Blog
subota, svibanj 21, 2016
                Zove me školska kolegica iz Vukovara da dođem na n-tu (neću reći koju, uh) obljetnicu mature srednje ekonomske škole. Od tri razreda bile smo jedini čisti ženski razred.
Prije pet godina prvi put nakon rata opet smo se organizirale i sastale. U dogovoru s nama sve su uradile dvije kolegice koje trajno žive u Vukovaru, i divno su to učinile. Na našoj pozivnici bio je tiskan vodotoranj kao simbol grada, a sastanak je zakazan kod velikog križa na ušću Vuke u Dunav. Tu smo se htjele pomoliti za sve naše prijateljice i profesore koji su stradali u ratu, ili su u međuvremenu preminuli. Ali , gle čuda! Došlo nas je samo devet, jer nekoliko je kolegica ubijeno u ratu, a ni jedna jedina kolegica srpske nacionalnosti nije htjela doći, iako su u gradu. Poručile su da je to radi vodotornja i križa. Na putu od križa do naše škole vidjele smo ih kako čoporativno sjede ispred gradske Robne kuće, pa su nam čak i mahnule. Nisu došle.
                Što se promijenilo u ovih pet godina ne znam, ali sada one žele da se sastanemo. Situacija je vrlo delikatna, a tako je uvijek kad su u pitanju hrvatsko-srpski odnosi u gradu Vukovaru. Sad one zovu, ali preko posrednice – kolegice koja je organizirala onaj susret prije pet godina. Ovoga puta - kaže, nema pozivnica, nema križa, samo sastanak u jednom kafiću pokraj groblja (?).
Sastanak je u iduću subotu. Preda mnom je hamletovska dilema: ići ili ne ići????


lijepa-nasa @ 18:37 |Isključeno | Komentari: 0
Brojač posjeta
1609277
Arhiva
Index.hr
Nema zapisa.