srijeda, studeni 29, 2017
Potpuno šokirana i užasnuta pratim današnja događanja u Haagu. Apsolutno vjerujem u zadnje generalove riječi: Slobodan Praljak nije zločinac….
Da jeste, ne bi onom drhtavom rukom ubio sebe! Nakon izdržane dvije trećine kazne, imao je pravo vrlo brzo izaći na slobodu, ali da ukaže na nepravdu i laž, on je izabrao smrt pred očima svjetske javnosti.
I dok nekakva gospođa iz suda poslije njegovoga čina tumači kreaturama u odori da je popio otrov, vrhovni kreator kaže OK! Tri puta sam danas to gledala, taj monstruozni , mirni OK. Kao da je krepala ovca, ili se dogodila neka posve nevažna stvar.
Uostalom, nakon smrti ČOVJEKA samo na tren su zastali, i nastavili suditi Hrvatima. A mi, ko ustrašene, jadne, frustrirane ovce – ŠUTIMO! Nigdje prosvjeda, čak su i ona tri preostala osuđenika došla na nastavak suđenja. Da sam na njihovom mjestu, ni dizalica me ne bi mogla dovesti u sudnicu. To bi bio moj znak prezira koji je tim kreaturama u svojoj zadnjoj rečenici, pred samu smrt uputio general Praljak.
Pročitala sam na nekom portalu: “… Sutra će se u crkvama čitati evanđelje po Luki, u kojem Isus kaže „Narod će ustati protiv naroda, i kraljevstvo protiv kraljevstva. I bit će velikih potresa po raznim mjestima, gladi i pošasti; bit će strahota i velikih znakova s neba.“ Riječ je Gospodnja.
Što je učinio Haaški sud? Umjesto suživota, pomirenja i tolerancije svojim presudama donio je još veću, golemu, neizlječivu mržnju među narodima u BiH. Pretužno!
