četvrtak, studeni 23, 2017
Jučer sam bila u Virovitici, na sahrani pateru fra Flavijanu Šolcu, legendarnom župniku iz moje rane mladosti. Zajedno sa njim i župljanima, nas je grupa petnaestogodišnjaka i mrvu starijih gradilo crkvu Gospe Fatimske Veliko je djelo učinio, sagradio je crkvu ni iz čega (baš kao don Petar pločanski, samo je bio puuuuno drugačiji), proseći po svijetu, a i mi mladi putovali smo sa njim. Tu su crkvu četnici sravnili sa zemljom za vrijeme Domovinskog rata, pod parolom da je na tornju crkve bilo puno ZENGA i oružja.
A da je bio legenda dokaz je da su mu na sahrani bila 82 svećenika, biskup, autobusi sa župljanima iz Vukovara i Iloka i njegovi sumještani iz Virovitice.
Ušla sam u autobus koji je crkva organizirala za svoje župljane, i utvrdila da poznajem samo troje ljudi i dvije časne sestre. Nema moje generacije: ili su zbog rata potpuno onemoćali i ne bi mogli izdržati cijeli dan, ili su poginuli. Pretužno je to.
Moj zakoniti i ja donijeli smo u autobus gajbu mandarina, jer su nas Opuzenci stvarno dobro opskrbili: mandarine,klementine, šipci, suhe smokve, vino, maslinovo ulje, bombonjere, ušećereni bajami… ma svašta su nam donijeli.
Bio je mudar potez donijeti mandarine župljanima, svi su se jako obradovali. Jedna je gospođa uzela gajbu i išla od sjedala do sjedala vičući: tek ubrano, izvolite…..
Onda sam upitala patera jesu li oni u crkvi dobili mandarine? Ne, ni jednu jedinu, ni Karitas nije dobio ništa. Bila sam iznenađena, jer su ovdje u Vukovaru već navikli da im Neretvani donose tone mandarina. Znam da su Opuzenci poslali za otvaranje nove tržnice, a Pločani su donijeli djeci iz OŠ Blage Zadre. Koliko sam razumjela patera, ni županija nije donijela iako su do sada svake godine donosili. Dok je Marija Vučković bila u Županiji dotle su i dobivali. Sada su tamo neki drugi ljudi iz Ploča i Metkovića i ne mare oni za Vukovarce.
Takav je život: nešto prije, a nešto poslije, ali sve se jednom zaboravlja. Ma što misle Vukovarci, da su oni nešto posebno?
