Blog
ponedjeljak, studeni 27, 2017
Dok sam 18.11. sa unucima koračala u Koloni sjećanja, pričala sam im priče iz života starog Vukovara. Do 1965. godine Dunav i Vuka su redovito plavile ogroman dio grada i predgrađa, a te 65. bilo je najgore. U školu sam sa prijateljima išla po skelama, jer voda je bila duboka po ulicama. Pričala sam im o nepodopštinama koje smo činili na putu u školu, a oni baš vole slušati te priče, pa mi je najstariji predložio: ti bi trebala napisati knjigu koju trebaš nazvati „Bakine priče“.
Dobra ideja, jer u ovim godinama i sa ovim iskustvom imam materijala za doista puno priča. To bi mogao biti način da opet spojim Vukovar i Neretvu, jer iz Vukovara pamtim predivne dane djetinjstva i rane mladosti, a iz Ploča i Neretve sav ostali dio života. Osim onoga studentskog, Sarajevskog!
Već dugo vremena i sama razmišljam o tome, ali se nikada nije imalo vremena.
Sada ga konačno imam!
Iako su mi fotke iz vukovarske prošlosti izgorjele u roditeljskom domu, nedavno sam otkrila i neke spašene: ja na Prvoj svetoj pričesti u crkvi sv.Filipa i Jakova, i u ranoj mladosti sa našim paterom u pauzi izgradnje crkve sv. Josipa Radnika.








lijepa-nasa @ 22:26 |Isključeno | Komentari: 0
Brojač posjeta
1605705
linkovi
Nema zapisa.
Arhiva
Index.hr
Nema zapisa.