Blog
utorak, kolovoz 23, 2016

Život nam daje  ono što sami posijemo. Ne bismo smjeli naokolo  sijati laži i zbog njih poslije imati lagodan život, iako to mnogi rade. Čini mi se da je poštenim, skromnim i siromašnim  građanima u ovoj zemlji život postao pravi pakao. Nepovratno smo podijeljeni na tu  jednu manjinu koja od laži i krađe živi „k'o bubreg u loju“, i na nas ostale koji se domišljamo kako (pre)živjeti iz mjeseca u mjesec. Istinski mi se gade mnogi likovi koji trenutno lešinare uokolo po Hrvatskoj i lažu li, lažu. Više od 20 godina pričaju iste priče, a u Saboru gledamo iste, degutantne, zadrigle stranačke lešinare. Odjednom ćemo moći zaposliti stotine tisuća ljudi, mladi više neće iseljavati, a Hrvatskom će teći med i mlijeko. Da čovjek pozvizdi od muke! A posebna je mučnina od spoznaje da će taj isti, nezadovoljni, polugladni puk opet birati te iste debele, lažljive face.

Voljela bih da naši građani dođu svijesti, otvore oči i počnu se ponašati kao seljaci iz jedne priče:

Bio  jedan obijesni pastir sklon lažima i podmetanjima,  koji je sa svojim psom čuvao ovce. Kad mu je  jednoga dana bilo dosadno, napravio je lažnu uzbunu urličući i zovući u pomoć mještane, jer  da je došao vuk. Seljaci su čuli zapomaganje i dojurili u pomoć, a on im se počeo smijati.  No, ubrzo iza toga  kada je vuk stvarno došao, pastir je zapomagao, ali nitko od seljaka na njega nije obraćao pažnju jer mu više nisu vjerovali, poučeni prošlim iskustvom kad ih je ismijao. Tako su stradale i ovce i pas i pastir zbog pastirove zloće, zbog njegova laganja.
Pouka: Nitko (osim hrvatskih građana) ne vjeruje lažljivcu,  pa ni kad govori istinu.

 

lijepa-nasa @ 20:43 |Komentiraj | Komentari: 16 | Prikaži komentare
Brojač posjeta
1609258
Arhiva
Index.hr
Nema zapisa.