Blog
ponedjeljak, studeni 20, 2017
Nadam se da ćete mi oprostiti što ovih dana pišem samo o Vukovaru.
Naši su se Opuzenci tek jučer vratili doma, krenuli su kasno poslijepodne, a čini mi se da su i Pločani do jučer biti ovdje. No, najvećim dijelom Hrvatska se još prije dva dana vratila doma. Ali Vukovarci u kolonama i dalje tiho, u šutnji i molitvi hodočaste križnim putovima. Jučer je obilježen pad Borova naselja, a danas stradanje Vukovaraca u Veleprometu, logoru kroz koji je prošlo oko 10 000 zarobljenih branitelja i civila od kojih je ubijeno ili nestalo njih oko 700.
I dok spremam kuću, slušam Hrvatski radio Vukovar koji čitavi dan od ponoći pa do mraka evocira uspomenu na velikog čovjeka i novinara Sinišu Glavaševića pod geslom „Glas koji ne šuti, glas koji se čuje“.
Naime, prije 26 godina, baš na današnji dan, u noći sa 20. na 21. studenog 1991. pripadnici JNA i srpskih paravojnih postrojbi ubili su 264 civila i vojnika, koji su deportirani iz vukovarske bolnice, i odvezeni u logor te potom smaknuti u divljini farme Ovčara. Žrtve su bile uglavnom ranjenici i medicinsko osoblje iz vukovarske bolnice. Među njima su bili i francuski ratni dobrovoljac Jean-Michel Nicolier i novinari Radio Vukovara Siniša Glavašević i Branimir Polovina. Međutim, u najvećoj masovnoj grobnici u Hrvatskoj, nakon Drugog svjetskog rata pronađeno je „samo“ 200 žrtava. Ostale likvidirane žrtve s Ovčare još uvijek nisu pronađene, i sada se nekako uvriježilo da je na Ovčari ubijeno 200 žrtava. Zašto se ne govori o onim mrtvima koje su Krajinski Srbi uspjeli iz Ovčare i iz drugih masovnih grobnica odnijeti i prebaciti na druga nepoznata mjesta dok je tu bila komanda pripadnika ruske bojne.
Ispričane su danas i mnoge nepoznate, užasne laži kojima su srpski mediji trovali svoj narod, i kad čovjek to čuje, ne treba se čuditi što je zavladala tako strašna mržnja među narodima. Neki je monstrum koji sebe naziva novinarom tvrdio da je u jednom dječjem vrtiću pronađeno 41 zaklano srpsko dijete između pet i devet godina. Tada vrtići nisu bili podijeljeni, pa nije jasno odakle im takva ideja. Piše taj monstrum kako su tijela te srpske dječice naslagana u vrećama, iz kojih su virile glavice bez ušiju koje su im „odsekle ustaše“. Svi svjetski mediji preuzeli su ovu strašnu laž. Ali, sutradan je sve demantirala Jugoslavenska narodna armija. No, cilj je postignut, posijana laž naišla je na plodno tlo. Ni danas u Srbiji veliki dio ljudi ne zna da je to bila laž. A naš Siniša Glavašević ni u jednom svome radio izvještaju nije lagao ni proklinjao. Blagost, dobrota, istinoljubivost, i stalna molba Zagrebu da pomogne Vukovaru bile su njegova odlika.
Ali hrvatske vlasti slabo su ga čule. Hrvatski medijski urednici su mu izvještaje sjekli, a Srbi su sasjekli njega. Tužna sudbina jednog izuzetnog čovjeka.







lijepa-nasa @ 19:37 |Isključeno | Komentari: 0
Brojač posjeta
1609106
Arhiva
Index.hr
Nema zapisa.