--kontakt--

ana.musa.pl@inet.hr

 
Ušće Nreretve



















autor Nenad Medak
klikom na slike možete ih vidjeti
u većem formatu
Prijevod
Ako želite čitati ovaj blog na nekom drugom jeziku izaberite jezik koji želite.
prodavači magle
Blog
ponedjeljak, prosinac 11, 2017
Evo jedne zgodne priče iz koje ćete shvatiti da se ne treba kačiti sa starim psima (ljudima), jer znanje i mudrost se stječu godinama:
Stari pas ovčar jurio je zečeve po šumi dok nije zabasao duboko u nju i shvatio da se izgubio... Našao se pored gomile nekih kostiju kada je začuo korake divlje životinje... Bio je to leopard koji mu se polako približavao...
- Šta ću sad, - mislio je u sebi... i onda je brzo dohvatio one kosti koje su stajale kraj njega da bi trenutak prije nego što ga je leopard opazio, rekao naglas:
- Baš je ukusan ovaj leopard, da mi je naći još jednog.
Čuvši to, leopard je ustuknuo i povukao se preplašen u šumu.
Međutim, sve je to gledao jedan majmun sa grane, koji odluci cinkati starog psa kod leoparda... Skočio je sa drveta i požurio da leopardu otkrije prijevaru... Vidjevši kako majmun žuri negdje stari pas posumnja u njegove namjere i pođe ga pratiti... Vidio ga je kako objašnjava leopardu o čemu je riječ dok je leopard ljuto režao zbog načina na koji je nasamaren... I naravno, krene u osvetu...
Stari pas, vidjevši da leopard opet kreće u njegovom pravcu, samo se okrenu i mirno sjede osluškujući svaki leopardov korak... Kada mu se već dovoljno primakao da ga može čuti, stari pas, leđima okrenut leopardu, više za sebe reče:
- Ama gdje li je taj majmun već jednom, poslao sam ga još prije sat vremena da mi nabavi leoparda i još ga nema...
Pouka I:
Ne kači se sa starim psima; znanje i mudrost se stječu godinama...
Pouka II:
Šta god uradili, uvijek će se naći neki majmun u okolini koji cinka...


lijepa-nasa @ 13:53 |Isključeno | Komentari: 0
utorak, prosinac 5, 2017
Da vam ispričam jednu žalosno smiješnu priču iz domene hrvatskih  tele-operatera.

Dakle, bila sam VIPov korisnik  mob. usluga  punih  11 godina. Koncem rujna, točnije 26.rujna, ničim izazvan moj prastari mob je krepao za sva vremena. Javim  se VIPu i objasnim da mi uskoro (5.11.) ističe ugovor, i da ću nastaviti koristiti njihove usluge ako mi omoguće kupnju nekog mobitela  po akcijskoj cijeni. Gospoda odgovore da zahvaljuju što produžujem ugovor, a o mobitelu ni riječi. Pa sam čekala, pa zvala, molila kumila, da bi se oglasili kako su mi poslali mob. posredstvom  Oversisa 2.10., što je bila čista laž. Mob.sam dobila 6.10. nakon silnih intervencija kod Oversisa, koji je utvrdio da mi je VIP dao krivi broj pošiljke, itd, itd….

E, onda ja odem u 22 km. udaljeni Metković gdje VIP ima ured, i molim neko mlado momče koje tamo radi da mi sredi karticu, jer je bila ugašena (ne znam zašto, ali odmah su je 26.9. ugasili). Ali, nećeš brale tako lako! Molim ja momka da zove  službu u Zagrebu, da imam ugovor do 5.11. (a bio je 6.10.) ali on me ne vidi na ekranu, i kategorički odbija bilo koga zvati. Znači, osudio me je na mjesec dana bez mobitela, ali pretplatu moram platiti. Vraćam (opet putem Oversisa) njihov mob. i sve dokumente u VIP Zagreb, i zahtijevam da mi pošalju rješenje o raskidu ugovora za koji ja ni na koji način nisam kriva. No, oni mi i dalje šalju račun, plus 20 kuna  ratu za mob.koji sam im vratila. Dakle, svi koji mislite u VIP, bježite od njih kao od zmije.

No, muke po mobitelu se nastavljaju. Kupim mobitel u pločanskoj pošti, dobijem i broj (Tomato), PUKove i PINove. Idem na bonove. E, opet nećeš majci. Kupim bon od 50 kuna, ma nisam zvala pet, šest puta i frajer javlja da više nema kunica.

Što sad? Kako smo moj zakoniti i ja korisnici Optima usluga televizije i interneta i u Pločama i u Vukovaru, odlučim se odazvati na njihovu akciju u kojoj nude vrlo povoljne opcije za mobitele. Pošto je i mobitel moga zakonitog u međuvremenu pri izdisaju, izaberem opciju (mislim da se zove „Hibrid“ hahaha…) 109 kuna plus 1 kuna na 24 mjeseca za mobitel. Sve lijepo dogovorimo, imaju sve moje podatke i ja se konačno ponadala kraju muka.

Ma, da ne bi! Poslije toga dogovora 5.11.  (znači prije mjesec dana) nitko se ne javlja, nema mobitela niti bilo kakvoga znaka, pa opet zovem službu. Javi se neka druga dama, opet obećanja, kaže da je gužva jer je opcija povoljna i blablabla… Dobro, razumijem! Pa onda prođe opet deset dana, opet zovem, javi se muški i kaže da uopće nisam evidentirana, i neka zovem TCom, jer je ta opcija s njima dogovorena, i oni daju odobrenje. Pa zovem TCom, a gospođa operaterka kaže: ma kakvi, to za vas ne vrijedi, vi niste naš korisnik. Nudimo vam opciju 109 kuna, ali mobitel je za vas osamsto  (i još nešto, nisam zapamtila) na 24 mjeseca. Kažem ja ženi: ma ni u ludilu ne bih to uzela. Svršena priča. Pa zovem opet Optimu i pitam s kim ja zapravo dogovaram opciju. Kaže momče: za 48 sati ćete dobiti sve. To je bilo u prošli petak, prije dvanaest dana. Odlučim ostati na bonovima, i više nikoga ne zovem.

No, danas mi stiže velika koverta od TComa, u njemu kartica, pa dobrodošlica u Simpa, i još pitaju „je l' štima“. Napišem im da ne štima, jer ja sa njima ništa nisam dogovorila. Onda mi neka dama iz TComa traži OIB, da provjeri, kaže. Ma što vi imate provjeravati kad me nemate u sustavu, nisam sa vama ništa dogovarala i ne dam svoj OIB. Samo mi recite kome da vratim sve ove papirčine. Nazovem poslije toga Optimu, pitam što su mi to poslali iz TComa kad sa njima ništa nisam dogovorila, a kaže čovjek: oprostite, naša je greška, vidim da kraj vašega imena piše za mobitel: jednokratno! Meni to ništa ne znači, i odlučila sam ne ljutiti se, niti psovati, niti slati ih u rodni kraj.

Ma kakav mobitel, kakve trice. Živi ženo kako si nekad živjela bez tih govana, a ako me netko treba, neka zove.

lijepa-nasa @ 20:58 |Isključeno | Komentari: 0
nedjelja, prosinac 3, 2017
Kad se ujutro dignem, pa vani ugledam bijelo, meni odmah crno pred očima. A što ne volim snijeg, koliko god sam ga nekada voljela.
Baš smo pogodili kad treba organizirati klanje, ma točno u dan. Stisnula zima, a iz pušnice se širi dim i opojni miris mesa. Nisam mogla odoljeti da malo ne zavirim i slikam kobasice, samo tko će izdržati dok se osuše?
A moj Hrvojica k'o mala beba uživa i igra se u dvorištu na snijegu. Zove i mene, ma mi ne pada na pamet, jedva čekam da se opet uvučem u toplu kuću. Sad bi uživao moj dalmatinski unuk Mislav, on sanja snijeg.
A da vidite kako vrijeme leti, evo jedne slike od jučer sa Hrvojem, pa kad pogledam tu sliku, shvatim što vrijeme čini. Kad sam ukucavala brokvu na zidu da postavim fotku Nenada Medaka s Baćinskih jezera „Srzina duga“ morala sam se popeti na stolicu, a moj Hrvojica je dobro prešišao i tu sliku.









lijepa-nasa @ 21:27 |Komentiraj | Komentari: 0
subota, prosinac 2, 2017
Bilo je puno posla, baš puno, ali da ne bih sada sve opisivala, treba obavezno pročitati ovaj tekst koji mi je dan prije svinjokolje poslao moj drugi po redu unuk Krešimir, koji je inače maturant Veterinarske škole u Vinkovcima. Mi smo se iskidali od smijeha, i da znate, ima u ovome planu i nešto istine. Samo što moji majstori nisu tamanili ni rakijicu ni pivo do samoga kraja, odnosno do večere. A da je bilo beštimanja, je, moj zakoniti ne može bez toga. I nije se porezao, ni on niti itko iz čopora. Baš je bilo veselo! A za večerom smo sjedili do deset i pol navečer
Plan rada za svinjokolju :
5.30 ustаjаnje, rаkijicа (0.03), obući vojnu uniformu
5.45
- nаložiti vаtru ispod kаzаnа, u kаzаn sipаti vodu, provjeriti je li svinjа još živа i je li u svinjcu, rаkijicа (0.03), probuditi ženu, djecu i kera, dok ženа kuhа kаvu, probuditi i pozvati kuma Antu i susjede Milorada, Ibru i Janeza.
6.30
- zаjedničkа kаva i rаkijicа (0.05), još jednа rаkijicа (0.05)
7.00
- sа čoporom otići do svinjcа, probuditi svinju (žena je već probuđena, ovdje se misli nа prаvu svinju hehe), dok kum Ante drži svinju zа rep, ti joj stаvi sаjlu nа njušku, vuci svinju iz svinjcа u dvorište, vrijeme je dа svinjа opаli Milorada po nozi, а tebe ugrize, pusti svinju, suj, još suj, nаročito ženu koje nemа, rаkijicа (0.05), opet rаkijicа (0.05), pljuni, rаkijicа (0.05), polij mаlo rаkije po rаni
7.45
- opet ufаti svinju i pri tom joj suj tromajke i onogа ko ju je stvorio tаkvu, opet mаlo suj ženu,
uzmi sikiru, nišаni sikirom dа opаliš svinju po sred čelа, drškа sikire je mаlo vlаžnа pа ti se omаkne i svinju sаmo mаlo ošаmutiš, suj ženu kojа je sikiru držаlа nа vlаžnom mjestu; rаkijicа (iz flаše), pljuni, opet zаmаhni sikirom, dok svinjа mlаti nogаmа ufаti nož i prikolji je, dok je kolješ posijeci i svoj prst. Ne znаš je li više krvаri svinjа ili ti, suj svinju i Maricu koje opet nemа, bаci nož u đubre pored svinjcа, još suj ženu i punicu, rаkijicа (iz flаše), iz flаše polij rаnu nа prstu, dok ti Marica zаvijа prst suj joj tromаjku (za sve je ona kriva), suj svinju i dаnаšnji dаn
9.15
- iz kаzаnа sipаj vruću vodu u korito, ubаci svinju, polij vodom svinju, očisti je što brže možeš, skini joj pаpke, prinesi kuke koje si pripremio
10.00
- vidiš dа ti fаli jednа kukа zа vješаnje, suj ženu kojа je izgubilа kuku, trči po selu i trаži ko imа posuditi kuku, pri tome po cijelom selu suj ženu, punicu i dаnаšnji dаn; kаd nаđeš kuku kod dvаnаestog susjeda, objesi svinju
11.00
- vаdiš crijeva, dok režeš trbuh, probiješ crijevа i njihov sаdržаj se rаzlije po utrobi; suj ženu, onog ko ju je rodio i tupe noževe, rаkijicа (0.05), operi utrobu vodom, pri tom ulij mаlo vode u čizme, suj ženu koje opet nemа, rаkijicа (0.05), pljuni, izvаdi iznutrice, operi svinju iznutrа, rаspolovi svinju; dok siječeš, sikirа ti se omаkne i odsječeš po rebrimа umjesto po sredini krmenаdle, suj ženu, sikiru i svinju, pivo (0.5), pljuni, pivo (0.5), poprаvi što se poprаviti može, isjeci do krаjа, odnesi polutke nа stol
12.00
- prvo oguli slаnine pа isjeci čvаrke
12.30
- uzmi uzorаk mesа zа pregled nа trihinelozu, sjedi u аuto i odnesi u veterinаrsku nа pregled, zаborаvio si pаre pа se morаš vrаtiti, suj ženu kojа ti nije pripremilа novčаnik
13.30
- vrаti se u аmbulаntu, kаd se vrаtiš iz аmbulаnte jetricu i bubrege dаj Marici dа ispeče na bijeli luk, pivo (0.5), sin skidа kožu sа slаnine, pokаzuješ mu kаko se to rаdi i posječeš prst, suješ nesposobnog sinа, njegovu mаjku, slаninu, mаst i čvаrke, operi kаzаn i stаvi čvаrke u njegа
14.30
- ženа topi mаst i čvаrke, pivo (0.5), sаmelji meso, dodаj sol, pаpriku, mаlo vinа, šećerа i papar, probаj, dodаj još mаlo soli, pivo (0.5), probаj, dodаj pаprike, probаj, dodаj papra probаj, pitаj čopor štа oni misle, dodаj još mаlo soli, zovi ženu dа i onа probа, kаži ženi dа nemа pojma jer joj je smjesа preljutа, preslаnа i prezаčinjenа, pošаlji ženu nаzаd kod kаzаnа zа mаst (ili je zaključaj u podrum hehe), pivo (0,5)
16.45
- nаpuni crijevа, pošto crijevа pucаju, suj crijevа, svinjokolju, ženu kojа ih je kupilа i mesаrа koji joj je prodаo, pivo (0,5), skupi kobаsice
18.00
- provjeri mаst, skini kаzаn, polij mаlo vrele mаsti sebi po ruci, trči uokolo i deri se, gurаj ruku u vodu, suj ženu kojа je zа sve krivа, suj mаst, čvаrke i ženinu mаjku, pivo (0,5).





 




















lijepa-nasa @ 23:05 |Isključeno | Komentari: 0
srijeda, studeni 29, 2017
Potpuno šokirana i užasnuta pratim današnja događanja u Haagu. Apsolutno vjerujem u zadnje  generalove riječi: Slobodan Praljak nije zločinac….

Da jeste, ne bi  onom drhtavom  rukom ubio sebe! Nakon izdržane dvije trećine kazne,  imao je  pravo vrlo brzo izaći na slobodu, ali da ukaže na nepravdu i laž, on je izabrao smrt pred očima svjetske javnosti.


I dok nekakva gospođa  iz suda  poslije njegovoga čina tumači kreaturama u odori da je popio otrov, vrhovni  kreator kaže OK! Tri puta sam danas to gledala, taj monstruozni , mirni OK.  Kao da je krepala ovca, ili se dogodila neka posve nevažna stvar.

Uostalom, nakon smrti ČOVJEKA  samo na tren su zastali, i nastavili suditi Hrvatima. A mi, ko ustrašene, jadne, frustrirane ovce – ŠUTIMO! Nigdje prosvjeda, čak su i ona tri preostala osuđenika  došla na nastavak suđenja. Da sam na njihovom mjestu, ni dizalica me ne bi mogla dovesti u sudnicu. To bi bio moj znak prezira koji  je tim kreaturama u svojoj zadnjoj rečenici, pred samu smrt uputio general  Praljak.


Pročitala sam  na nekom portalu: “… Sutra će se u crkvama čitati evanđelje po Luki, u kojem Isus kaže „Narod će ustati protiv naroda, i kraljevstvo protiv kraljevstva. I bit će velikih potresa po raznim mjestima, gladi i pošasti;  bit će strahota i velikih znakova s neba.“ Riječ  je Gospodnja.

Što je učinio Haaški sud? Umjesto suživota, pomirenja i tolerancije svojim  presudama donio je  još veću, golemu, neizlječivu mržnju među narodima u BiH. Pretužno!




lijepa-nasa @ 18:00 |Isključeno | Komentari: 0
ponedjeljak, studeni 27, 2017
Dok sam 18.11. sa unucima koračala u Koloni sjećanja, pričala sam im priče iz života starog Vukovara. Do 1965. godine Dunav i Vuka su redovito plavile ogroman dio grada i predgrađa, a te 65. bilo je najgore. U školu sam sa prijateljima išla po skelama, jer voda je bila duboka po ulicama. Pričala sam im o nepodopštinama koje smo činili na putu u školu, a oni baš vole slušati te priče, pa mi je najstariji predložio: ti bi trebala napisati knjigu koju trebaš nazvati „Bakine priče“.
Dobra ideja, jer u ovim godinama i sa ovim iskustvom imam materijala za doista puno priča. To bi mogao biti način da opet spojim Vukovar i Neretvu, jer iz Vukovara pamtim predivne dane djetinjstva i rane mladosti, a iz Ploča i Neretve sav ostali dio života. Osim onoga studentskog, Sarajevskog!
Već dugo vremena i sama razmišljam o tome, ali se nikada nije imalo vremena.
Sada ga konačno imam!
Iako su mi fotke iz vukovarske prošlosti izgorjele u roditeljskom domu, nedavno sam otkrila i neke spašene: ja na Prvoj svetoj pričesti u crkvi sv.Filipa i Jakova, i u ranoj mladosti sa našim paterom u pauzi izgradnje crkve sv. Josipa Radnika.








lijepa-nasa @ 22:26 |Isključeno | Komentari: 0
petak, studeni 24, 2017

Puna nam je kuća suvenira, i u Pločama i u Vukovaru. Kada dođu Neretvani, donesu svoje, Dubrovčani opet svoje, Primorci svoje, a Šokci nigdje bez  šokačke kuće i vezenih flaša.

      Neke ljude i radi tih suvenira sigurno neću nikada zaboraviti.

 
















lijepa-nasa @ 18:00 |Isključeno | Komentari: 0
četvrtak, studeni 23, 2017
Jučer sam bila u Virovitici, na sahrani pateru fra Flavijanu Šolcu, legendarnom župniku iz moje  rane mladosti. Zajedno sa njim i župljanima, nas je grupa petnaestogodišnjaka i mrvu starijih gradilo crkvu Gospe Fatimske  Veliko je djelo učinio, sagradio je crkvu ni iz čega (baš kao don Petar pločanski, samo je bio puuuuno drugačiji), proseći po svijetu, a i mi mladi putovali  smo sa njim. Tu su crkvu  četnici sravnili sa zemljom za vrijeme Domovinskog rata, pod parolom da je na tornju  crkve bilo puno ZENGA i oružja.

A da je bio legenda dokaz je da su mu  na sahrani bila 82 svećenika, biskup, autobusi  sa župljanima iz Vukovara i Iloka i njegovi sumještani iz Virovitice.

Ušla sam u autobus koji je crkva organizirala za svoje župljane, i utvrdila da poznajem samo  troje ljudi i dvije časne sestre. Nema moje generacije: ili su zbog rata potpuno  onemoćali i ne bi mogli izdržati cijeli dan, ili su poginuli. Pretužno je to.

Moj zakoniti i ja donijeli smo u autobus gajbu mandarina, jer su nas Opuzenci stvarno dobro opskrbili: mandarine,klementine, šipci, suhe smokve, vino, maslinovo ulje, bombonjere, ušećereni bajami…  ma svašta su nam donijeli.

Bio je  mudar potez donijeti mandarine župljanima, svi su se jako obradovali. Jedna je gospođa uzela gajbu i išla od sjedala do sjedala  vičući: tek ubrano, izvolite…..

Onda sam upitala patera jesu li oni u crkvi dobili mandarine? Ne, ni jednu jedinu, ni Karitas nije dobio ništa. Bila sam  iznenađena, jer su ovdje u Vukovaru već navikli da im Neretvani donose tone mandarina. Znam da su Opuzenci poslali za otvaranje nove tržnice, a Pločani su donijeli djeci iz OŠ Blage Zadre. Koliko sam razumjela patera, ni županija nije donijela iako su do sada svake godine donosili. Dok je Marija Vučković bila u Županiji dotle su i dobivali. Sada su tamo neki drugi ljudi iz Ploča i Metkovića i ne mare oni za Vukovarce.

Takav je život: nešto prije, a nešto poslije, ali sve se jednom zaboravlja. Ma što misle Vukovarci, da su oni nešto posebno?







lijepa-nasa @ 19:57 |Isključeno | Komentari: 0
ponedjeljak, studeni 20, 2017
Nadam se da ćete mi oprostiti što ovih dana pišem samo o Vukovaru.
Naši su se Opuzenci tek jučer vratili doma, krenuli su kasno poslijepodne, a čini mi se da su i Pločani do jučer biti ovdje. No, najvećim dijelom Hrvatska se još prije dva dana vratila doma. Ali Vukovarci u kolonama i dalje tiho, u šutnji i molitvi hodočaste križnim putovima. Jučer je obilježen pad Borova naselja, a danas stradanje Vukovaraca u Veleprometu, logoru kroz koji je prošlo oko 10 000 zarobljenih branitelja i civila od kojih je ubijeno ili nestalo njih oko 700.
I dok spremam kuću, slušam Hrvatski radio Vukovar koji čitavi dan od ponoći pa do mraka evocira uspomenu na velikog čovjeka i novinara Sinišu Glavaševića pod geslom „Glas koji ne šuti, glas koji se čuje“.
Naime, prije 26 godina, baš na današnji dan, u noći sa 20. na 21. studenog 1991. pripadnici JNA i srpskih paravojnih postrojbi ubili su 264 civila i vojnika, koji su deportirani iz vukovarske bolnice, i odvezeni u logor te potom smaknuti u divljini farme Ovčara. Žrtve su bile uglavnom ranjenici i medicinsko osoblje iz vukovarske bolnice. Među njima su bili i francuski ratni dobrovoljac Jean-Michel Nicolier i novinari Radio Vukovara Siniša Glavašević i Branimir Polovina. Međutim, u najvećoj masovnoj grobnici u Hrvatskoj, nakon Drugog svjetskog rata pronađeno je „samo“ 200 žrtava. Ostale likvidirane žrtve s Ovčare još uvijek nisu pronađene, i sada se nekako uvriježilo da je na Ovčari ubijeno 200 žrtava. Zašto se ne govori o onim mrtvima koje su Krajinski Srbi uspjeli iz Ovčare i iz drugih masovnih grobnica odnijeti i prebaciti na druga nepoznata mjesta dok je tu bila komanda pripadnika ruske bojne.
Ispričane su danas i mnoge nepoznate, užasne laži kojima su srpski mediji trovali svoj narod, i kad čovjek to čuje, ne treba se čuditi što je zavladala tako strašna mržnja među narodima. Neki je monstrum koji sebe naziva novinarom tvrdio da je u jednom dječjem vrtiću pronađeno 41 zaklano srpsko dijete između pet i devet godina. Tada vrtići nisu bili podijeljeni, pa nije jasno odakle im takva ideja. Piše taj monstrum kako su tijela te srpske dječice naslagana u vrećama, iz kojih su virile glavice bez ušiju koje su im „odsekle ustaše“. Svi svjetski mediji preuzeli su ovu strašnu laž. Ali, sutradan je sve demantirala Jugoslavenska narodna armija. No, cilj je postignut, posijana laž naišla je na plodno tlo. Ni danas u Srbiji veliki dio ljudi ne zna da je to bila laž. A naš Siniša Glavašević ni u jednom svome radio izvještaju nije lagao ni proklinjao. Blagost, dobrota, istinoljubivost, i stalna molba Zagrebu da pomogne Vukovaru bile su njegova odlika.
Ali hrvatske vlasti slabo su ga čule. Hrvatski medijski urednici su mu izvještaje sjekli, a Srbi su sasjekli njega. Tužna sudbina jednog izuzetnog čovjeka.







lijepa-nasa @ 19:37 |Isključeno | Komentari: 0
subota, studeni 18, 2017
Mislim da je Vukovar jedino mjesto u Hrvatskoj gdje se Hrvati susreću u zajedničkoj ljubavi i kolektivnom sjećanju na užas, a gdje nema štandova sa janjetinom, prasetinom, cajkama i ostalim šarenim lažama.
U beskrajnoj koloni sjećanja, lagano i tiho koračaju ljudi koji se najčešće mole, pjevaju pjesme posvećene gospi Mariji, ili se tiho razgovaraju ratni prijatelji koji se prisjećaju strahota iz 91.
Gledam ispred sebe dvojicu očeva kako na ramenima nose svoje dvije malene djevojčice koje nemaju više od tri godine, ali se drže za rukice kao da ih nitko razdvojiti ne može. Pogodilo me kad sam vidjela da na Policijskoj postaji vukovar nema nikakvih oznaka, samo prazna ploča gdje je nekad bio natpis. Jasno mi je zašto je tako, a opet ne mogu vjerovati da su naši političari takve jadonje i kukavice.
Dominiraju različite prekrasne nošnje i transparenti na kojima su nazivi mjesta ili postrojbi iz kojih dolaze. Susrećem puno prijatelja i dobrih ljudi koje poznajem, ali samo se kratko pozdravljamo, nema se vremena jer kolona odmiče. Čini mi se da je ove godine najviše članova i poklonika HOSa, ratnika koje izuzetno cijenim. Nakaradna državna politika prema ovim nesebičnim ljudima koji su masovno ginuli i bivali ranjavani učinila je svoje. Kao da su ljudima otvorili oči i srca,i politici usprkos, bilo ih je doista masovno. Susrećem se i srdačno pozdravljam sa Damirom Markušom, čovjekom koji sebe nije štedio ni u ratu, niti sada u miru, neustrašivim i velikim ratnikom HOSa u Vukovarskoj postrojbi. Pozdravljam se s još jednim velikim ratnikom, Marko Radoš Mara, koji je zbog Hrvatske izgubio pola svoga tijela. Vidjela sam i naše Pločane, Opuzence, neke Dubrovčane.... U koloni su i moji gosti iz Ljubuškog, Nikola Kraljević i sin mu Luka, i Ina frendica sa svojim dragim je tu....
Kiše nije bilo, ali jeste hladnoće i sivila!
A večeras slušam na TV hvalospjeve o tome kako u Vukovaru više skoro i nije problem naći radno mjesto, već je problem masovno iseljavanje. Manje od pola Grada se vratilo ovdje živjeti, a sada i to malo bježi po cijeloj Europi. Ma ne znam zašto odlaze iz ovoga predivnoga Grada kad posao više nije problem. Bit će iz obijesti, tako im se hoće!
Mamicu im političku lažljivu dodvorničku!
Napomena: Tko želi vidjeti više fotografija, nalaze se na fb stranici Lijepe Naše Neretve!
Ulaz u Policijsku postaju Vukovar


lijepa-nasa @ 21:46 |Isključeno | Komentari: 0
Brojač posjeta
1603687
linkovi
Nema zapisa.
Arhiva
Index.hr
Nema zapisa.