Što je bilo daleko, došlo je sasvim blizu! Samo što nije svanula nedjelja, izborni dan! Od raznih likova po zemljici Hrvatskoj naslušali smo se svega i svačega.             

                Najviše ima neznalica i  politikanata punih sebe i svoje veličine, koji ne vide dalje od vrha svoga nosa, ali nas pokušavaju uvjeriti da smo bez njih propali! Nekima mašta radi punom parom, pa ne znaju, neće ili ne mogu povući crtu između stvarnosti i želja. Neki opet ne odustaju od podjela, naročito onih na lijeve i desne.  A ono što nam zaista  treba je samo zajednički cilj: napredak i bolji život u Hrvatskoj, i našoj Neretvi. Doduše, nitko nije protiv toga, dapače, ali svatko ima drugačije vizije i sposobnosti da taj cilj i ostvari.

                 Iz razgovora s ljudima jasno je da smo svi izgubili nadu. Masovno  beznađe i teške podjele na partizane i ustaše, na  lijeve i desne su  naša svakodnevnica. Drugačiji pogledi na život u Hrvatskoj  su oduvijek  prokletstvo i razlog za mržnju.

               Politika i političari su za mene (od)uvijek bili  gadljiva i pokvarljiva roba. Nisam im vjerovala, a ne vjerujem ni sada.  Već odavno sam se osvjedočila da politička sebičnost, nezajažljivost, oholost i pokvarenost ne poznaju vrijeme, rase ni nacije. Pa koji me vrag onda nagovorio da se petljam  među te meni  potpuno otuđene strukture? Strast i ljubav prema prirodi i ljudima bili  su presudan faktor. A obzirom da gospodin Zdravko Srzentić ima vrlo slične poglede, puno smo razgovarali o tome, i zaključili da se moramo uključiti  u bitku za drugačiju Neretvu i Ploče sa svim njegovim mjestima. Želimo pokazati i  dokazati da se može i drugačije, bolje, korisnije! Naš je moto: MI ZNAMO, HOĆEMO I MOŽEMO! Vjerujem da ćete nam na nedjeljnim izborima dati priliku da to i dokažemo. Drugi su dobili i imali tu priliku, i što su učinili? Nikoga neću  prozivati, to nije moj stil,  samo želim reći neke činjenice.

 Zdravko Srzentić, inženjer, Pločanin koji je rastao i stasao sa ovim gradom, inženjer sa impresivnim i bogatim životopisom,  otac je dvoje odrasle i uspješne djece, dida dvije prekrasne djevojčice, i obiteljski  čovjek bez mrlje u biografiji. On nikada nije imao afera, nije privatizirao, varao, krao, prisvajao! Sve što ima – a ima dosta toga, zaradio je u složnom braku sa svojom suprugom.  

Stipo Laura – skromni, samozatajni i nadasve časni Kominjanin, udovac, otac jedne mlade profesorice, oličenje je poštenog Neretvanskog čovjeka, za kojega ama baš nitko nema i ne može naći ni  jednu nečasnu epizodu u njegovu životu. U vrijeme stvaranja naše domovine od 1990. do 1993., kada je Hrvatskoj bilo najteže, obnašao je dužnost  potpredsjednika Općine Ploče, i  jedan je od doista rijetkih ljudi koji su se u nekom razdoblju svoga života našli u politici, i potpuno neokaljani izašli iz nje.

Ana Musa, moja malenkost: ekonomistica po zvanju, ponosna majka dvojice  vrlo uspješnih, zaposlenih mladih ljudi, baka čak četiri muška unuka, sa svojim suprugom materijalno sasvim pristojno osigurana. Bila  sam  tajnica svoj pločanskoj djeci punih 37 godina, a  dijelu te djece sam bila i predsjednica udruge punih 17 godina.  Učila sam ih kako voljeti svoju zemlju i sve njezine  prirodne ljepote, vodila sam ih diljem Hrvatske, od Vukovara preko Bjelolasice do Šipana – uvijek besplatno za njihove roditelje, jer sam se snalazila, tražila i dobivala donacije za djecu.  Eko list za mlade „Lijepa naša Neretva“ bio je moj projekt, kojega sam realizirala zajedno sa djecom, a u kojemu su surađivali i jedan ministar zaštite okoliša,  jedan Dubrovačko neretvanski župan, i mnogi poznati  Neretvani, doktori znanosti, roditelji učenika. Devet godina – devet brojeva, i svi besplatni. Nisam  stavljala novac od projekta u svoj džep, nego smo novine dijelili besplatno.  O mojoj borbi protiv azbesta, antracita, devastiranja prostora, zagađenja zraka…… svi sve znate.

To su vam, eto, kandidati za gradonačelnika i dogradonačelnike sa liste Zdravke Srzentića. A na toj listi imamo još doista puno poznatih imena ljudi iza kojih stoje njihova djela i njihovo poštenje. To su:Dino Doboš, Ante Glamuzina-Mere, Jure Družijanić, Višnja Grančić,Miro Srzentić, Antonijo Šunjić, Jasna Krilić, Ivo Nikolac, Stipe Šunjić Kaćo, Goran Grgurinović Škot, Tanja Medak, Dagda Bogunović Miletić, Mirko Gradac i Slobodan Glamuzina. Dakle, imamo 6 inženjera i 5 prosvjetara. Pa vi sad odlučite!

Lista Zdravka Srzentića za Gradsko vijeće Ploča na izborima je broj 6, a za gradonačelnika nosi broj 4.

Na kraju želim skrenuti pozornost građanima koji nisu zarobljenici stranaka, ili koji još ne znaju za koju će Županijsku  listu glasovati : glasujte za listu broj 6 – MOST.  

Ovu su listu sastavljali mladi Metkovski intelektualci koji su zajedno sa mnom stvarali Građansku inicijativu „Spasimo dolinu Neretve“.  Nositelj liste  je dr. Božo Petrov, i u njoj je puno sjajnih, pametnih i obrazovanih Neretvana. Čast mi je što su i mene uvrstili  visoko na toj listi (3.), a  tu je također i Zdravko Srzentić (5) i naš poznati sugrađanin Miro Zubac. Eto, sada znate za koju županijsku  listu treba glasovati. Neka to bude MOST koji će konačno spojiti i nas u Neretvi.

Najednom se skupilo puuuuno, baš puno neodgodivih poslova i obveza. Dogovorila sam s majstorom pituravanje stana, a dok on to bude radio, mi ćemo biti na putu. Pa se nađem u problemu s vremenom, i ne znam što bih prije. Treba sve po kući prilagoditi majstoru: skinuti (i oprati) zavjese, tepihe, slike sa zidova, premjestiti i zaštititi  one silne knjige, izvući namještaj u sredinu prostorija da majstor može slobodno cirkulirati. Valja prekriti kompletan namještaj da se ne zaprlja od piture. Usput treba  pripremati obroke, i pakirati stvari za putovanje. Ne smijem ništa zaboraviti – od čarapa do svečane odjeće. Telefon zvoni svako malo, mobitel zvoni još i češće.  Zove jedan naš Neretvanin, prijavljuje devastaciju vrijednoga područja. Trebat će otići na Neretvu, poslikati  devastirano područje i prijaviti sve  Ministarstvu zaštite. Ali, kada otići? Dogovorimo to za vrijeme iza izbora, jer šteta je već napravljena, a ako sada dignemo graju, ispast će da je to predizborna fora, a to nikako ne želim. Ne čuvam ja prirodu zbog izbora, nego sam nakon 17 godina odlučila  ići u izbore radi prirode.   Želim stići i na jedan predizborni skup koji ima vrlo interesantnu temu: infrastruktura na području Grada Ploča. Čak i to mi uspijeva, i sa društvom (iz suprotnog izbornog tabora) popiti kavicu i malo se zajednički nasmijati.

Trčim doma, već je devet sati, a posla ostalo još ihihi, kol'ko hoćeš! Tješim sebe: a što bi da pored svega ovoga   imam malenu dječicu, pa još i da radim.  Put se ne može odgoditi, na svadbu se mora na vrijeme  ići i stići u ravnu Slavoniju.  Sjetim se jedne narodne pjesme još iz vremena Juge: Nadmeću se momče i djevojče! Momče nažnje dva'est i tri snopa, a djevojče dva'est i četiri. Momče spava ni glavu ne diže, a djevojče sitan  vezak veze.

Što sam htjela reći ovom pričom?! Samo to da – kao i stotine, tisuće drugih, sasvim običnih žena u isto vrijeme moram i mogu pitaj Boga koliko poslova raditi istovremeno i uspješno.  Držimo najmanje tri kantuna od kuće bez izmotavanja i kukanja. Zapravo, žene su zakon! Tako nas malo ima po tim izbornim listama, da je to zbilja diskriminacija, a sposobnije smo  i izdržljivije od mnogih  muških kolega.  Mislim da mi, žene, taj svoj nepogrešivi  instinkt za obitelj i dom  primjenjujemo i u politici. Puno smo racionalnije, odgovornije i neustrašivije u donošenju i provođenju odluka  od muškaraca. Da se žena pita, sto posto sam sigurna da nikada ne bi bilo rata! Mi bi se već znale dogovoriti.

Pa vi sad pišite kako je neka od žena sa lista nezgrapna, predebela, premršava, prestara, premlada,  bez iskustva, neznalica…..  Žao mi je što je naša neponovljiva i puna ideja Dagda Miletić Bogunović prekasno došla sa jednom sjajnom idejom: idemo sastaviti jednu listu žena! Bile bi to prave i neustrašive vladarice Neretve.

                 Neovisna lista Zdravka Srzentića je nastala s ciljem da se  naši građani  ponovo uključe u politički život Grada, da budu aktivni sudionici života u njemu, a ne samo pasivni i šutljivi promatrači. Mi doista znamo što ćemo raditi,  jer smo locirali probleme koje treba hitno rješavati, i to su naši strateški ciljevi.  Ne  mlatimo praznu slamu i ne služimo se  floskulama kako bi vas namamili da glasujete za nas. Mi smo ljudi koji su naučili raditi, a u izbore ulazimo bez figa u džepu i bez osobnih interesa. Zdravko Srzentić i oba njegova kandidata za dogradonačelnika riješili su sve svoje životne probleme, i nitko ne može reći da nam je motivacija osobni, a ne opći  interes. Nismo političari koji žele biti iznad, a ne pored drugih, mi smo grupa  građana koja je detektirala najveće i najvažnije  probleme  koji se u našem Gradu već godinama zanemaruju i spremaju „pod tepih“.

                Naše kvalitete prepoznali su i mladi intelektualci iz Metkovića, koji su se udružili u MOST neovisnih lista. Pozvali su nas na svoju Županijsku listu, pa je tako nas dvoje pločana među prvih pet na Županijskoj listi. A kada se udruže pamet, mladost i  naše životno iskustvo, gdje će nam biti kraj. Eto, sada imate za koga glasovati i u Županiji. Imat ćemo i podršku Dubrovčana, jer svima trebaju zagovornici napretka uz zaštitu okoliša.

                     Vjerujemo u sebe! Želimo u narednom razdoblju  pokrenuti gospodarstvo u dolini Neretve, jer poljoprivreda je alfa i omega ovoga kraja, te joj treba posvetiti posebnu pozornost. Želimo grad koji će biti pokretač gospodarstva i razvitka infrastrukture, ali i održivi razvoj uz očuvanje resursa, smanjenje zagađenja okoliša i očuvanje biološke raznovrsnosti. Želimo intenzivnu suradnju sa svim mjesnim odborima. Također želimo osposobljavati stručne ekipe za izradu programa i projekata u cilju iskorištavanja novaca iz fondova EU. Uostalom, sve što želimo naći ćete na stranici Srza vas trza u našem PROGRAMU RAZVOJA GRADA PLOČE 2013. – 2017.  Mi ćemo zasigurno  biti otvorena i transparentna lokalna samouprava, uvijek na usluzi svojim  sugrađanima.     
                   Svi traže, žele i sanjaju promjene, a njih možemo donijeti samo mi sami, i nitko više. Imamo dovoljno vremena do 19. svibnja da proučimo sve liste, sve kandidate pojedinačno, sve  predložene programe. Trebamo razmišljati kao slobodni ljudi, što i jesmo, a ne kao zarobljenici svojih stranaka. Ako vam i dalje pred glasačkom kutijom bude odlučivalo srce, a ne razum, ništa se neće promijeniti. Ostat ćemo i dalje okamenjeni  u prošlom, potpuno promašenom, neinventivnom i siromašnom vremenu.

               Današnji praznik rada velikom je broju hrvatskih građana zapravo dan glada, političarima i sindikalcima (koji su isto političari) to je praznik floskula i parola, a radničkoj klasi i njihovim obiteljima  to je besplatna porcija fažola.

               Od rata pa nadalje nikada nisam slavila ovaj praznik! Ne zato što on to ne zaslužuje, nego iz prostog razloga što  je to postao samo jedan u nizu  neradnih dana bez imalo emocija i istine o pravom smislu proslave toga dana koji se u Hrvatskoj obilježava od 1. svibnja 1890. godine. To je bilo vrijeme u kojemu  se, nažalost, kao i danas,  radnici bezdušno iskorištavaju, uz niske dnevnice i rad od 12, pa čak i više sati koji su iscrpljivali i iscrpljuju  ljude u svim zemljama kapitalizma.

             Međunarodni praznik rada obilježava se kao spomen na velike radničke prosvjede održane u Chicagu 1.svibnja 1886. godine, kada je u sukobima s policijom poginulo više od 200 radnika,  5 je radnika osuđeno na smrt, a 3 na doživotnu robiju. Tada je  prosvjedovalo oko 40.000 radnika ističući zahtjeve simbolizirane u 3 osmice: 8 sati rada, 8 sati odmora i 8 sati kulture.

            S vremenom su i proslave praznika rada pretvorene u velebne državne priredbe i mimohode kojima se svijetu pokazuje kako radnička klasa daje punu potporu birokratiziranim strukturama države i  stranaka na vlasti. Radničke manifestacije našega vremena  događaju se u ozračju krize i oštrih mjera štednje, pa radnici i sindikalne vođe  pozivaju vlasti na borbu protiv nezaposlenosti, na ublažavanje nejednakosti, i zahtijevaju  jačanje mjera sigurnosti na radnome mjestu. Doduše, ovim današnjim sindikalnim vođama osobno ne vjerujem, jer ni jedan od tih likova nema manje od 10.000 kuna primanja, a na pozornici kukuleču za koricom kruha  i boljim životom koje oni oduvijek imaju.Mlaćenje prazne slame!

            Okupilo se  danas na prosvjedu u Zagrebu 20.000 nezadovoljnika, a sudjelovao je i naš Zoran Parmać sa najnovijim izvrsnim  uratkom "Vlada" (Da mi je vidit jedan put, da pada vlada....).

             I što na kraju reći o 1. svibnja – prazniku rada u Pločama. Dobro je da se ovaj dan obilježio, iako ne znam tko je organizator. Pretpostavljam da nije gradska vlast, već SDP, što mi je i nekako normalno.

             Lijepo je i na povratku sa rive i prvosvibanjskog fažola svratiti u našu velebnu crkvu i pogledati kako napreduje instaliranje orgulja, a napreduje izvrsno.

       Kako je danas i blagdan sv. Josipa Radnika (a rođena sam u Vukovaru, baš u njegovoj, radničkoj župi), valja napomenuti da je 1889. godine papa Leon XIII. izdao encikliku o sv. Josipu, i u njoj je "radnike i sve ljude skromnih životnih uvjeta uputio na sv. Josipa kao uzor i primjer za nasljedovanje". Jasno je da su Praznik rada i blagdan sv. Josipa radnika neraskidivo povezani, pa svaka ruka puna žuljeva i svaki izmoreni radnik, ovoga sveca osjećaju bliskim i svojim.

          Cilj rada ove udruge je poticanje izrade narodnih rukotvorina, koristeći pri tome  razne tehnike. Žele od starih predmeta izrađivati nove, modernije i dekorativne predmete koji će se prezentirati javnosti, i poticati kreativnost pazeći na prirodu, tako da se većina radova bazira na korištenje prirodnih materijala ili onih koje spašavamo od otpada.
             Članice udruge žele sačuvati autohtone recepte pripremanja hrane, te izrađivati  dekoracije od mediteranskog bilja (lavanda, ružmarin, lovor, itd.) koje se mahom koriste u dekorativne svrhe. Žele sačuvati naslijeđe od starina, njegovati stare narodne  običaja, organizirati radionice ručnih radova i prenositi znanja na mlađe generacije.

           Udruga je od 29. travnja do 3. svibnja, u vremenu od  9 do 12 i 15 do 18 sati,  u suradnji sa Kulturnom udrugom Gomile u njihovom prostoru (Vukovarska 8 – bivši kafić Gulia) organizirala prvu izložbu svojih radova pod nazivom «Tjedan kreativne ćakule». Svakako se isplati doći i osjetiti  izvrsnu atmosferu skladnih boja, opojni zrak prepun mirisa mediteranskoga bilja, uživajući u mnoštvu najrazličitijih kreacija, iz kojih je vidljivo kako osobe sa istinskim darom mogu od običnih naplavina sa ušća Neretve i komadića odbačenoga stakla napraviti jedinstveno ogledalo, od obične limene cijevi neobični držač za kišobrane, a najobičnije kutije preobraze kao ružno pače u labuda. Izradile su neobične, male jastučiće, nakit, oslikane daske koje se mogu objesiti na zid kao predivan umjetnički rad, oslikane ženske štikle….. Žene koje dolaze posjetiti izložbu  su naprosto poludjele za tim predivnim, unikatnim predmetima, i svaka hoće imati barem jedan.

Ako želite uljepšati sebi dan, svakako pođite do Vukovarske 8 dok još imate vremena, jer svaki od izloženih eksponata je jedinstven.
                                                                                                             

           Svaka medalja ima dvije strane, iako mi vrlo često vidimo samo jednu, i tu jednu uzimamo kao neprikosnovenu istinu. Mislim na gubitak Srđa i nedovoljan izlazak Dubrovčana na jučerašnji referendum. Tužno je i prežalosno da su Dubrovčani, a time i cijela Hrvatska ovako olako  izgubili Srđ. Neki se tome beskrajno raduju, i govore da je pobijedio  napredak. Veliki mediji i svi političari su za izgradnju hotela, apartmančina i nešto golf igrališta. I kažu da je to za dobro naroda! Kojeg naroda?!

             Kada bi se našao netko da analizira starosnu dob izašlih, sigurna sam da je  ogromna većina njih mlada, ispod 40 godina. A oni su budućnost Dubrovnika, ne ovi fosilizirani stranački  političari. Vidjela sam informaciju da su pristigla dva autobusa mladih Dubrovčana, studenata iz Zagreba, koji su u grad  došli samo zbog glasanja. Poznajem neke neumorne i neustrašive borce  (Đuru Capora) iz ekipe „Srđ je naš“, i sve su to odreda mladi, obrazovani Dubrovčani, koji su, očito, puno svjesniji toga što gube sa Srđem.

           Činjenica je da  u Hrvatskom zakonodavstvu vladaju nered i užas, jer političari nisu uskladili Zakon o referendumu sa Ustavnim Zakonom još od 2010. godine. Nemoguće je da pri glasanju vrijedi jedan zakon za državu, a drugi za lokalne zajednice. Jednostavno je neshvatljivo da je ispodpolovični postotak izašlih birača za ulazak u EU zakonit, a za Srđ je nezakonit. Za ulazak   u EU mogla su izaći tri glasača, a dva da su za,  stvar je zakonita. U ovom drugom glasanju, protiv ovakve izgradnje na Srđu glasalo je 84,23% izašlih, ali zaludu. Normalan čovjek ovakvu matematiku ne razumije, iako brojke nikad ne lažu. Dakle,od ukupno 4 504 765 birača na glasovanje za ulazak u EU je izašlo  43,51% birača ili 1.960.208. Za pristupanje je bilo 1.298.992 birača što čini nepuna 23% od ukupno upisanih birača. U Dubrovniku ima  ukupno upisanih 38.007  birača. Na referendum se odazvalo 11.977 ili 31,51 posto birača. Za projekt je glasalo 1846 glasača dok je protiv bilo 10.051 glasač, a nevažećih listića je bilo 77. Znači, protiv gradnje na Srđu je bilo 37.8%  od ukupno upisanih, ali  po paralelnom zakonu, koji ne vrijedi za državu već samo raju sirotinju, to nije dovoljno. Krajnje je vrijeme ili da se promijeni zakon, ili vlast, jer jedno od ovo dvoje ne valja!

               U organizaciji udruge  Eko Kvarner sutra će se u  Rijeci obilježiti Svjetski dan žrtava azbesta. Obilježavanje će započeti  uvodnim predavanjem koje će održati g. Paolo Tomatis, predsjednik organizacije EARA onlus (European Asbestos Risks Association), koja je osnovana 9. siječnja 2008. u Trstu i već godinama djeluje na području Italije, Slovenije i Hrvatske, sa ciljem smanjenja broja budućih žrtava azbesta i veće pomoći već oboljelima.

               Međunarodni susret će se održati u sklopu proslave Svjetskog dana žrtava azbesta i Međunarodnog dana zdravlja i sigurnosti na radu.

              Nakon uvodnog predavanja održat će se rasprava o očekivanim katastrofalnim posljedicama nedovoljne brige o posljedicama predugog korištenja azbesta u Republici Hrvatskoj.

                   Prije mjesec dana udruga Lijepa naša za Dubrovačko neretvansku županiju dobila je od Svjetskog fonda za zaštitu prirode WWF (World Wildlife Fund) pozivnicu za članstvo u slavlju "Mjesec hrvatskih rijeka", a koje će se održati od 17. lipnja do 14. srpnja 2013. godine. Za nas je to  svojevrsno priznanje i osobita čast.

               Za međunarodno   predstavljanje odabrano je  sedam hrvatskih čudesnih rijeka s očuvanim staništima i nenadmašnim pejzažima: Neretva,  Ombla,  Dunav, Drava, Zrmanja,  Sava i Mura. Sve aktivnosti oko ovoga obilježavanja radit ćemo zajedno sa Javnom ustanovom za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima na području Dubrovačko-neretvanske županije, čija je djelatnost zaštita, održavanje i promicanje zaštićenih područja u cilju zaštite i očuvanja izvornosti prirode, osiguravanja neometanog odvijanja prirodnih procesa i održivog korištenja prirodnih dobara, te nadzor nad provođenjem uvjeta i mjera zaštite prirode za područje kojim upravlja. Imamo sreću da je u ovoj županijskoj ustanovi za pripreme ove manifestacije zadužena mlada, obrazovana Pločanka Kristina Šetka, a i njoj je Neretva u venama.  Na izložbi fotografija Nenada Medaka koju pripremamo želimo uključiti i novoosnovanu pločansku kreativnu udrugu „Šufit“ koja od starih, rabljenih stvari pravi čudesa. Izložbu ćemo organizirati u Pločama, Metkoviću i Opuzenu, a Županija organizira lađe i predavanja o Neretvi
                  Pošto Hrvatska ulazi u EU  1. srpnja 2013, veliki  će svjetski mediji  pozornost javnosti posvetiti našoj zemlji. WWF je ovo  vidio kao  priliku da građanima i političarima EU-a pokaže što Hrvatska donosi u EU u smislu prirodnih vrijednosti, s naglaskom na riječna blaga. Ali te važne prirodne vrijednosti su pod velikim prijetnjama od strane različitih infrastrukturnih projekata, neodrživog gospodarenja prirodnim resursima, te slabom provedbom propisa. Malo ljudi zna da je Europska komisija  u svom nedavnom izvješću, koje je upućeno Europskom parlamentu i Vijeću u Bruxellesu, kritizirala hrvatsku politiku zaštite okoliša. Rijeke su u opasnosti prvenstveno zbog nerealnih hidroenergetskih  planova razvoja, iskopavanja sedimenta, regulacije i otpadnih voda iz industrije i poljoprivrede.
Glavna poruka koju želimo poslati je da ovih sedam rijeka koje su  čudo  hrvatske prirodne baštine uskoro postaju prirodna baština EU, i moraju biti dobro zaštićene, te uz Jadransku obalu - postati jedan od najboljih hrvatskih turističkih odredišta. Nažalost, sada su jako ugrožene od neodrživog razvoja vodne infrastrukture. Na svim događanjima prikupljati ćemo potpise svih sudionika, i na kraju dobiti "rijeku potpisa" koje ćemo na završnoj svečanosti uručiti   gospodinu Zmajloviću, ministru zaštite okoliša i prirode.
              Nadam se i vjerujem da ćemo imati podršku  Neretvana i posjećenost na izložbama, a time i puno potpisa za očuvanje Neretve.



                            Neretva na ušću               Foto: Ana Musa                   

              U Pločama se različita  događanja izmjenjuju tako brzo da se gotovo ne stignu ni zabilježiti. A sva su važna, neka i neponovljiva.

               Don Petar je zaokružio svoje grandiozno djelo dopremom izuzetno vrijednih  orgulja, napravljenih specijalno za pločansku crkvu u Slovenskome mjestu Slatina. Naši vrijedni branitelji i lučki radnici dočekali su i iskrcali veliki šleper pun dijelova orgulja. Sigurna sam da će biti brzo sastavljene, pa ćemo na Dan Grada, odnosno do blagdana Kraljice Neba i Zemlje čuti i njihove zvuke.

            Danas je svjetski  Dan knjige. Povodom toga večeras je na Noć knjige u prepunoj  Gradskoj  knjižnici,  u organizaciji kulturne udruge «Gomile» održano izvrsno i vrlo zanimljivo predavanje na temu Baćine. Vrlo toplo uvodno izlaganje o pok. Emilu Tomaševiću  ispripovijedala je Dagda Bogunović  Miletić, predsjednica udruge. Pričala je o njihovoj suradnji i  predanom radu u prikupljanju građe o njegovoj Baćini.

O samoj Baćini, njezinoj povijesti i ostacima te povijesti, pa i o nekim do sada nepoznatim detaljima  nadahnuto i zanimljivo pričali su  Andrija Pećar, profesor povijesti u Srednjoj školi Fra A. K. Miošića u Pločama i mlada Tena Zmijarević, sveučilišna prvostupnica, inženjer arhitekture i urbanizma.

             Bila je ovo lijepa, topla proljetna noć puna  slika o prošlim vremenima