prodavači magle
Blog
nedjelja, kolovoz 23, 2015
            Danas je ispred kominske crkve sv. Ante Padovanska održana promocija PISMARICE,  treće po redu knjige gospođe Anđelke Vlahović u kojoj je prikupila usmenu pučku predaju svoga kraja.  Uz knjigu, zahvaljujući pomoći dobrih ljudi uspjeli su izdati i CD. Knjiga je tiskana u izdanju KUDa „Danica Hrvatska“ iz Komina, a  uz samu autoricu predstavio ju je predsjednik  Društva Neretvana i prijatelja Neretve iz Zagreba, gospodin  Luka Vlahović. On je istaknuo značajnu ulogu  ovoga KUDa ne samo za Komin već  i za dolinu Neretve , jer su ove žene  uspjele prikupiti i  od zaborava sačuvati izuzetno  važnu kulturnu baštinu Donjoneretvanskoga kraja.

            Zainteresirani  za nabavku knjige ili CDa  se mogu javiti izravno   Anđelki  Vlahović  ili na župnu stranicu. Cijena knjige je 50 kuna, a CDa 20 kuna.












lijepa-nasa @ 19:44 |Isključeno | Komentari: 0
subota, kolovoz 22, 2015
               Sutra, u nedjelju, ispred crkve sv. Ante u Kominu, iza svete mise u 9,30 sati, Kulturno umjetničko društvo Danica Hrvatska iz Komina upriličit će promociju knjige usmene pučke predaje Komina pod nazivom PISMARICA. Anđelka Vlahović prikupila je brojne (kako ona kaže )"jubavne pučke pisme, brojalice, uspavanke i domoljubne pisme". Anđelki Vlahović ovo nije prva knjiga, jer ona sa svojim društvom dugi niz godina prikuplja materijale o nekadašnjem životu i običajima Komina. Objavila je već dvije knjige: Molitvice i Hvala ti, prijatelju moj. ANĐELKA VLAHOVIĆ je skromna, ali izuzetna žena, majka, udovica pok. neretvanske legende Stipe Vlahovića Pače i kćer Mije Medaka, autora legendarne Hajdukove himne "Bili su, bili, vrhovi planina" i svakako zaslužuje da sutra ujutro dođete pred kominsku crkvu i uveličate promociju knjige za koju je ona prikupila materijale.






lijepa-nasa @ 21:09 |Isključeno | Komentari: 0
ponedjeljak, kolovoz 17, 2015
               Slušam i čitam danas o događanjima oko ćirilice u Vukovaru. Dreče više nego o ISILu, čini se da je to presudno pitanje za budućnost  Hrvatske. A meni baš danas od brata kćer otišla iz Vukovara trbuhom za kruhom. Iz Osijeka u Njemačku autobusima tjedno odlazi u progonstvo (tako ja to zovem) 300 ljudi. Te naše izbjeglice hrvatski mediji ne vide, za njih su problem migranti iz afro-azijskih zemalja. Hebala vas ćirilica te vas hebala, sve političare Hrvatske. Duboko sam razočarana hrvatskom politikom, jer mi nemamo ni prave ljevice, ni prave desnice, imamo samo one što to glume….. Gdje je Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, koja bi trebala biti intelektualni stjegonoša, i  stalno se oglašavati u medijima što nam rade političari?! HAZU je postao obična gerontologija, a Hrvatska je kao hospicij sa neizlječivo bolesnim narodom, koji nema čak ni palijativnu skrb. Po prirodi nisam pesimista, ali sam ogorčena  do boli. Ni jedna zemlja na svijetu ne radi toliko jako u korist svoje štete kao mi.

           Danas sam dobila i materijale za sjednicu  Gradskoga vijeća Ploča u ponedjeljak, 24. kolovoza. Brat bratu – ima sigurno dva kila papirčina, ali nema odgovora na vijećnička pitanja.  A samo je nas troje vijećnika (naravno, sve oporbeni: Ante Ćopo i Toni Zmijarević iz SDP i moja neovisna malenkost) postavilo pitanja, i tražilo pismene odgovore. No, odgovora nema, iako u  Poslovniku Gradskog vijeća Grada Ploča  piše da se odgovori na vijećnička pitanja daju u pisanom obliku na prvoj idućoj sjednici. Vjerojatno  nisu imali vremena. Neću biti cinična, ali sam zbilja ogorčena. Što čovjek-pojedinac može učiniti u toj bijednoj politici? I onda nas mnogi izjednačavaju, što je doista uvreda, da smo svi mi u tim vijećima jednaka govna, da radimo za vlastitu korist, da…... Sedam oporbenih  ruku protiv 10 vladajućih nema šanse za ništa. I sada vas pozivam, do nedjelje pošaljite svoje pitanje u inboks,  ja ću ga umjesto vas (bez vašeg imena, naravno) postaviti  u Gradskom vijeću. A oni neka i dalje ignoriraju, sve jednom dođe na naplatu.

lijepa-nasa @ 19:34 |Isključeno | Komentari: 16 | Prikaži komentare
petak, kolovoz 14, 2015
              Vukovarska crkva sv. Filipa i Jakova postala je premalena za sve vjernike, pa  1962. godine vukovarski franjevci započinju pravnu bitku koja je trajala punih pet godina za dobivanje  građevinske dozvole za izgradnju nove crkve. Pater Flavijan Šolc se zavjetovao da će, ako dobije građevinsku dozvolu, izgraditi Gospi svetište. I što se čini nevjerojatno, upravo na svetkovinu Gospe Fatimske, 13. svibnja 1967., stigao je pozitivan odgovor. Gradnja nije bila laka, i kao naš pločanski župnik don Petar, i moj tadašnji župnik pater Flavijan mukotrpno i teško je radio i gradio punih  14 godina. Ponosno mogu reći da sam zajedno sa svojom sestrom i bratom i sama dala doprinos toj  gradnji. Sjećam se da sam bila student, i zajedno sa našim paterom, te predstavnicima mladih iz redova radnika, učenika i zanatlija išla u Zagreb na Kaptol i držala govor o tome kako i mi želimo imati svoju crkvu. Skupila sam pun veliki koš lemuzine. Gospino je svetište 13. svibnja 1981. godine, na blagdan Gospe Fatimske, konačno i posvećeno. Drveni kip Gospe  Fatimske došao je izravno iz Fatime, a blagoslovljen je na svetkovinu Gospe Fatimske 13. svibnja 1988. godine.

                 Prve granate bačene na ovaj dio Vukovara pale su upravo na Gospino svetište 2. kolovoza 1991. godine, na blagdan Gospe od anđela, i tada se urušio strop pred samim Gospinim kipom, koji je ostao neoštećen. Tadašnji župnik sklanja kip na sigurnije mjesto, u župni stan. Zlikovci su stalno tvrdili da se u crkvi krije oružje i ZENGE, i zato su im crkve bile omiljena meta. Jedna je granata izravno pogodila i župni stan, i osim Gospina lika koji je ostao neoštećen, sve je bilo uništeno. Treći put je župnik Gospin kip  spremio u prizemlje crkve. Na žalost, kompletno svetište  je 22. studenoga 1991. u potpunosti uništeno i sravnjeno sa zemljom. Nakon povratka u Vukovar poslije sedam godina, počelo se  sa raščišćavanjem ruševina svetišta Gospe Fatimske. Na golemo iznenađenje i radost puka, Hrvatska je vojska točno na Svijećnicu, 2. veljače 2000. godine pronašla gotovo neoštećen kip Gospe Fatimske. Danas je taj kip ponovo vraćen u njezinu crkvu. Vukovarsku Gospu Fatimsku zovu i Majkom povratnika.          

              Ovo nije bajka, to je istinita priča o Gospi koja kao i svaka  majka  nije napustila svoju djecu, ona ih je čekala na povratku u razrušeni grad. Zbog čudesnog načina na koji je sačuvana narod je zove GOSPA KOJA JE ODLUČILA OSTATI.



Ovo je Gospa koja je odlučila ostati u Vukovaru


lijepa-nasa @ 22:53 |Isključeno | Komentari: 0
ponedjeljak, kolovoz 10, 2015
Kada smo prije 40 godina, u kolovozu 1975. godine doselili u Ploče (ja doselila, a On se vratio u rodni kraj) nije bilo nesretnijeg stvora od mene.  Za mene je to bio pravi šok. Ipak sam ja ravničarsko dijete, rođena i odrasla u Vukovaru koji je tada imao 45.000 stanovnika, a iz njega sam otišla na studij i ostala živjeti u Sarajevu koji je u ono vrijeme imao 360.000 stanovnika. Radila sam u Narodnom pozorištu (službeni naziv sarajevskog kazališta), sa puno sjajnih i poznatih glumaca, a On na Institutu za transfuziologiju, i bio je u ekipi za presađivanje bubrega. Bili smo mladi, imali smo dvadesetak i nešto godina, živjeli smo sjajno svoj život u velikome gradu, putovali i provodili se sa društvom, a onda, odjednom – paf!Njemu je umro otac, koji  je dugi niz godina krčio zemlju uz prugu i napravio krasni vinograd koji sada nije imao tko obrađivati, i  bezuvjetno se  želio vratiti u rodni kraj.  Tu nije bilo pogađanja – ili idem, ili ostajem, ali on ide. Moja je majka tada rekla: ženi je mjesto uz čovjeka, moraš ići. I tako dođoh vidjeti  Komin i živjeti u Pločama, u mjesta u kojima u životu nisam bila niti sam znala kako je tamo.  U Kominu cijela velika obitelj gleda me ispitivački ispod oka, a pošto sam tada imala 49 kila, jednodušna ocjena je bila: nikad iz ovoga neće biti ženska. Što sam mogla, nego poklopiti se ušima i šutjeti.  Ploče su bile novi šok: sunce je nemilosrdno pržilo ovaj kamen baš kao i sada, nekoliko uličica bez zelenila i cvijeća, a tada nije bilo ni rive, ni robne kuće, ni nebodera i kafića, ni vrtića (bio je onaj u blok zgradi), ma ničega nije bilo za što bih se uhvatila. Grad je tada imao manje od 30 godina postojanja. Ono što me posebno užasnulo je činjenica da smo sa stvarima došli iz Sarajeva u tadašnju Bogunovićevu (danas Rogotinsku) ulicu, gdje smo uspjeli naći stan, i čim smo počeli iskrcavati stvari iz kamiona, došla je milicija. Strogo traže dokumenta, odakle smo, što radimo tu i gdje useljavamo, jer nas je netko od budućih susjeda prijavio da bespravno provaljujemo. Ujutro je prva susjeda zorom došla da me upozna (njega je znala, jer je iz Komina), čula je da sam Muslimanka, pa je htjela vidjeti kako izgledam. Bila sam užasnuta, i rekla sam joj tada da i Muslimanke (tada nije bilo Bošnjaka) imaju ruke, noge, oči, nos i sve drugo, baš kao i ona. Bilo mi je neshvatljivo da netko može tako razmišljati. Za prvih mjesec dana niti sam jela, niti spavala, samo sam plakala, i kada je On vidio koliko patim, i da sam za to kratko vrijeme izgubila 5 kila, zamolio je da nam dam dvije godine, pa ako se ne uspijem priviknuti, vratit ćemo se u Sarajevo ili Vukovar.

 Prošlo je od tada četrdeset godina, Sarajevo je i danas moja velika ljubav, a kada odem u svoj voljeni rodni Vukovar nakon kratkog vremena pitam: kada ćemo kući? A kuća – to je Neretva, to su Ploče. Pošto On silno voli Vukovar, onda nas naši tamošnji susjedi zezaju: ostavi njega u svom gradu, a ti se vrati u njegov. Želim reći da ne samo što sam se navikla na ovaj kraj i ljude, ja sve to iskreno volim. I kada me vrijeđaju i pljuju zbog onoga što radim, ja znam, vidjela sam, da je puno više onih koji me brane. Nedavno  je mladi, nadobudni vijećnik iz Gradskoga vijeća  na moju kritiku reagirao tako što me je uputio da iselim iz ovoga grada kad toliko kritiziram neke negativnosti. Nisam mu željela reći da sam taj grad 40 godina ja gradila i izdvajala samodoprinose godinama da bi izgledao ovako kako sada izgleda, jer on nema pojma kako je tada bilo živjeti i raditi ovdje. I nikada nisam požalila što sam ostala, ali znam da ima dosta onih koji bi željeli da nisam tu.  Nije dovoljno samo roditi se ovdje, i zbog toga misliti da možeš sve, grad i ljude treba voljeti, i boriti se da bude ljepši, bolji, bogatiji za sve nas, a ne samo za njih, privilegirane. Ovo je (i) moj grad, i nikome neću dozvoliti  da me kao taj nadobudni mladac iz njega tjera. Za razliku od njega, ja sam u njemu ostavila trag svoje ljubavi.

Autobusni kolodvor 1966.godine




Jedriličarski klub 1969. godine




Riva 1976. godine



Ploče 1960. godine, snimak iz zraka




lijepa-nasa @ 21:58 |Isključeno | Komentari: 12 | Prikaži komentare
četvrtak, kolovoz 6, 2015
                   Ma koliko da je vruće, jučer me je oblio hladan znoj kada sam, surfajući po TV programima naletjela na kartu vremenske prognoze televizije N1. Vidjela sam na ekranu poznatu nam facu Merlića, za ostale ne znam tko su i nije me briga, ali njihova karta regije me šokirala. Stalno slušam o skrivenim namjerama nekih domaćih i stranih političkih krugova o obnovi Juge, a na ovoj je karti zorni prikaz njihovih maštarija.

                      Usporedite kartu bivše SFRJ i kartu TV N1 pa ćete shvatiti da su Sloveniju i Makedoniju izbacili (baš kako je odredio Milošević i Memorandum 1). Mi ostali smo njihova regija. Jesu li to samo snovi Jugofila? Jedan je stari mudrac rekao: Izgubljeno je samo ono čega smo se sami odrekli. A očito je, oni se nas nisu odrekli.






lijepa-nasa @ 23:26 |Isključeno | Komentari: 0
utorak, kolovoz 4, 2015
                U sklopu proslave Dana pobjede i Domovinske zahvalnosti, Općina Gradac danas u 20 sati, u arboretumu Muzeja Gradac organizira okrugli stol s temom "Promišljanje Hrvatske - dvadeset godina nakon Oluje", uz sudjelovanje eminentnih, društveno relevantnih sudionika: dr Davorina Rudolfa (HAZU), Andreja Plenkovića (EP), dr Ive Banca ((University of Yale), dr Slobodana Prosperov Novaka (ADU) i načelnika Općine Gradac g. Kosovića,
                 Kako su napisali u pozivu, namjera organizatora je dostojno obilježavanje dvadeset godina Oluje, te ukazivanje na ključne probleme hrvatskog društva, važnost aktualnog trenutka Republike Hrvatske i njenih perspektiva. Sjećanje na stvaranje suvremene Hrvatske, ekonomska kriza, raseljavanje, problemi granica, europske perspektive - samo su neke od tema o kojima će imati što reći sudionici ovog okruglog stola. Okruglom stolu mogu nazočiti svi zainteresirani, pa se osjećajte svi pozvani.

                Pošto se radi o iznimno važnim sudionicima, od kojih je jedan akademik, jedan član EU parlamenta, jedan američki sveučilišni profesor i profesor na Akademiji dramskih umjetnosti, rekli su mi u općini da će cijeli ovaj okrugli stol biti snimljen i sutra objavljen na službenoj  stranici Gradca.
.


lijepa-nasa @ 13:04 |Isključeno | Komentari: 0
petak, srpanj 31, 2015

Skandal oko arbitraže  Hrvatsko – Slovenskog dijela Jadrana već nekoliko dana trese obje  zemlje, a dio neodgovornih medija čini sve da se rasplamsa još više, i da između Hrvatske i Slovenije dođe do što većih tenzija, zapravo do mržnje. Osobno mislim da  slovenski mediji usput računaju i na bitno smanjeni dolazak Slovenaca na naš Jadran, jer strah od reakcije Hrvata  je presudan u odabiru destinacije za godišnji odmor.

No, svugdje ima pametnih ljudi koji razotkrivaju prljave igre vladajućih elita, pa sam tako danas dobila od moga slovenskog prijatelja link na http://www.politikis.si/?p=154426  i članak Leljak razkril: “Sekolec je udbaš!” A je ta človek nalašč miniral arbitražni sporazum?!

 Roman Leljak, slovenski publicist i svjedok na suđenju Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaču tvrdi  da je "neoprezni" arbitražni sudac Jernej Sekolec registrirani suradnik Udbe, i da je sve ovo grozna  igra da komunizam ostane na vlasti u Sloveniji i Hrvatskoj. Sve je  jasnije da je opcija i u Sloveniji i Hrvatskoj da se za arbitražu koriste igre na emocije Slovenaca i Hrvata. Oni žele razdor. Milanović želi emocijama Hrvata dobiti razliku glasova ...S druge strane,  slovensko javno mnijenje će biti protiv Hrvata.

Sekolec Jernej je sudionik UDBE, njihov čovjek. Slovenske vlasti su podatak  o tome prikrile, kada je bio predlagan za arbitra.  U  knjizi Leljaka  „Speča Udba“ (Spavajuća Udba) Sekolecovo ime može se vidjeti  na popisu udbaša iz navedene knjige pod brojem 582. Kao bivši udbaš Sekolec je  vrlo dobro znao sve tehnike prisluškivanja, a snimke razgovora između njega i Drenikova su navodno kristalno jasne ... Leljak je za hrvatski portal Direktno.hr  (http://direktno.hr/en/2014/direkt/21205/Leljak-Jernej-Sekolec-bio-je-suradnik-Udbe-skandal-s-Hrvatskom-je-smi%C5%A1ljen.htm )  u vezi Sekolca rekao: "Ovaj sudac, jer je bio suradnik Udbe,  znao je da  tajna služba može slušati i kako. On je to učinio namjerno ... "

Leljak za Direktno.hr trdi: "Pošto je potpuno jasno da je taj arbitar, Sekolec, za vrijeme Jugoslavije bio aktivni suradnik Udbe, jasno je da je u ovom periodu došlo do tajnog dogovora između lijeve vlade u Hrvatskoj i lijeve vlade u Sloveniji". Dodaje da su i jedna i druga strana igrale na emocije.

"Izabrali su arbitražni zakon na način na koji smo svi vidjeli, s tim da su postigli sljedeće: lijeva vlada u Hrvaskoj dobila je domoljubnu sliku, što će im povećati mogućnost pobjede. S druge strane, Sloveniji to odgovara jer su ocijenili da će doći do sukoba između nas koji se bavimo pitanjem Udbe i poslijeratnih grobišta, da ćemo otići svatko na svoj brijeg. Pravnim postupcima sigurno nije dobro da Slovenija i Hrvatska surađuju na slučajevima koji će biti otvoreni u Sloveniji, tako da slovenskoj bivšoj Udbi odgovara da nema nikakve suradnje između Hrvata i Slovenaca…..Bilo bi najbolje kada bi u Hrvatskoj pobijedio Karamarko i HDZ, a kod nas Janez Janša preuzeo vlast. Odmah bi trebali dogovoriti zajedničku sjednicu vlada Slovenije i Hrvatske, ali lijeva opcija ne ide u tom smjeru. Njima više odgovara da su naša dva naroda u sukobu, što im je u ovom trenutku nažalost uspjelo".

 

lijepa-nasa @ 12:29 |Isključeno | Komentari: 0
petak, srpanj 24, 2015
               Danas sam sa jednom gospođom iz Vrgorca malo razgovarala o prijevremenim  izborima u tome gradu. Žena nema veze sa politikom, nije član niti jedne stranke, ali ima troje mladih u kući, dvoje ima završene fakultete, treća studira,  a posla nigdje. Kaže kako su mladi sa Nezavisne liste silno razočarani,  ne rezultatima izbora, već svim  prljavštinama i igrama oko njih. Naravno da oni nemaju pojma o političkim kuhinjama stranačkih meštara, vjerovali su u bajku da mogu pobijediti, jer su mladi, obrazovani, pametni, djeca svoga kraja koji žele razvijati i u kojemu hoće živjeti.  No, na tim prijevremenim izborima , u Gradsko vijeće izabrano je 7 vijećnika (45,39 posto) HDZa,  Nezavisna lista mladih osvojila je 5 mandata s  sa 30,7 %,  SDP će imati dva vijećnika sa 14,19%, a HNS  je dobio 7,41% glasova imati će jednog vijećnika. Ni jedan kandidat za gradonačelnika nije osvojio više od 50 posto glasova, ali HDZov kandidat imao je 10% prednosti pred neovisnim kandidatom mladih, pa je za očekivati da će i tu pobijediti  HDZ. Što reći ovim mladim ljudima, kako ih ohrabriti da ne izgube nadu.  Jesu li uopće njihovi roditelji glasali za njih? Razmišljaju li kad glasaju da ovaj svijet pripada budućnosti,  mladima, a ne nama fosilima. Kako će  dokazati da znaju, mogu i hoće ako im se ne da šansa? Iz iskustva znam što znači biti oporba, pa tako i znam što ih čeka. Ništa se njihovo neće uvažavati, za njihove se prijedloge neće glasati ma kako dobri bili.

            Nedavno sam, kao oporbena vijećnica, na Županijskoj skupštini predložila deklaraciju o zaštiti Omble. HDZova većina glatko je odbacila moj prijedlog, ali su na zadnjoj skupštini ONI podnijeli prijedlog o zaštiti Omble, i naravno, to je prošlo. Tako će u povijesti pisati da je HDZ spasio Omblu. Isto će se događati i mladima iz Vrgorca. Ali oni bar pokušavaju spašavati svoj grad i hrabro se bore za njega. A što rade pločanski mladi? Kad mi netko kaže da ih nema, da se ne vraćaju – laže. I u sezoni, i izvan nje svi su kafići prepuni mladih. Njima je očito u Pločama dobro. A ako je dobro njima, i ne bune se, zašto bismo se mi bunili?

lijepa-nasa @ 21:47 |Isključeno | Komentari: 0
subota, srpanj 11, 2015
                Narodna poslovica kaže: čovjek snuje, a Bog određuje. Tako je bilo i sa mojim putom za Dubrovnik na Dijalog s građanima. Autobus koji iz Ploča za Dubrovnik polazi po redu vožnje u 12,30 sati čekala sam sat i pol vremena, pa kad je došao nešto prije 14 sati, upitala sam vozača kad stiže u Dubrovnik. Reče čovjek između 16 i 16,30 – kada je inače predviđen kraj sastanka, pa ja lijepo vratih karte, uzeh svoj novac i pravac doma. No, kako smo imali pravo i putem e maila postaviti ...pitanje, ono što sam htjela upitati na sastanku, napisala sam i poslala. 

                     Uvečer sam sa dobrim ljudima prispjela na otvaranje Dubrovačkih ljetnih igara, i moram priznati da mi se nije svidjelo ono što sam vidjela. No, činjenica je da je generalna proba svečanog otvaranja 66. Dubrovačkih ljetnih igara na Stradunu startala u ponoć sa petka na subotu, a neki Dubrovčani su pri tome iskazali svoje nezadovoljstvo scenarijem otvaranja (čija je autorica Mani Gotovac) transparentima i bacanjem pomidora. Dakle, nisam usamljena u razmišljanju.
Nakon svečane ceremonije otvaranja 66. Dubrovačkih ljetnih igara brojni ugledni gosti, uzvanici, glumci… preselili su se na taracu Umjetničke galerije Dubrovnik na svečani domjenak. Tu sam srela našeg župana Dobroslavića, gosp. Branka Baćića i gosp. Franu Matošića u društvu sa predsjednicom, koju sam htjela slikati. Župan se našalio pa upitao gdje sam danas, a gosp. Bačić se nadovezao da su bili sigurni kako ću biti u Lazaretima na sastanku. Rekla sam im da sam ja narodni tribun, na sastanke idem javnim prijevozom, ali mi je zakasnio autobus, pa su se oni nastavili šaliti da bi poslali auto po mene da su znali za to. Znam da im je zapravo drago što me nije bilo, jer sam uvijek remetilački faktor. Da je bila druga situacija, drugačije bih i razgovarala, no morala sam „zavezati“ jezik, jer je ipak predsjednica države slušala naše pripetavanje.
                        Doma sam stigla u dva iza ponoći, pospana sam i umorna, imam puno posla, ali ipak, jutros od 10 sati gledam izravni prijenos događanja u Srebrenici na N1 TV. Ovu tragediju doživljavam sa puno, puno emocija. One zamotane, tužne majke u srcu su mi kao i Vukovarske majke. Ista tragedija, iste ubojice!













lijepa-nasa @ 19:44 |Isključeno | Komentari: 0