prodavači magle
Blog
petak, srpanj 22, 2016
Imala sam čast prije dva dana popiti kavicu sa ministrom zaštite okoliša i prirode,  prof.dr.sc.. Slavenom Dobrovićem. Kava je dogovorena da bih mu mogla iznijeti bit neretvanskih eko problema. Zbilja bi bio smrtni grijeh da danas uništimo baš sve što je stoljećima bio izvor života neretvanskih ljudi.

Najbolji primjer suživota čovjeka i prirode je ono što radi naš poznati  Neretvanin Pave jerković , i još nekolicina  pojedinaca koji su krenuli njegovim stopama. Zapošljava, promovira, ugošćuje i zarađuje, a ništa ne zagađuje niti uništava. I to je to!

Neretvanski je čovjek desetljećima golim rukama otimao zemlju močvari i pretvarao je u ono što je danas: područje zvano  Zlatna dolina i hrvatska Kalifornija, gdje priroda i čovjek žive u potpunome skladu. Ni čovjeku , ni prirodi više nikakvi štetni zahvati nisu potrebni, da ne unište taj sklad, što uopće ne znači da se ne trebaju prihvatiti projekti koji će te vrijednosti obogatiti, zaposliti ljude i biti zapravo nositelji razvoja u budućnosti.

 Neretva sadrži najveće i najvrjednije ostatke sredozemnih močvara u Hrvatskoj i jedna je od malobrojnih preostalih u Europi. Sa stanovišta biološke raznolikosti, radi se o području od međunarodne važnosti. U delti je utvrđeno 820 vrsta bilja, što predstavlja oko 15% hrvatske flore, 311 vrsta ptica koje naseljavaju Europu, a njih 115 su gnjezdarice. Ukupno u slatkoj, boćatoj i slanoj vodi ušća obitava oko 150 vrsta riba, a 35 je slatkovodnih ribljih vrsta.

Delta je jedinstvena po raznolikosti močvarnih staništa u našem priobalju,  a uvrštena je u Ramsarski popis močvarnih područja od međunarodne važnosti. Ona također predstavlja područje NATURE 2000 prema EU zakonodavstvu zaštite prirode kojega smo obvezni provoditi temeljem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju EU.

Zato se, sukladno ESPO konvenciji trebaju  poduzeti sve prikladne i učinkovite mjere za sprečavanje, smanjenje i kontrolu značajnih negativnih utjecaja planiranih aktivnosti   vezanih  za cjelokupni sustav  projekta Gornji horizonti. Sramota je da neretvanska javnost pojma nema što se trenutno radi u RS vezano za ovaj mega projekt, kad nam već  nije pružena mogućnost izražavanja mišljenja ili primjedbi na istu i upućivanja tog mišljenja ili primjedbi nadležnom tijelu Republike Bosne i Hercegovine.
Sukladno Europskoj okvirnoj direktivi o vodama koja se odnosi na površinske i podzemne vode rijeka, kao i obalne vode i estuarij rijeke Neretve, tražimo da Vlada RH spriječi daljnju degradaciju, štiti i učvršćuje stanje voda Neretve i močvarnoga dijela koji je direktno ovisan o stanju Neretve, jer se  promjena regulacija vodotoka odražava  na vodni režim u samoj delti, i dužna je utvrditi  posljedice na biljni i životinjski svijet delte Neretve koje će nastupiti preusmjeravanjem i smanjivanjem dotoka voda.
Da bi se spriječili slični užasni projekti, na 15. sjednici Skupštine  Dubrovačko neretvanske županije od 28. travnja o.g. zahtijevala sam da se pokrene cjelovita zaštita područja Neretve, a to se može samo proglašenjem Parka prirode Delta neretve, što je naprasno i bez objašnjenja prekinuto potkraj travnja 2007. godine.

Javno pozivam i prozivam metkovca NIKOLU VERAJU,  pročelnika  Upravnog odjela za zaštitu okoliša i prirode u našoj Županiji da  Ministarstvu zaštite okoliša i prirode hitno podnese zahtjev za pokretanje procedure proglašenja Parka prirode Delta Neretve, jer ga ama baš ništa u tome ne sprječava.

Također javno pozivam i prozivam stručnjaka koji nam je i do sada pomagao oko Gornjih horizonata,
dragog prijatelja,  doc.dr.sc. Mario Šilje, zamjenika ministra Dobrovića, da internacionalizira problem Gornjih horizonata, jer ESPOO konvencija, čiji smo potpisnici i mi i BiH kaže da se trebaju spriječiti, ublažiti i pratiti značajni negativni utjecaji na okoliš općenito, a posebice preko državnih granica, jer Neretva je zajednička rijeka dviju država.

lijepa-nasa @ 22:22 |Komentiraj | Komentari: 0
četvrtak, srpanj 21, 2016
Nema sumnje, prljava predizborna kampanja već je u punome jeku.
Oduvijek sam prezirala one koji se javnosti obraćaju anonimno, i nikada nisam povjerovala da bi me takvi likovi mogli voditi, ili biti neki važni politički faktor. Ovo nije doba komunizma, kada je demokracija bila samo misaona imenica. Kakva je, takva je, ali mi danas imamo demokraciju. Vodila sam mnoge bitke, najčešće protiv političkih i gospodarskih moćnika, i suprotstavljala sam im se pod punim imenom i prezimenom. Ne kažem, bilo je prijetnji, dizanja auta u zrak, bilo je svega, ali bome me nitko nije ni premlatio, ni ubio. Nikada se nisam bojala reći naglas ono što mislim i protiv čega sam. I sad mi se nađu neki anonimusi koji se toga boje, a potpis im je otpor i stisnuta pest. Ma za pozvizdit! I oni napadaju Krešimira Vejića, gradonačelnika i njegov HDZ. Napadam ih i ja gdje god stignem, jer su nam zbilja dosta jada donijeli. Ali napadam ih kao građanka sa imenom i prezimenom, ili ekološka aktivistica, ili vijećnica, uvijek sa imenom i prezimenom. Inače, pokret „Otpor” nastao je 1998.godine u Srbiji, formirani su kao studentski pokret i uz simbol stisnute pesnice suprotstavili su se režimu Slobodana Miloševića, pa su primjer nenasilne borbe protiv represivnih režima. Vlada li u Hrvatskoj represivni režim, ili sam možda ja nešto prespavala.
Mislim da je grupa (sigurno nije pojedinac, to su aspiratori na vlast) najprije sebi napravila medvjeđu uslugu. Jer, napadati ih stoga što su dali novaca Počasnom Bleiburškom vodu, ili udrugama lađara iz susjednih hrvatskih mjesta BiH čista je budalaština.
Znate li vi Otporaši koliko u Pločama živi građana koji su nekih davnih godina u potrazi za kruhom iz BiH doselili u Ploče, koliko je njihovih potomaka ovdje? Njima ste uputili ovu pljusku, a ne Vejiću i HDZu. Zašto ih ne napadate što su nam nasadili u gradu onu odurnu trafostanicu, unatoč odluci građana i Gradskoga vijeća, za uništenu Radio postaju Ploče, za ……? Ma neću vam ja davati ideje za napad, jer toliko je toga pogrešno napravljeno u oba mandata da se može napraviti poveći spisak, a vi opet udarili u tambure zavade između Hrvata ovdje i onih u BiH, a bome i neretvanskih mjesta, jer zamjerate pomoć Opuzenskoj knjižnici i nekoj udruzi iz Krvavca.
Kada bih mogla zapečatila bih svoj poštanski sandučić do izbora, da mi u njega ne ubacuju kojekakve bljuvotine. Molim vas, preskočite me u svome prosvjetljavanju, jer tko god da je ovo poslao puno je gluplji od mene, i neće postići efekt ovce i čobana. Ja zaista znam često biti ta glupa životinja, no imam i svijetlih trenutaka bistroga uma, ali onaj tko ovo i ovako piše, garantirano nikada neće biti čoban.




  
 
 
 
 
 
lijepa-nasa @ 19:02 |Isključeno | Komentari: 0
srijeda, srpanj 20, 2016
Danas je blagdan Sv.Ilije gromovnika i Dan Grada Metkovića. Tom je prigodom upriličeno puno kulturnih događanja na koja sam pozvana, pa se trenutno osjećam kao prava Metkovka.

Najprije je jučer  u 17 sati upriličeno (ponovno) otvaranje HRTovog  dopisništva iz Metkovića, jer je vlast ovo dopisništvo ugasila prije tri godine. Bilo je vrlo svečano, lijepo i veselo, uz puno poznatih likova.

U 19 sati otvorena je izložba slika akademskog slikara Josipa Škerlja, a u 19,30 održana je svečana sjednica Gradskog vijeća  povodom blagdana sv. Ilije i Dana Grada Metkovića.  U Gradskom kulturnom središtu  okupilo se mnoštvo uglednika. Uz župana Nikolu Dobroslavića bili su svi gradonačelnici i načelnici susjednih gradova i općina, većina ministara MOST-a,  Mostovi  saborski zastupnici i v.d. ravnatelj HRT-a Siniša Kovačić.  Prisutan je bio i potpredsjednik Sabora  Robert Podolnjak i, naravno, potpredsjednik Vlade Božo Petrov.

Bila je to prigoda da se uruče i nagrade Grada Metkovića za 2016. godinu, koju je dobilo sedam  istaknutih građana Metkovića, među kojima je i profesorica Dragica Nikolić, bivša djelatnica naše osnovne škole u Pločama.

Ono što je meni osobno najvažnije, sinoć  sam dogovorila jutarnju kavicu sa gosp. Slavenom Dobrovićem ministrom zaštite okoliša i prirode, pa sam jutros imala prilike iznijeti mu sve eko  probleme u našoj županiji, a posebno u Neretvi. Bio je to zaista konstruktivan i optimističan razgovor i dogovor. Našem sam ministru poklonila četiri prekrasne fotke sa neretvanskim motivima, i zamolila ga da ih postavi u svoj kabinet.

















 







lijepa-nasa @ 15:14 |Isključeno | Komentari: 0
ponedjeljak, srpanj 18, 2016
U Magazinu  Slobodne Dalmacije od jučer, 17.7., tiskan je veliki članak pod nazivom „Branimirova Hrvatska je imala oko 300 tisuća stanovnika, a Split je bio centar kneževine. Bit članka su neispričane priče o hrvatskim knezovima i kraljevima.

 Ono što je mene iznenadilo je tekst i podnaslov  „Izmišljena priča o Neretvanima“.  Između ostaloga piše:“….. Pošast tadašnjeg Jadrana bila je Neretvanska kneževina koja se vjerojatno prostirala od Neretve do Cetine, te na obližnjim otocima i koja je stoljećima bila uporište gusarstva i koja je dugo odbijala bilo kakvu izvanjsku vlast i primanje kršćanstva.

Ovu priču o Neretvanskoj kneževini , koja već dugo prevladava u našoj historiografiji, u najnovije doba je odbacio  povjesničar Mladen Ančić.  On smatra da iza svega stoji Humska kneževina, koju su u doba doseljenja Hrvata osnovali pridošlice  iz Poljske, i koja je kasnije, u primijenjenim povijesnim  okolnostima, postala Hercegovina. Uz to, Ančić smatra da priče o gusarenju treba uzeti s rezervom, kao kasniji mletački imperijalni spin, jer nadzor središnjim Jadranom i naplata sigurnog prolaza u to doba nisu smatrani  gusarstvom…“

Što kazati na sve ovo, i zašto nam neki povjesničari uporno mijenjaju povijest?!

lijepa-nasa @ 19:56 |Komentiraj | Komentari: 0
srijeda, srpanj 13, 2016


lijepa-nasa @ 15:50 |Isključeno | Komentari: 0
srijeda, lipanj 15, 2016
                 U nedjelju, 12. lipnja 2016., nakon odgledane utakmice Hrvatska – Turska na gradskom trgu u Vukovaru, moj suprug Vladimir Musa uputio se u Aljmaš  sa našim unukom koji je u rukama držao veliki Hrvatski barjak. Kada su došli do ulaza u Borovo selo, kod spomen obilježja  sa 12 čempresa, dočekala ih je policijska patrola, zaustavila i pitala kuda idu. Suprug je rekao da ide preko sela Borova u Aljmaš da se on i unuk pomole i zahvale Gospi Aljmaškoj. No, čim je rekao „selo Borovo“ policajac ga je prekinuo i  rekao mu da tuda ne mogu proći. Pitao je zašto. Policajac je odgovorio da ne može tako opremljen. Bilo je očigledno da misli na Hrvatsku zastavu. Moj dvanaestogodišnji unuk je sve to gledao i slušao.  Ma koliko da je suprug inzistirao da prođe, policajac je bio kulturan, ali neumoljiv. Suprug je upitao tko je donio takvu naredbu, a policajac je odgovorio „nadređeni“. I nisu prošli, vratili su se doma. Pošto je suprug srčani bolesnik, visokotlakaš  i dijabetičar, došao je doma izvan sebe. Svakako želi o svemu obavijestiti medije, jer se ne može i ne smije preći preko ovoga.

              Zar je doista moguće da se nakon svega što se ovdje događalo Hrvatska zastava mora sakrivati u Borovu selu.  Sa srpskom, kanadskom, francuskom, engleskom ili bilo kojom drugom ne bi bilo problema, ali Hrvatski barjak NE SMIJE se vijoriti u tome selu čiji su mještani poklali 12 redarstvenika, i odakle se mjesecima ubijao Vukovar. Strašno!  Zvali smo HTV, a novinar čeka povratnu informaciju od strane MUPa pa će prilog objaviti.

Ana Musa 

Ovaj smo dopis poslali predsjednici Kolindi Grabar Kitarović, gradonačelniku Vukovara, HHO, Marijani Petir, medijima

lijepa-nasa @ 19:19 |Isključeno | Komentari: 0
subota, svibanj 28, 2016
             U jučerašnjem gradonačelnikovom govoru na svečanoj sjednici jedna mi je rečenica posebno ostala na pameti: da se u Kragujevcu poizvode Fiatovi automobili, i da nije bilo sluha u Lučkoj upravi Ploče i u Luci Ploče da se za realizira ideja talijanskih gospodarstvenika koji su preko naše luke namjeravali dopremati materijal za proizvodnju tih automobila u Kragujevac, i istim ih putem i izvoziti.         

               Kad znamo da je u tijeku izgradnja - mogu slobodno reći - monumentalnog novog objekta ulaza u Luku čija je vrijednost 84,5 milijuna kuna, zbilja mi ništa nije jasno. Toliko novca ulupati u ulaz, odbijati gospodske poslove, a svi znamo da se deset godina nismo mogli izboriti za sanaciju onog odurnog, bolesnog antracita. Što se to valja iz brda?

lijepa-nasa @ 12:34 |Isključeno | Komentari: 0
subota, svibanj 21, 2016
                Zove me školska kolegica iz Vukovara da dođem na n-tu (neću reći koju, uh) obljetnicu mature srednje ekonomske škole. Od tri razreda bile smo jedini čisti ženski razred.
Prije pet godina prvi put nakon rata opet smo se organizirale i sastale. U dogovoru s nama sve su uradile dvije kolegice koje trajno žive u Vukovaru, i divno su to učinile. Na našoj pozivnici bio je tiskan vodotoranj kao simbol grada, a sastanak je zakazan kod velikog križa na ušću Vuke u Dunav. Tu smo se htjele pomoliti za sve naše prijateljice i profesore koji su stradali u ratu, ili su u međuvremenu preminuli. Ali , gle čuda! Došlo nas je samo devet, jer nekoliko je kolegica ubijeno u ratu, a ni jedna jedina kolegica srpske nacionalnosti nije htjela doći, iako su u gradu. Poručile su da je to radi vodotornja i križa. Na putu od križa do naše škole vidjele smo ih kako čoporativno sjede ispred gradske Robne kuće, pa su nam čak i mahnule. Nisu došle.
                Što se promijenilo u ovih pet godina ne znam, ali sada one žele da se sastanemo. Situacija je vrlo delikatna, a tako je uvijek kad su u pitanju hrvatsko-srpski odnosi u gradu Vukovaru. Sad one zovu, ali preko posrednice – kolegice koja je organizirala onaj susret prije pet godina. Ovoga puta - kaže, nema pozivnica, nema križa, samo sastanak u jednom kafiću pokraj groblja (?).
Sastanak je u iduću subotu. Preda mnom je hamletovska dilema: ići ili ne ići????


lijepa-nasa @ 18:37 |Isključeno | Komentari: 0
nedjelja, svibanj 15, 2016
Obitelj je temelj svakoga  društva, ona  je ta koja stvara  karakter ljudi sa njihovim  stavovima i vjerovanjima. Ona zapravo  gradi  budući svijet nekih novih pokoljenja.

 A danas  je međunarodni Dan obitelji koji su  proglasili Ujedinjeni narodi , a koji  je u svijetu  prvi put obilježen 15.05.1994.godine.

Za mene je obitelj alfa i omega – početak i kraj svega za što živim. Između toga je  ono drugo što čini život jednog čovjeka, i što je za mene uvijek, ali baš uvijek na drugom mjestu. Nadam se i vjerujem, da tako razmišljaju i moja djeca, ali i unuci, koji se odgajaju na isti način kao što su mene i njihovog oca-dida naučili naši roditelji.

Danas se s tugom, ali i ponosom u meni budi sjećanje na  roditeljski dom  i njihovu ljubav,  onu ljubav koja nikada ne  nestane. Ni  onda kada čovjek odraste i ode u svijet za svojim životom. Ljubav i povezanost sa roditeljima uvijek ostaje, iako to nije kao onda kada smo bili djeca i išli u školu i kada su  nam  roditelji bili sve na svijetu. Ali njihova briga  nikada ne prestaje,  jednako kako ni briga djece za svoje roditelje nikada ne bi smjela prestati. 

Ne znam tko mi je ispričao priču, ali se sadržaja dobro sjećam:  jedna je obitelj imala staroga didu koji je ostao bez supruge, i sve što je imao ostavio je svome sinu i snahi, a oni su trebali brinuti njemu. Kako je dida  bio  već jako star, bolestan i nespretan, uvijek bi za vrijeme objeda zaprljao sebe i stolnjak.  Snaha mu više nije dopuštali da sjedi s njima za stolom, pa mu je  odredila  mjesto u kutu, pokraj peći.  Jednoga dana njihov se šestogodišnji sin  vratio iz igre sav blatnjav, i majka ga upita kako se toliko zaprljao. Sin im reče: pravio sam od blata posudu i žlicu za vas,  kada budete stariji da vas mogu  posjesti kraj peći da tu jedete kao moj dida.  Roditelji su bili šokirani i posramljeni, i odmah su vratili dida za obiteljski stol. Da, tako je to! Ono što vi činite svojim roditeljima, braći i sestrama gledaju i uče vaša djeca, i točno to će raditi i oni vama.

Zato uvijek treba voditi računa da budemo pozitivni i puni ljubavi za sve u svojoj obitelji, jer za mnoge stvari  će biti  kasno kada nam najdraži počnu umirati, i kada njihovo mrtvo tijelo lupi o tvrdo dno zemljane rake.  Imamo priliku za molitvu i riječi ljubavi dok su još uvijek živi oni koje neizmjerno volimo. Prije nego ih zauvijek poklopi mračni pokrov, pokažimo im koliko ih volimo.  Sada ih imamo i sada su tu, pa ne  dopustimo da bude kasno za ljubav.

Evo nekoliko mudrih misli o obitelji:

Dobri roditelji daju svojoj djeci  korijen i krila. Korijen da znaju gdje im je kuća, a krila da odlete i pokažu što ste ih naučili.

Živi tako da, kad tvoja djeca pomisle na  poštenje, brigu i ljubav, pomisle na tebe.

Mjesto na koje uvijek možeš otići se zove dom. Imati nekoga tko te voli bez obzira na sve, zove se obitelj. A  imati to oboje zajedno, zove se bogatstvo.

Dijete je ogledalo obitelji.




lijepa-nasa @ 16:01 |Isključeno | Komentari: 0
četvrtak, travanj 28, 2016
              Cijeli sam dan, od rane zore bila u Dubrovniku na 15. sjednici Županijske skupštine. Naravno, i danas sam ponovo postavila vijećničko pitanje vezano za ušće, to naše izuzetno vrijedno područje. Vidjeli pojedinci za sebe mogućnost goleme dobiti, i pletu li, pletu svoje mreže. Velika je gužva na terenu ispod borova.
Evo pitanja:
             Citiram tekst sa 82. stranice Stručne podloge Državnog zavoda za zaštitu prirode iz 2007. godine, a odnosi se na proglašenje Parka prirode Delta Neretve:
„Posebni ihtiološko ornitološki rezervat – jugoistočni dio delte rijeke Neretve, zapravo ušća Neretve radi svoje važnosti za ptičji i riblji svijet , prostor samoga ušća Neretve bio je predložen za zaštitu od strane Republičkog zavoda za zaštitu prirode i zaštićen u kategoriji ihtiološko ornitološkog rezervata još 1974. godine. Iz formalno administrativnih razloga ovo cjelovito područje je bilo samo dijelom proglašeno zaštićenim od strane bivše općine Metković (lijeva obala uključujući tok Neretve), dok bivša općina Kardeljevo nije nikad objavila odluku o zaštiti desne obale – Parila……. Područje ušća vrlo je ugroženo i trpi veliki pritisak. Dijelom je devastirano divljom gradnjom, uništavanjem pojasa caklenjače, vađenjem pijeska, autokampom, nedopuštenim lovom i ribolovom. Nužno je zaustaviti daljnju degradaciju ovoga prostora, te ga namijeniti ponajprije ekološkom turizmu i promatranju ptica, te osigurati provedbu odgovarajućeg plana upravljanja sukladno zakonu o zaštiti prirode.“ (završen citat).
U međuvremenu je prekinut proces proglašenja Parka prirode, a uski dio ušća pod borovima uzeo je u zakup (javnog vodnog dobra) i potpisao ugovor sa Hrvatskim vodama Dag Modrić u ime firme Zmaj sport d.o.o. Zagreb. Na tom istom već zakupljenom području Grad Ploče je projektirao eko kamp i upravo je u tijeku natječaj (ili izrada) tehničke dokumentacije za taj eko kamp. Prije dvadesetak dana na sastanku neretvanskog klastera zatraženo je da se tu, opet na istom mjestu, izgradi veliki velnes centar. Na tom istom području, samo s morske strane, Grad Ploče već godinama za 2.000 kuna godišnje izdaje koncesijsko odobrenje kajterima, koji ulaznice plaćaju 50 kuna dnevno. (tako je bilo do ove godine, ne znam kakva je nova odluka Grada).
Sve nabrojano planirano nanijelo bi u slučaju realizacije ogromnu štetu baš Parilima, u kojima je najveće podvodno i nadzemno bogatstvo, odnosno biološka raznolikost, pa je područje potrebno HITNO zaštititi. Razgovarala sam sa nekoliko odgovornih osoba iz Ministarstva zaštite okoliša i Hrvatske agencije za okoliš i prirodu (HAOP), i svi se slažu da prijedlog zaštite mora ići sa razine županije, a oni će pokrenuti izradu nove stručne podloge, da bi se područje što prije zaštitilo.
Usput, Ministarstvo će donijeti konačnu odluku o svemu što će se događati na ušću i oko njega, temeljeno na trenutnom stanju koje će sadržavati Stručna podloga HAOPa.Župan je naglasio da moramo pomiriti održivi razvoj i interes građana.

lijepa-nasa @ 19:16 |Isključeno | Komentari: 0
Brojač posjeta
1598757
linkovi
Index.hr
Nema zapisa.