Blog
petak, studeni 17, 2017
Nakon godinu dana opet smo zajedno Opuzenci  i mi. Sad je to već postala tradicija, i mislim da bi nam njihov nedolazak u ove dane silno nedostajao, a vjerujem da bi i njima  bilo drugačije da nemaju taj susret sa nama.

Grad je sav raskopan, a sipi sitna jesenja kišica, i znali smo da im treba puno vremena dok dođu do nas, ali kada dođu, to je pravo narodno veselje. Naše svinjarije uvijek ih obraduju, svi su raspoloženi, veseli i orni za "rad". A poslije dobog ića, iločki traminac je odabir svih, čak i žena, a i meni je to jedini alkohol koji mogu u malenim količinama konzumirati. To kraljevsko bijelo vino doista predivno miriše dok se pije. Onda dolazi red na pjesmu! A poznata je stvar da svi Dalmoši pjevaju k'o grdelini. Odabir pjesama je, naravno, uglavnom domoljuban. Baš onakav kakav treba biti i koje moje "komšije" ne mogu smisliti. A mi uživamooooo.

No, brzo prođe, prebrzo. Mi se zbilja puno i dugo trudimo da budemo savršeni domaćini, ali kao i sve lijepo, brzo završi. Ma nema veze, jer istina je  što reče jedan gost mojoj susjedi: Adio, vidimo se iduće godine.



























 

lijepa-nasa @ 21:29 |Isključeno | Komentari: 0
Brojač posjeta
1605777
linkovi
Nema zapisa.
Arhiva
Index.hr
Nema zapisa.