Blog - rujan 2013
petak, rujan 27, 2013


              Eto kakva su vremena došla, da bloger o blogeru piše, i to lijepo. Da ne mislim da je bolji od mene – ne bih, ali izvrstan je i zabavan, a i tematika mu je drugačija, pa   moram priznati da je sjajan.

               Oni koji blogove čitaju, znaju tko je bloger Krule! Tko ne zna reći ću mu: pravim imenom zove se Jadranko Hodak, iz kršne je Like, iz Plaškog, a kršan je i on sam. Pravi krupni Likota.  Čovjek piše tako dobro i smiješno,  da je već postao  poznat diljem Lijepe naše. Napisao je  tri knjige istoga naslova: Obrana i zaštita od gluposti, 1., 2. i 3. dio, i upravo putuje po Hrvatskoj predstavljajući  svoje djelo.

            Dino Doboš napravio je sjajan potez što ga je na proputovanju za Dubrovnik pozvao malo i kod nas, pa nam se predstavio u punome bistrou „ Bacchus“.  Krule piše i govori  o svim našim glupostima, ne praštajući nikome, a zafrkava se i na račun svojih Ličana, iako je kroz cijelu njegovu priču jasno koliko je voli, i koliko zamjera vlastima što su Liku ostavili na marginama.

 

U jednoj domaćinskoj, gotovo obiteljskoj atmosferi, kroz ironiju, sarkazam, zezanciju i malo simpatičnog prostačenja, vrijeme je proletjelo za čas. Ne znam kako je Krule doživio Ploče i Pločane, ali znam da su svi Pločani koji su došli na promociju njegove  Obrane i zaštite od gluposti  imali jednu izuzetno veselu večer, uz puno smijeha.






Fotografija: Duška Mušić







lijepa-nasa @ 23:56 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare


Hrvatska obuhvaća tri biogeografske  regije, od ukupno devet priznatih u EU. Mi smo  zemlja  izvanredne bioraznolikosti: goleme ravnice na istoku, guste šume koje pokrivaju više od 35%  središnjeg prostora i više od 1.000 otoka na Jadranu. Zato je izuzetno važna Uredba o ekološkoj mreži „Natura 2000“ koju je donijela Vlada RH, a u kojoj svoje  mjesto ima i donji tok Neretve. Možda sada stanovništvu nije jasna važnost te Uredbe, ali gledajući dalekosežno to je od izuzetne važnosti. Glavni cilj Nature 2000 je osigurati ili ponovo uspostaviti povoljno stanje očuvanosti posebno u  močvarnim staništima za više od 1000 ugroženih ili rijetkih svojti i oko 230 prirodnih stanišnih tipova od interesa za zajednicu. To je uspješan spoj zaštite prirode i razvoja gospodarstva.




Vlada donijela Uredbu o ekološkoj mreži

 Zagreb, 26. rujna 2013. - "Donošenjem ove uredbe, Hrvatska će ispuniti jednu od najznačajnijih i najzahtjevnijih obveza iz pristupnih pregovora u području zaštite prirode. Njome se, naime, proglašavaju područja koja će postati sastavni dio europske ekološke mreže Natura 2000", istaknuo je zamjenik ministra zaštite okoliša i prirode Hrvoje Dokoza u svom današnjem predstavljanju Uredbe o ekološkoj mreži na Vladi.

Na današnjoj sjednici, Vlada je donijela Uredbu o ekološkoj mreži kojom se proglašava ekološka mreža Republike Hrvatske, ujedno i ekološka mreža Natura 2000. Uredbom se za svako pojedino područje ekološke mreže utvrđuju ciljne vrste i stanišni tipovi radi kojih se uspostavlja to područje ekološke mreže te se utvrđuje kartografski prikaz područja ekološke mreže.

Uredba uz to definira i kriterije temeljem kojih se utvrđuju područja ekološke mreže. Radi se o područjima značajnim za očuvanje ptica koja se utvrđuju temeljem Direktive o očuvanju divljih ptica te o područjima značajnim za ostale vrste i stanišne tipove koja se utvrđuju temeljem Direktive o zaštiti prirodnih staništa i divljih biljnih i životinjskih vrsta.

Također, Uredba utvrđuje i referentni popis vrsta i stanišnih tipova, odnosno, popis vrsta i stanišnih tipova prisutnih na teritoriju Republike Hrvatske radi kojih izdvaja područje ekološke mreže Natura 2000. Odmah po njenom donošenju, Republika Hrvatska obavezna je Europskoj komisiji dostaviti bazu podataka o područjima ekološke mreže Natura 2000. Njenim stupanjem na snagu prestaje važiti Uredba o proglašenju ekološke mreže iz 2007. godine.

Ekološka mreža Natura 2000 koja se predlaže Uredbom obuhvaća 37% kopnenog teritorija RH i 16% obalnog mora, odnosno 29% ukupnog teritorija RH. Sastoji se od 38 područja značajnih za ptice te 742 područja značajna za ostale vrste i stanišne tipove.

Obuhvaćena su područja za koja su propisani mehanizmi postupanja koji su još Zakonom o zaštiti prirode iz 2005. godine bili preneseni u zakonodavstvo RH, primjerice Ocjena prihvatljivosti za ekološku mrežu.

Sama Uredba ne uvodi nove mehanizme koji bi dodatno opteretili državni proračun, proračun županija, gradova i općina ili izvanproračunskih korisnika, što je potvrdilo i Ministarstvo financija.  U smislu provedbe ocjene prihvatljivosti strategija, planova, programa i zahvata za ekološku mrežu, ovi postupci su znatno bolje definirani novim Zakonom o zaštiti prirode, a rokovi za očitovanje državnih tijela skraćeni u odnosu na Zakon o zaštiti prirode iz 2005. godine.


Postavši članicom Europske unije, Hrvatska je znatno obogatila njeno prirodno nasljeđe te se donošenjem Uredbe o ekološkoj mreži 29% njenog ukupnog teritorija uključuje u europsku ekološku mrežu Natura 2000. Međunarodna unija za očuvanje prirode (International Union for Conservation of Nature – IUCN) zato je svoj srpanjski 'Country Focus' posvetila Hrvatskoj pod naslovom 'Hrvatska: zemlja više od 1.000 otoka'. U sklopu fokusa na Hrvatsku, IUCN stavlja poseban naglasak na povećanje europske ekološke mreže pristupanjem Hrvatske EU.

U fokusu na Hrvatsku, IUCN napominje da se pred Hrvatskom sada nalazi izazov pronalaženja praktičnih rješenja za dugoročno upravljanje Natura 2000 područjima, u suradnji s relevantnim dionicima. Napominje se i da Hrvatska treba raditi na demistificiranju Natura 2000 ekološke mreže kao mehanizma zaštite prirode i pretvaranju iste u razvojnu priliku za buduće generacije.

IUCN je najveća svjetska profesionalna mreža za očuvanje prirode, s više od 1.200 članica, uključujući preko 200 vladinih i preko 900 nevladinih organizacija. Kroz šest tematskih komisija, razvija međunarodne standarde i utječe na globalnu politiku u očuvanju bioraznolikosti i upravljanju zaštićenim područjima. Ukupno sedam hrvatskih institucija članice su IUCN-a, uključujući i Ministarstvo zaštite okoliša i prirode te Državni zavod za zaštitu prirode (DZZP).

Cjelokupni fokus na Hrvatsku dostupan je na sljedećoj poveznici.

Autor: © Portal croenergo.eu (T.M.) / ENERGO MEDIA SERVIS

 

lijepa-nasa @ 01:33 |Komentiraj | Komentari: 0
utorak, rujan 24, 2013


                   Za Mani Gotovac koja je večeras bila gošća u Narodnoj knjižnici svatko zna. Ona je  novinarka, kritičarka, piše prozu, kazališne spise,  bavi se dramaturgijom,  urednica je, umjetnička savjetnica, autorica televizijskih dokumentaraca…. Tiskala je dvije knjige    teatroloških eseja „Tako prolazi“ i „Dubrovačke mišolovke“, zatim autobiografske romane „Fališ mi“, prva knjiga, „Fališ mi“, druga knjiga, a 2013. godine izdaje  novo nadopunjeno izdanje  „Fališ mi: u proljeću, u jeseni, u ljetu, u zimi“.  

Upravo je ovo nadopunjeno izdanje bilo predmet večerašnje promocije u Narodnoj knjižnici Ploče. Knjiga je pravi hit od dana pojavljivanja u knjižarama, jer je pisana neuobičajeno iskreno,  o stvarima koje  šokiraju čitatelje i  sablažnjavaju  licemjere. Mani Gotovac je   toliko velika  i snažna ličnost da je ispunila cijelu knjižnicu. Njoj nije bila potrebna ni  prateća klapa, ni laptop i monitori, nikakvi recitatori, jer sve je to zamijenila svojom neponovljivom  osobnošću. Knjižnica je bila krcata, a kada se ona pojavila, najprije je nastao muk, a onda su joj svi snažno zapljeskali. Nazočne je        naprosto očarala svojim pričama.

              A svaka priča, svaka njezina tema, njezin cijeli život je ljubav. Ljubav koju je dobivala i darivala svojoj zemlji,  ljubljenom čovjeku, svojoj djeci,  unuku, svakome teatru u kojemu je radila. U njoj i okolo nje sama je ljubav! Naprosto je očarala sve koji su je došli poslušati. Ma o čemu pisala, ta velika žena pokazuje tu ljubav i strast. Citirala je jednog starog književnika koji je rekao da mu nije problem njegova sijeda kosa, niti bore na licu; problem je što te sjedine i bore nema na srcu. Srce je uvijek mlado, usprkos godinama. Fascinirala je sve pričom o Gorkome – ljubavi svoga života koja je započela velikom strašću u proljeće njezina života, dio je  njezina ljeta i jeseni, a fizički je nestao sada, u njezinoj zimi. On je bio oženjen, ona udata žena, ali njihova je ljubav davala oboma smisao života.  

 

         Ova fascinantna žena  živi za ljubav i vjeruje u nju i u čovjeka,  u umjetnost, u snagu  kazališta pa makar i u iluziju da ono doista mijenja svijet u kojem živimo. U svojoj ranoj mladosti radila sam u Sarajevskom teatru sa njezinom majkom, tada poznatom glumicom Marijom Danirom, i zato znam odakle joj ta neiscrpna snaga,


             Bravo za Narodnu knjižnicu Ploče koja nam je darovala još jednu nezaboravnu večer.

 



lijepa-nasa @ 23:18 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
ponedjeljak, rujan 23, 2013
                     Prekrasan je sunčani i topli,  prvi jesenji dan  ljeta Gospodnjega 2013, pa je zaista ugodno malo uživati i prošetati po gradu. Kako cijelo ovo ljeto nisam bila na plaži,  baš sa guštom sam se tamo uputila.  Ljepotu pejzaža, plavetnilo mora te savršeni mir idilu među borovima  pokvarila je slika dva prevrnuta kemijska WCa na samoj plaži.

Pa komunalci dragi koje uvijek hvalim, i komunalni redari, gdje ste? Kako možete dozvoliti tako nešto!? Je li to čisti nemar, ili zbilja nitko iz  Grada ovo nije vidio! Svakako treba kritizirati i divljake koji ovo čine iz samo njima znanih razloga.

A baš bih voljela znati kakvo je stanje sa odvozom otpada u drugim mjestima na području grada Ploča na kojima  se plaćaju komunalne naknade. Javljajte, sve će se objaviti!



Foto: Duška Mušić



Evo, odmah nakon objave javio se čitatelj sa Facebooka  i skrenuo mi pozornost na jedan grafit usred grada Ploča. Kako god sam ogorčena kad Srbi u Vukovaru  po zidovima traže salate jer će klati Hrvate, isto je tako degutantno čitati "Srbe na vrbe". Eto komunalcima posla!







lijepa-nasa @ 19:02 |Komentiraj | Komentari: 16 | Prikaži komentare
petak, rujan 20, 2013


Vrijeme je da se opet malo vratimo zaštiti okoliša.              

Donosimo najpoznatije kućne kancerogene. Oni ne moraju nužno izazvati rak, no zašto se izlagati riziku kad postoje sigurnije opcije Brojni proizvodi koje koristimo u kući sadrže sastojke za koje se smatra da vjerovatno uzrokuju rak, da ne spominjemo one koji uzrokuju alergiju, astmu i druge boljke. Slijedi lista najpoznatijih opasnosti. 

1 Osvježivači zraka. Sladak miris u zraku često dolazi u paketu s naftalenom i formaldehidom, poznatim kancerogenima. A sadrže i niz drugih toksičnih kemikalija. Želite li svjež miris u prostoriji, počnite s tim da se riješite uzročnika lošeg mirisa. To je uvijek bolje nego kamuflirati ga nekim drugim. Češće zračite, redovito čistite, a ako nešto ipak smrdi, pokušajte mineralom zeolitom, koji je poznat kao jedan od najboljih prirodnih detoksikanta ili eterična ulja.

2 Boje za slikanje, materijali za izradu ukrasa i druge hobije sadrže olovo i druge metale. Umjesto njih koristite boje na bazi biljaka. Koristite ljepila, boja i markere na bazi vode i izbjegavajte opasna otapala, poput onih u „gumenom cementu“ ili markerima koji sadrže aceton, heksan, heptan ili toluen.

3 Sredstva za održavanje automobila. Antifriz i tekućine koje sadrže etilen glikol iznimno su toksične, a nisu bolje ni one za čišćenje stakla. Nikad ne bi smjele biti nadohvat djeci koja bi, ako ih progutaju, mogla umrijeti. Staro motorno ulje opasno je u dodiru s kožom. Do zdravstvenih problema obično dolazi nakon dužeg izlaganja. Ako već koristite sredstva za podmazivanje i održavanje automobila, držite ih pod ključem, a ostatke bacajte s opasnim otpadom.

4 Odjeća s kemijskog čišćenja. Kemijske čistionice obično koriste tonu kemikalija kao što su perkloroetilen (tetrakloroetilen), naftalen, benzen, formaldehid i trikloroetilen, a svi su karcinogeni. Ova kemijska isparavanja mogu ostati na odjeći danima.

5 Sredstva protiv buha, krpelja i ušiju. Izbjegavajte pesticide na bazi lindana. U nekim zemljama proglašeni su karcinogenim sredstvom.

6 Boje i lakovi. Neki hlapljivi organski sastojci (HOS ili VOCs) koji se koriste u bojama poznati su kancerogeni. Osim toga, boja može godinama nakon nanošenja pomalo isparavati sa zidova. Nikad ne koristite boje koje sadrže hlapljive organske sastojke. Uvijek se raspitajte o manje toksičnim bojama.

7 Kuglice naftalina. Užasava vas miris naftalina? To je jasan znak koji vam šalje tijelo: loše, loše, loše! Udisanjem naftalina u biti udišete insekticid. Naftalin sadrži gotovo 100 postotaka naftalena, koji je karcinogen, ili paradiklorobenzena, otrovne tvari. Mnogi ljudi protiv moljaca koriste lavandu, sušeni duhan i druge prirodne tvari.

8 Sredstva za čišćenje ne sadrže sva kancerogene tvari, no većina je sumnjiva. Sredstva protiv plijesni često sadrže formaldehid. Radije pokušajte prirodnim pristupom – uz pomoć sirćeta i ulja čajevca.

Savjet:
Mrlje na tepisima izbjegnite čisteći parom i prirodnim sredstvima. Sredstvo za poliranje može ugroziti centralni nervni sustav i reproduktivne organe jer se nitrobenzen u njima upija kroz kožu. Kupite prirodno sredstvo ili napravite vlastito od 1/8 šalice ulja sa kašikom kvase  i kašikom votke.


http://www.narodnilijek.com

lijepa-nasa @ 11:12 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
srijeda, rujan 18, 2013
Ne znam može li vas dirnuti ova slika iz vukovarskog Borova, ali mene je duboko pogodila. Čiji je danas Vukovar, gdje je, tko njime vlada? Pročitajte pismo koje je Stožer za obranu hrvatskog Vukovara uputio hrvatskoj javnosti!

 

Nakon ćirilice u Vukovaru, pokreće se 'tiha inicijativa' za postavljanje spomen obilježja poginulim Srbima u tom gradu! 
Fotografija preuzeta sa portala PANORAMA VUKOVAR
Za mlade koji ne znaju ćirilicu (mi  stariji smo je imali u sklopu hrvatsko-srpskog/srpsko-hrvatskog) jezika, evo prijevoda:
"Iza ocila (4 ćirilična slova S  )piše:
NA OVOM MESTU 2.MAJA 1991. (kada je tu pobijeno 12 hrvatskih policajaca, opaska A.M) POGINUO JE VOJISLAV MILIĆ PRVA ŽRTVA RATA U BOROVU.
M.Z. (MJESNA ZAJEDNICA, OPASKA A.M.)
"2.MAJ" BOROVO.
Dalje piše: NA KOREJI KRAJ DUNAVA LEVO, I ULAZAK U BOROVO SELO, GDE SE MUTNI SASTAJU OBLACI, TU PADOŠE KRAJIŠKI JUNACI. ŽIVOTE SU DALI ZA SLOBODU, ZA SLOBODU SRPSKOME NARODU. SLAVA IM. BELI ORLOVI ORK. BOROVO 97
               O ovome hrvatski građani nemaju pojma, političari se prave da nemaju pojma, a vukovarci šute i trpe.I onda ih još u medijima prozivaju rigidnim desničarima i HDZovim podrepašima, iako ih je HDZ već odavno izdao i ostavio isto kao i ovi, samo što sada koriste pogodan trenutak za svoju promidžbu.

    Izjava povodom dolaska srbijanskih vlasti u Vukovar -17.09.2013..doc 
lijepa-nasa @ 13:40 |Komentiraj | Komentari: 22 | Prikaži komentare
ponedjeljak, rujan 16, 2013


               Jesen stiže i vrijeme je za povratak u stvarnost, u Ploče. Teška  srca napuštam  Slavoniju, iako je svaki puta  sve teže, ali obveze zovu. Poveli smo iz grada i našu susjedu, udovicu, koja nikada nije bila u dolini Neretve, i uopće ne poznaje ovaj kraj. Ona je imala  jedan san:  da  – prije nego umre, ode u  Međugorje.  Mi  joj to možemo omogućiti, i zato smo je doveli. Proveli smo je kroz Ploče, odveli na ušće, Baćinska  jezera i u  Međugorje. Žena je ostala bez teksta, nije mogla doći sebi od iznenađenja. Rekla mi je, kada bi je sada netko vratio u mladost i upitao gdje bi željela  živjeti, rekla bi: u dolini Neretve. Tek sada, kad je vidjela svu tu ljepotu jasno joj je zašto se ne predajem u borbi za Neretvu.


              Koncem rujna organizira se predstavljanje voda Hrvatske u Europskom parlamentu u Briselu. U tu svrhu će cijeli parlament biti opremljen s balonima vode za piće hrvatskih proizvođača, a  na dva velika panela izložit će se slike hrvatskih rijeka.  

Dragi prijatelj i zagovornik očuvanja okoliša, znanstvenik i sveučilišni profesor dr. Mario Šiljeg  (nije iz Neretve, ali se jako bori za nju) zamolio je da mu za te panele pošaljem slike Neretve. Eto, opet ćemo biti u Brislu.

               Sada ću izdaleka pratiti zbivanja u Vukovaru, ali ću  zato izbliza nastaviti djelovati i  boriti se za Neretvu.

Poruka usred grada: Pločani nisu zaboravili Vukovar





lijepa-nasa @ 18:41 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
subota, rujan 14, 2013
           Danas je u Vukovaru  ispred hotela Dunav, a u organizaciji Stožera za obranu hrvatskog Vukovara održan prosvjedni mimohod pod nazivom «Slavonija, srcem za Vukovar». Službeni podaci kažu da je sudjelovalo oko tisuću prosvjednika, no svi koji su u prosvjedu sudjelovali slažu se da ih je bilo dvostruko više.

            Kolona prosvjednika uputila se prema Memorijalnom groblju. Zastalo se  pred zgradom policije gdje su pročitana  imena osoba koje od vremena mirne reintegracije uopće ne žive u Vukovaru, a  nalaze se na popisu stanovništva grada Vukovara i dio su one famozne brojke od 33% udjela Srba u stanovništvu Vukovara. Do spomen obilježja na groblju prosvjednici su donijeli repliku Vučedolske golubice omotanu bodljikavom žicom. Ovo je bila svima jasna simbolika, ali žica je skinuta sa golubice I poslana  da sada slobodno poleti. Vlado Iljkić naglasio je da se neće odustati od zahtjeva, I da slijede  okrugli stolovi, tribine, seminari. Tomislav Josić najistaknutiji od čelnika Stožera  za obranu hrvatskog Vukovara rekao je kako Stožer nastavlja aktivnosti za proglašenje Vukovara gradom od posebnog pijeteta prema žrtvama iz Domovinskog rata. Također se priprema i referendum koji bi se trebao dogoditi do Dana sjećanja  18. studenog. Priprema se  i svehrvatski prosvjed u Zagrebu, koji bi se trebao održati na Markovu trgu.             


Prosvjedni mimohod je prošao vukovarskim ulicama sve do Memorijalnog groblja žrtava iz Domovinskog rata, gdje su se sudionici još jednom poklonili poginulim hrvatskim braniteljima.

                Stožer je jučer poslao otvoreno pismo premijeru Zoranu Milanoviću u kojemu se ocjenjuje da su njegove tvrdnje o uvođenju dvojezičnosti   u Vukovaru neprimjerene, provokativne i društveno štetne, jer nije  postignut pravedan mir utemeljen na istini i kažnjavanju onih koji su počinili zločine.Pitanje dvojezičnosti nije samo pitanje prava nacionalnih manjina nego ima i puno dublje korijene.




 












lijepa-nasa @ 23:49 |Komentiraj | Komentari: 26 | Prikaži komentare
srijeda, rujan 11, 2013




Stožer za obranu hrvatskoga Vukovara ne odustaje od mimohoda sjećanja na ubijene i poginule iz vukovarskoga kraja.

U ponedjeljak je mimohod održan u selu Bogdanovci gdje  je 1991. godine živjelo 1.113 stanovnika, a više od 11% ili  128 ih je nestalo i poginulo u Domovinskom ratu. Slomom obrane Bogdanovaca 10. studenog 1991., kroz koje je u tijeku tromjesečne opsade Vukovara vodio tzv. kukuruzni put, jedina moguća veza između Vukovara i susjednih Vinkovaca na slobodnu području, Vukovar se našao u potpunu okružju pripadnika bivše JNA i srpskih paravojnih postrojbi, i nekoliko dana nakon pada Bogdanovaca, pao je i Vukovar.

U utorak je mimohod sjećanja i prosvjed protiv postavljanja dvojezičnih ploča u Vukovaru i davanju potpore  Stožeru u njegovim aktivnostima održan na ulicama srijemskoga pograničnog mjesta Tovarnik. Tovarnik je i rodno mjesto poznatog hrvarskog pisca A.G.Matoša, ali i znamenitog dr. Stanimirovića, dičnoga zastupnika Hrvatskoga sabora. Javnosti je malo poznato da su Hrvati koji su ostali u Tovarniku za vrijeme okupacije morali nositi bijele trake na rukavu, a na kuće su morali objesiti bijele lancune. Da je to napravljeno npr. Židovima, znao bi cijeli svijet za to, a Hrvati ni u svojoj zemlji o tome ne smiju govoriti. Strašno! Prosvjednici su u koloni krenuli od zgrade Osnovne škole   prema središtu mjesta. Podno spomen-obilježja poginulim Tovarničanima u Domovinskom ratu zapalili su svijeće. Pročitana su i imena 68 mještana ubijenih i poginulih u Domovinskom ratu.

Prosvjedi se nastavljaju po drugim mjestima vukovarskoga kraja.

U Lovasu je prilikom napada na selo, i u minskom polju (gdje je promatrač bio i dr. Stanimirović) ubijeno 85 mještana.

 Berak je selo pokraj Vukovara od nekih 1000 stanovnika, a 600 je bilo Hrvata.  U jesen 1991. ubijeno je 46 mještana, a još ih je 11 nestalo, što znači da je  oko 10% Hrvata  u tom selu ubijeno.

U Dalju je tijekom Domovinskog rata ubijeno  135 ljudi,od čega je bilo 25 policajaca koji su zapaljeni u policijskoj postaji jer se nisu htjeli predati..

U Lušcu, vukovarskom prigradskom naselju stradalo je  59 osoba, na Ovčari, zapuštenom salašu naselja Petrova gora, strijeljane su  264 osobe, od kojih je 200 identificirano, a ostalih 64 su iskopani još za vrijeme  okupacije i preneseni  negdje, i do danas ostaci tih ljudi nisu pronađeni.

 U subotu će opet mjesto glavnih zbivanja biti Vukovar. Kruže razne priče, kao npr. da se oko 2000 umirovljenih specijalaca sprema u Vukovar. Sinoć je general Sačić u jednoj TV emisiji  potvrdio da će im se i on pridružiti, jer su bili zajedno u ratu, pa će i u miru. Stožer ne odustaje od nauma da se Vukovar proglasi mjestom od posebnog pijeteta, u kojemu će se samo štovati  i čuvati uspomena na mrtve, bez daljnjeg politiziranja, i bez ćirilice. Pa zar to nije najnormalniji zahtjev, a ne oduzimanje  manjinskih prava. Ovdje je većinskome narodu sve uskraćeno, a političari to ne žele vidjeti.  Što će ih i tko natjerati da progledaju – ne znam, ali sam sigurna da će na kraju biti tako kako branitelji traže!

Da ne gledaju jad i sramotu Vukovara, u crno su zamotane biste prvog predsjednika Franje Tuđmana i




heroja Domovinskog rata, generala Blage Zadre




 Tovarnik - tuga i dostojanstvo 










lijepa-nasa @ 12:09 |Komentiraj | Komentari: 22 | Prikaži komentare
petak, rujan 6, 2013


              Peti  je dan vukovarskog Križnog puta, i svi pokušavamo dokučiti  je li  i zadnji. Po svemu sudeći, akcije će se nastaviti, ali Stožer ne želi reći na koji način, jer tako saznaju i oni koji ne trebaju znati, a faktor iznenađenja je vrlo važan. Sinoć je održan sastanak Stožera sa predstavnicima 95 braniteljskih udruga, no odluke se ne obznanjuju.

               Sastanak je dogovoren na Trpinjskoj cesti, kod spomenika  vukovarskog heroja Blage Zadre odakle se okupljenima obratio   predsjednik Stožera za obranu hrvatskog Vukovara Tomislav Josić. On je rekao da je Blago bio osoba kojoj su svi slijepo vjerovali, a njegova pogibija bila je početak kraja obrane grada. Pozvao je okupljene da ne diraju i ne provociraju hrvatsku policiju jer je i Zadro bio hrvatski policajac i on to nikada ne bi dozvolio. Josić je pozvao sve sudionike na mir i dostojanstvo, uz nadu da će Gradsko vijeće proglasiti Vukovar  mjestom posebnog pijeteta, a  te dvojezične ploče skidati će oni koji su ih i postavljali. Prosvjednicima se na Trpinjskoj cesti obratio i župnik Borovski  fra Vjenceslav Janjić. On je rekao da kao i Martin Luter King ima  san, i  moli za taj san, za mir u povorci koja je prosvjed  protiv svega što se događa bez volje naroda. Uvijek je bio uz svoj narod, i u Domovinskom ratu i danas, ali ne da širi mržnju, već da zagovara i moli za mir i ljubav.

Kolona je zastala da upali svijeće i pomoli se Bogu  na mjestu gdje je Blago Zadro  poginuo  pokošen neprijateljskim rafalom  16. listopada 1991. godine, na raskrižju Kupske i Vinogradske ulice. Ni dan danas tu nema nikakvog obilježja, a Tomislav Josić kaže  da treba stalno naglašavati koliko je Blago bio  važan, neustrašiv i velik da bi mu trebalo postaviti spomen ploču u svakoj ulici.

Na Trpinjskoj cesti kod kućnog  broja 33 opet zastajemo i palimo svijeće, a pater Vjenceslav predvodi molitvu. Na tome  mjestu  su jugosrpski agresori ubili mnoge vukovarske branitelje i civile koje su dovodili iz Borovo commerca,  koji je bio zadnja postaja ovotjednog vukovarskog križnog puta.  Ovdje, kod ostataka srušene zgrade nekadašnjeg 'Borovo commerca' u čijem podrumu je tijekom agresije bivše JNA i srpskih paravojnih postrojbi na Vukovar 1991. godine bio stacionar vukovarske ratne bolnice, prisjećamo se još jednom svih strahota.  U trenutku ulaska pripadnika bivše JNA i srpskih paravojnih postrojba u Vukovar, u podrumu 'Borovo commerca' bilo je oko 800 ranjenih hrvatskih branitelja i civila.

Sutra, u subotu umjesto prosvjeda održat će se u 18,30 sati sv. Misa u crkvi sv. Filipa i Jakova. O daljnjim aktivnostima Stožer će nas obavijestiti  naknadno.

Tako se danas rastajemo i od novostečenih prijatelja iz Zagreba,  Slavonskog Broda i sa Paga, ali prije rastanka moja rodica Snježana priredila je za svih nas 14 svečani  zajednički objed. Obitelj sa Paga koja se bavi stočarstvom i ugostiteljstvom obećala je donijeti janje u Vukovar za dan pada Grada, a Slavonskobrodska braniteljica jedno malo guče, pa ćemo se opet svi naći 18. 11. Tako se, eto, šire i prijateljstva diljem Hrvatske.

Srela sam jutros i našega dragog sugrađanina Željka Garmaza, koji  niz godina živi i radi u Osijeku, a  u Vukovar je došao kao novinar lista „24 sata“. Dugo se nismo vidjeli, pa je radost doista bila obostrana.  Željko od srca pozdravlja sve naše Neretvane, posebno Pločane!

Ako bude novih aktivnosti, na vrijeme ćete sve (sa)znati! Pozdrav iz Vukovara!

Okupljaju se prosvjednici, govornici i novinari




Kolona se lagano formira i kreće






Poznati novinar TV Mreža Velimir Bujanac sa grupom žena, i  suprugom Vukovarkom






Josić i Živković, Stožer za obranu




Pločanin Željko Garmaz na novinarskom zadatku






Ovdje su masovno strijeljani iz Borovo commerca




Tomislav Josić i Marijan Živković na ruševinama Commerca


http://i39.tinypic.com/xonklg.jpg

Simbolična poruka:Vukovar - i onda, i sad





lijepa-nasa @ 23:53 |Komentiraj | Komentari: 42 | Prikaži komentare
četvrtak, rujan 5, 2013




                     Četvrti je dan vukovarskog križnog puta. Stožer za obranu hrvatskog Vukovara danas nas vodi na Sajmište. U velikoj koloni ljudi, uglavnom građana Vukovara, pored mene korača moja kolegica iz vukovarske srednje škole, koja je braniteljica baš sa Sajmišta.  Slušajući je, kao da i sama preživljavam sve te okrutne dane i mjesece. Nema hrvatske kuće u kojoj netko nije ubijen, ponegdje i cijele obitelji.  Zastajemo pored spomen obilježja gdje su pale prve žrtve dok rat još zapravo i nije započeo. Tu je spomenik pukovniku Velimiru  Đereku, Imotskom sokolu iako on nije tu poginuo, ali vlasti nisu dozvolile da ga postave tamo gdje je pao. Zastajemo i molimo se Bogu ispred  kuće u koju su Srbi dovozili ubijene i izmasakrirane, i u toj su ih kući spaljivali da unište tragove. Sa svih strana čujem šaputanje: tu su ubijeni……. Pa se nabrajaju imena i prezimena. Iza mene neke žene govore kako zlikovci koji su ubili jednu cijelu obitelj i danas slobodno šeću gradom, kao da ništa nije bilo. Nitko ih ne procesuira! A kad se o tim zločinima i zlikovcima piše, onda novinari i političari tvrde da se širi mržnja prema Srbima, što je apsolutna neistina, jer svaki taj zlikovac ima ime i prezime, i građani ih dobro znaju. I sad zamislite majku koja gleda u zločinca koji joj je ubio sina, i ništa mu ne može, jer nema dokaza, oni neće svjedočiti protiv svojih. Da su svi ti zlikovci odgovarali, i atmosfera u gradu bi bila drugačija, možda i odnos prema ćirilici.

                   Stižemo pred Velepromet , gdje je srpski agresor sredinom rujna 1991. godine osnovao prihvatni centar kroz koji je tijekom agresije i okupacije Vukovara prošlo oko 10.000 zarobljenih hrvatskih branitelja i civila. U  hangarima na Veleprometu ubijeno je oko 700 zatočenih hrvatskih branitelja i civila.

                   Fanika Janko, žena čijega su muža razapeli kao Isusa pa ga gađali iz tenka pokušava drhtavoga glasa nešto reći, ali sva se trese kao prut. Pitam jednoga člana Stožera je l' se ona tako trese i inače, a on reče da ne, i da je to zbog emocija. Nju su ovdje zatvorili, silovali, a muža su joj ubili na tako zvjerski i barbarski način kako ni jedna vojska nije činila. Živoga su ga razapeli na vagon, mučili i sutradan oko 11 sati u njega pucali tenkovskom granatom tako da mu je tijelo potpuno razmrskano. Od njega su u zajedničkoj grobnici našli i sahranili samo jednu ruku i odoru. Tako nešto može učiniti samo sotonska mržnja.

                 Na megafon nam se obraća  dopredsjednik Stožera za obranu Drago Adžaga , koji je ispričao jednu priču koju je osobno, dok je saslušavao svjedoke, čuo. U prosincu mjesecu 91 (mjesec dana nakon pada Grada)  jednu su ženu priveli, ali su je zatvorili pokraj hangara. Čitavu noć ona je slušala jezive, neartikulirane  urlike bola, a ujutro, kad su je vodili dalje,  vrata od hangara otvorio je četnik koji i danas  živi u Vukovaru. Ono što je vidjela toliko je užasno da nikada, dok je živa, neće zaboraviti tu sliku. Unutra su bili ljudi bez ušiju, nosova, jezika, a krvi je bilo, bukvalno, do koljena. Kada su shvatili da je ova žena  vidjela tu strahotu, htjeli su je ubiti, ali je sačuvao oficir JNA. Gospodin Adžaga je rekao da i inače, najveće, najgroznije stvari nisu činili pripadnici JNA, nego domaći Srbi. Sada za nagradu dobivaju ćirilicu u gradu. Svjedočenja sa ovoga mjesta toliko su potresna, da  bi trebala taknuti i srca  onih bezvjeraca na vlasti. Ali oni očito nemaju srce, već samo oči i pred njima paragrafe.

Moram na kraju napomenuti da  je moja obitelj (mi i brat) zbrinula pet zagrebačkih mladića, dvadesetgodišnjaka, koje je u utorak njihovo   domoljublje i mladenačka nepromišljenost  dovela u Vukovar, jer niti imaju gdje jesti, niti spavati. Njima je bilo važno da budu tu, u Vukovaru i da prosvjeduju. To su vrlo, vrlo dragi i pristojni momci, nikakvi huligani i bukači. Moja je rođakinja prihvatila dvoje ljudi sa Paga i jednoga Zagrepčanina. I tako činimo svi: tko god može, pomaže onima koji su došli pomoći Vukovaru svojom ljubavlju.

Sutra je zborno mjesto u 10 sati  na slavnoj Trpinjskoj cesti, kod spomen doma Blage Zadre.























lijepa-nasa @ 19:37 |Isključeno | Komentari: 0
srijeda, rujan 4, 2013


                       Vukovar, treći dan prosvjeda.  Dan je predivan, ali neizvjesnost naprosto  ubija. Zapovjednik Stožera Tomislav Josić opet je među nama, i to je najvažnije. U blizini vidim uplakanu ženu crvenih očiju, koja  plače za svojim pritvorenim sinom. Traži da i nju pritvore! Kažu mi da je trudna. Mila majko, što nam to rade. Što, i zbog čega?!

                         Na trgu se formira kolona, i polako se kreće prema Mitnici. Tamo nas čeka kolona ljudi sa najvećom zastavom koju sam ikada vidjela.  Zastaje se pokraj policijske postaje, gdje specijalci čuvaju „svoju“ tablu. Kliče se: „Vukovar, Vukovar“, „Ovo je Hrvatska“, „Hrvatska policija“, i pjevaju domoljubne pjesme. Policija nas snima, a snimamo i mi njih.  Na  spomen području na Mitnici, gdje su uklesana imena dvjesto ubijenih na Ovčari, kćerka jednog ubijenog  čita njihova   imena.  Ljudi zatim mole Boga za duše ubijenih, a onda slijedi  posebna molitva za domoljuba Zvonka Bušića.  Vraćamo se do vodotornja, a zatim opet na trg. Nije bilo urlikanja, proklinjanja, vike…… Sve je bilo tiho, dostojanstveno sa   puno bola i pijeteta prema poginulima. Nema pedlja  zemlje u ovome gradu koji nije natopljen krvlju. Gospodin Živković je također među nama, jučer  su i njega pustili, pa koristi priliku da na TV demantira ministra Ostojića koji kaže da ploče nisu postavljene po noći, već u pola sedam ujutro. On tvrdi da je ekipa branitelja iz Stožera došla pred policiju  prije šest ujutro, a ploče su već bile postavljene. Laži  na sve strane, samo da se ovi izmučeni ljudi prikažu što crnje.

                           Na trgu prosvjednici ispred zgrade gradske uprave prozivaju gradonačelnika Sabu da se javi,   ali on se ne pojavljuje. Građani  nagađaju je li u Zagrebu, Novom Sadu ili Bejrutu. Oko 12,30 gospodin Josić obavještava nazočne da je sastanak sutra, opet na trgu, i opet u 9 sati.

A sutra bi trebali doći predstavnici braniteljskih udruga iz cijele  zemlje, na dogovor. Svi strahuju od petka.





























lijepa-nasa @ 20:00 |Isključeno | Komentari: 0
utorak, rujan 3, 2013


              Novi dan u Vukovaru donosi i nova događanja. Radni je dan, pa se na zakazani prosvjed u 9 sati odazvalo  oko 1.000 građana. Formirala se kolona, koja je polako krenula glavnom ulicom, pored županijskih ustanova. Tamo gdje su postavili dvojezične  ploče, ograđeno je, sa jakim policijskim snagama koje čuvaju te ploče.  Policijskih kombija, specijalaca, običnih policajaca je  na svakom koraku. Neki govore da su došli  iz cijele Hrvatske i da ih je preko 1.000. Znači, jedan policajac na jednog prosvjednika.  Nitko nikoga ne dira, ni policija kolonu, niti prosvjednici policiju. Jedna stara bakica sa prozora svoje kuće  pozdravlja kolonu, diže obje ruke u obliku slova V (pobjeda).  Kolona ide do bolnice. Policija je svojim zaprekama zapravo usmjerila prosvjednike, koji su htjeli poći do policijske postaje gdje je  još uvijek zatočen zapovjednik Stožera Tomislav Josić. No, prema zgradi policije se ne može, blokirano je. Kolona se usmjerava na početni položaj, na glavni gradski trg. Policajci se postrojavaju, skidaju šljemove, a novinari i snimatelji zauzimaju što bolje pozicije. Invalide dovoze u prvi red, mi ostali guramo se da budemo što bliže centru zbivanja. Na megafon nam iz stožera javljaju da je, navodno,  28 autobusa koji su išli u Vukovar kao potpora vraćeno, nisu im dozvolili ulazak u grad. Zafrkavam jednoga policajca kako se nadam da nas neće tući, da ne bude slično onome kada je Slobo Milošević govorio: „Niko ne sme da vas bije“, a šaljivdžije su dodale:“osim srpske milicije“. Čovjek se smije i kaže: „Da nisam  u službi, i ja bih bio među vama!“ Jedan TV novinar mi je to isto rekao! Doista,  pravi je zlikovac  onaj (ili oni) tko  želi posvađati hrvatski narod i hrvatske branitelje sa hrvatskom policijom?!  Tko to želi od mirnih, vrijednih i izmučenih  vukovarskih ljudi  u našoj javnosti stvoriti sliku rigidnih desničara i šovinista? Je li moguće da je vlast zaboravila kroz koje su patnje prošli ovi ljudi?  Iz Stožera stalno vape tražeći sastanak sa vlastima da bi našli kompromisno rješenje, ali oni ne čuju. Očito im je u interesu da hrvatsku javnost usmjere prema Vukovaru, a vukovarce prikažu toj javnosti  u neprijateljskom svjetlu, da građanima Hrvatske konačno bude dosta toga grada i njegovih mrtvih i nestalih. Stasaju nove generacije kojima to neće biti važno. No, na njihovu žalost, danas sam vidjela puno, puno mladih u koloni! Krvavu prošlost mogu zaboraviti samo oni koji  svoju krv, i krv svojih najbližih nisu žrtvovali za Hrvatsku.

                      Uglavnom, ljudi su čekali da im se obrati Josić kojega su u međuvremenu pustili iz pritvora. Čekajući, neki su dehidrirali, pa nam dijelili vodu. Zamolila sam da i policajcima odnesu bočice, a jedan mi građanin reče: oni imaju spremne vodene topove za nas, neka iz njih piju. No, jedan branitelj  ipak  im  je odnio.

Oko 13 sati predstavnik Stožera nam javlja da su Josića opet vratili u pritvor, i pozivaju prisutne da se u miru raziđe, a prosvjed se nastavlja sutra u 10 sati. U četvrtak se u Vukovaru sastaju predstavnici braniteljskih udruga iz cijele Hrvatske, i tada će se donijeti odluka što i kako dalje.

                    Sutra je novi dan,  tko zna što nam on nosi?!





































lijepa-nasa @ 18:19 |Isključeno | Komentari: 0
ponedjeljak, rujan 2, 2013




                   Sinoć  je stožer za obranu  Hrvatskog Vukovara održao sastanak o daljnjoj organizaciji djelovanja, jer Vlada ne odustaje od dvojezičnih ploča, ali ni Vukovarci ne odustaju od  odluke o sprječavanju njihovog  postavljanja.

Promatram lica tih, sada već  sredovječnih, odlučnih i hrabrih ljudi koji su iznijeli domovinski rat na svojim ranama  i  grobovima svojih najdražih. Temelji novog Vukovara i slobodne Hrvatske   sazidani su na krvi i tijelima tisuće  mrtvih vukovaraca , i ne znam kako je moguće na to pljunuti i zaboraviti! Pored mene je Tomislav Živković, otac koji je izgubio dva sina u borbama za Vukovar. Sada se, eto, pod stare dane on bori da sačuva njihovo dostojanstvo. Bože, odakle mu snaga kad kaže da će stati pred vrata policije i neće dati da se te ploče postave, ali i da neće pružati nikakav otpor, pa makar ga i tukli, jer to su naša, hrvatska djeca, i samo rade ono što im se naredi. A naređeno je: zakon se mora poštivati, i ćirilice će biti, ploče se  moraju postaviti.  Nema veze što se drugi zakoni ne poštuju, ili što se donose zakoni samo radi očuvanja šake udbaša. Kad čovjek malo bolje razmisli dođe se do spoznaje da nisu slučajno  izabrani baš ovi dani za dizanje tenzija u Vukovaru, jer će građani Hrvatske, prateći što se to događa tamo, skrenuti pogled i načas zaboraviti i smrt domoljuba Zvonka Bušića, i kretenski zakon zvan „Lex Perković“. Oni će ploče malo postavljati, vukovarci će ih dizati, i tako sve dok ne iskrsne neki novi problem. A ima ih, Bogu hvala, jer Hrvatska je vrlo, vrlo problematična zemlja.

Ponedjeljak je, 2. rujna 2013. godine, 6 sati ujutro. Dok Vukovar još sniva, članovi  Stožera već se  prema sinoćnjem  dogovoru raspoređuju na dežurstva  pred  zgradom suda, policije  i tijela državne uprave (županije). Nisu pravili nikakvu halabuku, niti su prethodno uzbunjivali  i pozivali građane na prosvjede. Željeli su – koliko god je to moguće, mirno rješavati problem. No,  gle čuda – pod okriljem noći ploče su već postavljene. Sa postavljanjem  dvojezične ploče na zgradi državne uprave  malo su zakasnili, i Stožerovci su stigli prije njih. Ne daju se, čvrsto zbijeni priječe policiji pristup ulaznim vratima. Počelo je i naguravanje, ali policija je bila vrlo korektna. Na licima se moglo vidjeti da je mnogima od njih  bilo teško, jer i među njima ima branitelja.

Oko 12,30 sati predsjednik Stožera Tomislav  Josić  prekinuo je dežurstva, jer su sve ploče skinute. Marijan  Živković, otac dvojice poginulih branitelja  sa početka ove priče, čovjek od preko 70 godina je čekićem razlupao i skinuo ploču sa zgrade policije, a poslije je priveden na informativni razgovor   Što će dalje biti, ne zna se, ali postoji opravdani strah da neredi mogu eskalirati, jer je najavljen dolazak  velikih grupa navijača Dinama i Hajduka.  Bojim se da Vukovar ne  izgori na dobrim namjerama onih koji dolaze iz svih krajeva Hrvatske. Nitko to ne želi, ali ljudi ovdje doista neće biti krivi za to, jer sam osobno slušala naputke da nitko, ama baš nitko ne smije ni jednim jedinim pokretom čak ni izazvati sumnju u neke ratoborne nakane pojedinaca.

Slušam poslijepodnevne vijesti i laži o neredima, ranjavanju  i maltretiranju policije.  Bilo je  lijepo  slušati ljude iz Stožera koji zahvaljuju policiji na fer ponašanju  i slušati  skandiranje mase: „Hrvatska policija“, kojoj  su na taj način odali priznanje za današnje ponašanje.

Stožer opet večeras ima sastanak, a mi ćemo pratiti događanja. Treba napomenuti da iz tih vođa ne izbija ni trunka mržnje ili neprihvaćanja srpskog dijela stanovništva, i to su također laži. Laž je da su to zadrti desničari koji mrze sve što je srpsko, a ćirilicu pogotovo. Srbi ovdje u Vukovaru imaju sva moguća prava: mogu imati osobne karte na ćirilici, imaju svoje škole  i vrtiće, imaju pravo voditi sudske sporove na svome jeziku i pismu. Zapravo imaju prava kakva nema ni jedna manjina u Europi, ali se našem narodu stalno spočitava da su ustaše i fašisti, a o njima i njihovim zločinima više se i ne priča. Tvrdili su i tvrde da je ovo njihov grad, da je Vukovar Srbija i od velike ljubavi su ga razorili i pobili tolike tisuće ljudi. A prava ljubav njegove djece  ga je digla iz pepela i ponovo izgradila.

Vukovar čeka, Vukovarci čekaju, građani Hrvatske čekaju. Na potezu je Vlada!

Stožer zasjeda




Danas ploče nisu postavljene, ali  večeras ćirilica  blista na Mirovinskom osiguranju


Policija čuva zgradu županije, na kojoj je bila, pa skinuta ploča


 



Dogovor za sutra na trgu u 9 ujutro, ali pitanje je hoće li policija dozvoliti pristup trgu













lijepa-nasa @ 18:33 |Isključeno | Komentari: 0
Brojač posjeta
1609106
Arhiva
Index.hr
Nema zapisa.