Blog
subota, prosinac 30, 2017

                Uvijek se osjećam duhovno bogata, a ipak i pomalo tužna kad prođe sami dan Božića – meni najmilijeg blagdana. Nova godina nikada mi nije značila ama baš ništa, osim datuma na kalendaru.
No, radi prijatelja koji drže do ovoga praznika, redovito sam ljudima čestitala i Božić, i Novu godinu. U samo tjedan dana sastala se dva blagdana: Božić, koji meni, ali i mnogim ljudima (ne i vlastima) iz cijeloga svijeta znači nešto najsvetije i najviše, i Nova godina koja se obilježava u cijelome svijetu, a meni ipak ne znači ništa.
                  Čitam danas u jednome dnevnom listu odličan tekst pod naslovom: Stop klerikalizaciji Božića. Autor teksta podrugljivo piše o novim ĆATOličkim običajima u Hrvatskoj. Tako npr. predsjednik zagrebačke Gradske skupštine kao čestitku šalje sliku nekakvog lustera pored kojega piše:“Obilje sreće, uspjeha i zdravlja želim Vam u Novoj godini. Sretni blagdani!“.
I to je to! Izgubio se Božić, nema ga više. Usput, autor teksta predlaže takvima čestitku sljedećeg sadržaja:
                  “Iskreno Vas molim da bez ikakvih obveza, impliciranih ili implicitnih, prihvatite moje najljepše želje povodom predstojećeg ekološki savjesnog, društveno odgovornog, rodno neutralnog te, s aspekta ovisnosti, prevencijski poticajnog obilježavanja blagdana zimskog solsticija, koji ćete proslaviti u skladu s tradicijama religijskog usmjerenja po Vašem slobodnom izboru, tj. tradicijama za koje procijenite da najviše odgovaraju Vašim osobnim opredjeljenjima, a koje nadasve poštuju sekularna uvjerenja drugih članova društva, kao i njihov mogući izbor da uopće ne prakticiraju bilo koji oblik religijskih tradicija ili sekularnih praksi srodnog oblika.” Prikladno, i u potpunosti u skladu s tendencijama Novog svjetskog poretka.


                     Doista, kuda ovo srlja ćatolička Hrvatska? U budućnost bez Boga i Božića, u zemlju koja neće imati rodove ni spolove, a pod krinkom spasa od diskriminacije uvode najgoru od svih diskriminacija žene: oduzima joj se sama bit postojanja kao jedinstvenog prirodnog bića i svodi ih se na izjavu nekakvog ludog, bolesnog nezadovoljnog muškarca. Je li moguće da tako olako, bez trunke pobune prihvaćamo bolesnu mržnju euROPSKIH i Hrvatskih ćata prema čovjeku i vjeri uopće?
                       Povijest nas uči da su mnoga moćna carstva propala zbog ekonomije, vojske, korupcije, gospodarske, moralne i društvene krize, i zbog isprepletenosti svega toga. Nisu znali kada treba stati, kao ni ovi danas. Propala je kula Babilonska zbog oholosti njenih graditelja, propalo je i Perzijsko, i Grčko carstvo, propalo je i ono slavno Rimsko. Čini mi se da se meni mrska Eu-ropska unija, kao nasljednica Rimskog carstva, svakim danom sve više približava svome rimskom uzoru, što je pouzdan znak kako joj se bliži kraj. Što prije, to bolje!Ima Boga, ima, sve će doći na naplatu, samo će nekima biti kasno!



lijepa-nasa @ 14:10 |Isključeno | Komentari: 0
Brojač posjeta
1605777
linkovi
Nema zapisa.
Arhiva
Index.hr
Nema zapisa.