prodavači magle
Blog
srijeda, lipanj 15, 2016
                 U nedjelju, 12. lipnja 2016., nakon odgledane utakmice Hrvatska – Turska na gradskom trgu u Vukovaru, moj suprug Vladimir Musa uputio se u Aljmaš  sa našim unukom koji je u rukama držao veliki Hrvatski barjak. Kada su došli do ulaza u Borovo selo, kod spomen obilježja  sa 12 čempresa, dočekala ih je policijska patrola, zaustavila i pitala kuda idu. Suprug je rekao da ide preko sela Borova u Aljmaš da se on i unuk pomole i zahvale Gospi Aljmaškoj. No, čim je rekao „selo Borovo“ policajac ga je prekinuo i  rekao mu da tuda ne mogu proći. Pitao je zašto. Policajac je odgovorio da ne može tako opremljen. Bilo je očigledno da misli na Hrvatsku zastavu. Moj dvanaestogodišnji unuk je sve to gledao i slušao.  Ma koliko da je suprug inzistirao da prođe, policajac je bio kulturan, ali neumoljiv. Suprug je upitao tko je donio takvu naredbu, a policajac je odgovorio „nadređeni“. I nisu prošli, vratili su se doma. Pošto je suprug srčani bolesnik, visokotlakaš  i dijabetičar, došao je doma izvan sebe. Svakako želi o svemu obavijestiti medije, jer se ne može i ne smije preći preko ovoga.

              Zar je doista moguće da se nakon svega što se ovdje događalo Hrvatska zastava mora sakrivati u Borovu selu.  Sa srpskom, kanadskom, francuskom, engleskom ili bilo kojom drugom ne bi bilo problema, ali Hrvatski barjak NE SMIJE se vijoriti u tome selu čiji su mještani poklali 12 redarstvenika, i odakle se mjesecima ubijao Vukovar. Strašno!  Zvali smo HTV, a novinar čeka povratnu informaciju od strane MUPa pa će prilog objaviti.

Ana Musa 

Ovaj smo dopis poslali predsjednici Kolindi Grabar Kitarović, gradonačelniku Vukovara, HHO, Marijani Petir, medijima

lijepa-nasa @ 19:19 |Isključeno | Komentari: 0
subota, svibanj 28, 2016
             U jučerašnjem gradonačelnikovom govoru na svečanoj sjednici jedna mi je rečenica posebno ostala na pameti: da se u Kragujevcu poizvode Fiatovi automobili, i da nije bilo sluha u Lučkoj upravi Ploče i u Luci Ploče da se za realizira ideja talijanskih gospodarstvenika koji su preko naše luke namjeravali dopremati materijal za proizvodnju tih automobila u Kragujevac, i istim ih putem i izvoziti.         

               Kad znamo da je u tijeku izgradnja - mogu slobodno reći - monumentalnog novog objekta ulaza u Luku čija je vrijednost 84,5 milijuna kuna, zbilja mi ništa nije jasno. Toliko novca ulupati u ulaz, odbijati gospodske poslove, a svi znamo da se deset godina nismo mogli izboriti za sanaciju onog odurnog, bolesnog antracita. Što se to valja iz brda?

lijepa-nasa @ 12:34 |Isključeno | Komentari: 0
subota, svibanj 21, 2016
                Zove me školska kolegica iz Vukovara da dođem na n-tu (neću reći koju, uh) obljetnicu mature srednje ekonomske škole. Od tri razreda bile smo jedini čisti ženski razred.
Prije pet godina prvi put nakon rata opet smo se organizirale i sastale. U dogovoru s nama sve su uradile dvije kolegice koje trajno žive u Vukovaru, i divno su to učinile. Na našoj pozivnici bio je tiskan vodotoranj kao simbol grada, a sastanak je zakazan kod velikog križa na ušću Vuke u Dunav. Tu smo se htjele pomoliti za sve naše prijateljice i profesore koji su stradali u ratu, ili su u međuvremenu preminuli. Ali , gle čuda! Došlo nas je samo devet, jer nekoliko je kolegica ubijeno u ratu, a ni jedna jedina kolegica srpske nacionalnosti nije htjela doći, iako su u gradu. Poručile su da je to radi vodotornja i križa. Na putu od križa do naše škole vidjele smo ih kako čoporativno sjede ispred gradske Robne kuće, pa su nam čak i mahnule. Nisu došle.
                Što se promijenilo u ovih pet godina ne znam, ali sada one žele da se sastanemo. Situacija je vrlo delikatna, a tako je uvijek kad su u pitanju hrvatsko-srpski odnosi u gradu Vukovaru. Sad one zovu, ali preko posrednice – kolegice koja je organizirala onaj susret prije pet godina. Ovoga puta - kaže, nema pozivnica, nema križa, samo sastanak u jednom kafiću pokraj groblja (?).
Sastanak je u iduću subotu. Preda mnom je hamletovska dilema: ići ili ne ići????


lijepa-nasa @ 18:37 |Isključeno | Komentari: 0
nedjelja, svibanj 15, 2016
Obitelj je temelj svakoga  društva, ona  je ta koja stvara  karakter ljudi sa njihovim  stavovima i vjerovanjima. Ona zapravo  gradi  budući svijet nekih novih pokoljenja.

 A danas  je međunarodni Dan obitelji koji su  proglasili Ujedinjeni narodi , a koji  je u svijetu  prvi put obilježen 15.05.1994.godine.

Za mene je obitelj alfa i omega – početak i kraj svega za što živim. Između toga je  ono drugo što čini život jednog čovjeka, i što je za mene uvijek, ali baš uvijek na drugom mjestu. Nadam se i vjerujem, da tako razmišljaju i moja djeca, ali i unuci, koji se odgajaju na isti način kao što su mene i njihovog oca-dida naučili naši roditelji.

Danas se s tugom, ali i ponosom u meni budi sjećanje na  roditeljski dom  i njihovu ljubav,  onu ljubav koja nikada ne  nestane. Ni  onda kada čovjek odraste i ode u svijet za svojim životom. Ljubav i povezanost sa roditeljima uvijek ostaje, iako to nije kao onda kada smo bili djeca i išli u školu i kada su  nam  roditelji bili sve na svijetu. Ali njihova briga  nikada ne prestaje,  jednako kako ni briga djece za svoje roditelje nikada ne bi smjela prestati. 

Ne znam tko mi je ispričao priču, ali se sadržaja dobro sjećam:  jedna je obitelj imala staroga didu koji je ostao bez supruge, i sve što je imao ostavio je svome sinu i snahi, a oni su trebali brinuti njemu. Kako je dida  bio  već jako star, bolestan i nespretan, uvijek bi za vrijeme objeda zaprljao sebe i stolnjak.  Snaha mu više nije dopuštali da sjedi s njima za stolom, pa mu je  odredila  mjesto u kutu, pokraj peći.  Jednoga dana njihov se šestogodišnji sin  vratio iz igre sav blatnjav, i majka ga upita kako se toliko zaprljao. Sin im reče: pravio sam od blata posudu i žlicu za vas,  kada budete stariji da vas mogu  posjesti kraj peći da tu jedete kao moj dida.  Roditelji su bili šokirani i posramljeni, i odmah su vratili dida za obiteljski stol. Da, tako je to! Ono što vi činite svojim roditeljima, braći i sestrama gledaju i uče vaša djeca, i točno to će raditi i oni vama.

Zato uvijek treba voditi računa da budemo pozitivni i puni ljubavi za sve u svojoj obitelji, jer za mnoge stvari  će biti  kasno kada nam najdraži počnu umirati, i kada njihovo mrtvo tijelo lupi o tvrdo dno zemljane rake.  Imamo priliku za molitvu i riječi ljubavi dok su još uvijek živi oni koje neizmjerno volimo. Prije nego ih zauvijek poklopi mračni pokrov, pokažimo im koliko ih volimo.  Sada ih imamo i sada su tu, pa ne  dopustimo da bude kasno za ljubav.

Evo nekoliko mudrih misli o obitelji:

Dobri roditelji daju svojoj djeci  korijen i krila. Korijen da znaju gdje im je kuća, a krila da odlete i pokažu što ste ih naučili.

Živi tako da, kad tvoja djeca pomisle na  poštenje, brigu i ljubav, pomisle na tebe.

Mjesto na koje uvijek možeš otići se zove dom. Imati nekoga tko te voli bez obzira na sve, zove se obitelj. A  imati to oboje zajedno, zove se bogatstvo.

Dijete je ogledalo obitelji.




lijepa-nasa @ 16:01 |Isključeno | Komentari: 0
četvrtak, travanj 28, 2016
              Cijeli sam dan, od rane zore bila u Dubrovniku na 15. sjednici Županijske skupštine. Naravno, i danas sam ponovo postavila vijećničko pitanje vezano za ušće, to naše izuzetno vrijedno područje. Vidjeli pojedinci za sebe mogućnost goleme dobiti, i pletu li, pletu svoje mreže. Velika je gužva na terenu ispod borova.
Evo pitanja:
             Citiram tekst sa 82. stranice Stručne podloge Državnog zavoda za zaštitu prirode iz 2007. godine, a odnosi se na proglašenje Parka prirode Delta Neretve:
„Posebni ihtiološko ornitološki rezervat – jugoistočni dio delte rijeke Neretve, zapravo ušća Neretve radi svoje važnosti za ptičji i riblji svijet , prostor samoga ušća Neretve bio je predložen za zaštitu od strane Republičkog zavoda za zaštitu prirode i zaštićen u kategoriji ihtiološko ornitološkog rezervata još 1974. godine. Iz formalno administrativnih razloga ovo cjelovito područje je bilo samo dijelom proglašeno zaštićenim od strane bivše općine Metković (lijeva obala uključujući tok Neretve), dok bivša općina Kardeljevo nije nikad objavila odluku o zaštiti desne obale – Parila……. Područje ušća vrlo je ugroženo i trpi veliki pritisak. Dijelom je devastirano divljom gradnjom, uništavanjem pojasa caklenjače, vađenjem pijeska, autokampom, nedopuštenim lovom i ribolovom. Nužno je zaustaviti daljnju degradaciju ovoga prostora, te ga namijeniti ponajprije ekološkom turizmu i promatranju ptica, te osigurati provedbu odgovarajućeg plana upravljanja sukladno zakonu o zaštiti prirode.“ (završen citat).
U međuvremenu je prekinut proces proglašenja Parka prirode, a uski dio ušća pod borovima uzeo je u zakup (javnog vodnog dobra) i potpisao ugovor sa Hrvatskim vodama Dag Modrić u ime firme Zmaj sport d.o.o. Zagreb. Na tom istom već zakupljenom području Grad Ploče je projektirao eko kamp i upravo je u tijeku natječaj (ili izrada) tehničke dokumentacije za taj eko kamp. Prije dvadesetak dana na sastanku neretvanskog klastera zatraženo je da se tu, opet na istom mjestu, izgradi veliki velnes centar. Na tom istom području, samo s morske strane, Grad Ploče već godinama za 2.000 kuna godišnje izdaje koncesijsko odobrenje kajterima, koji ulaznice plaćaju 50 kuna dnevno. (tako je bilo do ove godine, ne znam kakva je nova odluka Grada).
Sve nabrojano planirano nanijelo bi u slučaju realizacije ogromnu štetu baš Parilima, u kojima je najveće podvodno i nadzemno bogatstvo, odnosno biološka raznolikost, pa je područje potrebno HITNO zaštititi. Razgovarala sam sa nekoliko odgovornih osoba iz Ministarstva zaštite okoliša i Hrvatske agencije za okoliš i prirodu (HAOP), i svi se slažu da prijedlog zaštite mora ići sa razine županije, a oni će pokrenuti izradu nove stručne podloge, da bi se područje što prije zaštitilo.
Usput, Ministarstvo će donijeti konačnu odluku o svemu što će se događati na ušću i oko njega, temeljeno na trenutnom stanju koje će sadržavati Stručna podloga HAOPa.Župan je naglasio da moramo pomiriti održivi razvoj i interes građana.

lijepa-nasa @ 19:16 |Isključeno | Komentari: 0
utorak, travanj 12, 2016
Danas mi je dan započeo baš crno. Iz Ploča me nazvao Smiljan Batinović Crni i obavijestio da je umro ANĐELKO GRUBIĆ iz Vranjica, veliki borac za prava azbestaša u Hrvatskoj. On azbestaše nije dijelio na naše i vaše, za njega su svi bili jednako nesretni i bolesni, i puno, puno je pomagao i u borbi neretvanskih azbestaša.

Anđelka sam upoznala 2008. godine preko Smiljana Batinovića Crnog i Brace Gradca, predsjednika i tajnika Društva Žrtve azbesta iz Ploča. Njih su trojica bili okosnica i nesalomljivi  branitelji prava oboljelih. Sa njima sam u nekoliko godina bila  puno puta u Saboru na tematskim sjednicama saborskog odbora za zaštitu okoliša.

Anđelko Grubić  od azbestoze  obolio s 47 godina, dobio je otkaz 2005. godine i morao je otići u mirovinu. U to vrijeme nije dobio ni otpremninu, ni obeštećenje, i morao se boriti za goli opstanak. Bio je predsjednik Društva oboljelih od azbestoze Biglovi  azbesta iz Vranjica  i  član Državnog Povjerenstva za rješavanje odštetnih zahtjeva radnika oboljelih od profesionalne bolesti zbog izloženosti azbestu. Neumorno se borio za oboljele od azbesta, ali i za obitelji umrlih od posljedica azbesta koji nisu ostvarili nikakva prava. Rekao mi je  da njegov broj mobitela dadem svakom azbestašu koji nije ostvario svoja prava, i svima je pomagao i davao savjete, bez obzira odakle su. Bio je neizmjerno pošten, hrabar, nepokolebljiv, bez dlake na jeziku. Govorio je da nema što izgubiti, pola mu je obitelji umrlo od azbesta, i ostao je sam sa svojom bolešću, borbom i prijateljima azbestašima.

Neprestano je upozoravao na probleme oboljelih kojih je svakim danom sve više, a koji se godinama potpuno ignoriraju, čekajući da oni pomru od azbestoze i tako olakšaju nerad i nebrigu vladinih institucija. Govorio je kako ga izluđuju igra s njima i njihovim  životima i proizvoljna i pogrešna tumačenja zakona, kao i potpuna neosjetljivost državne adminisracije za oboljele ljude koji su u svom životnom i radnom vijeku imali nesreću da su morali raditi s azbestom. S gorčinom je govorio kako neki govore o povlaštenim mirovinama azbestaša, a njegova „povlaštena“ mirovina iznosila  2.300 kuna.

Usprkos svemu što ga  je u životu snašlo, bio je  optimističan, vedar i hrabar, pa se činilo da on jednostavno ne može umrijeti.

Bio mi je puno, puno drag čovjek, i njegova će mi dobrota i humanost silno nedostajati. Ako je itko na ovoj zemlji zaslužio raj, to je naš ANĐELKO! Zbogom, dobri čovječe!



lijepa-nasa @ 12:59 |Isključeno | Komentari: 0
srijeda, ožujak 2, 2016
lijepa-nasa @ 21:53 |Isključeno | Komentari: 0
srijeda, prosinac 9, 2015
U ovo predbožićno vrijeme osjećamo dolazak ONOGA,koji nam je ponudio slobodu,koja nikoga ne zarobljava,nego od koje se živi.Odrekao se vladanja nad drugima i do zadnjeg je daha sav bio "ČOVJEK  ZA  DRUGOGA"Nije nam donio oslobođenje,koje se postiže nasiljem i okrutnošću,ne oslobođenje koje završava zarobljavanjem.Isus je želio ozbiljniju i dublju "revoluciju",želio je preokret srca.Samo je ljubav sposobna uništiti korijene: okrutnosti,podlosti,kukavičluka i sebičnosti.

Kršćanski bi svijet morao biti svijet bez straha.Naš svijet nije kršćanski,ako se strah ne umanjuje,nego raste; i to ne strah od smrti,nego strah od života i ljudi,strah od vlasti i životnih okolnosti,strah od gladi i mučenja,strah od rata....

Vjerujem u Krista,i vjerujem da bi dvije milijarde kršćana na ovom svijetu moglo promijeniti lice zemlje!Svojim dolaskom ispunio je obećanje junaka i mučenika slobode!Znao je i poznavao drugačije,nego učenjaci,znao je što znaju najjednostavniji.Znao je ono što zna srce.Poznavao je žeđ za pravednošću,znao je što može učiniti za svakoga od nas,najmanji znak ljubavi.

Već dvadeset stoljeća Isus Krist začuđuje i privlači mnoge pojedince,skupine i narode.Cijela je povijest obilježena njegovim riječima i onim što je činio.I svako se pokoljenje ponovno pita:TKO JE  ZA MENE  ISUS KRIST?

Kad bismo nastavili tražiti svjedočanstva o njemu u suvremenoj književnosti i umjetnosti,kod ljudi,koji se za bolji svijet bore razmišljanjem,političkim i drugim aktivnostima,naišli bi na mnoge,koje osoba Isusa Krista neodoljivo privlači i nadahnjuje u njihovu stvaranju i nesebičnom zalaganju ZA DRUGE.

Znanstvenik i nobelovac A.Einstein je napisao : Svijetli lik čovjeka iz Nazareta,silno me se doimlje...Doista postoji samo jedno mjesto na svijetu,gdje ne vidimo nikakva mraka.To je osoba Isusa Krista.U njemu nam se Bog najjasnije očitovao!"

Strašna je pomisao:Krista,mnogi nisu,uopće,razumjeli.Uvjeren sam,da Krist ne pripada samo kršćanima,nego cijelom čovječanstvu!Uvjeren sam,da bi Krist,opet,bio raspet,kad bi ponovno došao na zemlju.Ima mnogo kršćana,koji ga ni danas ne bi mogli podnijeti.

Po tome jasno vidimo,koliko su u našim životima moćni: strah,nepovjerenje,nehaj,mržnja i smrt...Jasnije vidimo,kako su nam životi sputani i kako nam je povijest često vođena duhom laži,robovanja i uništenja.Na žalost,nema veće nevjere od nevjere kršćana.Ne živimo ono,o čemu govorimo i molimo se.Naš narod,temeljem svoje tisućgodišnje kršćanske povijesti,nije još uvijek izgradio svoj vrijednosni sustav.Puni smo licemjerstva,neiskrenosti,nedosljednosti,mržnje.Napadnom ekskluzivnošću o svojoj vjeri i narodu,uporno se pretstavljamo kakvi nismo,a kakvi bi trebali biti.Biblijskim pojmom:farizejstva i pismoznanstva,prožeti smo uglađenim formalitetom,koji svojom neiskrenošću,nema nikakve veze ni prema Bogu,niti prema čovjeku.Pune su nam crkve "vjernika",koji se u svom svakodnevnom životu,ne primjećuju kao vjernici,a trebali bi biti sol društva,prepoznatljivi,vjerodostojni i uvjerljivi i u svom svakodnevnom životu,da bi Bogu bili miliji.Većina vjernika u našem narodu je folklornog tipa.Svoju vjeru,jedino,dokazuju povremenim sudjelovanjem u tradicionalnim vjerskim obredima.Bogu se obraćamo samo onda,kada želimo postići nešto nemoguće.Za nešto moguće,vjerujem da su nam dovoljni samo ljudi.Iz straha pred prazninom,ne dolazi se do Boga,već čistom savjesti i dobrim djelima!

Zamjećivate li,da i u ovom aktualnom političkom trenutku,vrlo bitan za naš narod, nemamo iskristaliziran Stav, niti kriterij po kome bismo odredili nositelje izvršne vlasti.Još uvijek lutamo u vlastitoj kući,propovijedajući program iznad politike i ideologije,bez USUGLAŠENIH  NACIONALNIH  TEMELJA! Teško je povjerovati da se naša Domovina i njezini vrlo vrijedni ljudi mogu voditi krivim putevima i puteljcima,šumskim stazama i šumarskim namjerama,a da toga nisu svjesni?

U ovim trenucima susreta s Bogočovjekom ,  naslućujemo,koje nas snage  pokreću  i vode!

Ukrasi  božićnog svjetla neka se razlijevaju  cijelom našom  Domovinom ,pomiješane  sa melodijom  nade  u  molitvi  za  buđenje novog  i  kvalitetnijeg  života u  našem  narodu.

Dr.Filip Šalinović

 

lijepa-nasa @ 20:24 |Isključeno | Komentari: 0
nedjelja, studeni 22, 2015
           Skoro će mjesec dana kako se nisam ovdje javljala. U međuvremenu sam prije dva tjedna došla u Vukovar, a ovdje je toliko zbivanja da imam jako malo vremena, pa pišem samo na Facebooku. No, radi nekih dragih ljudi koji nemaju profil, a redovito me čitaju, evo ukratko zbivanja u proteklim danima.

            Imali smo  jako puno gostiju iz naše Neretve, i vjerujem da je i njima bilo lijepo sa nama, kao što je nama sa njima, jer smo ih dočekali sa iskrenom radosti.

Najprije su nas obišli nama dragi Baćinski branitelji, koji svake godine dođu u Vukovar prije same obljetnice, jer oni žele u miru i s pijetetom obići sva mjesta tragedije, a zatim odlaze u Županju odakle je rodom prvi (mislim i jedini) poginuli branitelj pok. Abramović, koji je iz ovoga kraja, ali je od sredine osam desetih živio u Baćini i poginuo u Domovinskom ratu.



Zatim su nam došli Jure i Tereza Šetka iz Desana, koji su trenutno u Baranji, odakle je Jurina supruga,  pa su i oni došli na Ovčaru i Memorijalno groblje, a usput su i nas obišli.



17. studenog  nam je došao pun autobus Opuzenaca, njih 50, branitelji i civili. Već drugu godinu za njih smo pripremili posebnu feštu kojoj se obostrano radujemo. Sljedeći dan, 18. rano ujutro došla mi je i ekipa Metkovaca, zapravo Mostovaca, ali onih autentičnih, i sa njima sam bila i u koloni.









Mislim da će još nekolicina ljudi iz Neretve uskoro doći u Vukovar, pa smo nas dvoje tako stalno i ovdje stalno okruženi Neretvom i Neretvanima.

Sutra idemo na pogreb Darku Pajčiću, nesretniku koji je radi skidanja ćirilične ploče sa zida policijske postaje platio glavom, i od posljedica udara ostao bez pola glave i na kraju je i umro. Puno, puno je  tužnih sudbina ovdje u Vukovaru, ne bi u knjigu stalo da ih  netko piše. Ali danas to više nikoga ne interesira.

lijepa-nasa @ 12:29 |Isključeno | Komentari: 0
Stvaranjem moderne nacije od polovine 19.stoljeća,Hrvatska je,još uvijek,duboko identitetski podijeljena,te ušla u dramatičnu etapu totalne nacionalne pomutnje (conffusio babylonica).

Riječ je o nedovršenom povijesnom procesu,gdje se  preko noći, ne može roditi suvremeni politički narod.Pokazalo se to i na nedavnim Parlamentarnim izborima.Narod je totalno zbunjen,ne znajući kome dati svoj glas?Ucjenjivačkim potencijalom u pogledu prijeizbornog trgovačkog ugovora,u neodgovornoj matrici među koalicijskim partnerima,ne znajući kako rješavati goruća nacionalna pitanja koristeći se: vrhunskim  znanjem,znanstvenim  metodologijama,multidisciplinarnostima istraživanja s konačnim efektima promjena,bez štetnih rezultata,bit je opravdanih promjena.Bez toga su sve izjave populističke fraze,koje jesu načelno potrebne,samo treba naći način kako ih realizirati?

Tko bi nabrojio sve one slučajeve,koji nam govore i koje su nam govorili,a nikada ništa nisu riješili?

Ponavljaju se,gotovo,isti ljudi u svim strankama,koji nam ni do sada nisu ništa učinili.Dvije najveće stranke bile su protiv promjena Izbornog zakona!Zašto?

Kako je moguće mirno gledati na sustavno iseljavanje hrvatske mladosti?Tko štiti potencijalne udbaške zlikovce?Tko je nastojao prodati hrvatske autoceste?Tko je bio blizu bušotinama u Jadranu,koji bi uništio hrvatski turizam?Tko je spremao pustiti specijalce na hrvatske branitelje,čak,kada se oni sakriju u crkvi?Tko je imao namjeru u "našim"Pločama graditi termoelektranu?Poslije su lokalni čelnici pokušali amortizirati svoju ulogu u svemu tome!Oliver Frljić izražava toliku mržnju prema hrvatskoj kulturi,ne podnoseći državu!

Autonomija nacionalnih vlada sve se više reducira.Mnogi političari su integrirani u različite lobističke,kako političke,tako i u gospodarske i financijske strukture.

Zbog svega napisanog,skoro 40%biračkog tijela ne izlazi na izbore.Vlast ima sve manje legitimitet,kao i političke stranke.Ako vlast možete osvojiti s četvrtinom biračkog tijela,onda je upitna takva vlast, ne odražava volju biračkog tijela,pa nema ni odgovornosti prema ovom narodu.

Nitko ne postavlja pitanje:koji su ključni elementi,koji Hrvatsku čine jednom od najlošijih država u EU,u odnosu na zamlje tranzicije?

Može li "Most",odgovoriti na ova životna pitanja?  Most je dio tog devijantnog fenomena,zapravo,protesta,čiji uspjeh nije posljedica njihovog izvrsnog programa,nego UMORA od izborne demokracije.

Na žalost,današnji čovjek ne vjeruje ni u što!Nije dušom i srcem zaljubljen,ničemu i nikome nije potpuno predan i odan.Rijetko se za što zagrijava i oduševljava.Sve mu je jednako vrijedno,a ništa uzvišeno i sveto!NEMA  IDEALA!SIROMAŠAN  JE  I  ŠKRT  SRCEM  I  OSJEĆAJEM! Nema mira,nema sreće,nigdje i ni u čemu,dok se naše srce ne oduševi i ne zagrije,i to jako i strastveno!Prošlost i sadašnjost govore nam, kako su velike rodoljubne i socijalne djelatnosti,te velika djela nastaju i rađaju se samo u oduševljenju,u ljubavi i zanosu,jer hladan razum nije uvijek dovoljno jak poriv da pokrene našu volju!

Zato je veliki hrvatski pisac Šenoa pjevao:"Budi svoj".Idi svojim odabranim putem naprijed,neustrašivo i nepopustliivo.Ne budi kao list,kao slamka,koju svaki dašak vjetra prevrće.

I  KAD  SVE  IZGUBIŠ,UVIJEK ĆE NAM OSTATI NAŠA LIJEPA ZEMLJA  I LJUDI;KOJE  ĆEMO  MOĆI  ISTINSKI  VOLJETI !Tek,kada postaneš takav ,prestat ćeš biti vječni bjegunac i lutalac,znat ćeš što si i što hoćeš,pa nećeš trebati tražiti sreću,jer će te ona sama naći!

Dr.Filip Šalinović

 

lijepa-nasa @ 12:26 |Isključeno | Komentari: 0
Brojač posjeta
1598523
linkovi
Index.hr
Nema zapisa.