Blog
nedjelja, siječanj 21, 2018
             Iz djetinjstva se sjećam da smo uvijek kupovali mlijeko isključivo od seljaka iz okolice Vukovara. Mama bi uvečer ostavila posudu na stolu, stan se nije zaključavao jer bi mljekar na svome biciklu dolazio jako rano, puno prije nego su naši roditelji ustajali. Mljekari su redovito imali dvije kante – po jednu na svakoj strani upravljača bicikla i mjericu za mlijeko. Plaćalo se za cijeli mjesec  kad tata dobije plaću. Bilo je to najbolje, najmasnije i najukusnije mlijeko uopće, tada  se nije ni znalo  za ovu današnju blijedu, ispranu kopiju tzv. mlijeka iz tetrapaka.

No, i danas, kad god smo ovdje, iz sela najbližeg  Vukovaru , autom dolazi naš   mljekar  koji  mlijeko  donosi u bocama od 2 litre svaki drugi dan. To je mlijeko kao i u onim davnim godinama isto tako zdravo, masno, prirodno i slatko. 

Sjedne mljekar ponekad sa nama i priča razne dogodovštine o tome  kako se danas živi u slavonskome selu.  Kaže kako mu se krava otelila  pa je htio da ga dohrani i  iskoristi za potrebe svoje obitelji. Kako poštuje propise koji kažu da svako tele mora biti prijavljeno najkasnije 8 dana nakon telenja, a označeno i evidentirano do dvadesetprvog dana po prijavi, ode on kod ovlaštene organizacije za označavanje domaćih životinja  i prijavi tele.

E, ali onda  dođe veterinarski  inspektor, i kaže da je po  Pravilniku o obaveznom označavanju i upisu u jedinstveni registar domaćih životinja  obavezno  označavanje svih domaćih životinja, pa on fino teletu stavi markice na uši i pouči vlasnika da tele, june ili kravu mora usmrtiti u klaonici, da bude u skladu sa EU propisima, a  da on to nikako  ne smije učiniti sam, u svome dvorištu. I kaže naš mljekar, kad odvede stoku u klaonicu, tamo mu uzmu iznutrice, glavu i kožu, i još mora platiti 200 kuna.

Meni  ovo zvuči nevjerojatno, sve se mislim da čovjek možda pretjeruje, ali pošto smo i inače zemlja čudesa, sve je moguće.

 

lijepa-nasa @ 17:20 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
utorak, siječanj 16, 2018
Kako je mudar bio, i kako je dobro poznavao svoj hrvatski narod otac Domovine Ante Starčević. Evo jedne njegove mudrosti:
Mi Hrvati imamo dvije mane, iz kojih izvire sva naša narodna nesreća: mi svakome vjerujemo bez da premišljamo i lako zaboravljamo krivice koje nam drugi učine.

lijepa-nasa @ 23:00 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, siječanj 12, 2018
Sinoć smo bili na večeri kod dragih, mladih prijatelja Adam/ića, Katarine i  Marka Popovića, sa jednom divnom ženom, poštenom, iskrenom, obrazovanom, dosljednom i mladom ženom, ali već bivšom političarkom. Zašto bivšom? Zato što se ne zna laktati, što ne zna lagati već ti u oči kaže točno ono što misli, što ne zna ukrasti, što misli (mislila je) da svi političari moraju biti kao ona i moji mladi Popovići (od kojih ni jedno nije zaposleno), moraju raditi za dobrobit zemlje, moraju pokrenuti promjene…..

No, nije naišla na razumijevanje, jer to su osobine koje svaki političar jednostavno zaboravi kada dođe na vlast. Ona nije mogla, i vratila se u svoj naporni i teški život. Ne žali ni malo zbog toga, samo joj je preteško gledati kako naša Hrvatska propada.

Ne znam može li ona zaboraviti i oprostiti onima koji su nju zaboravili i povrijedili, iako kažu da mudar čovjek zaboravlja uvrede, isto kao što  nezahvalnik zaboravlja dobrotu.             Ispada da je najbolje utopiti se u prosječnost i šutjeti, neka pokvarenjaci rade što god hoće. Ali ne može pokvaren biti svatko, iako je to u današnje vrijeme privilegij. Pokvarenjaci oko sebe imaju šutljivu gomilu koja ne pušta glasa, ma koliko ih tlačili i varali.

Narodna poslovica kaže: «Dobrota blagih jača zlo zlih». Znam puno dobrih, dragih i blagih ljudi koji neprestano primaju udarce od pokvarenjaka, ali ne znaju se, ne žele ili ne mogu više  boriti i braniti. Prolazimo tako kroz život, često se praveći da ne primjećujemo gadove i ignorirajući njihove gadosti. Neki debelokošci sebe smatraju «kremom» i elitom, a svoju (i tuđu) veličinu određuju isključivo debljinom novčanika. Ako je netko bio dobar lopov i dosta se nakrao, zbog svoje love on smatra da je «faca», «elita» i mora biti na jako važnim mjestima. U svojim strankama moraju biti među prvima, svakako moraju biti birani i određivati sudbinu pojedinaca, svoga kraja i svoje zemlje. Takvi likovi pronalaze istomišljenike na svim nivoima i interesno se udružuju, pa se često čini kako su oni zapravo ispravni, a čestiti i pošteni ljudi ispadaju budale i neznalice. Puna je Hrvatska toga ološa, takvi su nam i doveli zemlju u ovaj položaj, a hrvatske ljude sveli na nivo bespomoćnog promatrača! Zašto bespomoćnog?! Zato što su šutljive kukavice, i zato što uvijek ima budala koje u korist zajednice podmetnu svoja leđa.
Ponekad sam zbilja zlobna, i bude mi žao što Bog nije poput nas ljudi – osvetnik!

lijepa-nasa @ 14:15 |Isključeno | Komentari: 0
ponedjeljak, siječanj 8, 2018
Prosvjetne vlasti RH agresivno i silom žele nametnuti našoj djeci u vrtićima i školama kao nešto posve pozitivno gay ideologiju. To je zadatak koji očito moraju provesti u većinski katoličkoj Hrvatskoj. Ovu bolesnu ideologiju samo mi, građani, možemo i moramo spriječiti. Hoćemo li i dalje šutjeti i kao potpuni idioti samo gledati.
Danas sam od dragog prijatelja iz jedne dubrovačke udruge dobila pismo sljedećeg sadržaja:

Moćni gej lobi otvoreno je krenuo po našu djecu!
POMOZI NAM DA IH ZAUSTAVIMO!

Udruga „Dugine obitelji" plasirat će u vrtiće i škole slikovnicu o tzv. istospolnim obiteljima, a mi smo otvorenim pismom od ministrice znanosti i obrazovanja Blaženke Divjak, između ostalog, zatražili da se izjasni hoće li dozvoliti upotrebu ovih slikovnica, koje nemaju odobrenje nadležnih stručnih tijela, u hrvatskim odgojno-obrazovnim institucijama.
Njezin nas je stav šokirao!

Ministrica nam još uvijek nije odgovorila na upit, ali se o ovoj temi izjasnila u Večernjem listu od 6. siječnja 2018. Citiramo:

– Udruga Dugine obitelji javno je istaknula da neće samoinicijativno slati slikovnice, već da će slikovnica biti dostupna svima koji je žele nabaviti tako da nemam namjeru miješati se u osobne odluke roditelja i njihove djece – poručila je ministrica Divjak naglašavajući da će roditelji imati pravo odlučiti žele li da ta slikovnica bude čitana i u onim vrtićima ili školama koji su dosad pokazali interes za nju.
Blaženka Divjak praktički je dozvolila upotrebu ove slikovnice iza koje stoji jasna političko-ideološka agenda i koju nisu odobrila stručna tijela!
ŠTO MOŽEŠ UČINITI?
Kontaktiraj vrtić ili školu koju pohađaju tvoja djeca i odgojiteljima, učiteljima i ravnatelju jasno daj do znanja da ne želiš da naručuju slikovnicu „Moja dugina obitelj" i da tvoje dijete s njom dođe u doticaj.
Pošalji ministrici Divjak prosvjedno pismo sadržaja:

Poštovana ministrice Divjak,
nakon pročitane Vaše izjave o slikovnici „Moja dugina obitelj" u Večernjem listu, moram izraziti roditeljsku zabrinutost i zgroženost takvim stavom. Spomenutu slikovnicu nisu odobrila stručna tijela i iza nje stoji jasna ideologija pa kao roditelj ne želim da moje dijete s njom dolazi u doticaj. Smatram da kao ministrica znanosti i obrazovanja morate štititi našu djecu od indoktrinacije, a ne joj otvarati vrata.
Dopis pošaljite na sljedeće adrese e-pošte:

ministrica@mzo.hr, odgojiobrazovanje@mzo.hr, uzoj@mzo.hr, info@vigilare.org

Hvala na sudjelovanju i pomoli se da uspijemo zaustaviti ovaj pokušaj nasilnog preodgoja hrvatske djece!




lijepa-nasa @ 11:38 |Isključeno | Komentari: 0
petak, siječanj 5, 2018
Promatram sliku snimljenu prije točno godinu dana, i razmišljam kako samo sretni ljudi kao što smo moj zakoniti i ja, imaju ovako veliku, skladnu i zdravu obitelj.
A ove godine, uskoro, očekujemo i sedmo unuče, prvu našu žensku princezicu koja će biti najsretnija trinaesta (broj sv. Ante) članica obitelji, pa će se i omjer promijeniti: devet muških prema nas četiri ženskice.
No, život je okrutan jer se nakon ovoga više niti jednom u proteklih godinu dana nismo našli zajedno. Svi imaju svoje obveze, i uvijek barem jedno od nas fali. A kako vrijeme ide, bit će sve teže okupiti nas na jednome mjestu. Poslovi, faks, velika udaljenost jednih od drugih....
Ma neka su nam samo živi i zdravi, sve drugo i tako je nevažno!




lijepa-nasa @ 17:06 |Isključeno | Komentari: 0
subota, prosinac 30, 2017

                Uvijek se osjećam duhovno bogata, a ipak i pomalo tužna kad prođe sami dan Božića – meni najmilijeg blagdana. Nova godina nikada mi nije značila ama baš ništa, osim datuma na kalendaru.
No, radi prijatelja koji drže do ovoga praznika, redovito sam ljudima čestitala i Božić, i Novu godinu. U samo tjedan dana sastala se dva blagdana: Božić, koji meni, ali i mnogim ljudima (ne i vlastima) iz cijeloga svijeta znači nešto najsvetije i najviše, i Nova godina koja se obilježava u cijelome svijetu, a meni ipak ne znači ništa.
                  Čitam danas u jednome dnevnom listu odličan tekst pod naslovom: Stop klerikalizaciji Božića. Autor teksta podrugljivo piše o novim ĆATOličkim običajima u Hrvatskoj. Tako npr. predsjednik zagrebačke Gradske skupštine kao čestitku šalje sliku nekakvog lustera pored kojega piše:“Obilje sreće, uspjeha i zdravlja želim Vam u Novoj godini. Sretni blagdani!“.
I to je to! Izgubio se Božić, nema ga više. Usput, autor teksta predlaže takvima čestitku sljedećeg sadržaja:
                  “Iskreno Vas molim da bez ikakvih obveza, impliciranih ili implicitnih, prihvatite moje najljepše želje povodom predstojećeg ekološki savjesnog, društveno odgovornog, rodno neutralnog te, s aspekta ovisnosti, prevencijski poticajnog obilježavanja blagdana zimskog solsticija, koji ćete proslaviti u skladu s tradicijama religijskog usmjerenja po Vašem slobodnom izboru, tj. tradicijama za koje procijenite da najviše odgovaraju Vašim osobnim opredjeljenjima, a koje nadasve poštuju sekularna uvjerenja drugih članova društva, kao i njihov mogući izbor da uopće ne prakticiraju bilo koji oblik religijskih tradicija ili sekularnih praksi srodnog oblika.” Prikladno, i u potpunosti u skladu s tendencijama Novog svjetskog poretka.


                     Doista, kuda ovo srlja ćatolička Hrvatska? U budućnost bez Boga i Božića, u zemlju koja neće imati rodove ni spolove, a pod krinkom spasa od diskriminacije uvode najgoru od svih diskriminacija žene: oduzima joj se sama bit postojanja kao jedinstvenog prirodnog bića i svodi ih se na izjavu nekakvog ludog, bolesnog nezadovoljnog muškarca. Je li moguće da tako olako, bez trunke pobune prihvaćamo bolesnu mržnju euROPSKIH i Hrvatskih ćata prema čovjeku i vjeri uopće?
                       Povijest nas uči da su mnoga moćna carstva propala zbog ekonomije, vojske, korupcije, gospodarske, moralne i društvene krize, i zbog isprepletenosti svega toga. Nisu znali kada treba stati, kao ni ovi danas. Propala je kula Babilonska zbog oholosti njenih graditelja, propalo je i Perzijsko, i Grčko carstvo, propalo je i ono slavno Rimsko. Čini mi se da se meni mrska Eu-ropska unija, kao nasljednica Rimskog carstva, svakim danom sve više približava svome rimskom uzoru, što je pouzdan znak kako joj se bliži kraj. Što prije, to bolje!Ima Boga, ima, sve će doći na naplatu, samo će nekima biti kasno!



lijepa-nasa @ 14:10 |Isključeno | Komentari: 0
nedjelja, prosinac 24, 2017
           Gledam ovih dana predivne Božićne filmove pune ljubavi, dobrote i milosrđa, čudesa i sretnih završetaka, i razmišljam kako bi bilo divno da je tako i u stvarnom životu, da duh Božića živi u nama kroz cijelu godinu, da doista vojnik vojniku pruži ruku pomirenja, da nestane sve zlo oko nas.
Znam da je nemoguće, ali voljela bih da danas, na Badnji dan sve obitelji budu zajedno, sretne u iščekivanju sutrašnjeg velikog Blagdana.
Nama je iz Zagreba stigao najstariji unuk, Petar, a njegov (drugi po redu) brat je otišao u Zagreb da im zagrebačka baka i dida ne budu sami na Božić. To mi je prekrasna gesta, i baš sam ponosna na tu djecu.
Ostatak ekipe, njih četvorica, sinoć su kitila bor. Doduše, maleni su se motali oko velike braće i više su smetali nego pomagali, , ali preslatki su u svojim dječjim nestašlucima. Još samo da nam je naš Dalmatinac Mislav tu, nitko veseliji od nas.
            Sretan vam Božić, narode, i od srca želim da svi nađete svoj mir, blagoslov i ljubav uz veliki kršćanski blagdan Božić.









lijepa-nasa @ 23:06 |Isključeno | Komentari: 0
četvrtak, prosinac 21, 2017
Danas smo moj zakoniti, brat  i ja odlučili prije Božića obići sve koje volimo, žive i mrtve.

Najprije smo otišli zapaliti svijeću i  pomoliti se  na groblje našim roditeljima, ali i još mnoštvu drugih koje smo za života istinski  voljeli i poštivali. Produžili smo i na braniteljsko groblje zapaliti svijeću za duše svih koji počivaju na tome velikome,  prekrasnome i pretužnome mjestu. Kad se čovjek ogleda oko sebe, tu leži  cijeli jedan veliki grad, jer uz one koji su poginuli 1991. tu se sahranjuju i svi branitelji  i civilne žrtve rata koje su umrle  do danas.

Obišli smo grob našeg rođaka Blage (Zadre)i sina mu Roberta, ali vidjela sam i mnoštvo  susjeda, prijatelja, školskih kolega i poznanika kojima je ovdje zadnje počivalište.

Onda smo otišli u gradski Dom za stare i nemoćne.  Tu je i Blagina majka Mila (otac je umro) koju godinama nisam vidjela. Ne mogu vjerovati da joj je 98 godina, jer je nevjerojatno  zdrave  pameti. Pale su i suze, obradovala mi se isto koliko i ja njoj. O svemu smo pričale i  prisjećale se  vremena  prije rata kada su njezin  Blago i moj ujak Stipica sedamdesetih godina bježali preko granice. Pitam je sjeća li se kako su ih uhvatili u Njemačkoj, a ona će meni: ne u Njemačkoj, u Austriji. Bolje se sjeća od mene. Moj brat je bio u istom logoru kao i njezin muž,  Blagin otac. Pošto je naša mama također Zadro, očekivali su da će starješine u logoru shvatiti da su rod, ali na sreću, ipak nisu.

Još dvije posjete dragim ženama smo obavili u tome domu, i obećali da ćemo opet doći iza Nove godine.

A večeras smo pošli u centar Grada da pogledamo žive jaslice. Sve je predivno okićeno, no užasno je hladno vani, ali oko srca je toplo i nekako uzvišeno. Vukovarski mladi su dočarali prekrasan doživljaj Isusova rođenja. Štalica, životinje, pastiri, tri kralja i najljepše Božićne pjesme.

Još samo da nam dođe Božić i porođenje malog Isusa!










lijepa-nasa @ 22:10 |Isključeno | Komentari: 0
utorak, prosinac 19, 2017
Koji smo mi jad od države, to više postaje  mučno i gadljivo. Što se to s nama Hrvatima događa? Naime, iz pera Ž. Maršić na  Maxportalu objavljen je članak pod nazivom „Sramota Hrvatskoga radija: O srpskoj književnosti 68 emisija godišnje, o hrvatskoj samo 19“.          

Na  Programskom vijeću HRT-a bilo je  izvješće v.d. ravnateljice Trećeg programa Hrvatskog radija Nevenke Dujmović koja je istaknula radijske emisije pod nazivom „Pojmovnik postjugoslavenske književnosti“ i „Lica okolice“.  Navedene emisije  bave se primarno srpskom i ostalom regionalnom književnošću kroz 68 emisija godišnje, a u isto vrijeme emisije „Suvremena hrvatska proza“ i „Hrvatska proza“ emitiraju se u tek 19 emisija godišnje.

Zadaća, uloga i obveza HRT-a i Programskog vijeća je njegovati i brinuti o hrvatskom jeziku i kulturnoj baštini, a članovi Vijeća su dozvoliti i tolerirali kršenje Zakona o HRT-u.

Na treći HRT program dovodile su se osobe koje promiču totalitarne ideologije države koje više nema. Rajka Rusan, očigledno svjesno, sustavno je za svoga  mandata emitirala tekstove na srpskom jeziku. Na tome je radiju  u proteklom  razdoblju objavljen intervju sa zadnjom predsjednicom Saveza pionira Jugoslavije, u emisiji „Skrivena strana dana“ urednice Ljubice Letinić. Zadnja predsjednica pionira Jugoslavije u eteru Hrvatskog radija zauzela se za novu sličnu organizaciju u Hrvatskoj. Treći program za mandata gospođe Rajke  pratio je kazališni festival u Titovom Užicu, a iz Beograda  novinar Hrvatskog radija uživo je pratio atmosferu na srpskom gay prideu. Nadalje, na Trećem su emitirane nekritičke i afirmativne emisije o maršalu Brozu, o štafeti i Danu mladosti. Spiker Hrvatskog radija Željko Tomac odbio je čitati tekstove na srpskom jeziku, pa su honorarno angažirani glumci koji su čitali srpski jezik u eteru Hrvatskog radija.

Zanimljivo  je da je hrvatski medijski prostor ovu sjednicu popratio naslovima poput „Kaptolizacija HRT-a“, a ove strašne činjenice su prešućene. Dragi Bože, jaki li su ti UDBAši! I do kada ćemo pustiti da nam ovo rade? Pa da nismo idioti!?

lijepa-nasa @ 22:14 |Isključeno | Komentari: 0
srijeda, prosinac 13, 2017
Prekosutra idem na sastanak u Zagreb! Otići ću i vratiti se isti dan, jer ne želim gubiti vrijeme po blještavom Zagrebu. To što svi zovu predivni  Advent u Zagrebu  i Božićno vrijeme je prava sprdačina sa vjerom i vjernicima. Čista idiotska kopija ludih Amera   i trulog Zapada koji više ama baš ništa kršćansko u sebi nemaju.  Na TV postajama non stop se vrte ljudi koji pričaju o prihodima od Božićnog  turizma, o tome koliko će Hrvati potrošiti za ovaj Božić, odakle su sve došli  turisti, koliki je indeks povećanja  noćenja, bla, bla, bla…… I kakve to veze ima sa Božićem i rođenjem malog Isusa? Božić je blagdan mira, ljubavi, radosti, života, nade, istine…… Isus je rođen u hladnoj, mračnoj siromašnoj  štalici, među životinjama koje su ga grijale.

Danas sam dobila jednu prelijepu Božićnu priču pod nazivom MARIJIN SAN.

Josipe, sanjala sam čudan san.
Ne razumijem posve što mi se snilo, ali mi se čini da ima veze s rođendanom moga Sina.
U mome snu ljudi se pripremaju nekoliko tjedana za rođendan moga Sina.
Ukrašavaju kuće, kupuju novu odjeću i mnoge lijepe darove.
Čudno je bilo to što darovi nisu bili za moga Sina.
Ljudi su zamotali darove u fini, šareni papir i stavljali ih ispod drveta. Da, drvo, Josipe, usred njihovih kuća. I to ukrašeno drvo
sa svjetlucavim nakitom.
Na vrh drveta stavljaju figuru, nešto kao anđeo. Baš nekako lijepo.
I svi nasmiješeni, veseli. I darivali su jedni druge, ali ne i moga Sina.
Čini mi se da ga ni ne poznaju. Ni ime mu nisu spomenuli, uopće.
Osjećala sam da bi im on čak smetao kad bi svratio.
Kako tužno, ne biti dobrodošao i željen na proslavu vlastitog rođendana.
Sretna sam da je to samo san.
Bilo bi tužno, Josipe, kad bi to bila stvarnost.

Na žalost, to ipak jeste stvarnost.




lijepa-nasa @ 22:37 |Isključeno | Komentari: 0
Brojač posjeta
1605705
linkovi
Nema zapisa.
Arhiva
Index.hr
Nema zapisa.