, ne u zemlji Hrvata, nego na zemaljskoj kugli! Vrlo interesantno i intrigantno!  Plan je tiskan na preko 140 stranica, vrlo je opsežno obrađen svaki segment  delte Neretve, ali nama u ovome dijelu svakako će najinteresantnija tema biti ušće i sve oko njega.

               Nadam se da će doći svi pozvani dionici, iako se ova radionica poklopila sa obilježavanjem Dana hrvatske ratne mornarice  koji se slavi 18. rujna.

              No, svi koji se bave poljoprivredom, lovom ili ribolovom trebali bi naći dva sata vremena i doći na ovu radionicu barem čuti o čemu se radi,  da sutra, kada se ovaj plan pretoči u zakon, ne kažu kako nisu znali!  Aktivnim  sudjelovanjem i svojim prijedlozima možete bitno utjecati na zaključke ove vrlo važne radionice.

                                 UŠĆE              Foto: Ana Musa


 


lijepa-nasa @ 19:38 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
utorak, rujan 14, 2010
Ovoga sam ljeta u Pločama sasvim slučajno srela jednu bivšu učenicu koja je bila  vrlo pametno dijete, s izraženim darom za pisanje. Sada je to lijepa, zrela djevojku, koja završava studij književnosti u Zagrebu, gdje će ostati živjeti. Ona je  dijete ovoga grada kojega je istinski voljela. Samo je srce puno ljubavi moglo tako lijepo pisati o Pločama kao što je ona pisala. U vrijeme kada je  IVES VODANOVIĆ   bila učenica drugoga razreda pločanske srednje škole, naša je Udruga pripremala 4. broj Eko lista za mlade Lijepa naša Neretva. Napisala je tada za taj naš list članak «Dajmo mu priliku», i to je za mene  nešto najljepše što sam  ikada o Pločama pročitala. Te je godine ovaj tekst dobio nagradu Poglavarstva Grada Ploča. Sve što je Ives napisala tada, prije sedam godina, ma baš sve je isto.  Njezinim lijepim, toplim i iskrenim riječima čestitam  našim Pločama Dan Grada!

Naslonjena na - poput nježnog paperja- bijeli kamen uznosite nam Rive, sjedim  i razmišljam o tebi, grade moj, o nama, o prošlosti, o budućim vremenima što vrebajući iza ugla bude u nama želju za maštanjem, želju za otkrivanjem putova što vode stazama novih, nama još nepoznatih spoznaja.  I u meni se javlja želja ili bolje reći znatiželja, da ugledam tvoj odraz za trideset, četrdeset, možda pedeset godina, kada ću već i ja gledati na svijet nekim drugim očima, možda strožih kriterija i životnih načela nego što su to danas.  Možda mi se ne bi svidio. Možda bi se pretvorio u monotonog klona, meni potpuno nezanimljive modernizacije svijeta. Možda bi postao samo jedan u nizu istih, bez ikakvog stila, bez duše i vlastite prepoznatljivosti. Promjenom tvoje vanjštine, zacijelo bi se promijenila i tvoja srž:  ljudi. Možda bi od veselih, Bogu naklonjenih postali mrzovoljni, bez osmjeha na licu beskraja.
    A tek djeca! Možda bi postali bezuvjetni robovi sveopće kompjutorizacije svijeta, meni tako nemile i strane. Možda bi za njih ekran predstavljao zrcalo svijeta. Možda miris cvijeća na zelenim poljanama ne bi dopirao do njihovih osjetila, možda bi razigrani cvrkut ptica, što kao da mami da bude slušan, ostao neprimijećen...
             Oh, grade moj, naslućujem da sam sretna danas i ovdje, predana tebi i postojanosti tvoga žića do kraja. Sviđaš mi se upravo ovakav kakav jesi, sa svim svojim vrlinama i manama. Nekad će možda ona negativna strana i prevladati, ali, kako je Isus rekao “onaj tko je bez grijeha neka prvi baci kamen...” tako i ja kažem da je to posve normalno za  grad tako mlad  poput tebe.
            Jer ja te doživljavam  kao svog vršnjaka, tinejdžera u srcu, neobuzdanog , sklonog  svakojakim nestašlucima, sanjarenjima i nadanjima u bolje sutra. Ti si poput mene, mladica koja se još uvijek izgrađuje, u skladu s godinama, postaje zrelija, širih vidokruga, potpunija, tek na putu da postane pravom osobom. I baš kao što je  meni potreban poticaj mojih roditelja, braće, prijatelja, tako je i tebi potreban poticaj sviju nas, tvojih građana!   Apeliram posebno na one koji ti nemilosrdno i bez ikakvog razmišljanja spočitavaju da nemaš dušu, ne znajući da ti upravo na taj način zadaju najljuće udarce, probadajući te do srži! Možda još nisu došli do spoznaje da i najmanji šum pojačava huku mora, da i najmanja kapljica što se nepovratno obrušava u dubinu čini slap i baš bez te neznatne kapljice slap postaje siromašniji, nepotpuniji. Tako ni ti, grade moj, nisi do kraja izražen u svojim vrlinama sve dok ne nestane vječne kuknjave onih koji kroz tvoje uništenje ne vide svoje, koji u ulaganju u tebe ne nalaze ulaganje u sebe, svoju bolju budućnost, budućnost svoje djece, unuka....
   Možda moj apel mnogima neće predstavljati ništa, ali ako se samo jedna osoba zamisli nad pitanjem opstojnosti grada i njegove izgradnje za bolje sutra, onda to više neće biti samo mrtva slova na papiru, onda će to nešto vrijediti, nešto značiti, i meni i tebi a nadasve NJEMU!!!   Čovjek upravo u mladim danima dobiva temelje života koji će ga pratiti u vječnost, i upravo ta osnovna izgradnja karaktera donosi pravu vrijednost i bit same osobe. Tako je i sa našim gradom! Ako dopustimo već sada da pogrde i poruge truju tlo u kojem se tek nazire njegov korijen, on bi mogao postati korov i nikad se više ne povratiti u dobro.  Sada, dok je grad još mlad kao i ja, sad kada se još uvijek može utjecati na njegov pozitivan razvoj, potrebno je usmjeriti ga na dobar put, a to možemo samo mijenjajući sebe a ne sliku grada. Jer grad je onakav kakvim ga mi stvaramo. Njegova budućnost potpuno leži u našim rukama i dovoljno je samo malo za promjenu, o nama ovisi hoće li to biti napredovanje ili pak nazadovanje. Nadam se samo da neće sve ostati na onom velikom MOŽDA!!!
    Uhvaćena u ovakvim razmišljanjima jedva da sam i zamijetila upornost ptica što su tako brižno i marljivo gradile gnijezdo na palmi iznad mene. Svaka od njih donosi po jednu malenu grančicu kako bi tako doprinijele izgradnji sveopćeg dobra-malenog gnijezda u koje će položiti mlade. Zaista, ponekad mi se čini kao da se i životinje ponašaju trezvenije od nas ljudi. Možda bismo i mi trebali slijediti primjer ptica u izgradnji prvenstveno nas samih, jer za izgrađivanje karaktera nikad nije kasno!
    Možda bi, za početak, mogli ostvariti bolji odnos s ljudima svakodnevice, učeći razumijevati potrebe jedni drugih, a to je ujedno i  način kako pomoći gradu koji žudi za ljubavlju srcem! Dajmo priliku gradu da čuje toplu riječ upućenu tebi brate, osmjeh samo za tebe stvoren, sestro!  Dajmo mu priliku da nas osjeti ljubavlju, a ne prijezirom!!!


                                                Ives Vodanović, Ploče  (List Lijepa naša Neretva br.4.)




lijepa-nasa @ 00:27 |Komentiraj | Komentari: 40 | Prikaži komentare
nedjelja, rujan 12, 2010
              Voljela bih da mogu pisati nešto vedro i veselo, ali čini se da se, osim športskim rezultatima, više nemamo čemu radovati! Možda je to subjektivan osjećaj, možda mladi baš i ne vide crnilo oko nas, ali imat će kada sagledati istinu, jer se svjetlo na kraju tunela, nažalost, ne nazire!

               Pratim u zadnje vrijeme  aferu oko mesa, kada je radnik  jedne naše  mesne industrije svjedočio da se uvozi meso staro i po nekoliko godina, a proizvodi kojima je istekao rok valjanosti povlače se pa prepakiraju i vraćaju na tržište.   Država sve manje vodi računa o svojim građanima, a sve više pogoduje proizvođačima i uvoznicima, i to na način da mijenja zakone. Ovo pogodovanje počelo je prije tri godine,  proizvođačima donosi golem ekstraprofit, a kontrola mesa je  sve slabija. Neki bivši dužnosnici (Brstilo) tvrde  kako nas je SAD prisiljavao da izmijenimo zakon i uvozimo bolesno svinjsko meso. Što se sve događa, samo Bog znade!

            Ne znam tko nas tjera da uništavamo svoju proizvodnju, a uvozimo tuđe smeće, ali  tu je netko  maznuo veliku lovu!  Tobože radi konkurentnosti uvozimo bjelosvjetsko smeće svake vrste. Zar se nisu mogle naći mjere kojima bismo zaštitili svoje proizvođače, a ne uvozili smeće «Ž» kategorije pod izlikom da je to jeftinije.  U trgovinama kupujem isključivo hrvatske proizvode, jer imam sreću što ne moram birati između jeftinijeg i kvalitetnijeg. Smatram da je  sve što je naše  sto puta bolje i kvalitetnije od tuđega. Bila sam u situacijama da probam neke proizvode iz stranih zemalja, kao npr. KIKI crem – kremast puter od kikirikitki (tako piše na deklaraciji) proizveden u Makedoniji. Na tegli je američka zastava i njihov Kip slobode, a u  tegli makedonski proizvod.  O ukusu toga «putera» bolje da ne govorim, jer bi me proizvođač mogao tužiti.

            Prije nekoliko dana, u potrazi za namirnicama naiđem na proizvod Panna da cucina  (Vrhnje za kuhanje) iz Njemačke, kečap Senna Mayo iz Austrije, Praline namaz iz Njemačke, slanutak iz Italije, kapulu iz Austrije, kapučino iz Poljske. Primijetila sam da na ovom zadnjem proizvodu čak nema ni oznaka aditiva (tzv. E brojevi), koji su na hrvatskom proizvodu (iz Splita) uredno nabrojani. Doduše, sitnim slovima, ali su označeni, pa tko zna da proizvod koji sadrži  E340 izaziva probavne smetnje i poremećaj želuca, zna što kupuje. Trgovci zarađuju, proizvođači nas truju, država nas ne štiti – zaštitimo se sami. Svatko neka bira svoj način: bojkot stranih proizvoda, potraga po trgovinama za domaćim proizvodima koji su jeftiniji ili nešto treće!




lijepa-nasa @ 21:41 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
petak, rujan 10, 2010
              Živimo teško i brzo,  pa nemamo vremena  za druge ljude i njihove probleme, a o  životinjama da i ne govorimo. Čini se kao da smo ostali bez srca i osjećaja, iako nije tako! Jednostavno, nemamo vremena. Ali život ne pita imamo li ga ili nemamo, on juri i prolazi, a djeca oko nas odjednom postaju ljudi! Kakav im primjer dajemo, što mogu naučiti od nas?  Mi smo uzori toj djeci, i kako se danas  odnosimo prema njima i drugima, tako će oni sutra, kada odrastu,  prema nama.   Ma što tko mislio,  učitelji su bili i ostali ljudi sa posebnim senzibilitetom za život oko sebe.  Dogodilo se tako, da je koncem kolovoza suprug Silvije Krmić, profesorice iz Komina, pored obližnjeg kontejnera ugledao sovu, koja je  bespomoćno ležala  raširenih krila, i činilo se da je mrtva. No, kad joj je prišao pomaknula je krilo, što je bio znak da je živa. Najvjerojatnije ju je netko našao iznemoglu na cesti, i sklonio  na stranu, da je ne pogazi auto.  Silvija i suprug Helen znali su iz medija da pored Šibenika postoji  prihvatilište za ptice, i nazvali su  šibenskog veterinara koji ih je uputio na Sokolarski centar  koji je smješten  u gustoj borovoj šumi šibenske Dubrave. Ovaj prostor predstavlja jedinstveno mjesto gdje se posjetitelji mogu upoznati sa tajanstvenim životom nebeskih lovaca - sokolova. Sa pločanskim učenicima bila sam u tome Centru, koji je svima  ostao u nezaboravnom sjećanju! U okviru Centra je i odjel za rehabilitaciju grabljivica, a vlasnik i voditelj je  Emilio Menđušić.   On je savjetovao da pticu stave u kutiju, i pošalju je autobusom u Šibenik. Silvija i Helen bojali su se da će u bunkeru autobusa uginuti do cilja, ali nisu imali izbora: omotali su je ručnikom i stavili u kutiju, a ona se nije opirala. Mirovala je, kao da je znala da joj žele pomoći! Bojali su se hoće li vozač autobusa uopće prihvatiti pticu u kutiji. Pomogla  je i Antonija – djelatnica s kolodvora, a vozač, koji je bio doista iznenađen, bez problema je preuzeo «paket». Sova je sretno stigla do spasonosne šibenske Dubrave! Stručnjaci iz Centra obavijestili su Silviju i Helena  da se radi o mladoj, dobro uhranjenoj ženki koja je najvjerojatnije  otrovana   otrovom za miševe, i prognoze nisu bile baš dobre. Odmah su joj dali protuotrov i infuziju, i trebalo je čekati jutro!

A kad su ujutro nazvali, saznali su lijepu novost: sova  je preživjela, i dobro se oporavlja. Nakon oporavka ostala je u gustoj borovoj šumi Dubrave, koja je sigurno utočište mnogim životinjama. Sova iz naše priče imala je sreću , a  učiteljica Silvija dokaz je da plemeniti ljudi još uvijek postoje.  



                                                                Otrovana sova                           Foto: Silvija Krmić





lijepa-nasa @ 22:38 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
četvrtak, rujan 9, 2010

Nakon puno godina opet Bog po­gleda zemlju. Ljudi su postali pokvare­ni i nasilni. Zbog toga Bog zaključi da ih uništi kao što je to već jednom, prije puno godina učinio općim potopom. I reče Bog Noi: "Noa, sagradi još jednom korablju od cedrovine, kao i onda, 300 lakata dugu, 50 lakata široku i 30 lakata visoku. Želim na zemlju poslati drugi opći potop. Lju­di ništa nisu naučili. A ti u korablju uzmi svoju ženu, sinove i njihove žene i od svake životinjske vrste po dvoje, muško i žensko. Za šest mjese­ci poslat ću veliku kišu."Noi to baš ne bi pravo, ta zar opet? Opet 40 dana kiša i 150 neugodnih dana na vodi zajedno sa svim životi­njama i bez televizije. Ali Noa je bio poslušan i obeća da će učiniti kako mu je Bog naredio.Nakon šest mjeseci nadvise se ta­mni oblaci i poče kišiti. Noa je sjedio u svojem vrtu i plakao jer nije sagra­dio korablju. 

"Noa, gdje je korablja?", povika Bog  Noa obriše suze i reče: "Gospodi­ne, što si mi učinio? Najprije sam u općini postavio zamolbu za građe­vinsku dozvolu. Oni su najprije mi­slili da želim graditi nekakvu ekstra-vagandnu štalu za ovce. Nisu se snašli s nacrtom i oblikom projekta, a da bi to trebao biti brod nisu ni povjerova­li. I tvoje mjere su izazvale pomutnju, jer nitko nije znao koliko je dug lakat, pa je moj arhitekt morao napraviti novi nacrt. Zamolbu za građevinsku dozvolu su najprije odbili jer brodo­gradnja u naselju nije dopuštena. Kad sam konačno našao odgovarajuće mjesto iskrsnuli su drugi problemi. Sad se, primjerice, sve vrti oko pitanja, treba li korablja vatrostal­na vrata, uređaj za gašenje požara i vodospremnik za slučaj požara. Ali kada sam im objasnio da će vode biti i previše, puno više nego je potrebno za gašenje požara, odveli su me služ­benom psihijatru.   Nakon toga mi je županijska upra­va telefonom javila da mogu sagradi­ti brod, ali da je moja stvar kako ću ga transportirati do najbliže vode. S njihovom pomoći ne mogu raču­nati, jer je župan smijenjen. A onda me nazove jedan drugi državni služ­benik iz iste županijske uprave koji mi je objasnio da je njihova uprava jako orijentirana na stranke, da im želi ugoditi i upozorio me da kod EU u Briselu mogu zatražiti poticajna sredstva za brodogradilište. Zamolbu sam morao uložiti u osam primjera­ka i na tri službena jezika EU. Prestao sam tražiti cedrovinu   Libanonska se cedrovina više ne smije uvoziti. Kad sam onda u šumi htio kupiti drvo, re­čeno mi je da je zabranjeno rušenje, jer tako propisuje zakon. Navodno to škodi klimi. Osim toga, morao bih dokazati da sam posadio toliko sta­bala koliko bih porušio. Kad sam im rekao da uskoro uopće više neće biti nikakve prirode i daje besmisleno sa­diti nove biljke i drveće, posjetio me je po drugi puta službeni psihijatar.  Tesari, koje sam angažirao za gradnju, onda su mi rekli, da će se oni sami pobrinuti za drvo. Ali oni su najprije izabrali radnički savjet, koji je najprije sa mnom htio napra­viti tarifni ugovor. Ali kako se nismo složili, oni su stupili u štrajk.  Kako je prolazilo vrijeme ja sam po­čeo skupljati životinje. U početku je to dobro išlo, bar su dva mrava još živa. Ali kad sam htio uvjeriti dva tigra i dvi­je ovce, da zbog viših interesa moraju jedno vrijeme živjeti u miru, javilo se društvo za zaštitu životinja i izjasnilo se protiv ovakvog držanja životinja.

Bože, je li tebi jasno, da trebam dozvolu za transport životinja prema zakonima EU? Već sam na 22. stranici formulara ali trenutno ne znam što da navedem kao cilj transporta.

A jesi li ti uopće znao da se pri­mjerice rogate životinje ne smiju transportirati za vrijeme parenja? A znaš li da su jeleni skoro stalno u tom poslu: A i bik ne misli ni na što drugo nego samo na parenje.  Nadam se da ti je jasno da za tran­sport zečeva moram voditi računa o 43 kojekakva propisa. Moj odvjetnik upravo provjerava da li ti propisi važe i za divlje zečeve.  Uostalom, ako bi mogao nekako srediti da brod plovi pod tuđom za­stavom, a plovio bi samo Jadranom, onda bi to uvelike pojednostavni­lo čitav postupak dozvole. Jedan iz Greenpeace-a mi je objasnio da mo­kraću, izmet i đubre iz staje ne smi­jem bacati u vodu. Prvi put je sve išlo bez ikakvog problema!  Gospodine, ja više ne mogu, sav sam već očajan! Ne bi li ipak bilo bolje da na brod uzmem i mog odvjetnika?"

I Noa opet poče plakati. Kiša prestade, nebo se razvedrilo, a sunce za­sjalo. I na nebu se pokaza prekrasna duga. Noa pogleda pa se nasmiješi. "Gospodine, nećeš uništiti zemlju?"

Tada reče Bog: "O tome više ne razmišljam, jer to će učiniti vaša državna uprava."

Kalendar sv. Ante




 

lijepa-nasa @ 19:55 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
ponedjeljak, rujan 6, 2010
       Ne pamtim da je  neka tema toliko zainteresirala javnost kao zadnje zapošljavanje u Dječjem vrtiću u Pločama. Činjenica je da je članak «Nevidljivi prosvjetari»  730 puta pročitan na neslužbenoj stranici Ploča,  isto toliko i na ovome blogu, a ukupno je bilo preko stotinu komentara. Što se iz ovoga može iščitati?!  Najprije, to je poruka vlastima da ljudi pozorno prate kako se donose odluke. Sigurna sam da će biti raznih reakcija prijavljenih kandidata, žalbi, tužbi …..

              Nije u pitanju samo  odluka o izboru djelatnika (na neodređeno vrijeme) u vrtiću, već i odluke koje donose druga upravna vijeća, a pogotovo Gradsko vijeće Grada Ploča. No, građani su loše informirani i poluinformirani, pa se često događa da se konstruiraju najrazličitije priče, često i laži, a netrpeljivost i nekultura pojedinih građana ponekad je neshvatljiva i zastrašujuća, pogotovo ona koju ispisuju neregistrirani. Najčešće je ta neshvatljiva mržnja i pljuvanje upućena vladajućima,  oni koji slijepo gledaju bogove u vladajućim vođama pljuju po oporbi, a bogme ni mene ne štede ni jedni, ni drugi. A tako bi malo trebalo da se dođe do mira, jer ljudima treba samo PRAVA i ISTINITA informacija.

Radio Ploče nam u plasiranju informacija zlata vrijedi.

Neslužbena stranica Ploča postala je   nezaobilazni  info-centar građana, samo ne znam do kada će Dino Doboš izdržati  sva ova silna vrijeđanja.

 O stranici Rogotina ne treba  ni govoriti,  najsvježije vijesti uvijek nam odatle stižu , a bome se u pljuvanju ne štedi ni novinar Šunjić koji piše te vijesti. Sve po sistemu: glasnika treba ubiti!

Nova službena stranica Grada izvrsno je dizajnirana, i puna informacija o događanjima na svim područjima.  Dakle, nije mrtvilo u Gradu, rekli su mi mnogi građani da je ljeto bilo fenomenalno odrađeno, puno kulturnih i športskih događanja. Ali nisu samo igre  važne, ljetu je kraj, i treba razmišljati o kruhu. Nismo mi u Pločama izolirani, teško je u cijeloj zemlji, teško je svima (osim njima)! Postoji rubrika na stranici Grada: Pitajte gradonačelnika! Kako ga pitati? Vidjela sam na stranicama mnogih gradova izravno obraćanje građana gradonačelniku putem tih stranica, i odgovore gradonačelnika. To bi bio izvrstan potez u komunikaciji i obostranom boljem razumijevanju. Uvrede kojih bi sigurno bilo lako se mogu obrisati i ignorirati.

Jedan smo od rijetkih gradova koji nema svoje glasilo, i bio bi izvrstan potez formirati gradske novine.                 Svi smo mi različiti, pa različito gledamo i doživljavamo život oko sebe. Pokušajmo se ne vrijeđati i razumjeti jedni druge, jer pojedinci su u svojoj mržnji i napadima doista došli do dna! Ako želimo živjeti u zajednici sa ljudima, onda moramo prihvatiti i neka pravila ponašanja!

Opet se škripje zubima, i s ove, i s one strane, i opet se žuri ljudima da siđu na niske grane!

I ko me to stavlja u red, veže mi zvonce za vrat i kaže: ili si njihov, ili si naš, druge nemaš! (Gibonni)




lijepa-nasa @ 22:27 |Komentiraj | Komentari: 23 | Prikaži komentare
četvrtak, rujan 2, 2010
Uobičajeno je da se pri zapošljavanju kao najvažnija iskaznica vrednuje pripadnost podobnoj stranci. I uzalud je netko super obrazovan, vrijedan, pošten i član ove lokalne zajednice, ako nema stranačku podobnost, ništa od posla. No, kakva su vremena došla, i od onih podobnih imaju podobniji, a to su oni za koje urgiraju glavata gospoda iz Zagreba.                                         Pa tako sada nije važno jesu li ti mama, tata, brat ili ti sam u podobnoj stranci, važno je imaš li za prijatelja ili poznanika nekoga od onih «gore». Ta činjenica je presudna. Sve se odvija bez dokaza,  onako skriveno, znate kako to već ide: kumine kume kuma ima muža koji nije baš iz našega kraja, ali je fora u Zagrebu, pa …………                                                                          Ovih su se dana u Dječji vrtić u Pločama primale u radni odnos dvije tete, navodno, na neodređeno vrijeme. Interesenata je, naravno,  bilo više od upražnjenih mjesta.                         Među kandidatima su i dvije mlade osobe iz Ploča, sa svim traženim kvalifikacijama. Obje kandidatkinje su kćeri prosvjetnih radnika iz osnovne i srednje škole u Pločama.   Jednoj je otac 40 godina profesor u srednjoj školi, i autor je više  stručnih udžbenika za hrvatske srednjoškolce iz jednoga od najtežih predmeta, a drugoj su  i otac i majka i braća prosvjetari, jedan je čak doktor znanosti i predaje na fakultetu u Zagrebu.  Ona osim tražene, ima i diplomu Waldorfske škole čiji je cilj omogućiti svakom djetetu da unaprijedi i razvije svoje prirodne kapacitete u najvećoj mogućoj mjeri, pri čemu se posebna pažnja pridaje razvoju unutarnje  motivacije te poštivanju rada drugih. To su vrlo važne vještine za rad sa malenima. Normalno je bilo da ove dvije kvalificirane mlade dame dobiju posao u svome gradu. Normalno zato što su djeca ovoga grada, što obje imaju završen traženi fakultet, i zato što su djeca prosvjetara.

Ali kod nas ništa nije normalno! Uz jednu kandidatkinju koja je, navodno,  sa područja Grada Ploča, drugo radno mjesto popunjeno je osobom iz druge općine sa područja Grada Metkovića. Ma divota jedna – carinu su nam popunili ljudima iz okolnih mjesta, ali svi koji se prijavljuju u carinu ispunjavaju uvjete za još mnoga radna mjesta vezana uz pravo i ekonomiju. A odgojiteljice mogu raditi samo kao odgojiteljice, i samo u vrtiću. One koje su sada primljene sigurno do kraja radnoga vijeka neće mijenjati radno mjesto, mogu jedino, eventualno, promijeniti mjesto boravka pa doseliti u Ploče.

                A što će ove dvije mlade žene, djeca prosvjetnih radnika. Mislite li da će im posao dati netko iz Metkovića, Vrgorca, Makarske?  Za njih nitko ne intervenira, njih se ignorira, one su nevidljive baš kao i njihovi roditelji koji su cijeli svoj radni vijek sa puno ljubavi  učili tuđu djecu. Nažalost i onu koja su sada odrasli ljudi i kao članovi Odbora vrtića diplome i sudbinu njihove djece bezdušno su bacili  «ad acta»! U koš!

lijepa-nasa @ 22:36 |Komentiraj | Komentari: 113 | Prikaži komentare
srijeda, rujan 1, 2010

Dugom, vrelom i napornom ljetu je kraj! Stan  je bio neprestano pun najdražih gostiju, ali i mene je bilo posvuda. Kad su svi otišli,  i  nakon što sam se i sama vratila  doma, i računalo i ja oboljeli smo i  dobili  gadne viruse. Meni su pomogli naši liječnici, a računalu njegovi! Mislila sam da ta starudija iz 2004. godine  više nikada neće proraditi, jer bilo  je «pojedeno» nekoliko tisuća slika, nestala je pošta, nestao Internet, sve je sličilo na mrtvaca iz kojega je odletjela duša. No, mladi pločanski informatički znalci Rajko Đorđević i Darko Plećaš  vratili su računalu život, i sada je opet kao nov. A ni jedan nije htio naplatiti ni kune, pa im se  najtoplije i  od srca  zahvaljujem!

             Znate li onu narodnu izreku: Kud će suza, već na oko?! Zovu neki dan (27.8.) iz Splita, predstavila se gospođa kao Eko stožer iz Splita i pita je li dobila Lovornik u Baćini. Misli žena da Lovornik ima telefon! Pitam je što joj treba naše odlagalište, a ona veli da trebaju ODLOŽITI SVOJ AZBEST U NAŠU KAZETU, pa zove da se dogovore! Uputim je lijepo na naše komunalce, ali ne mogu vjerovati da sam to čula. Što će to oni odlagati kod nas, da neće možda vranjički otpad? Splićani su odbili graditi kazetu na svome odlagalištu, ali u svojoj županiji, u Trogiru, Pučišćima i na Visu imaju izgrađene kazete za iste namjene kao naše. A oni našli baš nas! Može li netko odgovoriti na pitanje: hoće li Splićani svoje azbestno smeće odlagati kod nas u Baćini? Još u ožujku 2009. godine Splitski su vijećnici jednoglasno odbili izgradnju kazete na svome Karepovcu. Njihov je gradonačelnik tada izjavio: Svi smo mi na istoj strani kada je u pitanju razvoj grada i njegova dobrobit!     A mi nismo, nikad bili niti ćemo biti na istoj strani, pa ma koliko nešto bilo pozitivno i dobro za sve.                                                                                                                                                                                        Bila sam i na izložbi koju su organizirale članice Zajednice žena Katarina Zrinski iz Ploča, pod nazivom «Na starim ognjištima». Oni koji nisu bili trebaju iskreno zažaliti, jer bilo je – rečeno jednom riječju – izvrsno. Žene su se zbilja potrudile i prikupile pravo  blago. I program prije otvaranja izložbe bio je primjeren, kratak i kvalitetan, a posjeta je bila izvrsna! Iza izložbe valjalo je prošetati malo među ribama, ribarima ,kuharima ii masom ljudi spred crkve. Doista ne pamtim takav šušur u Pločama,  po prvi puta nekako se osjetio  duh zajedništva, i nije dobro ni pošteno da se sada izazivaju neke nepotrebne dvojbe.



















lijepa-nasa @ 21:24 |Komentiraj | Komentari: 18 | Prikaži komentare
Brojač posjeta
1605777
linkovi
Nema zapisa.
Arhiva
Index.hr
Nema zapisa.