Blog
ponedjeljak, svibanj 26, 2014


Oduvijek sam znala da sam u životu sretna osoba, ali nikada do sada nisam bila bogata. Doduše, u zadnja dva mjeseca plaćeni emisari po kafićima blate me iz sve snage, pa tako imam tri kuće u Vukovaru, dva stana u Zagrebu, (još nemam u Londonu,ali kako mi je krenulo, bit će i toga), zatim imam stan u Pločama od 170 kvadrata, pa sam dobila 150.000 eura, i još 100.000 kuna – i to je za sada sve. Bome nije loše, obzirom da su ovi što se razbacuju stvarnim milijunima eura nevini k'o anđeli, i siromašni k'o crkveni miševi. Evo sad se javno odričem toga kompletnog bogatstva, i  čvrsto obećavam da ću sve, ama baš sve iz ove priče što mi ti emisari pripisuju dati onome tko nađe to moje bogatstvo. Poklanjam, dakle, 150.000 eura i 100.000 kuna onome tko ih nađe u bilo kojoj svjetskoj banci, poklanjam i oba stana u Zagrebu, u Pločama stan od 170 kvadrata, ali zadržavam ovaj u kojemu živim od 59 m/2. U Vukovaru široke ruke poklanjam dvije kuće, a onu treću od 45 m/2 (mislila sam da ima 50, ali nema) koju sam nakon 10 godina otplatila u studenom bome ne dam nikome. Eto, pa sad upravite i uzmite sve što ste mi dali.

No,ono što je doista moja najveća sreća i bogatstvo koje ne bih dala za ništa na svijetu, samo je moje, i to ne dijelim. Riječ je o mojoj obitelji, naravno. Zajedno sa mlađim sinom i njegovom obitelji prešli smo 600 kilometara preko poplavljene Bosne i Slavonije, da se ovih dana sastanemo u Vukovaru, jer smo imali trostruko slavlje: od pet  mojih  unuka, u samo tjedan dana jedan se krizmao, jedan pričestio, a jedan krstio. Svećenik je sa oltara tome govorio. E, to je moja ljubav, snaga i  moj ponos. I zato mi ništa nije teško, i mogu se boriti za bolji, ljepši, čišći i pošteniji svijet. I neću odustati, nikako.

Namjerno nisam pisala ništa o prosvjedu, željela sam da o tome drugi govore, pa sam prenosila tuđa mišljenja. Nakon malo više od tjedan dana možemo zaključiti  da je bilo između 2.000 i 2.500 prosvjednika, da je sve proteklo mirno i veličanstveno kako i dolikuje civiliziranoj sredini, iako su mi neki govorili drugačije,  možda priželjkujući nered. No, mi iz Inicijative strogo smo vodili računa da se iz svake naše riječi vidi da smo protiv termoelektrane, bez mržnje prema ljudima koji je zagovaraju.

Gospoda milijunaši ne odustaju, ne odustajemo ni  mi, nema šanse. Vidjet će i oni sami da  nismo samo minorna skupina civilnoga društva za koju misle da će u međuvremenu odustati  od borbe. Jutros me je zvao jedan ogorčeni radnik Luke koji je doslovno urlao na mobitel  o tome kako se više ne može živjeti od prašenja, i da hitno treba podnijeti tužbu.  I na tome se radi. Nema predaje!



lijepa-nasa @ 19:21 |Isključeno | Komentari: 0
Brojač posjeta
1606764
Arhiva
Index.hr
Nema zapisa.