Blog
četvrtak, studeni 16, 2017
Kao i lanjske godine, i preklanjske, i  godine prije toga….. ponavlja se ista priča. Dolaze nam u Vukovar naši dragi Neretvani, njih  50 bit će sutra opet u našem dvorištu. Čak  je i vrijeme isto: tmurno, sivo, slinavo, nikakvo – kao i one tužne 1991. godine. Možda je to i dobro, da svi oni koji se dolaze pokloniti herojstvu branitelja Vukovara, svim onim tisućama mrtvih, desetinama tisuća prognanih barem malo osjete kako je  bilo onoj tužnoj koloni  gladnih, uplašenih, protjeranih, promrzlih ljudi.  Dan prije konačnog pada Grada tužan je i tragičan skoro isto kao i sam 18. studeni.  Zapravo, cijeli je ovaj tjedan depresivan do bola. Svima u ovome Gradu!!! Ne mogu od tuge više ni Hrvatski radio Vukovar slušati,  stalno bih plakala dok ga slušam.

I ma što tko  mislio,  treba uvijek i uvijek iznova podsjećati građane ove zemlje da je Vukovar bio najveći konc-logor u Europi iza 2.svjetskog rata. U kolovozu te 91. cijeli je (civilni) Vukovar sišao pod zemlju, i tamo ostao do pada Grada, jer granate su padale bez prestanka. A gore, iznad njih, ginuli su njihovi sinovi i očevi, gorjeli su domovi i nestajao je voljeni Grad.  Na dan 18. studenoga 1991.  na području Vukovara , na istočnom, slavonskom bojištu bilo je oko 82.000  neprijateljskih vojnika, od kojih je  18.500 četnika i pripadnika drugih paravojnih formacija. Od oružja su imali toliko toga, što su Hrvatski branitelji samo mogli sanjati:  1097 tenkova, 984 oklopna transportera, 664 topa do 100 mm, 372 topa preko 100 mm, 84 VBR-a i 874 minobacača.

Naše su snage  na području Vukovar - Vinkovci - Županja imale 12 puta manje  vojnika – tek 6773, od čega njih oko 4.000 u samome Gradu, 15 tenkova, ali samo dva u Vukovaru, 11 oklopnih transportera, 52 topa od 100 mm, 32 preko 100 mm, jedan VBR i 68 minobacača.

Prema dokumentaciji vidljivo je da je na Vukovar je ispaljeno milijun i 500.000 granata iznad 100 mm te više od pet milijuna granata ispod 100 mm. Bačeno je i 2500 bombi od 250 kilograma. U prosjeku je na Vukovar dnevno ispaljivano oko 8000 projektila.

JNA i paravojska imale su gubitke od oko 8000 ljudi, oko 300 onesposobljenih i uništenih tenkova (od toga je pola uništeno na Trpinjskoj cesti) i oklopnih vozila, te 25 zrakoplova i helikoptera.

5000 branitelja i civila je poginulo ili je pobijeno u Vukovaru, što čini  trećinu svih hrvatskih žrtava u Domovinskom ratu.

Danas je Vukovar na prvi pogled lijepo uređen Grad, pun cvijeća i parkova, ali nema ljudi, nema posla. Tu i danas, 26 godina nakon pada Grada djeca idu u odvojene vrtiće (znam po mojim unucima), a odrasli u odvojene škole i kafiće. Ovo postaje grad umirovljenika, mladi bježe glavom bez obzira, a ostaju  uglavnom oni koji  čekaju smrt u svome Gradu, ili  nemaju drugog izbora.

Sitna jesenja kiša lagano sipi, Grad se puni ljudima, svaki čas se čuju zvuci sirena , i vjerujem da će ove godine doći preko 100.000 ljudi iz Hrvatske i svijeta. To su oni istinski domoljubi, oni koji su možda i sami imali pakao rata i oni koji istinski cijene žrtvu Vukovara.

A onda će svanuti novi dan, i kao u priči, čarolija života će nestati. Po prirodi nisam pesimista, ali Vukovarcima se ne piše dobro.  Usprkos tome što se otvaraju i rekonstruiraju nove i stare  građevine, popravljaju putovi , obnavlja vodotoranj za čak  25,2 milijuna kuna, pričaju se bajke o suživotu i životu od strane političara i medija, Vukovar po drugi put u 27 godina opet polagano umire i nestaje.  Jeste li možda čuli da se otvorila neka tvornica? Ne,  zatvaraju se i one koje su uspješno radile (Biodizel Vukovar).  Moje je dijete osuđeno da od jedne svoje policijske plaće izdržava sebe, suprugu i svojih petoro djece, svoga sina studenta koji je dobio rješenje o stipendiji  Grada Vukovara koju ove godine ne dobiva iako je očistio prvu godinu medicine čak u lipnju, plaća za dvojicu najmlađih sinova  vrtić,   dvojicu školuje u osnovnoj i srednjoj školi. A za njegovu  pametnu, vrijednu  i visokoobrazovanu suprugu u Vukovaru nema  posla. Imala ga je, ali zahvaljujući nakaznoj državnoj politici firma je uništena.  Ne pripadaju ni  jednoj stranci, pa njihova sudbina nikoga ne interesira. Zapošljavaju se jedino i isključivo djeca i rođaci podobnjaka na  vlasti.

Ali moj sin ima vrlo otežavajuću okolnost – bio je sudionik Domovinskog rata, ništa nikada nije ukrao, i nije blizak facama na vlasti.

Bože moj, hoće li se ikada razbistriti ova rijeka zla?!




lijepa-nasa @ 19:35 |Isključeno | Komentari: 0
Brojač posjeta
1609106
Arhiva
Index.hr
Nema zapisa.